MOLVIDA

Život je izbor a ne sudbina, jer običan čovek živi kako mora a pravi kako hoće. Život na koji se bez otpora pristaje to je bedno tavorenje, a izabrani život je sloboda. Čovek postaje slobodan svojom odlukom, otporom i nepristajanjem.

Živio jednom neki samoproglašeni asketa u Indiji. jednom je namjeravao
otići iz sela, ali su ga sljani molili da ne kreće na put jer se u
blizini pojavio pomahnitali slon, koji je uništavao sve pred sobom.
Medjutim, asketa se veselio, budući je time dobio prigodu da pokaže
svoju duhovnu nadmoć. Naime pohadjao je poduku, na kojoj ga je uči...telj
učio o tome da u svemu vidi Boga. \"O vi, jadne neznalice!\" reče on
seljanima. \"Zar vam nikada nisu rekli da u svakome i svemu morate
vidjeti Boga? Pustite me da idem, jer ja se ne bojim slona.\"
Jedva je došao na cestu kadli se pojavi slon, navali na asketu, podigne
ga surlom i tresne o drvo. Na njegovu sreću, pojaviše se kraljevi
stražari i odvukoše nekako slona s poprišta.
Nakon mnogo mjeseci čovjek potpuno ozdravi i krenu na put. Smjesta je
otišao svom učitelju i reče: \"Ono što ste me učili - krivo ste me
učili. Rekli ste da gledam kako je sve prožeto Bogom. Upravo tako sam i
postupio i gledajte što mi se dogodilo.\"
Učitelj mu reče: \"Kako si lud!. Zašto nisi vidio Boga u seljanima koji su te upozoravali na opasnost od slona?\"Više

Jedino što imamo je izbor.
Jedina stvar na svijetu koju posjedujemo.
Sami biramo što ćemo.
U svakom trenutku možemo odlučiti.
Ja sam odabrala.
Odabrala sam da postojim.

Postoje ljudi koji nam uđu u naš život, i zatim brzo odu.
Postoje zatim ljudi koji čine da nam duša zapleše. Oni nam otvaraju oči tihim šapatom svoje mudrosti.
A postoje i ljudi zbog kojih poželimo hodati po nebu. Oni ostavljaju trajan trag na našim srcima, i zbog njih više nikada nećemo biti isti.

Da, dobila sam još jednu pljusku od sebe same. Nije to ni prva ni posljednja. Koliko sam ih samo dobila kroz ovo životno putovanje...putovanje puno kušnji, puno ispita, izazova, dizanja i padanja...propadanja...i opet u krug. A znam, dobiti ću ih još jer to me uvijek, iznova učini jačom i boljom... za sebe i za ljude koji me okružuju.

Zato ja jesam ono što vidite...ali i ono što možda naslućujete. Jedna sasvim obično-neobična ŽENA koja život ne gleda kroz ružičaste naočale...koja je svijesna da sve ono što je PROŠLO promijeniti se ne može, a ono što je SADA može se upropastiti glupim mislima o onome što će BITI.\"

Kdo z diamanti strast kupuje?
Komu ljubezen ne diši?
Ni tako daleč stran kjer vrag stanuje.
Le poglej me v oči, vidiš tu zdaj živi!

Želim s ljubavlju blagosloviti sve što je sada u mom životu: svoj dom, grijanje, vodu, svjetlo, telefon, namještaj, vodovod, aparate, odjeću, prijevoz, poslove – novac koji imam, prijatelje, svoju sposobnost da vidim i osjećam, da mogu okusiti i dodirnuti, šetati i uživati u ovom nevjerojatnom planetu. Naše vjerovanje u nestašicu i ograničenja jedina je stvar koja nas ograničava. Dopustite stvarima da struje kroz vas. Samo se smiješite i recite: \'Hvala!\' To je način da svemiru pokažete da prihvaćate sve što je za vas dobro.

"Ucitelj je uceniku koji se stalno zalio na druge rekao:
- ako je mir ono sto trazis, onda nastoj promjeniti sebe, a ne druge. lakse je obuti papuce nego cijeli svijet prekriti tepisima." - antonio de Mello

KAKTUS

Ima jedna vrsta kaktusa koji cvjeta dva ili tri puta godišnje. Neugledne je vanjštine ali ima prekrasan cvijet. Cvjeta noću kad ga nitko ne vidi. Kad padne duboka tama rastvore se krupni, prekrasni, sniježno–bijeli cvjetovi, a kuća se ispuni opojnim mirisom. A ujutro... cvijet je mrtav. Odaje tragove ljepote koja prolazi.

Od koga i za koga ova pažnja?
Od koga i za koga ova rasipnost i darežljivost?

Katus me podsjeća na Boga koji je rasipan i darežljiv; koji daje svoje darove velikodušno; koji daje ljepotu kaktusovu cvijetu samo za jednu noć, bez obzira hoće li to netko zamijetiti ili neće. Bog se raduje svemu što stvara, a još se više raduje kad ljudi zapaze da radi njih i njihove radosti stvara sva dobra i ljepote. I tako se Bog i ja radujemo kaktusovu cvijetu na mjesečini (ako je ima), cvijetu koji živi samo jednu noć.

Kaktus me podsjeća i na ljude.

Ima ljudi neugledne vanjštine.
Ima ljudi koji su tako obični i za koje ne bismo nikada rekli da nas mogu nečim iznenaditi.
Ima ljudi koji cvjetaju samo dva – tri puta godišnje. Ima ljudi koji cvjetaju samo za jedan tren i samo onda kad ih nitko ne vidi; da ne bi ljudi hvalili njihovu dobrotu i ljepotu i da tako ne izgube nagradu kod Oca nebeskoga. Ali za takve trenutke kad ljudi cvjetaju u svom najboljem izdanju vrijedi živjeti.

Valja znati da sve biljke cvjetaju i, ma kako neznatan bio njihov cvijet, imaju šansu donijeti plod, a svaki plod krije novo sjeme.

Valja pažljivo promatrati ljude da bismo uživali u njihovu cvjetanju, makar samo za tren.

Ono što nas najneposrednije usrećuje jest vedrina uma-
ova je dobra osobina sama sebi nagrada. Stoga bi razvijanje
vedrine u sebi, valjalo staviti ispred svih drugih težnji.

Bio jednom jedan otok na kojem su živjeli svi osjećaji i ljudske vrijednosti : Dobra Volja , Tuga , Znanje ...i medju ostalima i Ljubav....
Jednog su dana shvatili da će njihov otok potonuti , te su pripremili svoje brodove kako bi ga napustili .Jedino je Ljubav željela ostati do posljednjeg trenutka .Kada je otok bio tren do potonuća , Ljubav je odlučila tražiti pomoć .Bogastvo je prolazilo u blizini i Ljubav je upitala : "Bogastvo , možeš li me povesti sa sobom ? " - "Ne mogu , mnogo je zlata i srebra na mom brodu , nemam mjesta . "
Ljubav tada odluči pitati Ponos koji je prolazio na veličanstvenom brodu ." Ponose , preklinjem te , možeš li me povesti sa sobom " , "- Ne mogu ti pomoći Ljubavi " , odgovori Ponos , " Ovdje je sve savršeno , mogla bi mi uništiti brod ! "
Tada je Ljubav zamolila Tugu , koja je prolazila kraj otoka : " Tugo , molim te povedi me sa sobom " ," Oh , Ljubavi " odgovori Tuga , "tako sam tužna da ne mogu . "
Kada je dobra volja prolazila kraj otoka , toliko je bila zadovoljna da nije niti čula Ljubav kako je doziva .
Tada Ljubav začuje neki glas : "Dođi Ljubavi , ja ću te povesti sa sobom . " Bio je to starac u malenom čamcu. Kada su stigli do kopna , Ljubav se iskrca , a starac ode . Ljubav je bila toliko sretna da je zaboravila pitati starca za ime .Ljubav shvati koliko mu tuguje , te upita Znanje : " Znanje , ti sigurno znaš tko me spasio ? " , " To je bilo Vrijeme " , odgovori Znanje . " Vrijeme " , upitala je Ljubav , " pa zašto bi me vrijeme spasilo ? " Znanje odgovori : " Zato što je samo Vrijeme sposobno procijeniti koliko je Ljubav važna u životu .

Ponekad se dobrim ljudima događaju ruzne stvari. I to je dio zivota, pa premda ponekad djeluje
nepravedno, nije bas tako. Shvatila sam da ima stvari koje su vaznije od zivota, iako sam dugo mislila da je to nemoguce.Najvaznija rijec na svijetu je: LJUBAV! Evo tajne: ljubav se nalazi onda kada je ne moraš dati. To je osjecaj velikodusnosti i dobrote koji nitko ne moze iznuditi. Ljubav je prava samo onda kada je covjek daje od sebe iskreno bez ostatka. Nema sile, zakona, prinude koja bi mogla nekoga nagnati da voli. Ljubav se ne namjesta. Ona se slobodno nalazi i jednako tako slobodno i daje i to ne samo onda kada je oko nas med i mlijeko. Prava je ljubav kao kovina koja se testira na vatri.Pravi vatrometi zle kobi okruzuju nas posvuda, svaki dan. Zar to znaci da trebamo voljeti samo onda kad je to moguce? I kao sto srebro, ili zlato, stavljamo u vatru da bismo od njega dobili ono sto zelimo, tako i ljubav povremeno treba staviti u vatru kako bi ona postala cisca, plemenitija i dublja. Vidjet ces, ona tako postaje sjajnija i jaca.
Ljepota ruze i njen miris??? Eto jos jednog primjera kakvoce o kojoj ti zelim nesto reci. Miris ruze sakriva se u njezinim laticama, a one se pokazuju tek kada se pupoljak otvori.. Pogledaj stabljiku ruze! Puna je trnja koje ti moze ozlijediti prste i zbog kojega ces sigurno neko vrijeme krvariti. Obrati paznju na to da se pupoljak nikada ne otvori sve dok trnje nije potpuno oblikovano. Kao da ti ruzin grm zeli reci: Ne! Ne dajem ti svoje cvjetove! Drznes li se uzeti koji, povrijedit cu te! Je li vrijedno rakrvariti prste da bi dosao do ruze? Iznad trnja, nalazi se nagrada.

Isto je tako u zivotu. Trnje, ti svakodnevni problemi svakoga od nas, tjeraju nas da ucimo, da se trudimo i da, gledajuci gore, prema boljem sutra pokusamo doci do cilja a da se ne ozlijedimo. Na taj nacin ucimo, kao djeca. Trebali bismo nauciti i to da budemo iskreno dobri, suosjecajni i plemeniti, jer ako to nismo, trnje ce nas povrijediti i zasijati u nama sjeme mrznje, gorcine, nepodnosljivosti. Jos sam nesto spoznala : svi smo mi slobodni.
I svi, muskarci i zene, bogati i siromasni, svi, svi ponekad iskusimo razocaranja, naidemo na trnje. Zbog toga mozemo zahvaljivati Bogu ili ga proklinjati.
I kad ti u zivotu bude tesko, kad naides na trnje, znaj da te netko gleda i bodri te da postupis pravilno i da dosegens ruzu. Simbol ljubavi.


Uvijek izaberi ljubav. Izaberi da nesebicno dajes i zivi s posljedicama tog izbora. Ponasaj se prema drugim ljudima onako kako bi volio da se i oni ponasaju prema tebi.


I na kraju jos samo nesto: LJUBAV NIKAD NE
UMIRE!!!

Ovog jutra, kada je Boginja otvorila prozor Raja,

vidjela me i upitala: "Dijete moje, što je tvoja najveća

današnja želja ? " . Odgovorio sam: "Svevišnja Majko, čuvaj

osobu koja ovo čita, njegovu obitelj i njegove

prijatelje. Oni to zavrijeđuju i ja ih jako volim".

Božja ljubav je kao ocean, vidiš joj početak, ali ne

i kraj.

Ova poruka djeluje na dan kada je primljena.

Provjerimo je li istina. Anđeli postoje, ali ponekad

ih, pošto svi nemaju krila, zovemo PRIJATELJI.

Bio jednom jedan učenik kojemu je učitelj, glasoviti grčki filozof, povjerio čudan zadatak. Zapovjedio mu je da dadne novac svakome tko ga uvrijedi u razdoblju od tri godine. Silno čeznući za prosvjetljenjem, učenik je činio točno onako kako mu učitelj zapovjedi.
Kad je ova poprilično duga kušnja bila završena, gospodar pozva mladića k sebi i reče mu: "Sada možeš ići u Atenu jer si spreman učiti mudrost."
Sav ponosan, učenik se uputi prema Ateni. Prije nego je ušao u veliki grad ugleda, zasigurno, mudra čovjeka kako sjedi na vratima vrijeđajući svakoga tko pristigne. Naravno, kad je ugledao učenika, i njega stade vrijeđati. "Hej", vikao je na učenika. "Kako samo možeš biti tako ružan i glup? Nikad ranije nisam vidio da netko izgleda tako blesavo."
Ali umjesto da se brani ili napada, učenik prasnu u smijeh. "Zašto se smiješ kad te vrijeđam?" upita mudrac.
"Zato", reče učenik, "jer sam pune tri godine plaćao ovakve pogrde, a sad mi ih ti daješ besplatno!"
"Uđi u grad," reče mu mudrac. "Tvoj je!"

Ne idite za izgledom-
Izgled može zavarati.
Ne idite za bogatstvom-
Bogatstvo može nestati.
Idite za onim tko vas čini radosnim
Jer treba samo jedan osmijeh
da uljepša loš dan…