Laprdarij

Kaktusi prije i poslije zalijevanja



Zato jer mi se činilo kako naočigled nabubre nakon zalijevanja..

Jučer išla izvaditi prepaid kartice za klince da im bude lakše kad nismo zajedno, da plaćaju, a ja filam iz Zg. I sebi sam izvadila jednu. Dakle, 3 prepaid kartice. Nisam to obavila u matičnoj si banci jer je bio dugačak red, uzela broj, i svi klijenti prošli, i novi, a mene ne zovu. Pitam, veli čekajte. I odoh ja u drugu banku.

A u drugoj banci dođem odmah na red i to kod voditelja smjene glavom i bradom. Ako netko zna posao kako valja, onda je to voditelj smjene. Tom voditelju smjene je za ta tri zahjteva za prepaid kartice trebalo - 1 sat! Da budem točna, 55 minuta. 55 minuta sam ja stajala na šalteru, već mi se mantalo, a on piše li ga piše. Potpisala sam 15 puta, toliko sam zbrojila.

Gledam ja što on radi. Uzme rodni list djeteta i ide stavku po stavku, godina rođenja, ne znam, imam dojam da prepisuje. A ima i OIB i JMBG. Mene pita JMBG, ja mu ispalim OIB. Veli on, ne - JMBG. Ajme, pa nisu me pitali JMBG već godinama i prisjetim se, veli on sretan - prošlo je, kao točan mi je JMBG. Dakle, on ima pristup u nekakvu bazu, kad mu je 'prošlo', a opet prepisuje podatak po podatak.

Kako možemo naprijed uz takve sisteme? Cijelo se vrijeme služi kompjuterom, bulji u njega kao da vidi Gospu, a ukucava podatke ispočetka. Pa si mislim, čemu im uopće služi komp? Čemu služe baze podataka ako sve treba unositi ispočetka?

A kako se razumijem u baze i programiranje, upravo trenutno na poslu programiram segmente kako bismo si kao grupa pojednostavnili i postali efikasni, po principu 'svaki se podatak unosi samo jedanput', jer ako ne onda su moguće velike pogreške, onda si zamišljam kako bih ja organizirala njihov posao.

Sve banke (i institucije gdje su bitni osobni podaci) bi trebale imati pristup u glavnu bazu u kojoj piše - sve. I onda si oni povuku ono što im treba. Klik. Imaju ikonicu u programu gdje piše - prepaid kartica, stisnu taj gumb i cijeli se proces dogodi u sekundi. Imaju uveden elektronički potpis (to je danas već toliko jednostavno da se čudim kako jedna banka to nema) i ja potpišem jedanput na onu elektroničku spravicu i moj potpis ode na sve dokumente koje navodno treba potpisati. Jer 5 mojih potpisa nema 5 puta veću vrijednost. A tog voditelja smjene su znali prekinuti ostali djelatnici pitajući ga, recimo, ako isplaćuem novac preko firme, kako to napraviti? Pa kakav software imaju?? A dovoljno je ikonica na kojoj piše to i to. Na šalteru banke pretpostavljam da nema neograničeni broj poslova. Ok, vjerojatno postoje poslovi koji se jako rijetko rade, ali za poslove koji su visoko vjerojatni - ikonice i automatizam.

Preporodih se kod plaćanja računa m-bankingom. Samo slikam barkod i sve je upisano, promijenim datum ako treba. To je aplikacija! Bolje od automatskih e- računa koji stižu telebankingom jer ne moram upisivati pinove. Pa si zamislih da bi i na rodnom listu trebao postojati takav 2D barkod, nek ga slikaju i sve piše u njemu, ako već nemaju pristup bazi. Nadam se da u čipu na novim osobnim postoje svi podaci da se ne mora slovkati datum rođenja... bla..

Ne moram reći da je prepaid kartica nešto što i nije toliko bitno iz sigurnosnih razloga, može me netko oštetiti za iznos koji imam na njoj, i to ako zna pin. Koliko tek traje ugovaranje nečeg što zahtijeva visoku sigurnost?

Loši smo, neefikasni, ti jadni službenici se iskilave zato jer odgovorni NE ZNAJU kako im pojednostavniti posao, i njima i klijentima. To nas koči, što NE ZNAMO, i što se znanje kod nas ne cijeni. Ljudi radije brljaju po nekim rutinama, ispisuju i upisuju datume rođenja nego da upogone mozak.

Kako jučer napisah, poražavajuće je da ministrica uprave 2016 u Hr upravu inzistira na korištenju emaila. I vjerojatno je bio otpor. Jasno, ne vole ljudi promjene. Znam po svojoj firmi, u kojoj je većina VSS pa im je teško nametnuti neki novi proces koji im skraćuje posao 5 puta. Rijetki su oni znatiželjni, inovatori, koji jedva čekaju da naprave nekakvi napredak. Eto, to je put kojim treba ići školstvo, razvijati znatiželju i micati strah od nepoznatog.

itd...

Danas je Raky napisao nešto vrlo slikovito. Ček da nađem.. ".. i dok je ona sve to skontala ... pasal su dva dana .. ja na sve zaboravija... već sam tamo neku drugu gleda .. kad je ona nazvala... " Evo, to je to, neće ona odmah, ajmo gledati neku drugu. Iskrica.

Tako se meni dogodilo. Pita on mene, ajmo se naći danas navečer, a ja žalosna velim - ne mogu - klinci ovo, ono.. Ma nije prošlo ni pola sata i oslobodila se meni večer. Nazovem ja njega sva sretnan da mu javim kako mogu večeras, a on meni hladno 'a ne, već imam drugi dogovor..' Ledeni tuš. Iskrica.

a ja ne znam što ću s njom.. ee, da mi je bilo tako prije 7-8 godina... i taman kad sam kapitulirala, otvorilo se sve..

E, a što je život uopće? Tko zna, neki entitet koji ima svoja pravila igre, i mi smo u njegovoj funkciji. Ide tamo gdje nije pozvan, a tamo gdje nariču za njim i mole ga da dođe, nema ga. Plaha neka pojava.. a opet, uporna i neuništiva. Valjda zna što radi.

To ovako, samo usput. Ono o čemu htjedoh je - potrošnja gigabajata na ljetovanju. Još prošle godine je ta potrošnja bila umjerena, 1-2 gigabajta mjesečno po glavi, a i to sam puno rekla. Ove godine je to skoro dnevna potrošnja. Vidim klince, stalno su na netu, aplikacije koje koriste samo gutaju, a bez njih se ne može :) Meni giga ove godine traje tjedan dana, s tim da radim slične stvari, nisam nešto evoluirala u e-smislu. Barem ne svjesno.

Bilo bi lijepo imati wifi, ali nema se. Gledam razne ponude i dosad nisam našla nešto povoljno osim da nadoplaćujem internet na mobu, pa hotspot za laptop. Ako netko ima rješenje za 1-2 mjeseca godišnje, a da je umjerene cijene, molim neka mi veli.
Da ne trošim gigabajte za informacije o njhovoj uštedi..

E, a ta rikola.. mljac

..sa Vegetom po ukusu,popapriti.

Vatrostalni kalup premazati tanko maslacem i obložiti ga tanko razvaljanim lisnatim tijestom,koje lagano vilicom treba izbockati po sredini.Na tijesto isipati pirjano povrće i meso,i posuti ga mažuranom i koprom.

Posebno izmiješati jaja,vrhnje za kuhanje i mlijeko dodati naribani sir,i malo Vegete,sve preliti odgore,i staviti u pećnicu prethodno zagrijanu na 180C i peći 35-40 min.

Poslužiti uz neku finu salatu i samo još dobar vam tek!

Coolinarika, Quiche od tikvica i piletine

Evo, čisto da probam kako se Sky osjeća kad metne tako veliki naslov i sliku, i c/p. Fotka je moja.

Razmišljala sam i zaključila da fakat nisam bila fer. Moje isprike Krelče, ne budem više potezala pitanja koja me se ne tiču.

Jest da ste mi jučer ti i Boža išli na živce, ali je to sve ispalo dobro i korisno. Ja sam zadnjih godina nekako malo posustala, umorila me puno toga, a jučer nakon te spike na blogu sam živnula. Eto, razgovor s vama bio mi je poticajan. Fala vam :)

A gle Vegu...

Vega je darovala, tj. obećala je da će darovati, ali uvjet je bio - ne smije se darovanik družiti s onima koji Vegi ne pašu.. a kaže "Niš ne mora zauzvrat, jer si mu DALA, DAROVALA."

Dalje nisam čitala..

Je li 11.09. fakat sretan datum za parlamentarne izbore? Na 15 godišnjicu rušenja blizanaca u New Yorku? Ok, posljedice ne mogu biti tako grozne.. nadam se barem

Napravila sam nekakvu malu statistiku parlamentarnih izbora 2015 zato jer nisam mogla nigdje na internetu naći broj koliko je glasova otišlo na kandidate i stranke koji nisu ušli u Sabor. U izborima 2011 takvih je bilo oko 600 tisuća! To je otprilike glasačko tijelo SDP-a na izborima 2015. 600 tisuća glasova bačenih u vjetar!

I naravno da su strategije bile kako tih 600 tisuća na izborima 2015 nekamo preusmjeriti. Jer naš je narod izašao na izbore, i glasovao za neke male strančice, a ti glasovi jednostavno propadaju, odnosno idu na hrpu pobjedničkoj stranci. A šteta, kad su ljudi već odlučili izaći na izbore, pa barem da se nešto pomakne.

Na izborima 2015 takvih 'bačenih' je bilo puno manje, oko 250 tisuća, što znači da se je narod ipak pametnije opredijelio. MOST-u je otišlo oko 300 tisuća, Živom Zidu oko 100 tisuća s tim da dvije trećine glasova Živom Zidu nisu ušle u Sabor, nisu postigli izborni prag u svojim jedinicama.

Realno, u Hrvatskoj imamo dvije opcije. Manje stranke se pribrajaju tim dvjema velikim opcijama jer same su (još) preslabe da dobiju nekakvu većinu, ili barem da budu druge po broju glasova.

Koliko vidim, ljudima je dosta i HDZ-a i SDP-a, i hjteli bi nešto treće, a tog trećeg zasad još nema, ništa se nije isprofiliralo, i teško da će do ovih novih izbora. Živi Zid je pokazao znakiće jačanja ali su ih sredili ovom nekakvom čudnom izbornom skupštinom. Čim je taj neki novi 'predsjednik' Živog Zida rekao da se vidi pokraj HDZ-a jer imaju sličan program, jasno je otkud vjetar puše.

Na razum u Hrvata - ne ide. Ide na emocije. Tko će najbolje zavesti narod? Nadam se da će ovaj put, kako je i predloženo, koalicije biti sklapane prije izbora.

Plenković, budući bivši predsjednik HDZ-a, jer neće dobiti ove izbore pa će ga smijeniti, primio je vrući krumpir. Ostali mudraci su pametno pustili taj krumpir, nema tu sreće. A kako stvari stoje, bome u HDZ-u i nemaju baš kandidate koji bi mogli voditi stranku. Još se Vaso čini najpametnijim, jedino nije baš neki govornik. E, da, dobar mi je onaj profesor s PMF-a, geografije, demograf, kak se zove, Šterc? On bi bio izvrstan predsjednik HDZ-a. Meni je baš simpa, i ima spiku, a i srčan je kod spike. A o pameti da ne govorim. Čovjek sve lijepo izračuna, on je i vodio strategiju prošlih izbora, brojkama. Dakle, HDZ, birajte si Šterca za predsjednika, ali tek kad prođu ovi izbori. Nakon Plenkovića.

Daklem, dragi Hrvati, izađite na izbore. A kad izađete, glasujte za neku od stranaka koja ima šanse ući u Sabor, inače bacate svoj glas u smeće. Trenutno je 6-7 stranaka (koalicija s jednom jačom strankom) za koje se isplati glasovati, a među njima ima za svakog ponešto.

Dvije stvari mi se motaju po glavi ovih dana..

Jedna je da je Brexit bio unutrašnje politička stvar GB, i da se može dogoditi da oni jednostavno ne aktiviraju članak 50. Jer da se je taj referendum događao recimo unatrag 25 godina, kad je još internet bio u pelenama i nije bio on-line vijesti 'iz minute u minutu', većina svijeta ne bi ni znala za taj referendum. Tj. nitko ih ne može prisiliti na aktiviranja tog članka. Čini mi se da si EU tu malo previše dopušta. Kako god.. Zapravo dodavanjem pozornosti na taj referendum EU si više šteti nego koristi.

Druga je što čitam o vladama u sjeni. Genijalna stvar! Za one koji ne znaju, GB, Njemačka imaju te vlade u sjeni, tj. opozicija - koja trenutno nije na vlasti, ima paralelnu vladu, ministre, i 'vladaju' zemljom iz sjene. Zna se tko je ministar kojeg resora, ti ministri se razumiju u posao i predlažu rješenja, i onda kad jednog dana ta opozicija pobijedi na izborima i dođe u poziciju, točno se unaprijed zna tko će biti ministar čega, a taj će sve znati o problematici resora koji sad i službeno preuzima, ne treba period prilagodbe vlade, i period cjenkanja oko fotelja. Unaprijed se zna za koga se glasa, ne događaju se Hasanbegovići i Crnoje.. A kod nas je moguće uvesti vladu iz sjene jer zapravo imamo dvostranačje.

"Period prije rodjenja i rano djetinstvo dječak provodi primarno unutar majčine sfere utjecaja. Ako ostane ondje, njen utjecaj preplavljuje njegovu psihu, i on doživljava ženkost kao nesto svevažno i svemoćno. Pod majčinom dominacijom može postati vješt zavodnik i ljubavnik, ali ne razvija se u muškarca koji poštuje ženu i koji može održati dugotrajan ljubavni odnos. Niti postaje jak i odan otac svojoj djeci. Da bi postao muškarac sposoban za potpuno uživanje u partnerstvu mora odustati od prve i najintimnije ljubavi svog života - svoje majke - i doći u očevu sferu utjecaja.

U prijašnjim vremenima je proces kroz koji dječak ostavlja majku bio socijalno strukturiran i poduprt obredima inicijacije. Nakon što je dječak prošao ove obrede imao je svoje mjesto u očevom svijetu i nije se mogao vratiti da živi u majčinoj kući kao dijete. U našoj kulturi, rituali koji su nekada podupirali ove procese su nestali, a proces odlaženja iz majčine sfere je često bolno težak. Čak je i vojska koja je nekada služila da pomogne dječacima da izađu iz majčine sfere i uđu u očevu izgubila tu ulogu za mnoge mladiće.

Djevojčica također ulazi u život unutar majčine sfere utjecaja, ali ona doživljava ženstvenost i privlačnost muškog roda drugačije nego njen brat. Njen otac ju fascinira, i ako sve ide dobro, ona može vježbati umijeće privlačenja muškaraca u postojanoj sigurnosti njegove ljubavi. Ali ako ostane u očevoj sferi utjecaja, postaje "tatina djevojčica". Može postati ljubavnica, ali ne dozrijeva potpuno u ženu, ima poteškoća u vezivanju kao ravnopravan partner i poteškoća da postane dobrom majkom svojoj djeci. Da bi postala žena, neophodno je za djevojku da napusti prvog muškarca u svom životu - svog oca - i da stane uz majku.

Pitanje: Zar dijete ne može imati jednako uravnotežen odnos sa majkom i sa ocem ?

Hellinger: Naravno da može. To se događa kada dječak prelazi u očevu sferu utjecaja, a djevojka se vraća majčinoj. Ako pogledate ljude u stvarnim situacijama, vidite da sin koji je vezan za oca ima više poštovanja i zahvalnosti prema majci nego onaj koji ostaje usko vezan uz nju, a majka ništa ne gubi. Isto tako, djevojka koja se pomakla iz očeve sfere utjecaja u majčinu, ne gubi oca niti on gubi nju. Dapače, ona razvija više poštovanja i zahvalnosti prema njemu. Što je još važnije, odnos partnera je jači kada su sinovi bliži očevima, a kćeri majkama. Tada nema zabune u obitelji.

...macho muškarac i ženskast muškarac su isti - oboje su ostali u majčinoj sferi utjecaja. Don Juan je također mamin sin koji nije ušao u muževnost. Nada se da će time što ima mnogo žena moći nastaviti sudjelovati u ženskosti zauvijek. Potreba za imanjem mnogo partnera je karakteristika ostanka u majčinoj sferi. Muškarac koji je izašao iz majčine sfere uticaja može uzeti ono što treba od svoje partnerice, i može se dati i postati partner. Oni koji se hvale, šepire, macho tipovi su majčini miljenici. "

(B. Hellinger, Skrivena simetrija ljubavi)

Malo si razmišljam nastavno na jučerašnju temu - o zabavi i toliko velikoj potrebi ljudi za zabavom. Imaju li životinje isto potrebu za zabavom? Nije u pitanju zabava, nego je u pitanju ona vanjaska zabava, ona potreba da nas netko zabavlja. O toj zabavi razmišljam.

Gdje se je čovjek u evoluciji pogubio i potrebno ga je - zabavljati? Ili je to nametnuto profitnom industirjom koja je tu otkrila golemi potencija u ljudskoj pohlepi za zabavom?

Nešto tu ne štima. Čovjek koji je iznutra zadovoljan, ili drugim riječima 'povezan sa Svemirom, Bogom', njemu ne trebaju vanjski zabavljači. Ok, ni ne smetaju, ali nije ovisan o njima. Zašto meni ne treba nogomet? Ne treba mi ni tv.. Zato jer mi je to pasivni oblik zabave, koji mi je - dosadan. Jer je jednosmjeran. Blog mi je aktivni oblik zabave u kojem zabavljam samu sebe, interaktivan je. I nešto naučim.

Valjda u toj zabavi tražimo zapravo vezu sa Svemirom. Kulturna zbivanja - glazba, umjetnost - tu direktno tražimo vezu s Bogom. Ok, postoji i umjetnost koja nas ne povezuje s Bogom već sa suprotnom stranom, i takva me umjetnost ne zanima.

A vezu sa Svemirom možemo naći kroz druge aktivnosti. I kada se naša duša i mi spojimo, a to osjetimo, tada nam je sav sjaj vanjske zabave - besmislen. Sve te štake postaju nepotrebne. Postanemo cjeloviti, snažni, i otporni.

A nedostatak vanjske zabave ispraznima izaziva - dosadu..