Laprdarij

Bez neke detaljnije analize, prošla godina mi je ostavila duboki ožiljak, pomalo bolan, i doslovno, i preneseno. Bilo je nekoliko težih gubitaka. Bilo je i lijepih stvari, većinu godine sam se osjećala dobro, a manji dio godine me je obilježio za nadalje. Svakako ću ju pamtiti.

Od onoga što je ovisilo o meni, čini mi se da sam većinu stvari dobro odigrala, vjerojatno bih opet napravila isto. U stvarima gdje nisam bila sigurna, dogodili su se važni uvidi. Izašla sam iz 2015. bitno bogatija, ali istovremeno i umornija, iscrpljenija. Bilo je lijepo, ali i naporno. Rado bih da mi se takva godina ne ponovi.

Najljepše je bilo vezano uz djecu mi, dobro su, a to i je najvažnije. Kći je postala srednjoškolka, sin se je zbrojio, zdravi su (uz redovne kontrole), i to je to.

Jedna od stvari koja mi je valjda najviše pomogla da sačuvam razum je nordijsko hodanje. Jučer kad sam razmišljala kako bih najradije dočekala Novu, palo mi je na pamet - hodajući :) E, ali imam jedan problemčić, a to su bolovi u cijelom tijelu koji traju već podulje, jučer me je satrlo i jedva sam se po kući vukla. Nisam se mogla prisiliti prohodati, možda bi mi pomoglo. Nikad me ništa nije boljelo, a sad od-do, i teško mi je s tim nositi se. U siječnju sam zakazala termine pa idem na dijagnostiku.

Što si želim za sljedeću? Prvo, da svi moji bližnji i dragi budu živi i zdravi, i ja s njima. Drugo, mir u svakom pogledu. Treće, da vrijeme malo uspori, živim prebrzo. Vjerojatno su mi bolovi došli kao upozorenje da usporim. Četvrto, da nam ne usfali ničeg bitnog. Peto, da nam naša mala Hrvatska procvjeta. Šesto, da mi ne usfali humora...

I usput, Vego, sretan ti rođendan, nadam se da si dobro.

Dvije dubinske reforme nam slijede: preimenovanje Sabora u Hrvatski državni sabor. Kao u vrijeme NDH. Da se ne bi kojim slučajem odmaknuli u budućnost. Naprijed u prošlost! kako je netko komentirao. Druga je preimenovanje ministarstva zdravlja. Bravo! To su ključni potezi, jednostavni, a dubinski, i ne koštaju ništa, osim što svi dokument koji imaju u zaglavlju to ime moraju promijeniti. Sitnica! A važno! Da, važno je kao destabilizacijski faktor. Iz istog razloga zašto je Dinamo izgubio ime za Tuđmana.

Kopirat ćemo kanadski model zdravstvenog osiguranja. Doduše, naš je jelte socijalno osjetljiviji, ali je kao neodrživ, može se naslutiti. Sad ćemo imati kao u serijama - žao nam je, ali ne možemo vam pomoći na hitnoj jer vaše osiguranje ne pokriva taj dio.

Što se abortusa tiče, zakon o pravu žene na obortus je iz 1978, iz doba totalitarizma!, i treba ga svakako promijeniti. Kakav slobodan izbor žene! Sad će nam opet svećenici, koji se se odrekli odgovornosti sudjelovanja u reprodukciji, govoriti kako treba, i to nama ženama. Kakva žesnka prava!, to ćemo malo pod tepih...

U skladu s reformama očekivala sam neke mlađe od 60 godina da nam pomognu izaći na bolji put. Nekog tko živi u sadašnjosti.

A gdje nam je Petrov? Ne čuje ga se baš više.. Kojih sedam ministarstava, halo? Već je Karamarko dao na znanje da su to zajednički ministri, i da će to prije svega biti kvalitetan kadar, a nije važno tko će ih izabrati (tj. MOST neće). Evo, već vidimo taj kvalitetni kadar, koji je doduše zaglavio u NDH, ali nema veze. Kvaliteta trajeeee..

A vladu će kao oformiti Orešković. Aha. Prvo mora Karamarko vratiti usluge svima koji su mu pomogli da dođe na vlast. A onda ako ostane koje mjesto... Doduše, kako je Orešković došao do vlasti, tako bi mogli i ostali ministri. Samo ne znam je li u pozadini Monsanto, ili nešt slično..

Evo, već se i smanjenje plaća sabornika relativizira... zašto samo mi, cendr?! Treba svima smanjtii plaće.. Pa nije Rainer došao u Sabor da mu plaću smanje, jel.

Dobra mu je i ova: "Ne znam koliko će biti kandidata za predsjednika HDZ-a, prošli put je bilo više kandidata. Ovisi o ambicijama. Ovisi o situacijama, nekada je više kandidata, ali to je onda farsa. Više kandidata ne jamči demokraciju", zaključio je Reiner." Ne, jedan kandidat jamči demokraciju. Ili, da parafraziram, višestranačje je farsa.

Evo, ja se ne mogu načuditi onima koji žele ovakvu vlast.. Ovi izbori su nam bili velika prilika da idemo svojim putem koliko je to moguće. Milanović je barem pokazao volju i petlju suprotstaviti se bankarima, btw što je sad s tim?.. a sad smo dobili instaliranog premijera tko zna od koga. Te odgovore stoka sitnog zuba neće ni saznati, ali ćemo vidjeti kamo ide naš brod.. a onda je već kasno..

Neki dan čitam komentare na index.hr i jedan desničar kaže: desnica voli luksuz, ima nas širom svijeta i bogati smo. Fakat, na kraj pameti mi nije bilo povezivati političke stranke sa stavom prema - luksuzu, tj. novcu. Pogledam oko sebe i lako je prepoznati desničara. Desničarima je bitan novac i luksuz. Oni se udružuju kako bi imali još više novca i luksuza. Prioritet su - bogate obitelji. Sukladno tomu, crkva, kojoj je isto bitan novac, priklanja se desnici. Pročitah isto tako - desnica voli povijest. I konzervatizam. A sve u svrhu očuvanja/stjecanja luksuza. Surovi kapitalizam.

A ja sam u tolikoj mjeri ljevičar da mi luksuz nije ni na kraj pameti. Ili mi je luksuz toliko nevažan da sam ljevica. Nije mi palo na pamet povezivati političku opciju s - luskuzom. S političke strane, rado bih da smo svi podjednaki, da imamo jaku srednju klasu, socijalnu sigurnost, besplatno školovanje, da smo svi 'tu negdje'..

"Svaka situacija koja čovjeka čini anonimnim i daje mu dopuštenje za agresiju probudit će zvijer u većini ljudi"

"Dosada izaziva nasilje

Zatim postoji i skriveni čimbenik dosade. Jedan od glavnih doprinosa zlu, nasilju i neprijateljstvu u svim zatvorima, a kojemu ne pridajemo dovoljnu važnost jest čimbenik dosade. "

"Želimo vjerovati da smo dobri, da smo drugačiji, bolji, da smo superiorni. Ali sva ta sila socio-psihološkog istraživanja – a naravno postoji još mnogo pokusa uz moj i Milgramov – pokazuje da se većina dobrih, običnih, normalnih ljudi lako može navesti, namamiti ili pokrenuti da se ponašaju na način za koji odbijaju da bi se ikad mogli tako ponašati. U 30 minuta, naveli smo ih da prijeđu preko te granice."

Http://www.zarez.hr/clanci/zasto-dobri-ljudi-cine-zla-djela
 

Nakon više godina opet sam bila na Badnju večer sa širom familijom. Imali smo prije neke nesporazume, no riješili smo to na grobu moje sestrične, početkom prosinca. Sa smrću njezine mame prije dvije godine dogodio se je manji pomak, a sada se je moja sestrična s neba ozbiljno uhvatila moderiranja, i obavila je to izvrsno.

Šareno je to društvo. Ovo pišem da zabilježim neke zanimljive pričice koje su se vrtjele tu večer.

Jedna od tema bila je komunikacija sa životinjama. Koliko ja znma nitko od familije nema kućnih ljubimaca osim mene. A svi vole životinje, ali im je tempo takav da ili ih nema doma jer puno rade, ili često putuju pa im nije praktično imati ljubimca.

Uglavnom, na temu papiga, razgovarali smo o afričkom papagaju Hugo koji je bio u City Centru One East i s kojim je moj šogor uspostavio kontakt. Razumjeli su se. Hugo prodan, i došla dvojica novih, jedan afrički i jedan zeleni amazona. Ovi su razigraniji, ali hoće i ugristi, tako da moj šogor ima rupe na jakni od njihovog kljuna. I naočale su mu malo spigane.

Najbolja mi je njegova priča o velikoj crvenoj ribi u istom centru, u akvariju ispod sjevernih pokretnih stuba u prizemllju. Kaže moj šogi da se je on razumio s tom ribom. I ispriča: došao on jedanput u centar, riba ga pozdravi tako da mu dođe do stakla, i onda ode do filtera za zrak i pokazuje mu nešto. Moj šogor gleda i ne kuži od prve. Riba uporno pokazuje na filter, i šogi tad vidi da zrak ide jako slabo, i da je nešto začepilo taj dovod. Šogi je od akcije i ode potražiti odgovornog za akvarij. Ovaj dođe, i uspostavi se da je jedna uginula ribica začepila filter. Maknuli su ribicu i zrak opet potekao.

Druga priča je o razlici školovanja Hrvata i Amera. Potegnula se ta tema, jer kaze šogi, Amer, da ovdje u Hrvatskoj relativno često nailazi na ljude koji mu objašnjavaju kako su Ameri glupi. Moj sin komentira kako jedna njegova profesorica u školi zna reći kako je u Americi loš obrazovni program, i kako đaci ne znaju ni gdje je Hrvatska, primjerice. Pita nas šogi, znate li vi američke drzave i njihove glavne gradove? Tak otprilike, za neke ni ne znamo jesu li drzave ili gradovi. A niti točno gdje su. Veli šogi, koji je u Hrvatskoj od rata, da, kad sam vidio školski program i koliko gradiva imate, rekao sam wow. A onda dođe kraj školske godine, i napravi se 'klik', i djeca većinu toga zaborave. Naš školski sustav potiče štrebanje činjenica, a često uništava kreativnost. Američki sustav potiče razmišljanje i snalazenje u situacijama. Evo, kako kupila, tako prodala.

E, još nešto! Kako se šogi zaljubio u moju sestričnu? Počelo je tako što je ona zaposlena zena, ima svoja primanja, obrazovana je, i ne drogira se. To joj je sve bio veliki plus. Jer veli on, u Americi u drzavi iz koje on dolazi, zene se uglavnom ne obrazuju. Rano zatrudne, negdje s 15, 16, i ne rade nigdje. Zivotni vijek je relativno kratak jer se kuha meth, koji ih jednostavno razori. Tko dobaci do 55, taj je faca. Narod je naoruzan, cijeni se lov, tko ubije većeg ovog ili onog (tu sam se sjetila Juicynih priča). Njemu je otkrice koliko je zena u Hrvatskoj samostalno, ima svoje prihode, obrazovane su, i zive zdravo. I nemaju oruzje.

Htjela sam, ali nisam, komentirati kako je kod nas slična situacija s muškarcima. Samo što ih kod nas razori alkohol. Teško je naći samostalnog, trijeznog i obrazovanog muškarca.

Ukratko: treba poraditi na međunarodnoj suradnji.

.. i još puno Božića proslavili...

Zanimljivo je postavljanje čovjeka koji ne zna dobro hrvatski za premijera, i koji ne pozna hrvatsku jer je odrastao vani i radi vani. I koji nema političkog iskustva. U svemu tomu mi pada na pamet da je on postavljen kao marioneta koja će biti kriva kad sve ode vrit. Ne ako, nego kad. Ni HDZ ni MOST nisu preuzeli odgovornost .

Karamarko je po meni tu pokazao kako nije spreman preuzeti odgovornost za promašaje koji slijede. A bome ni Petrov. Da su face, sad bi metnuli jedan ili drugi glavu na panj, tj preuzeli odgovornost za obećanja koja su nadrobili.

Dok se Orešković uči politici, i dok se narod zabavlja, u pozadini će pokrast i ono malo što je ostalo. Oreškovića će popljuvat, ovaj će lijepo otići van otkud je i došao, domaće glave će bit sačuvane, i site.

Ajd, hrvatski bi još i mogao naučiti, ali metajezik kojim se ovdje priča, to on ne moze svladati. Vjerojatno će mu Kolinda prevoditi, i usput dodati još koji pridjev..

(Ovo kopiram nek ostane... trebat će.)

A da je Milanović postao premijer - ili SDP/MOST, moglo se dogoditi da se reforme fakat i provedu, recimo reforma pravosuđa! To sigurno ne bi pasalo HDZ koji je pravosuđe i uništio.

Ovako ćemo imati cirkus 4 godine, u te 4 godine će se taman vidjeti dobri efekti ove prošle vlade, i za 4 godine će opet početi sranje kao posljedica ove novoizabrane vlasti. I tako ukrug.

Zanimljivo mi je i kako Petrov optuzuje Milanovića da je mujlao i imao fige u dzepu kod dogovora, a Petrov imao u dzepu cijeli HDZ. Napad je najbolja obrana. A Bandić ih je odao.

I još nešto prigodno: zar nije Isus bio taj koji je najviše priglio upravo one koji su najviše skrenuli s puta? Jer je njima najpotrebniji. A naš vrli svećenik opali drvlje i kamenje po bivšem premijeru. Što znači ili da je taj svećenik neki crkveni otpad koji ne zna o čemu propovijeda njegova vjera, ili je Milanović na dobrom putu pa mu Isus nije potreban..

U dane oko Bozica nešto je sveto u zraku, više nego inače. A kako i ne bi kad se masa ljudi osjeća na taj neki sveti način, i to se mora osjetiti... Uostalom, ako sam ja jedina koja tako razmišlja, to je onda moja istina. A znam da nisam jedina.

Meni je teško s ljudima kojima ništa nije sveto. Jer takav nema u sebi poštivanje prema posebnim trenucima, pa onda ne poštuje niti tuđe takve trenutke.

A današnji svijet sve više obuzima tama, duhovna tama.. Ljudi su sve povodljiviji, zlo je zavodljivo, "ljudi su neprijatelji", društvo se temelji na strahu iz kojeg se rađa agresija, pa agresija na agresiju..

Ako vam Badnjak i Bozić ne znače ništa, ok, no ajd pliz nemojte ogaditi drugima ta dva dana. Suzdrzite se molim vas ta dva dana.

To je moja mala molba. I hvala.

Svi znamo što je poruka, jel. A ipak se ne razumijemo, uglavnom. Jednom je ovdje, mislim love&jazz napisao: ne znam što si ti napisala, ali znam što sam ja pročitao. Fala blogu da je netko toga svjestan. I to dvoje je često bitno različito.

Inspiraciju za ovaj zapis dala mi je poruka napisana flomasterom na papiru i naljepljena na ulazna vrata u zgradu. Poruka je:

"MOLIM DA PRILIKOM PARKIRANJA ISPRED ZGRADE VODITE BRIGU (briga dvaput potcrtana) DA NISTE JEDINI !!! NA PARKINGU

HVALA"

Meni je ovo primjer loše poruke. Zato jer moram imati podlogu za tu poruku, moram znati što znači kad ti netko kaže 'nisi sam!'. Da sam svemirac koji je naučio hrvatski, i eto čita ovu poruku, što bih razumjela? Da nek vodimo brigu da nismo jedini. Dok se parkiravamo. Što bi to wtf značilo? Da se ne parkiravamo ako nismo jedini? A opet naglasak je na BRIZI. Znači, trebamo voditi brigu da nismo jedini? E, to tek niš ne znači. A očito je autor bio ljut dok je to pisao, zbog tri uskličnika.

Kupila sam si tipkovnicu za tablet, super je!

Zašto volim blog? Zato što mogu doći ovdje i zabaviti samu sebe. A usput se dogodi da me i netko drugi zabavi. Ipak sam ja generacija 'uradi sam', i mi smo navikli sami sebi organizirati i zabavu, i posao.

A to s nožnim palcima mi nije jasno. Prvo moja kći, zatim sin, meni se raskrvario mali prst, nije palac ali je blizu, a frenda jučer pitam je li za ples, a on veli - ne mogu, nožni palac mi je u komi.

vi koji imate mačke i iskustva.. vidite link

Link

Znam dvije osobe koje se ponašaju kako ću sada opisati. Niti jednoj se ne zna uzrok takvog ponašanja. Zna se da im lijekovi pomažu, ali ih je teško nagovoriti da uzmu lijek. Jer su dovitljive i toliko su vješte da smotaju i stručnjake da im lijek ni ne treba. Vrlo su inteligentne, snalažljive, šarmantne, no imaju pomak u percepciji.

Zajedničko im je da su obje užasno bijesne na svoje roditelje. Roditelji su svemu krivi. Jedna osoba od tih je prvorođena, a druga je treća od troje. Nisu to jedina djeca u tih roditelja. Ostala djeca su ok. Ovi su toliko ogorčeni na roditelje da govore kako su ih ovi zlostavljali, pričaju gadosti o roditeljima, a za jedne od njih znam da su ljudi ok. Ni ti sami roditelji ne mogu vjerovati što vlastito dijete govori o njima.

Te osobe jednostavno percipiraju realnost na drukčiji način. Ako ih netko odbije iz sasvim razumljivih razloga, te osobe doslovno polude, i osvećuju se na vrlo ružne načine zato jer su uvjerene da je njihov doživljaj naravno ispravan. Sve je usmjereno protiv njih. Teška paranoja. Oni su ok, ali nitko drugi nije.

Te osobe naravno misle da je s njima sve u redu. I liječnici su im neprijatelji, i svi koji ih usmjeravaju ka liječnicima.

Većinu vremena fantaziraju. Stvarni život im je vrlo štur, uglavnom iskorištavaju ljude dok ih ovi ne provale. A onda drvlje i kamenje po njima. Oni jednostavno nemaju emocija. Iako se pozivaju na njih, taj dio im je odsiječen. U stanju su napraviti najsurovije stvari bez da trepnu.

Lažu, lažu i lažu. Rijetko svjesno. Znaju si pripisati tuđe zasluge, znaju prepisati nešto i sebe potpisati ispod. Ako se reagira, njima je to - pa što se uzbuđujete oko sitnica.. Ne poštuju nikog i ništa. Oni i samo oni. Često se prikazuju kao junaci, face, sve im u životu ide od ruke, najbolji, ljudi od povjerenja, a istina je potpuna suprotnost.

Nemaju jasnu granicu gdje završavaju oni, a počinju drugi. Zato ni ne znaju što je njihov autentični doživljaj, a što su preuzeli od nekog drugog. Njihove priče, koliko se god čine suvisle, zapravo nemaju smisla. Tj. nemaju veze s njima.

Nakon što sam upoznala dvije takve osobe, nekako sam se senzibilizirala za takve. A nije ih teško 'uloviti' jer nisu dosljedni. Ako se pokušaju složiti slike iz njihovih priča, tu nekaj ne štima. A nije ni čudo, jer slike - nema.