Laprdarij

May 22
May 22 is known as Bitcoin Pizza Day, marking the 11th anniversary date where in 2010 a Florida man Laszlo Hanyecz paid for two pizzas with the cryptocurrency. Hanyecz is also the first person to use bitcoin in a commercial transaction.

Čovjek je dao oko 10000 bitcoina za dvije pice. Sad to vrijedi oko 380 milijuna dolara, i to sad nakon što je bitcoin pao.

Eh..

Nakon ovih tu zapisa i čuđenja kako netko može biti protiv cijepljenja, imam potrebu napisat dvije-tri riječi. Ponavljam, cijepljenje kao ideja nije loša, samo je način na koji se provodi meni neprihvatljiv.

Točnije - cijepljenje mi je izvan fokusa. Ne znam sa čime bih to usporedila. Možda s pušenjem? Znate da je pušenje štetno, ali ipak pušite. Jednostavno vas ne zanima prestati. Tako se ja osjećam u vezi s tom koronom. Ili, ne nosite šljem po gradu, a mogla bi vam pasti cigla na glavu.

Da krenem s treće strane: Kod mene nije pitanje - cijepljenje da ili ne, to je stvar cjelokupnog stava o zdravlju i bolesti. Mene zanima - zašto neki nisu umrli u vrijeme velikih boginja i ostalih smrtonosnih bolesti? Znači, može se jednostavno ne razboljeti. Eto, na tomu je meni fokus. Na zdravlju. Pa svi znamo da slabu biljku napadnu svi nametnici, i da na kraju krepa. Jer je priroda tako složila. Ja se ne smatram slabom biljkom. Radim na tomu da budem jaka, ok, mogla bih i više, ali idem u tom smjeru. Ima ljudi koji su fenomenalni po tom pitanju, ja zasad cupkam za njima.

To je široko područje - kako biti zdrav - od mentalnog, emocionalnog, do fizičkog, ako hoćete i duhovnog. Eto, to mene zanima. Prvo posložiti glavu, pa emocije prigrliti (o emocijama se puno priča u zadnje vrijeme, prije su ih odbacivali kao nešto nepotrebno, a sad se emocije smatraju putokazom, predivno! Čitaš svoje emocije i otkrivaš svemire! Znam da me Maza ovdje razumije, za druge nisam sigurna.) Definicija zdravlja - nemamo iste definicije ni stavove.

Sljedeće je - stav o bolestima. U holističkom svijetu, bolest je dio nas. Nešto nam poručuje. To nije vanjski neprijatelj. Bolest je u suštini čistač, sklanja slabe jedinke kako bi jake napredovale. O bakterijama valjda ne moram, kažu da ih imamo više nego samih sebe. Mi imamo suživot s bakterijama, bez njih ne bismo postojali. E, virusi su zanimljivija priča, oni su na granici između živog i neživog, i - čemu služe? Glupo je bit virus i ubit svojeg domaćina. Nije mu to u interesu, njemu je u interesu da se razmnožava. Moja teorija je - budući da su virusi zapravo genetski materijal - oni pridonose horizontalnoj evoluciji. Vertikalna je križanjem, rođenjem, nasljeđivanjem.

Virus uđe u domaćina, preko svojeg genetskog materijala izazove svoju reprodukciju, a usput uzme i genetski materijal od domaćina, i tako se širi dalje i prenosi taj materijal. Ima virusa koji žive u nama i samo se ponekad aktiviraju - kad oslabimo. Možda svi virusi žive u nama stalno? Viruse se dokazuje preko fragmenata, teško je izolirati sam virus, sjećam se da sam viđala snimke virusa elektronskim mikroskopom, pa su valjda ipak izolirali neki virus. Čujem priču da virus nije nađen izvan živog organizma, na tanjuru recimo. Na kvaki. Da je detektibilan samo iz živog. Ma, u biti svejedno. Ajmo reć da je virus pojam za ono nešto što se širi i izaziva bolesti, nije u obliku stanice, a antibiotici ne djeluju. Bakterija je velika, nju se može vidjeti pod običnim mikroskopom. Virus je malecki, skoro na molekularnoj razini. A gledanje pojedinačnih molekula baš i ne ide.

Obzirom da je virus genetski materijal (većinom su RNA, ali ih ima i DNA), neki virusi fakat mijenjaju genetiku domaćina. Ostave pečat. Znate, nije sve u dokazivanju analitičkom kemijom, ili biološkim pokusima, ljudi su puno toga primijetili kroz godine, ne znaju objasniti, ali je uočena veza. Znanost još nije došla dovoljno daleko da dokaže neke stvari. I to bi trebalo poštivati. Mi smo samo jedna točkica na vremenskoj crti, na crti koja prikazuje napredak znanosti, mi smo još uvijek u pelenama po puno toga. Današnja znanost uočava fenomene, uspijeva ih i ponoviti, ali uglavnom nema pojma ZAŠTO se nešto događa. A znanstveni dokaz je - ako se nešto uspije ponoviti.

Sad je prilika da spomenem onaj test koji je ponovljen puno puta - je li elektron čestica ili val? I svaki put ispadne isto, ali nema se pojma zašto. Radi se o utjecaju promatrača na elektron. Ako ga promatraš, ponaša se kao čestica. Ako ne, onda se ponaša kao val. I na temelju tog pokusa postavlja se pitanje - materijaliziramo li mi našu stvarnost? Što postoji ako ne promatramo? Nemamo pojma. Poput Schrodingerove mačke. Ovo je za mozak iščašiti. Dokaz da - nemamo pojma.

I kako da ja sad tvrdim - da nešto znam? Tapkam u mraku, kao i svi mi. Gradim neka svoja uvjerenja na temelju onog što znam, kao i svi drugi. A trudim se znati što više.

Nakratko o brojevima, koje Fly spominje: Meni je onaj prikaz broja pozitivnih prestrašan. Prestrašno mi je da su nakon vikenda brojevi mali - jer je smanjeno testiranje. Drugim riječima - broj pozitivnih ovisi o broju testiranih. Ne bih ja tu išla na postotak, jer se ne testirjau svi randomly, već oni kod kojih postoji neki pokazatelj. A broj mrtvih je recimo egzaktan, bio vikend ili ne. Opet treba imati na umu da govorimo o reporting rate, a ne o incidence rate. Jer ovu drugu ne znamo. Drugim riječima, ako se testira 10000 ljudi, i 3000 je pozitivno, to ne znači da bi bilo pozitivno 30000 ljudi da ih se testira 100000. Pod uvjetom da se testiraju svi, a ne samo oni koji kišu, kašlju i sl. Nadalje, zar nije postojalo takvo randomly ispitivanje - i dobili su neke brojke koliko je ljudi pozitivno, to su neki jako mali postoci. Ne znam točno, morala bih pogledati. Koliko se sjećam, gripa i covid su bili tu negdje, čak je gripa bila žešća.

Kao zaključak - važno je biti zdrav i jak. I raditi na tomu. Zdrava i jaka jedinka u današnjem svijetu nikomu ne treba. Jer ne troši. Uvjeravat će nas da smo bolesni na razne lukave načine, ili barem da nam nisu sve koze na broju. Zato da uzmemo neki pripravak, neki lijekić, nešto.. Mogla bih još puno o tomu, no fino mi je da sam tu gdje jesam.

yoni jaja. nabavila, i sad sjedim na jajetu. Imate li iskustva s tim? Meni trebaju za jacanje te muskulature

Umro mi je najbolji prijatelj. Prekjučer je bio sprovod. A saznala sam s parte na dućanu. Prvo sam vidjela prezime, i mislim, o Bože, umro mu je tata jer je star i bolestan. I pogledam ime, očekujući tatino, a ono - njegovo! I njegova slika! Ajme!! Pisala sam o njemu ovdje, nema teme koju nas dvoje nismo prestresli, od ženskih do muških, kad smo se čuli smijali smo se, veseli što se čujemo, a i stalno je bila neka zeka. Brao je dagnje i zvao me na večeru, pa na šparoge kad je sezona, na gljive u jesen, brali smo ljekovito bilje za čaj, zadnje mi je dao matičnjak divlje izrastao u njegovom dvorištu.

Imao je ključ od mojeg stana, brinuo se ako treba nešto otvoriti, zatvoriti, prozračiti.

Sređivao si je kućicu, i zvao me da ga dođem posjetiti da vidim kako mu je. Evo, stigla sam, a on kao da je čekao da dođem, i zauvijek je otišao sljedeći dan. Nismo se čuli. Bio je u komi dva tjedna..

Nešto me vuklo ovamo. Nisam planirala doći, no put me je nanio, tamo gdje sam planirala biti sve se zakompliciralo i morala sam otići. I doći ovdje vidjeti partu na dućanu. I oprostiti se s njim.

Ovo mjesto je sad druge boje.

Kao antivakser obrazložit ću svoje viđenje. Pišem zasebni blog da mi ostane.

Nedavno su me zvali u ambulantu koja cijepi srednjoškolce, oko 18-19 godina, na razgovor. Jer nisam cijepila svoju djecu od malena. Dobili su neka prva cjepiva, što mi je još uvijek žao, ali tada nisam znala. Prvo za sina, pa za kćer. Pa ću napisati što sam njima rekla.

Cjepivo je izvrsna ideja. Dati čovjeku slabu bolest na koju će razviti antitijela, i onda kad dođe jaka bolest, antitijela su već prisutna. Stvar je u načinu cijepljenja. Nedostaci:

- Bolest ulazi najčešće kroz dišne puteve. Nos/usta. Dišni putevi imaju niz obrana kojima je naš organizam opremljen. Udahnemo viruse, bakterije, klamidije, štogod, no njih se razgradi, deaktivira, bla. Jedan bio dođe u sistem, a u sistemu opet obrane. Zdrav i jak organizam ima jaku obranu i velika je vjerojatnost da će bolest biti pobijeđena u samom početku. Ako i ne, neće imati fatalne posljedice. Osim ako ne postoji neki faktor x. Cjepivo se ubrizga sistemski, zaobiđu se sve obrane organizma, odmah se lupa na aktiviranje imunosustava. Rekla sam: kad izmisle neki drugi način apliciranja cjepiva, cijepit ću djecu. Sistemski - ne može. Usput, sistemski je intramuscularno (u mišić), subkutano (pod kožu). Putevi koji daju šansu organizmu su oralno, nazalno, inhalatorno. Kaže meni ta liječnica, pa radi se na tomu. Super!

- Nema svatko jednako razvijeni imuno sustav. Postoji način (jedan od) kako izmjeriti je li imuno sustav ok za primiti cjepivo. A to je preko GSH, ili glutationa. Postoji reducirani i oksidirani oblik. GSH prelazi iz jednog u drugi i djeluje kao antioksidans, brani tijelo od otrova. Neki ljudi (djeca) imaju smanjenu količinu tog GSH. Kod njih je rizik od nuspojava cjepiva veći. Po meni, ako se već treba cijepiti djecu, napravi sve testove da se utvrdi kako je imuno sustav djeteta ok, i onda ga cijepi. Nemoj svima nafrljiti istu dozu, i onda poslije nijekati bilo kakvu vezu cijepljenja s nuspojavama. Jer kažu: najveći efekt cijepljenja je kod zdravih i jakih osoba. Molim? A da, zato jer je kod njih odgovor imunosistema onakav kakvog su si oni zamislili. A takve zdrave i jake treba cijepiti? Laboratorij koji se je time bavio u SAD su zatvorili.

- Imunitet krda. Koji k? Ni dan danas nisu službeno sigurni jesu li bolesti istrijebljene zbog cjepiva, ili zbog higijene koja je značajno porasla. A opet, ima podataka da je recimo tuberkuloza prisutna i dalje. Antibiotici su učinili puno, no njihovom pojavom spektar bolesti se mijenja. Je li moguće ukloniti sve bolesti? Što je bolest? Disbalans organizma. Oslabljeni organizam. Bolest je čistač, koji uklanja slabe jedinke, da bi jake mogle napredovati. Treba li žrtvovati jake jedinke da bi slabe opstale? Zašto ne postoji recimo "bogatstvo" krda? Da 80% ljudi MORA biti bogato, pa da siromašne jedinke imaju hrane jer je većina bogata? Zašto na tomu nije fokus?

- Ja sam preboljela ospice, mums, rubeolu. To su bile dječje bolesti gdje su roditelji kad je netko bio bolestan, vodili svoju djecu tomu bolesnom da se njegova što prije zaraze i steknu imunitet. Jer se to treba što prije preboljeti. I to se događalo godinama, stoljećima.. Koji k će nam onda cjepivo protiv tih bolesti?

- Bio je na radiju intervju s EU zastupnikom kojeg su pitali zašto kasni isporuka cjepiva. I on reče, a valjda zna, da u cjepivu ima 48 komponenti koje se proizvode diljem svijeta. Pazi, 48!! I svih tih 48 komponenti ide u naš sistem. Ona komponenta koja me najviše brine zove se adjuvans. To je ona koja "pobudi" imuno sistem kako bi oupće reagirao i stvorio antitijela. To je obično neki otrov. Jer se može dogoditi da apliciraš cjepivo - i niš. Antivakseri su protiv cijepljenja (sistemskim putem) upravo zbog tih adjuvanasa. Jer nije svačiji imunosistem jednak. Ako fali GSH, adjuvans se ne neutralizira i mogu nastati ozbiljna oštećenja.

- Stvar je i onoga sa čim čovjek može živjeti. O cjepivu odlučujem ja. O bolesti odlučuje recimo Bog. Da nešto krene loše po cjepivu, ne bih si mogla to oprostiti, obzirom da znam što znam. Moj je fokus na zdravom i jakom organizmu, zdravom životu. Na zdravlju.

- A što se matematike tiče, pogledati report od EMA-e od 7.4. Link. Uglavnom krvnim ugrušcima su sklonije mlađe žene od 60. Općenito, u EMA se ograđuju da oni govore o "reporting rate", a ne o "incidence rate". Normalno, ne mogu pričati o nečemu o čemu informacija do njih nije stigla. Slična nuspojava (ugrušci) je zabilježena kod žena koje uzimaju kontraceptive. Što će reć da su rizične skupine za ugruške mlađe žene koje su pod kontraceptivima, i trudnice. Tko još cijepi trudnice??? EMA barata podacima iz Njemačke jer tamo vode nuspojave pedantno, i broj je 1:100000. I opet, to je reporting rate. E, sad koliko ljudi umire od Covida ispod 60, mladjih žena? I opet, rad ise o reporting rate, što ne znači ako je smrt reportirana kao uzrokovana Covidom, da uistinu i jest. Staro pitanje, SA ili OD Covida? Također, ako se cijepite nikako uzeti heparin kao terapiju, jer heparin isto izazivo trombocitopeniju, već neki drugi lijek koji spriječava zgrušavanje krvi. Ali još nema službene preporuke , koliko razumijem. Ja to čitam na način, ako uzimate heparin kao terapiju, nemojte se cijepiti. Ako ste fertilna žena pod kontracepcijom, nemojte se cijepiti. Ako imate povijest krvnih ugrušaka, nemojte se cijepiti.

Ako se još nečeg sjetim, dopisat ću.

Dragi sublogeri, vrijeme je da se i ja oprostim. To što me danima nema na blogu, ponekad tjednima, pa mjesecima, nema veze. Nisma se dugo opraštala.

Više ni ne brojim godine otkad sam tu. Došla sam u cvijetu mladosti, ispod 50, i one iznad pedeset su mi nekak bile stare. Hehe! Znate kaj, da nema ovog društva koje me stalno podsjeća da sam stara, meni je u glavi isto kao i sa 17 recimo. Ja bih bila vječno mlada da nema ovih koji mi godine stalno na nos nabijaju. A ono, niš me ne boli, ok, boli, neki dan sam se poskliznula u kadi i bome bubnula u rebra, ostala bez zraka. Rtg sve ok. Niš mi nije, ali boli kad ležim. Kad faking stojim, sjedim, hodam, niš, a legnem i nikak se namjestit. Tak da slabije spavam zadnjih dana. A zakaj sam se poskliznula? Godine? Ili možda sapun, koji mi je ispao, ali nisam isprala tu ljigu nego sam kao na koru od banane.

Bez pretjerivanja, sad mi je predobro! Evo, ne stingem ni na blog! Trenutno sam na Kvarneru i očekujem oluju, pijavice, orkansko jugo pa buru, pa i snijeg. Tu je takva tišina da doslovno čujem zujanje u vlastitoj glavi. Mislim da to ne spada u tinitus. Tišina da nemreš vjerovat. E, sad, kad sam čula prognozu, da idem u Zg? A opet, šteta, imam g.o. do srijede. Prekjučer sam bila na snijegu u Gorskom kotaru, bilo je predivno, ali mi pas ima problema s nekim štengama i morali smo se evakuirati. Nažalost! Volim biti tamo, naložit vatricu.. E, tamo je nestvarno! Slušala sam radio, i to one najjače stanice jer druge ne hvata, štoćereć HR1 i 2. Osim što sam čula sve prijenose utakmica, za popizdit, bilo je i dobre glazbe. TV nisam uspjela upogonit, usprkos onim konverterima, adapterima, sranjima. A da i jesam, vjerojatno ga ne bih ni gledala. Ali peć na drva, pa nosi cjepanice, loženje svako jutro.. ma.. pa gledam u vatru ko začarana..

Ok, i mi se evakuirali na more gdje je prizemlje i pas nema problema. Na suncu je za kratke rukave danas bilo. Prema mjerenjima je to oko 12C, ali na suncu je fino. A navikla sam na hladno. Zalazak sunca je bio krvavo crven, čak ljubičast. Ne znam kakav je bio u Zg. Izazivao je strahopoštovanje.

Jutros sam se borila s jednim drvetom koje uporno raste u mojem malom vrtu. Nema tu mjesta za veliko drvo. Ali ovo uprlo i ne da se, raste nevjerojatnom brzinom. Prošle godine ga sasjekla do balčaka, ove godine metar visoko. Raste naočigled. A žao mi ga polijevat tamo nekim kiselinama, otrovima, naftom, što su mi već sve predložili. Lijepo uzela testeru i pili, opet ga odrezala do zemlje. Ali ovaj put sam napravila ono što se spremam napraviti već godinama, a to je da mu napravim mrak, da jednostavno ne raste. Pokrila sam ga nekakvim neprozirnim pokrivačem, debelim, i nabacala veliko kamenje na to. Jer tu kad bura derne, nosi sitnije kamenje. I sad nek bude što treba biti.

Što još? Nešto me struja zeza pak sam išla gledati na internetu kak se spajaju ona 3 prekidača za kupaonicu. Jer mi tu nešto ne štima. Imam mali napredak, ali treba još poraditi na tomu. Iščeprkala sam sve žice iz jedne razvodne kutije, kupaonske, i izgleda da je to nešto korodiralo, osdpojilo se. Morat ću poraditi na tomu. WAGO spojnice su zakon, za one koji ne znaju. To moram nabaviti.

Pes mi neće jesti kad odemo od doma. Preuzbuđena je, nema vremena. Ako pojede jedanput na dan, dobro je. Nije baš ni spavala, cijelu noć dežura, svaki zvuk ju omete. Ja te zvukove ne čujem. Prije 13-14 godina, sjećam se, doručkovala sam i mačka mi je sjedila u krilu. Umjesto da budem sretna, ja očajavala i pitala se, hoći li spasti na mačku? Hoće li netko drugi biti umjesto mačke da me grije? Nije spalo na mačku jer je i mačka ošla. Sad mi pes grije noge i presretna sam! Kak se to mijenja :)

Valjda je nekima suđeno da budu sami cijeli život. Evo, recimo ja. Rodila se kao jedinica, od malena se sjećam da sam bila sama, sama se igrala, uglavnom išla na živce odraslima, odonda sve nekako vodi k samoći. Ne govorim samo o partnerima, i tu sam bila sama, ali i ostalo - ljudi oko mene samo nestaju.. I onda otupiš. A kaj.. čemu drama, nije svatko za sve. Nema, nema. Treba se veseliti onomu čega ima. Ali opet, najveće blago su ljudi. Zato recimo volim stajati u redovima jer mogu poklepetati s ljudima, ili barem nisam sama.

Blog mi daje osjećaj da nisam sama. I to je lijepo. Ali eto, moram se malo i ja opraštati, red je. Pusa, i volim vas :)

Opet nije otišla:(

Brki svaka čast na introspekcijama, to je vrh! To sam i pohvalila.

No, mlada je. Brka se ne sjeća kako je spominjala ženidbu u vezi s Tomom. Da, smije ona obuć minicu i ne odgovara nimalo za reakciju oko sebe. Obzirom da je Brka mlada nije joj za zamjeriti što ne baratu mudrošću. Ok, možeš ti reći - ja sam obukla minicu, eto, a ti mi ne smiješ ništa. A što ako taj ima neke druge skale? Ajd obuci minicu i ušetaj u azil izbjeglica. Točno, oni ti ne smiju ništa. Ali... I, je li to bilo mudro? Isto kao što ti auto mora stati na zebri. E, sad, auto juri, a ti zakoračiš na zebru jer auto mora stati. Ok, je li to mudro? E, pa nemreš se sa svakim zezati oko ženidbe, davati nadu sam tak. I onda se čuditi da je on to možda ozbiljno shvatio. Mi Tomu znamo godinama, znamo njegove granice, dobije on po nosu, al šta ćemo s njim kad on ne zna/ne može drukčije? U pravu je Brka, Tomi ovo mjesto znači puno više nego drugima vjerojatno. Kod Tome je to dosta jasno. Ima likova kod kojih nije to baš tak jasno i navučeš si na vrat začas nekog.

Meni je pitanje svih pitanja, što bi mudra žena napravila?

I kako naslov kaže, nije ovdje svatko cvijeće, ali je to naš vrt u kojem ima i korova, i taj korov isto ima smisla. Ne znači da je korov meni isto što i drugima, no upravo to je i zanimljivo. I ne dam vrijeđati starosjedioce.

Ma, trkeljam. Malo sam prošla kroz zapise zadnjih dana, i Meijin me naslov malo inspirirao. Ali ne bih dublje. Samo toliko da mi nikako nije jasno zašto je samo žena kriva ako ostane trudna, a muškarac nema ništa s tim. Čekam matrijarhat.

Sve u svemu, sviđa mi se što ovdje ima pametnih ljudi, i zabavnih, i blesavih, svega pomalo. Kako ste? Jel vam fali druženja uživo? Meni već pomalo da. Nisam ja netko tko stalno izlazi, ali dvaput godišnje bi mi pasalo. Ovaj shit predugo traje. Klepećem svaki dan s vlasnicima pasa, ajd i to mi je nekakvo druženje. Žao mi je za Buginu Tesu :( Moja je halapljiva i teško joj je braniti, uzdam se u sreću.

E, da mi je netko prije rekao koliki smo zarobljenici hormona, pila bih antihormone. Hormoni nisu čista posla. Mislim, spolni hormoni. Oni koji te tjeraju da se preobraziš iz normalnog u ludog, glupog, slijepog i gluhog. Tj. zaljubiš se.

Ja sam slobodna, u punoj punini te riječi. Meni mozak - radi! Da budem točnija, radi nesmetano. Nema šuma. Nema odvlačenja pozornosti tamo nekamo gdje je - ON. Jebote on.

Aaaa, dišem punim plućima.. A kako znam? Pa tako što sam došla u situaciju u kojoj bih se prije recimo desetak godina bezglavo zaljubila. Para bi šištala, opekline nastale, tlak razarao! A sad - neka mlaka vodica, nemam bolje riječi.. Nešto tek toliko, namreškala se površina.. Kakva crna oluja! Ah, kad se sjetim.. A sad - neki lagani povjetarac, kojeg zaboravim ako ne gledam baš u smjeru..

I to je divno! Sloboda!

Izgleda da bi katolike vjernike trebalo podučiti kako živjeti vjeru. Habi je dobro primijetio.

Ivanščice, ne daj se! Imaš lijepi hrvatski nadimak :)

Ja tu naučila da stvari treba gledati na sljedeći način:

Iva je mlada, a Cyb je stara. Pa je stara Cyb jalna mladoj Ivi. Eto.

..

To je serial priča koje sam čula tijekom psećih šetnji.. Nema bolje knjige niti filma od pričanja s ljudima.

Priču priča nekad terenski inženjer, priča se događa u nekom kraju "gdje je Bog rekao laku noć", "to mjesto ni na karti ne postoji". Provode inženjeri tamo dosta vremena, odrade posao i onda u mjesnu birtiju da se ogriju. Moj pričač ne pije alkohol pa sjedne i razgovara s mještanima. Tako primijeti dvije djevojke kako redovito dolaze i pridruži im se. A one mu se jadaju kako nema muškaraca u njihovom selu, ovo što ima samo pije i nije za niš. Pričač šapne jednoj od njih, onako neuglednoj, da se je jedan njihov inženjer zagledao u nju. A taj je solidan čovjek, dobrih primanja, dobrog backgrounda, ne pije, ne puši, skućio bi se. I on je recimo neugledan. A ne, ne, on se njoj ne sviđa.

Odoše terenci doma i nakon nekog vremena se vrate, vidi moj pričač da su se ono dvoje spetljali. Jee, njemu drago. Veza napreduje, dogovorilo ženidbu. I ona doseli k njemu u grad. Rodilo se dvoje djece. Ide to...

Sretne pričač nju negdje u gradu i odu na cugu. A ta je ne zna ni on zašto, prema njemu bila jako otvorena, kao prema tati, najboljem prijatelju. Pita on nju kako je, ona veli - ničeg mi ne fali, sve imam. Muž me nosi kao kap vode na dlanu. Jedino - ne ponaša se kao muškarac. Kako to misliš, pita pričač? Pa ja njega provociram, pikam, scene radim, a on ništa, ni da povikne, a kamoli da me udari. A ako ne udari, nije muškarac! Molim? Pa da, kakav je to muškarac koji na sve pristaje, mekan, ja ovako, on ovako, ja onako, on onako. Ne znam koliko ću još moći izdržati, veli ona..

I priča naravno završava tako da je ona njega ostavila, vratila se roditeljima, nadajući se pravom muškarcu.

Ima jedan lik u ovoj mojoj kući koji vodi glavnu riječ. A kako su u toj kući svi već odavno generacijama, svi su si na pas mater. A taj o kojem je riječ je prost i bezobrazan, vulgaran, po svim kriterijima vrijeđa. A na ročito je muška šovinistička svinja, bi rekli.

Neki dan se popičkarao s jednom susjedom, izbacila da je van iz stana. Radovi su i on došao kao nadgledati. Došla ona do mene i žali se što joj je sve rekao, a ja neutralno, da, da..

I veli ona: znate, moja teta koja je živjela ovdje poznavala je njegovu mamu. Njegova mama je isto bila lupita ko on. Znate što mu je radila kad je bio mali, a zločest? Tjerala bi ga da sjedi u hladnoj vodi.

Ajme! Do tog trenutka i nisam baš imala nekih simpatija prema njemu, ali u tom trenutku sam pred sobom ugledala dijete upakirano u odraslu osobu, nesretno i smrznuto dijete! I otad ne mogu izbiti tu sliku iz glave, jadničak! Pa njie čudo da je tako nesretan!