Zapisi sa... ili...iz....Jordanovca!!!

budući sam među prvim iskričarima (Bojf) i to
mi je čast, mišljenja sam da trebate povesti
računa o toj činjenici i ne tražite od nas
takoreči i "osnivaća" pretplate.
Da se malo našalim, kad bi na Iskrici postojao
sindikat, vjerujem da bi dobili za godišnjice i
satove, zahvalnice...i slično, a ne da nas
tražite novac.
pozdrav
Bojf
Donaaaat-mg

...da, nije me bilo dugo, što ne znači da sam otišao poorati nebeske njive.
Dakle, na način opisan u renijem štivu..upoznao sam se sa bolnicom, naravno i osobljem.
Negdje u proljeće 2007, osjetio sam te nadražaje kašlja...i mislio..to ti je majstore ostatak cigareta...
Zapravo i bio je...ali garniran umorom, otežanim disanjem..sve češćom potrebom za odmorom.
A tu smo...zbilja onak u sebi..uopće nisam dvojio...što mi se događa!
Cijelo ljeto, pomagao sam sebi Coldrexima, kao..viroza, prehlade...ali...tijelo se nije oporavljalo, što je mozak i registrirao..i odlučio da ipak odem kod doktora. I eto, pojavio se ja kod svoga osobnog likara, u studenom...koji i nije puno razmišljao nego vađenje krvi, nalaz upala pluća, snimanje...gdje me sestra u ljubaznosti naručila za siječanj iduće godine..jer je popunjeno za snimanje.
Naravno zahvalio sam joj i rekao da ak je u pitanju onaj rak od 90 dana (ta vrsta je cool:-)))), može slobodno iznajmiti moj termin....Kad je to čula, naravno da sam bil odmah na redu. I da ne duljim, čini mi se danas, kako je sve bilo posloženo..i da nije još bio prozvan moj broj..odozgora!
I pojavio se ja na Jordanovcu...pozdravljanje, sa predivnim osobljem, sestrama, liječnicima...i njihovo pitanje:..a gdje je gospođa majka?
i moje:...nema je, nisam došao zbog nje...već zbog sebe....nevjerica...i naravno odmah bronhoskopija, i sve ostalo...potvrđeno stanje...predlog za operaciju.
Dogovor da se vratim doma, obavim kaj sam mislio da trebam i za sedam dana se vratim na operaciju...odobrili su mi...i tu počinje zapravo..moja prava priča...
a ako vas tlačim..recite..odmah prestajem...
Ah, da...moral sam obečati da staroga neću dovoditi:-))))))

...Da, velim bile su tri šestice..taj dan...
Vjerujem li u to? Ma ne, samo sam bil radoznao i malo i pročitao o tomu. Nije me baš puno prosvjetlilo, ali vjerojatno nešto postoji i nikada ne odbacujem događaj. Volim i malo u pojedinim trenucima i informirati se...spoznati ponešto, meni novo. Često se šalim sa samim sobom..da sam ko' kauboj...uvijek me zanima što se nalazi iza slijedećeg brda. Majstori horoskopa će reči..zato što sam...vagica. A možda su u pravu...
Dakle, po povratku sa službenog puta..nitko u krugu mojih nije ni primjetio da sam prestao pušiti, iako je kutija polupuna i upaljač stajali na stalnom mjestu.Tek nakon tri dana sin je rekao mami..mojoj ženi..:Jesi li primjetila da tata više ne puši? Šta se to zbiva, nezamislivo...Ja sam naravno zaglumio uvređenost, kak to nisu ranije primjetili. ..(sreća je da smo u to vrijeme imali pesa, husky-a Luno,..koji je primjetil i radoval se i lizal me bez gađenja, a i kasnije odigrao jednu veliku nezaboravnu rolu u mojem..i našem životu...pišem i o tomu.)
I kad smo rješili to oko pušenja, nazvala me mama, koja stanuje stometara od nas (važno je da nismo skupa:-))) ili me zval otac, no poruka je glasila..da ima mama bolove, da kašlja i da joj je slabu. Naravno na Hitnu...i snimak pluća pokazao je promjenu.
Doktori su odmah sugerirali najbolji izbor...Jordanovac.
I tako mamu u auto i u Zg.
I zbilja, bronhoskopija pokazala, i druge analize..rak pluća...nije operabilan, kemo i zračenja..eto.
Bila sam cijelo vreme u bolnici, uzel godišnji, nastanio se na Volovčici..i svaki dan dva put kod nje. Bilo joj je lakše. I naravno svi su me poznavali, predivno i najstručnije osoblje 1. odjela.
Kad smo ju smjestili rekao sam mami..: Vidiš opet smo na početku..ti i ja...Odavde smo i krenuli...! Naime..rodila me u Petrovoj....
nasmijali smo se......

...evo, ovak je to počelo. Pušil sam sa stažom od 40 godina.... naravno, podimljen...
Jedno jutro, mislim bio sam u Poreču, službeno. Hotel čisto dobar, no za priču je važno naglasiti, da je pušenje kod mene i ta činjenica pušaća..bilo pomalo drugačije. Nikad nisam zapalio cigaretu u svojoj sobi gdje spavam, nikada u automobilu, bilo je stanki i od tri dana, ali bi onda refal dve kutije. I nikada nisam zapalio natašte..uvijek nakon đusa, meda ili čak i Lekadola:-))))
To jutro, nakon svog jutarnjeg rituala spustio sam se u hotelski kafić, pojeo med, popio đus, naručio kavu i uzeo Jutarnji.
Naravno ruka je potražila i cigarete, bijeli Walter...
Zapalih i cigareta ne valja..nekako je loša, nije to taj miris, nije gušt...Ostavim ju onak u pepeljari..i čitam novine.
Nakon ..mislim deset minuta...zapalim slijedeću...Isti osjećaj...ne vredi...
Tada, smijem se toj mojoj gesti...kao svaki okorjeli duvanouživač...gledam datum na kutiji...onak, da nije slučajno prošao vijek trajanja...svašta... zar ne?...nije naravno.
Ostavim i tu...
ostavim ja i slijedeću...
Taj dan...više nisam pokušavao..ni nikada poslije....
Čini mi se da mi je tijelo tada dalo žuti karton...nažalost...pokazalo se...istina.
Ah, da...bilo je to...06. 06. 2006.:-)))))

Vjerujem da svi vi koji čitate ili ne čitate blogove, imate i svoj odnos i pristup, napisanom.
Odlučio sam pisati ovdje iz možda i prozaičnog razloga, a taj je:
Bio sam na Jordanovcu, operirao rak pluća i sada sam dobro (tako kažu kontrole, dosadašnje).
Želja mi je bez patetike ili nedajbožesamosažaljenja razmjeniti svoje misli sa svima koji to ovdje požele.
Pa kolko traje da traje:-))))