Umorni Bukovsky

Općenito je nekak drugačije ( lošije ) kad se vrijeme upetlja; Pomalo šteka disanje ali mi je i neka mučnina u želucu a ništa posebno nisam uzimao. Neki bezvoljni želudac, a onda i čitava psiha. Opet me jebe starost. Jel to ne prolazi? Popio sam popodne dva mlijeka. Možda je to i od njega?
Krivo mi je. Subota navečer, talijanska nogometna liga a meni se ništa ne sviđa...Cendravi starkelja!
Onda podrignem, pa 15 minuta bude dobro. Nisam ja tada sav dobar, jer znam da će se opet vratiti to nezadovoljstvo u trbuh.
Trreba ukinuti vrijeme!!!!
Treba ukinuti starost!

Mačke nisu čovjekov podsjetnik na brutalnu zajedničku prošlost samo u agoniji i smrti.
U njihovim kricima bijesa, ljubavnim dozivanjima,
u klizećim kretanju kroz travu,
u gladi koja besramno bliješti iz njihovih polu zatvorenih očiju,
u svim pokretima i radnjama oglašavaju srodstvo s divljinom, svoju neukrotivost

i SVOJ PREZIR PREMA ČOVJEKU.

( taj prezir nije mačje zlo. To je njihovo svojstvo. Zbog toga volim mačke )
Ne davajući ništa za uzvrat, one zahtjevaju sve, one zahtjevaju sve, promuklim, gladnim, cvilećim vriskom koji odzvanja samosažaljenjem i nerazumijevanjem i u cijelosti optužuje svijet za izdaju i prekršeni ugovor.
Njihove oči su sumnjičave i pohlepne, oči škrtca.
Ponašanje im je istovremeno i arogantno i ponizno. Uvijaju kičmu i trljajući se o noge ljudi, naričući žalosni zov, dok im oči iskre prijetnjom i pandže klize unutra-van iz svojih ležišta.
Neumjerene su u svojim zahtjevima i ne daju zahavali za svoj plijen.
Njihova je jedina religija nepkolebljiva vjera u božanska prava mačaka.
Psi postoje samo za ljude, ljudi postoje samo za mačke.
Mačke, zatvorene u svoju narav, smatraju sebe vječnim središtem svemira.
Spasite mačku od utapljanja u kanalu! Što će vam dati za uzvrat? Dopustiti će vam da pogladite njeno krzno, darovat će vam prijazno predenje poput nekog tko vam čini vekiku uslugu. Tu završavaju izrazi njene zahvalnosti..
Mačke nemaju sedam života. Imaju samo jedan i taj je obično kratak, nasilan i tragičan. One pate, i ako mogu, čine da i drugi pate. One su životinjski sebične, one su, ukratko, stvorenja strašnih i užasnih potencijala, kristalizacija praiskonske egocentričnosti, matrijalizacija tame i vlage, one su zelenooke zvijeri koje neznaju ni za svjetlost, ni sućut, ni snove, ni nadu, ni ljepotu, niti išto drugo osim gladi i zasićenja te gladi,
Ali su one s čovjekom od početka svijeta..( Iz "Monolita." ).

Čovjeka se ne bi palilo da nema provjerene instalacije za gašenje. Kako zamišljate te spojeve, tko ih kontrolira i na kojim principima?. Moj mehanizam i moj mehaničar su ovih dana u dilemi, nešto se događa. Ne znam gdje sve to drži vodu i ne znam zašto mi pada na pamet ova briga.. Bilo mi je dovoljno korisno i u miru. Bez prekidača.
Vidim put. Nisam siguran da je moj.
Idi svojim putem , ako je tvoj?
Još ću malo pričekat.

Ljudska sreća nikad nije racionalna. Naročito ne ove nijanse o kojima pišemo.
("Rijetki su pojedinci koji će to tvrditi kod sebe.
Jeste li ograničeni? Imate suženu svijest? Nesposobni ste prihvatiti nove ideje?")
Vjerujem da ću većini stvari o kojima ću pisati naći negdje u knjigama, da ih vi poznate, ali. pišem. Rasčlanujem i spoznajem ono bezimeno u sebi. Svaki tekst je jedan osvrt i jedan susret sa sobom.
Kad bih se upoznao, uplašio bih se., ali ako znači da će i čitatelj nešto razumjeti, prihvatiti, odobriti, zapamtiti, to je opći , čisti dobitak.

Pitam se komu bi poslužio moj otvoren um i moje otvoreno srce?

Neću se nikad ispričavati, demantirati, glasno jadikovati, oni misle da želim da im se približim, da želim...
biti jednak. i još krivo misle da dolazimo odozdo
Ako iza toga čina ne stoji prijetnja i istraga, ostajem .
Ima još jako puno ljudi koje nisam sreo, jako puno knjiga koje nisam pročitao, ima ratova koje nisam vodio i ima ratova koje nisam završio...

Pucao sam prema čovjeku...kasnije sam shvatio da je Bog tako htio. Pucao je i on u mene.

Isto je s otvorenim umom i otvorenim srcem.

Ne znam gdje i kada će puknuti,

Za Koga?

Prvi put kad je sretnem , poslije današnjeg dana , tada, u susretu, srdačno ću pozdraviti i popričati. Možda je ona osoba koja treba pomoć, a ja se ljutim na nju.Nije ona mene odbila, ona je odbila situaciju.

A moji novi termini u nastaloj situaciji:

-retroaktivni jadi
-emocionalna prihvatljivost
-čišćenje ucrvale konzerve
-naručeno nezadovoljstvo
-logika zajamčenog nezadovoljstva

Njeni novi termini:

-ona je mali nezadovoljni šupak
-ona ostaje sanjar i čeka nedovršenog princa
-nikad nisam niti bio njen tip
-ona nikad nije o meni mislila na taj način
-nije ona mene odbila, nije to bilo odbacivanje već obična trgovina
-kupac nije zadovoljan s robom na svoj način

Zaključak:

-tko ju jebe! Preveden taj zaključak znači da se ne ljutim, da ne mislim na neki kontra potez i da nemam razloga za to.

Ovo je jedna moja prijašnja reakcija na gospođu koja se nasmijala kad joj je moj prijatelj ponudio mene za stalno.
Nisam se tješio njenim svakavim životom, odraslom kćerkom, bez jebačkog kriterija. Pokušao sam to razumijeti kao da sam trznuo na glavnu glumicu u filmu.

Kino!

Zašto je blog opušten i zanemaren od komentara i komentatora?. Ne znam kako vi, ali volim kad sudjelujermo u dijalogu i bez neke životne vrijednosti teksta. Ako se raspričamo, kažemo i ponešto lijepo, drago a možda i novo.
Novo je , svakako i povod za bilo nekakvo razmišljanje, sve teme koje su u blizini. Tu su. U auri.

"Od ovog dana možeš napraviti što želiš.

Onog trenutka kad se ujutro probudiš možeš odlučiti kakav će to biti dan za tebe. To može biti najljepši dan, pun zanosa, koji se može zamisliti i to ovisi o tebi.
Slobodan si to odabrati.
Zašto ne počneš zahvaljivanjem da bi otvorio srce? Što si zahvalniji, to si otvoreniji svim divnim događajima koje ti ovaj dan može donijeti. Ljubav, veličanje i zahvalnost otvaraju širom vrata i dopuštaju svjetlu da uđe i otkrije sve najbolje u životu.

(Jučer je jedan bloger napisao da je poslije svakog prekida osjećao zahvalnost. To sam osjećao u onim slučajevima kad sam prestao voljeti. Inače :NE! Zahvalnost je ljudska vrlina, ne ljubavna)

Odluči danas biti vrlo pozitivan i očekuj sve najbolje i to privuci sebi. Apsolutno vjeruj da to možeš i učinit ćeš. Ne sumnjaj u svoju sposobnost. Znaj da su sa Mnom sve stvari i moguće i da sve radiš sa Mnom.
(Eto Medo, to su stvari koje ja želim podijeliti s tobom).

Tko je ona, ili što je ona?

Možda je to ona: " Đurđa, daj 5 piva!"

Prestao sam i piti i pušti s božjom računicom:
Nema više zadovoljstva. Bačve su ti prazne a kutije su gledali s nerazumijevanjem. Kutiju i kanilu.
Ta se zadovoljstva mogu locirati, vidjeti, osjetiti i u ljubavi.
Ipak ostanu u srcu koje podučava razum .

Dani idu sve brže...

I na praznoj cesti.

Hoće li zbog CRISPRA kroz par generacija nestat ljudi sa zemlje?

Zašto se koristi CRISPR?
Kako funkcionira CRISPR-Cas9?
Koje bolesti bi se mogle liječiti primjenom CRISPR-Cas9?
Koji su potencijalni rizici korištenja CRISPR-Cas9?
Koji su etički problemi vazani za korištenje CRISPR-Cas9?
Tko bi trebao dobiti Nobelovu nagradu za otkriće CRISPR-Cas9?

Biti u sretnoj vezi ne znači prestati postojati za drugi svijet.

Zašto sam na blogu, ako živim s nekim posebnim? ( pitanje s pvt-a )

Tako se može postavljati pitanja iz svakog područja:

Zašto pušiš ako si u sretnoj vezi?
Zašto navijaš i voliš nogomet , ako si u sretnoj vezi?
Zašto jedeš, ako si u sretnoj vezi?
Zašto spavaš, ako si u sretnoj vezi?
Zašto se sam prošećeš, ako si u sretnoj vezi?
Zašto popiješ, ako si u sretnoj vezi?
Zašto voliš životinje i cvijeće, ako si u sretnoj vezi?
Zašto vjeruješ u anđele, ako si u sretnoj vezi?

Pitanja ima bezbroj i na svako bih mogao napisati priču. ( Zašto pisati priču, ako sam u sretnoj vezi ? ).
Mislim da sretna veza sva ova pitanja povezuje u jedan smisao kojeg mogu nazvati „ moj komadić sreće ''.

'' Ništa se ne suši brže od suza ''. Zaboravimo na opekotine i ožiljke i čvrsto povjerujmo sa smo u sretnoj vezi.
Siguran sam da postoji! Za svakog od nas.
I za sve " matore ".

Napisano dok sam bio bolestan ...i živ!

Prestanite brinuti uz najjednostavniju tehnniku na svijetu i postanite sretni i ispunjeni

Spadate li među osobe koje imaju probleme, stres vam je svakodnevni pratilac, brinete o financijskoj situaciji, osjećate neke zdravstvene probleme, nikako da nađete sreću u ljubavi? Postoji tehnika koja će vam pomoći riješiti se svih tih briga i problema –ho’oponopono.

Ho’oponopono je drevna havajska tehnika rješavanja problema i to preuzimanjem potpune odgovornosti za apsolutno sve što nam se događa i čišćenjem toksičnih programa u vlastitoj podsvijesti. Koristi se u različite svrhe, ponajviše za izliječenje i rješavanje konflikata. Tri osnovna pravila su preuzmi 100% odgovornosti za sve, čisti i otpuštaj inema očekivanja. Ho’oponopono je proces oslobađanja od štetnih energija u podsvijesti kroz opraštanje, pokajanje i preobražaj. To sve možete postići korištenjem četiri misli:“Žao mi je”, “Oprosti mi” , “Volim te”, “Hvala ti”. Tehnika je jako učinkovita i kad je radite po pravilima, rezultati vrlo brzo dolaze, a jedna od prvih stvari koje primjetite jest da prestanete brinuti.

Ho’oponopono se prakticira u Hrvatskoj oko 5 godina. Grupa je krenula od jedne osobe, a sada ima oko 13000 članova. Uskoro u Hrvatskoj i Srbiji gostuje svjetski poznata učiteljica ho’oponoponoa, Mabel Katz, a mi smo razgovarali s njom o ovoj jednostavnoj tehnici koja vodi prema sreći i ispunjenju.

„Moj duhovni put započeo je prije 20 godina kad sam shvatila da sam tražila sreću na krivim mjestima. Bila sam stalno usredotočena na materijalne stvari i mislila sam da će me one usrećiti. Moj najstariji sin je počeo pričati samnom onako kako sam ja pričala s njim – nervozno, uznemireno, ljuto, i to me probudilo. Tada sam odlučila početi svoju potragu. Probala sam razne stvari, metode, tehnike, no naišla sam na mnogo drame. Morao je postojati jednostavniji način. Tako sam našla ho’oponopono“, opisuje Mabel Katz.

"Poduzmite akciju i započnite s vlastitim životom, prilagođavajući prehranu, provjeravajući sadržaje kod kuće i možda prilagođavajući svoj prijevoz.

Akcijom, osjećamo osjećaj osnaživanja.

Prigrlite obnovljeni smisao koliko smislen život može biti, koliko je prirodni svijet vrijedan i da možemo trenutno imati stvarni utjecaj.
Izlazak u prirodu odličan je način da se ponovno povežete sa svijetom oko nas.

Autorova poruka čitateljima hitna je i pragmatična:

„Buduće generacije će se osvrnuti na ovaj trenutak povijesti i shvatiti da smo živjeli na raskrižju dva moguća svijeta. Ne možemo si više priuštiti luksuz osjećaja nemoći pred ovim izazovom. ( imam moć) Svi imamo više snage nego što shvaćamo. Sada je vrijeme za odabir naše budućnosti. "

Isus je rekao: "Ostavite sve, i krenite za mnom! "

I danas znanost kaže: Pođite za mnom!

U prirodu!

Izašao sam van na praznu cestu. Kako bi bilo divno da je ulica puna ljudi.

Padaju mi na pamet i eksperimenti o utjecaju kolektivne meditacije, i mnogi drugi. Takvih primjera ima zaista puno. Neki su pitali gdje ih se može naći. Naravno, u knjigama, kao i sve ovo drugo što se citira. Ili je netko od vas možda osobno mjerio temperaturu na Suncu? Zanimaju vas....ne znam, recimo pao mi je pogled na knjigu o čudnovatim srednjovjekovnim kartama koje prikazuju Antarktiku i Južnu Ameriku (možda vezane uz činjenice da su na teritorijima koje su danas u polarnom krugu nađeni ostaci biljaka koje žive u toplim područjima)? To je knjiga profesora Charlesa Hapgooda „Maps of Ancient Sea Kings“. Do nje stoji knjiga koja obrađuje pitanje postojanja određenog oblika svijesti u biljkama, fenomenalno i detaljno djelo „Tajni život biljaka Tompkinsa i Birda. Ili Jeremy Narby, s knjigom „Kozmička zmija – podrijetlo znanja i DNK“ kojeg ćete moći gledati i u emisiji. Možda nekog zanimaju dokazi o kataklizmi koju zovemo potop? Tu je odlična knjiga „Cataclysm! Compelling Evidence of a Cosmic Catastrophe in 9500 B.C“ D. S. Allana s Camridgea i J. B. Delairea s Oxforda. Zanima vas remote viewing?: popis je dug - od knjiga Hala Puthoffa i Russela Targa koji su taj fenomen istraživali za CIA-u dvadeset godina do odličnih popularno znanstvenih knjiga poput „Psychic Wars„ Elmara Grubera, još jednog znanstvenika iz tog programa ili „Psi Spies“ od Jima Marrsa itd, itd

Da vidimo što dalje piše...

Svatko nosi svoje ožiljke
Više ili manje prikrivene...
Netko ih skriva iza riječi " dobro sam",
Netko iza maske osmjeha,
Netko ih pretoči u priču,
Puštajući da se bujica bola, kroz riječi izlije....
A netko svoju priču nosi kao grumen soli u grlu...i šuti,,,
Ne zato , što ne umije ispričati...
Već zato , što nema komu...

(Karmelićanke Split)

(MedoDebeli: mudrac

Autor: flyngpicket)

Ovaj kratki tekst je za sve nas, posebno za flyngpicket

"Mozak je divan organ, počne raditi čim ustanete i ne prestaje dok se ne uključite u ručak".

Je l vam se dogodi da se probudite, sjedite na krevetu s pogledom kroz poznati prozor u poznati pejsaž? Netko je ovih dana napisao, probudite se i sjedite na krevetu da se odmorite. Nije tijelo umorno. Umorna je psiha od glupih snova.
A čeka me novj dan .
Jednom ću ga početi s Wagnerom a jednom s posljednjim činom Bolera.
Divan dan...kasno hladno proljeće s tisuću znakova jeseni, zrak svjež, odmoran, selo ( ulice ) puste , ptice pjevaju, kos se igra s nekim starim plodom a vrapci razbacuju neki truli papir a vjeverice ( lažem ) se kuglaju s nekorisnom košticom...
Mačke i pas nijemo gledaju u svoje zidove, u svoje točkice na njima. Vidim na njima da su imale glupe snove
Shvatile su, kao i ja, da je novi dan i da nam se čini da ne sanjamo.
Čekate i sanjate neki drugi dan. Jutros sanjam sutra To što sanjate nije toliko neobično, neobičan je utisak da nešto čekate, da se nešto treba dogoditi, da netko nešto mijenja...
Čekate da se probudite...
Sve vam se čini kao san.
Čekate da budete netko drugi, nešto drugo, da budete ono što jeste a ne ovo što živite.
Što to točno čekamo ovo večer?
Ne znam.
Znam da bih se volio zaista probuditi i zaboraviti cijeli dan!
Sve mi se čini kao običan san koji ću brzo zaboraviti.

I onda to nazovem; Kraj dana!

P.S. I što više takvih dana imam... sve više godina se slažu na moja leđa.

Prošao je dio dana sa svjetlošću. Nije mi teško to zaboraviti

Taj jebeni virus je na bezbroj načina protumačen i ponuđen.
Jutros, mislim, da mi imamo i svoje tumače, tumače izvan medija. Imamo mačke, pse i imamo anđele. Tu bi morali vidjeti dio istine. Po mačkama i psu je vidljivo da se nešto događa; mačke nerado idu van, pas se ni s kim ne utrkuje već hoda uz Maju, a u ormaru gdje držim lijekove, imam križ. Sinoć pitam Isusa što će sa mnom biti i nasmijem se. Zašto? Mislim da je smijeh bio kao poruka da će biti preživljeno, ili je bio znak prijateljstva. Nisam se obratio u smislu molitve već u prijateljskom pitanju. I vjeru sam prilagodio uvjetima.
Ono što brine je pozornost i panika koju je virus stvorio. Sve stalo. Otkud toliko opreza prema nekom gripoznom virusu koji ubija starce...Zar nije bilo autoriteta koji to mogao uokviriti u gripu.
( U RH su počeli voziti vlakovi , ali se preporuča distanca među putnicima.Tko ima kamo putovati ako škole ne rade, ako firme ne rade, ako te nitko ne treba.?)
Nešto je s koronom posijano izvan našeg shvaćanja, nešto tajanstveno, nemirno i opasno. To neće proći u ovom svibnju, 2020-te. Možda ljeto učini svoje. Nas dvoje vjerujemo svojim anđelima. Pitajmo ih.
Sve je neka nepoznata sila!
Sve je udar na čovjekov smisao. Ako je rat, ima nove karakteristike. Staro su ostali....mrtvaci!
Dobro jutro.
I ovo moje jutrošnje razmišljanje je suvišno i ne nudi ništa novo, nema rješenja. Pomolimo se po starinski:"Gospodine Isuse Kriste, smiluj nam se!"
Jedna od najjačih mantri!

"I tako, u tuđoj zemlji, pod tuđim krovom, radiš, spavaš, učiš čak i pričati kao da si tek rođen...sve iz početka.
A tamo gdje si rođen, tamo gdje si prohodao, progovorio, tamo ostade sve ono čega ti je srce puno: sva ljubav, milina, toplina, mirisi...postade sve elektronska žica, virtuala, G5. fb. Postadošmo željni braće, sestara, starih prijatelja, roditeljskih zagrljaja, roditeljskih grobova, svog skretanja, mostića, ulaza, dvorišta, trave, svoje ceste, ulice, sela, svog malog komadića modrog neba.
I tako punijih novčanika, praznijih duša, izgubljenog pogleda i otužnog osmjeha, živiš iz dana u dan, nadajući se da će vrijeme učiniti svoje.."
" Prazna ostade mi duša"

P.S. Što će vrijeme učiniti, što vrijeme može učiniti, što ćeš mu dozvoliti. ?

Ne pitaj kome zvona zvone. Tebi zvona zvone!
( meni zvona zvone )