Umorni Bukovsky

     'Ajde, sjeti se, što smo htjeli, kakve smo šanse imali, jesmo li uopće bili na popisu, sjeti se, da li je itko bio uz nas, da li je išta išlo nama na ruku, da li je bilo budućnosti, nade, vremena...
     - žena i čovjek spojeni nepoznatim silama za volju neznamkom.
     - dva neobična puta spojena u jedan koji nikamo ne vodi, kojim se nikamo ne stiže, u vremenu nestanka sunca i kraja svijeta..
     - dva tragična junaka, dva bivša romatičra, dva izgubljena slučaja...
      Ma, kakav kraj, kakav početak, kakvo pomirenje- što je bilo, bilo je... to imaš i gotovo...
      " Ja sam Nitko, a tko si ti?"
      Medo Mrki
 

     Mogu ja govotiti i bez glasnica i pomicanja usana, ali moram imati one koje me čuju. Moram imati tebe. A ti nisi otišla,već ja ne postojim za tebe.
     Nije posrijedi maženje i sve što ide uz to.I to me još zanimalo, ali sam želio razgovarati, žudio sa za ženskih uhom koje bi čulo ovo šaptanje, žudio sam za ženskom potporom...da riječi koje osjećam, ti glasno kažeš, a tebe nema i to me, recimo, boli....To što nemam glas nije kazna jer u meni funkcionira duša koja nema poteškoća u govoru, ona vidi, čuje ,misli... Ta duša je uzela vrlo neugudno odjelo za pretilo tijelo bez glasa i na tom odjelu su počeli pucati šavovi. Ti si bila kraj mene kad su počeli pucati, ti se toga sjećaš, a onda me više nisi vidjela. Intuitivno sam znao da mi se bolest dogodila s razlogom i tražio sam njen smisao i osjetio sam da nikad neću odustati od te potrage. Natrpao sam sam svoje stavri u torbu i krenuo na put. Nisam imao novaca, ali za ovakav put, novci ne trebaju. Pročita sam puno knjga pa sam znao da je za put u nepoznato najmanje potreban novac. Kad se vratim, možda ćeš me opet moći vidjeti i čuti , ali iskreno rečeno, ja tebe sada ne želim vidjeti, jer te želim zadržati i upamtiti onakvom kakva si bila
     I našao sam odgovor:'' Zašto se ružne stvari događaju dobrim ludima''
     Medo Mrki ! 
( Hvala, Glupi , na lijepom prezimenu.)

    Drago mi je da si ti dobro, da si zdrava. čovjek koji je zdrav čini veliku glupost kad si dozvoli nervozu, stres, financijske čudne želje, neke nemoguće izlete, neke lude avanture..
    Nemoj mi zamjeriti, ali bi tvoj život bio drugačiji i puniji da uz sebe imaš stalnog suputnika s kojim se spontno slažeš. Tu je nekakav paket divnih uspomena, neka ugrađena zajednička sigurnost, to je onaj bezvezno spremljen ručak koji nijednom ne paše, a pojede se s takvim guštom da je hit od ručka.
     A lijepo se je usred noći probuditi u miru, staviti ruku na srce nekom tko je tvoj i ponovo zaspati.
     Ja samo maštam. Za tebe, i za sebe...
     Medo
 

 
 
    " Ljubavne veze , u stvarnosti, nikog nisu izliječile ni od žulja   na peti, a kamoli od duboke traume, neugodnog karaktera ili alkoholizma...."

 
      Čemu ta jedna suza????
       Ako te sretnem kada
         Nakon godina svih.
    Čime ću te pozdraviti tada
         Suzama, nijem i tih
       

  
      U hladnom dijelu sobe osjećao sam se sigurno i zaštićeno. A ipak, duboko u sebi, znao sam da je to lažna sigurnost...
   ...   BOL ME JE UVIJEK PRONALAZILA!
      ( pišem o karcinomu, štreberi, ne o ljubavi )
      

    Jutro je počelo kao i svako drugo kišno jutro. Sve su radnje bili uhodane s tim što sam dobio i dvije nove obveze; loženje peći i donošenje drva. Kad sam se vraćao iz trgovine, sreo sam se sa susjedom koji me u prolazu upita:
   " Kako si?"
    Ne znam zašto, ali me jutros to pitanje zateklo nespremnog. Stvarno, kako sam? Prvi put sam pomislio koliko je to pitanje ustvari jako teško. Trebam dobro razmisliti, trebam se jasno izraziti i trebam jako puno vremena, a čak bi mi dobro došao i psihijatar: kako sam, tko sam, što se zbiva u glavi, kako će medicina riješti žuč, što sve ne smijem jest i što planiram s kreditima, što sa starim autom, što s reumom.što sa samoćom?
     Baš sam bio Baltazar. I nakon kompjuterski brze i precizne analize, uzevši u obzir sve čimbenike, smatrao sam da sam našao odgovor koji mogu dati susjedu. Rekao sam:
     " Dobro! A ti? "
     Kako ste vi?

  ''SVATKO IMA NEKOG KOGA VIŠE NEMA''

    '' Znao sam da nisam sasvim čist. bio sam svjestan, i sada, i kao dijete, da ima nečeg čudnog u meni. Osjećao sam se predodređen da postanem plačkaš banaka. pijani mornar, svetac, razvratnik, svećenik , pustinjak....
      Potrebno mi je izolirano mjesto da se sakrijem. Život zdravih, običnih ljudi bio je glup, gori od smrti...''
      I SAKRIH SE MEĐU VAS!!!!!