I piše dalje jedna moja prijateljica....
a) Evolucija me odavno proglasila ćorsokakom jer joj nisam pružila materijal na kojem će provjeravati učinkovitost određenih omjera gena; zbog nestanka reprodukcijskog potencijala, bezvrijedna sam svima onima koji se žele uključiti u evolucijske eksperimente i odabire; zbog ograničenih financijskih sredstava, nezanimljiva sam cijelom nizu proizvođača roba koje nadmašuju moju kupovnu moć, a posljedično i politici; kad se uvrstim u još siromašniju i stariju skupinu, moj život će se naći na samom rubu bezvrijednosti i zdravstvenim službama, koje će svoje skromne resurse radije uložiti u privređivače, potrošače i rasplođivače s perspektivom.
b) Za boga ne znam, ne vjerujem u njega, ali kad ga zamišljam, mislim da bi me on možda mogao i malo manje tržišno procjenjivati. Ali, i taj stalno nešto konta: neki mu definitivno manje vrijede i ti bogme neće vidjeti blagodati raja!
C) I OK je to, nemreš uvijek biti tražena roba, ima to i svojih prednosti, možeš se opustiti, možeš se usredotočiti na sebe, na ono i one što ti cijeniš, manje se uzrujavaš, imaš manje odgovornosti... Sve se da kompenzirati, sve do smrti. I sva ta vrednovanja imaju neku osnovu i logiku.
A ja joj odgovaram:
a) Tu si u pravu, za kurac si.
b) I tu si u pravu, Bog je od tebe digao ruke.
C) Tu već nisi u pravu, nikad nisi bila tražena roba, zaludu se tješiš.
06.10.2010. u 14:02 | Komentari: 9 | Dodaj komentar