živi i ostavi druge da žive

Ovo nesto novo... bas se glupo osjecam, a to puno kaze o meni (nama) koji se ne mozemo priviknut, da nismo spremni na promene?

Koliko god ljudi kod rastave optuživali samo jednu stranu problemi su najčešće i sa jedne i sa druge strane. Jedan od razloga je - nedostatak komunikacije.
Ne one svakodnevne (šta ćemo kuhati, tko će odvesti dijete u vrtić....) nego one komunikacije kada stvarno čuješ/ne čuješ šta ti druga strana govori. Nema prevare niti sa jedne strane, nego ste se vremenom udaljili. Nestane prisnost. Nestane vjera u ljubav. Nema više zajedništva.
U jednom trentku shvatiš kako živiš sa strancem. Jedno drugome postanete kamen spoticanja. Nastane pukotina koju na vrijeme niste prepoznali. A kasnije niste znali/htjeli/mogli ispraviti.Koji su po vama najčešći razlozi za rastavu braka? Ako jeste, zašto ste se vi rastali? 

Sve sto je ljepo kratko traje, kaze stara poslovica. No, i pocinje sa sunce moje.

Pogodili ste. Brak. Ljubav.

Imate posao, vjencanje je za vama. Uselili se u stan, pokupovali namjestaj. Auto. Jedan kllinac upravo je krenuo u skolu, a drugi u vrtic.

I sunce moje postaje polako sunce ti tvoje. Komunikacija postaje zamorna, toliko zamorna da je gotovo nitko vise ne cuje. Svako jede iz svog tanjura, svako pere svoj tanjur. Svako pere svoje rublje, svako ima svoj novcanik.

Al' jebeno i prokleto jos uvijek ljezu u isti krevet. Ujutro izlaze iz njega, toplog. Do nedavno je bio i mokar, zguzvan, pun mirisa i prepun strasti. Ljubav vise ne stanuje ovdje.

Sto se dogada? Ne djele stol, glume pred djecom da je sve u redu, svi prijatelji znaju da je brak u krizi, a oni jos uvijek dijele istu postelju.

Zasto?