Mnogo pametnog za reći.

Komentirajući danas na blogu jedne dame, podvuklo se pitanje otkuda ljudima pravo osuđivati nekoga. Svi imamo svoju slobodnu volju, u svemu što radimo i ukoliko se ne kosi s osnovnim ustavnim slobodama svakog čovjeka, tko smo mi da osuđujemo drugoga? Iskreno, ne zanima me što tko radi iza zatvorenih vrata svoga stana, ukoliko to na mene ne utječe.

Dama je pokrenula priču o tomu kako se svi prezentiraju kako menadžeri, super-duper-uspješni, počela po njima drvljem i kamenjem, kasnije optuživši nekolicinu nas da smo psihijatrijski slučajevi, samo zato jer se s njezinim mišljenjem ne slažemo. Osobno, ne marim za to kako se netko prezentira, nikada nisam tvrdila da sam više no što jesam, valjda sam prerasla te glupe igrice ega. Moja je mogućnost izbora hoću li prihvatiti sliku koju je osoba pokušala stvoriti o sebi, hoću li stvarati vlastitu sliku ili jednostavno ignorirati navedenu osobu.

Sve je u reklami. Jednostavno. Upoznavao ti osobu u reali ili ovdje, uvijek se prezentiraš u najboljem svjetlu, samo virtuala dozvoljava malo više cifranja oko rubova, da ne ispadnu samo tako neobrađeni. Kao kad kantirate rubove kuhinje. I, iskreno, ne mogu se ljutiti na ljude koji pretjeruju u opisu samih sebe, jer usamljenost je teška bolest. Teško je noću vratiti se među bijele zidove stana i osluškivati zvukove premeta umjesto zvuka tihog hrkanja osobe do tebe.
Teško je šetati jesenjim pejzažem, dok sunce obasjava goruće krošnje, i sam gaziti po vrištećim nakupinama podno stabla... Ljubav, na koji god načim, je ono što, na kraju krajeva, svi tražimo, ovdje ili negdje drugdje.

A propos taštine, svi smo mi tašti. I svi smo mi licemjeri. U manjoj ili većoj mjeri. Nevažno.

A sada:
Goodbye, and thanks for all the fish. :)

All the world's a stage,
And all the men and women merely players:
They have their exits and their entrances;
And one man in his time plays many parts,
His acts being seven ages. At first the infant,
Mewling and puking in the nurse's arms.
And then the whining school-boy, with his satchel
And shining morning face, creeping like snail
Unwillingly to school. And then the lover,
Sighing like furnace, with a woeful ballad
Made to his mistress' eyebrow. Then a soldier,
Full of strange oaths and bearded like the pard,
Jealous in honour, sudden and quick in quarrel,
Seeking the bubble reputation
Even in the cannon's mouth. And then the justice,
In fair round belly with good capon lined,
With eyes severe and beard of formal cut,
Full of wise saws and modern instances;
And so he plays his part. The sixth age shifts
Into the lean and slipper'd pantaloon,
With spectacles on nose and pouch on side,
His youthful hose, well saved, a world too wide
For his shrunk shank; and his big manly voice,
Turning again toward childish treble, pipes
And whistles in his sound. Last scene of all,
That ends this strange eventful history,
Is second childishness and mere oblivion,
Sans teeth, sans eyes, sans taste, sans everything

Danas posvuda izrazi žaljenja i tuge zbog smrti Vesne Parun.
Kako je ova naša zla, zla vlast dozvolila da tako velika pjesnikinja umre u neimaštini.
To je bio njezin izbor, živjeti skromno i stvarati u siromaštvu. Mogla je davnih dana imati stan na Trgu bana Jelačića.
Ona je iz generacije Krleže, Tadijanovića i mnogih koje smatramo doajenima hrvatske književnosti.
Osobno, smatram veliki broj domaćih autora prerazvikanima u našem području, nikad afirmiranih izvan granica domaće proizvodnje.
Sam Krleža je sebe predlagao za Nobela, nasuprot jednog Kosora, za kojega vjerojatno nitko čuo nije, a Tadija je bio egocentrik (kao i veliki broj umjetnika, da se razumijemo) koji je sam sebe uvrštavao u antologije.

Skinite masku licemjerja i zapitajte se - kada ste vi zadnji puta odnijeli siromašnom čovjeku košaru namirnica? Po čemu je Parunica posebnija od Pere iz Mrduše Donje?

Perun je tu tek tako.

Čitam logove i vidim da je došlo do blogopokolja nikova na Iskrici koji su negativno dočekali promjene na Iskrici. Sad se pojavljuje još par revolucionarnih logova, bit će časno poginuti u revoluciji za Iskricu. Bit će to nešto kao Oktobarska revolucija, u povijesti će se pričati o njoj. :)))

Jamramo protiv naplate usluge na Iskrici, ali zapravo treba pohvaliti tu inicijativu, admin/vlasnik se pokrenuše i u vremenima kada privreda propada, oni pokreću posao koji će, nesumnjivo, donijeti zaradu.

Entertain me.