..Jezikova juha...
Link
Alo, kolega, pa di si, nego jesi slobodan, imam nešto zanimljivo za tebe¨ reče moj kolega. Dao mi je za misliti s obzirom da ne zove me tako često, i još k tome radi zanimljivosti. I tako upitah ¨ a što to točno?¨ i reče on meni ¨¨ jel bi volio biti na snimanju emisije Jezikova Juha? da lijepo budeš na tv i upoznaš Stephana Macchia?¨ I tako rekoh ja njemu da ču se svakako potruditi doći, i još dovesti nekoga. I tako jučer u 7 sati, krenuh sa starom, ovaj, mamom prema restoranu Tornado gdje se snimala finalna emisija.
Naknadno sam zvao brata da dođe sa djecom, jer sam znao da će biti sretni, pa neka i oni dođu. I tako svi pozvani gosti su prvo čekali vani u dvije grupe, dok je kamerman objašnjavao ljudima kako će se snimati. I tako pita on tko je došao a da je dvoje, i tako , s obzirom da brat još nije stigao, dignem ruku, i reče on nama ¨ fino, vi ćete mi prvi ići u restoran¨ , i tako je i stara krenuli ovaj snima naš dolazak, zatim i naš ulazak, i tako smo imali čast biti prvi. Čekali smo brata, kada se konačno pojavio, sve me bilo strah hoće li djeca biti urnebes kada to sve krene.
Jelo na račun kuće; predjelo – pileća krilca i salata, zatim glavno jelo – e to pak teže objasniti, ali uglavnom neko fino meso, na koje je išao sir, zatim neko bilje i šunka, a zatim to se zamota u svinjsku maramicu i peče na žaru, uz to pečeni krumpir i kupus, bilo je predobro, meso je tako pečeno da je stvarno jako fino, ali taj restoran inače jako dobro radi jela na žaru. Djeca su negodovala, neću ovo , neću ono, gdje je Stephan. I tako sve je bilo ok, onda ona mora na wc, i onda daj odmah na wc, i kada će kolači, i udavila me.
I kasnije stižu kolači , neki fin kolači od kave, zanimljivo izvedeni, sloj biskvita , pa kreme, pa biskvit opet, pa krema, lijepo ukrašeni. I konačno kada su se dijelili kolači , kamerman je došao do nas, i snima bratovu kćer, koja je izgledala kao da je NLO vidjela kada je došao kolač, plus kamera iza nje, ali bila je fina i pristojna, inače je sklona cirkusima, i to po sistemu što veći cirkus izazvati, to bolje, ali ovaj put je bila pravi dostojanstveni gost, barem prvo dio večeri. I tako kamera ode, a ona se sprema jesti kolač, proba i ne valja joj, pa počne protestirati, onda počne bratov sin kada ćemo doma, i tako počeli u duetu, i nema kraja, kada u to krene svirati harmonika odmah blizu nas ¨ A ja sam negdje rujno vino pio, a ja sam negdje s drugom sretan bio, a ti, a ti, ti si me čekala ¨ e pa to , krene zabava, svirači i zapjevali, bratova kćer počela tuliti, i to je to,i ja sam negdje baš izmaltretiran bio,i zabava počinje.
I onda je pametan spomenuh djeci da će im kasnije Stephan dati autogram, umjesto sam šutio , jer su taman rekli da bi išli doma, ali sada su odlučili čekati, i onda mene napali stara i brat da koga vraga pričam o autogramima, i baš scena za vidjeti, dok je moj kolega bio u kuhinji iza mene, i Macchia mu tamo prigovara i ubija ga u pojam, ovi moji odmah iza te pregrade gdje se snima, mene napadaju za djecu. I tako konačno došlo 10 h, a došli u 7, djeca su već zrela za u krevet, ali čekaju za autogram, bratov sin bi išao, a kćer nikako, nema šanse sa njom, onda sam ja opet..dobio…..jezikovu juhu.
Ali djeca su ipak otišla u 10 i 10, a ja ostao sa starom da on potpiše djeci te autograme. I konačno našli ga vani na terasi, kako sjedi i puši cigaretu, vidno umoran, ali još uvijek susretljiv. I tako dobili autograme, i naiđe moj kolega kuhar sa fotoaparatom, pa mu rekoh, da uslika mene i staru sa njim. Napravi on fotku, međutim nije uspjela, i tako vraćam se i kažem ¨ Stephan, morat ćemo opet se slikati:)¨, i tako iz drugoga pokušaja je uspjelo, slika nije ovdje na blogu, jer je još kod kolege na fotoaparatu. Pitao sam ga jel to uvijek tako dugo traje i da se oduži, pa je rekao da to još ni nije dugo, da znaju još razveslati po zabavi. Kolega me pozvao da ostanem sa njima malo još ružiti, sa zaposlenicima i tom ekipom RTL-a, koja je također bila jako ljubazna prema ljudima, ali nisam ostao, rekoh mu da mi je dosta jezikove juhe i svega, ali bilo je to jedna zanimljiva i nesvakidašnja večer, televizijsko- gastronomska.
31.03.2011. u 21:20 | Editirano: 31.03.2011. u 21:21 | Komentari: 59 | Dodaj komentar
...Ladies and gentleman...
Link
Maniri, pristojnost, pamet i inteligencija, jesu li to povezane stvari? Nisam kompetentan da baš duboko ulazim u tu sferu, a također ne da pričam općenito o tome, već vezano za iskricu. Naravno, da je često pričam o ženama, što iz razloga jer ih volim, volim dobre stvari u njima, ali ne štedim ni na kritikama onda kada mislim da imam materijala, dakle sve po zaslugama. Kada je iskrica u pitanju, naravno da treba se osvrnuti u ime istine i na muški spol, pa ne samo da ne sumnjam u količinu gluposti i svega ostaloga vezanoga uz neke muškarce koji su ovdje na iskrici, već da zasigurno ima gluposti i primitivnosti da se čovjeku zavrti od glave, da spomenem i one koji nude seks odmah na prvu.
To je što se tiče muškaraca, ali moja dalje spoznaja prestaje, iz očitoga razloga…ne tipkam sa muškarcima, ali po pitanju žena, onih koje se tako osjećaju, i onih koje će to tek postati jednog dana, tu recimo imam pokoju stvar za reći, u što je moguće ljepšem tonu sa puno obzira i takta, kako ja inače kritiziram. Dakle krenimo nekim redom, ako reda uopće ima. Recimo, popunjavanje profila, ok..to je stvar izbora pojedinca, muškog i ženskog, koliko će truda uložiti u to. Dakle prije svega neke intelektualne mogućnosti pojedinaca, a onda i lijenost, će odrediti koliko i što će tko napisati o sebi, što želi, ide li u crkvu, voli li sport ili pak neke druge oblike druženja, voli li svoj vlastiti spol, ili um je draži suprotni slučajno, da se opiše ili zalijepi sliku svoju na radost drugih i na ponos vlastiti, da stavi osobne podatke i da naravno dobro se izlaže oko posla i nekih drugih stvari.
Vjerujem da ima muških profila, koji osim imena nicka i par stvari nemaju baš ništa, ali ne bi vjerovali da ima i takvih ženskih profila, znam da zvuči gotovo nevjerojatno s obzirom na žene ovdje koje su tako jako obožavana bića i drže se na pijedestalu , tako da bi vječito se mogle držati kao privilegirane itd. Dakle ima minimalističkih ženskih profila, minimalni da sve minimalnije od toga bilo bi ono…0…ground zero. E, da, ali to nije sve, ako se javite takvoj ženi, a ona vas ne optuži za nemaštovitost i odgovori vam, onda dobite set noževa, rastezalo za rajčice i ogrlicu za vašega slona, to je sigurno praktično. Dakle pomalo je logično da žena koja nije navela nikakve podatke, očekuje da joj uletite sa ne znam čime, valjda sa Heisenbergovim načelom neodređenosti da bi se ona naložila, pri tome nije bitno što ona nezna ništa o tom načelu i kvantnoj fizici.
Naravno, nije logično, ali opet, pričamo o glavama nekih žena, pa to je to. Ima ovdje po dosta žena koje su tako opterećene svojim kompleksima i uletavanjem sa prvom porukom, ja znam da možda neke trivijalne stvari poput ¨¨ šta ima, i kako si¨ nisu možda da izazovu neki intelektualni izazov i odgovor, ali prije svega, bitna je namjera iza toga, a svi smo mi opušteni kada smo doma, bez pretenzija na preseravnje sa izrazima i nadobudnim porukama. Iskreno meni nikada nijedna žena se nije javila sa nikakvom pametnom porukom, dok recimo ne temelju čega pak traže da se njima tako javi? Ali bile su to jednostavne i ok poruke, sa iskrenoscu ¨¨ sto se radi i tako¨¨ i drago mi je kada je netko to sto je, i kada je prije svega covjek, a svi smo to, ali ocigledno ima onih koji prije svega ne gledaju namjeru, već taština koja ima malo ili više problema onda inzistira na takvim glupostima, a mnoge imaju taj problem. I tako što napisati nekome tko nema gotovo ništa?
Ali to je već problem jedne prirode, a što je sa onima koje imaju koliko toliko dorađene profile, suvislo i pametno, i sada ih pitaš , javiš im sa nekim pitanjem iz riječi koju su same napisale, i onda nema odgovora?hm..i što sada za reći, ili im je netko drugi napravio profil, a nadam se da to toga nije došlo, ili pak samo rekao bih odsutnost pristojnosti neke rekao bih, jer ipak smatram da ako te netko nešto pita, i ako je pristojno i još k tome dio ili potpuno vaše riječi, zašto ne odgovoriti, ali vidjeh ovdje jako nepristojnih žena u svakom smislu, pa onda neka ovo bude dio toga, ili pak teške nemaštovitosti. Jedna pak reče u kako ne voli zlobu i dvoličnost, i još je samo na jedno pitanje odgovorila, i to na to da su muškarci ovdje većinom ružni i da ne bi na njih bicikl naslonila.
E da, dakle djevojka koja ne voli zlobu, je dala zlobni komentar, i još ispala dvolična, a ni to ne voli, a kvragu, sada dolazimo do gluposti i inteligencije, i nije ona samo jedan usamljeni primjer, ima ih još koje plijene i briljiraju svojim inteligencijom. A opet, čak i da posjeduju neke od vrlina, mnoge su žene ovdje poprilično frustrirane nekim osobnim stvarima, optužuju muškarce za sve, a djelomično su same krive za neke stvari, živčane vidljivo, ne bas komunkativne, a također da bahatost i arogancija kod nekih, su samo jasan indikator već spomenute stvari…relativno šuplje glave i manjka svih drugih vrijednosti, i samo pretjerana gluma da se ostavi dojam vrlo važne i na oko pametne i načitane žene.
28.03.2011. u 21:05 | Komentari: 47 | Dodaj komentar
.....NE GOSPOĐO...
Link
Jadan pauk, mužjak naravno, nisam siguran da je tako kod svih vrsta, ali u nekih poslije parenja on posluži kao večera, ustvari ako je ona gladna, i prije parenja, a što reći za lakomu bogomoljku koju svoga mužjaka pojede poslije parenja, a ništa, bon apetit. Idem tako jedan dan uz kupu, i divim se čudima prirode i lijepim pticama, kada ugledam neobičan prizor, patak bježi pred patkom. Prvo sam trljao očima, da možda ne haluciniram, ali gle čuda, smeđa, tj patka naganja lijepoga i kičastoga, a to je patak.
Kamo ide ovaj svijet, kada su mužjaci svih vrsta postali ugroženi primjerci, o muškarcima neću ni pričati, oni su već jedno vrijeme u nezavidnom položaju. ¨¨ Da draga, kako ti kazeš, i ti si uvijek u pravu¨¨, i tome slično je glavna pokretačka snaga planete, konstanata uz gravitaciju, i toga mira u kući i izvan nje, jer inače jadna sudbina čeka svakoga mužjaka tko tome proturiječi. Rekli su rimljani ¨penis bonus, pax in domus¨, dobar kurac, mir u kući, pa ima to realne osnove, ali ne dugo, ipak na ono gorem načelu sve ovisi, mir i sreća šire populacije.Žene bi htjele jakoga i samouvjerenoga muškarca, koji će kao biti svoj i donositi odluke.točka.
E sada to je nešto slično kao i hrvatski zakoni, dio toga kažu, a ostatak koji nije napisan imaju neki drugi u glavi, a mi pojma svi nemamo, dok te ne kazne ili naplate. E tako je i ovo, žene bi htjele jakoga i samouvjerenoga muškarca, koji će kao biti svoj i donositi odluke, ( one koje si je uglavnom ona zamislila). E tako, to ti je demokracija, i zbilja stoji, prava demokracija kod muškarca i žene je kada svi mogu reći ono što..ONA misli:), i eto demokracije na djelu. Uostalom zar nisu i sami psiholozi sami rekli, kako žene neki puta jedno misle, a drugo govore, sam bog zna da i treće rade, dakle kada se uzme ovo u obzir i zbilja je sve jednostavno i lako. I tako, tko onda priča o pravim muškarcima, i kako je njima, baš nitko.
Svaki dan samo reklame , kreme ove kreme one, i njena kosa i šamponi za nju, i ¨možda je to maybeline¨ , a možda i nije to on kvragu, i pomozimo im da se osjećaju lijepe, i da vam oni dani budu ugodni, i onda reklama, jer vaša koža to zaslužuje i jeli to tvoja nova schauma? Ma novi klinac. Sve samo da se osjećaju lijepe, sve ali sve samo da bi se one osjećale lijepo i udobno, to su cijele božje kampanje svih živih organizacija od UNESCA do NASE , za spas ženske psihe, a vi tko vas šiša. Ali, u ime ravnopravnosti spolova, i jednakosti, sve se radi zbog njih, ima smisla naravno. Lijepo reče Bundy, NE GOSPOĐO, pa možda bi trebalo to biti neki simbol muškarcu, ili neka riječ da ga i održi takvim prije nego što postane šlapetina i papučar, i da zadrži svoj tjelesni integritet usput da ne završi kao večera, ali i da ima svoje JA.
27.03.2011. u 21:28 | Komentari: 17 | Dodaj komentar
...Soap opera...
Link
¨ Što te muči , Conhita, reci ženo, zašto plačes?...Ah, Alejandro, već sam ti pokušala reći, ali nikako da skupim snage, bojim se da imaš četvrtu osobnost za koje tri ostale neznaju, i ona i ja smo …( napeta glazba) ..ljubavnici!!.......Prokleta ženo, kako si mi to mogla učiniti nesretnice, da me varaš sa mnom, a da je to neznam.¨ E da, tako je to u sapunicama ljubavi i intrige nikada dosta, a i meni se čini nikada dosta sapunica, ima ih na sve strane, toliko da se većina TV programa može definirati kao jedna velika sapunica. Zanimljivo, kada tako emitiramo program preko naših antena, on odlazi tamo tamo daleko, ali pod time nisam mislio na Shrekovu zemlju, već svemir. Ako neka napredna rasa uhvati naš tv prijem, pomislit će si da se ovi debili sa zemlje samo tuku i ljube i galame, i onda tako svatko sa svakim da bi na kraju svi bili sretni.
Sapunska opera ili sapunica vuče svoje ovakvo ime od radio reklama koje su koristile kuče kao Procter&Gamble i Colgate-Palmolive. To su bile pomalo dramatično napravljene serije i sa takvim stilom emitirane da budu upečatljive, naravno u to doba domaćicama, jer je žena u to doba bila doma da čisti i sprema. Dakle koristili su ih proizvođači sapuna i sličnih proizvoda. Kasnije ja taj naziv preuzet ,i u uporabi za tv ili radio serije koje se prikazuju epizodno, najčešće u milijun epizoda, koje su u pravilu fiktivne,i pomalo glamurozne, ali opet jedan određen dio je i dosta naturalan u svojoj tematici i sadržaju.
Glavna stvar koja karakterizira sapunicu su neki međuljudski odnosi, najčešće obiteljski odnosi, zatim odnosi protagonista na relaciji muškarac-žena, emocionalni i moralni konflikti, seksualne zavrzlame i drame po tom pitanju, itd, najčešće praćeno u interijeru, rijetko kada izvan toga. Još od 50'ih godina prošloga stoljeća, sapunice se prikazuju u SAD, gdje su od onda bile nezaobilazna pojava na malim ekranima, ne samo u SAD-u ,već i u Europi, ali i drugim kontinentima, izgleda da nitko nije imun na to.
Zanimljivo, tamo u 90'im godinama počinje pad gledanosti sapunica u SAD-u, tako da je sa prosječnih 6,5 milijuna gledatelja u 90'im, ta gledanost pala na oko 1,3 milijuna u 2009-2010, vjerojatno zbog pojave drugih inteligentnih umotvorina poput Big Brothera i reality show-ova, tako da je to dosta pogodovalo tome. Isto tako, kako od 70'ih godina žene sve više su zaposlene, tako je nekako tv ostao bez nekih pripadnica ljepšeg spola, pa je tu očiti pad gledanosti. Treba razlikovati sapunicu, od recimo onoga što u latino-američkom svijetu zovu telenovela.
Za razliku od klasične epizodne sapunice i njenim intrigama, telenovela je ipak nešto, ili malo više dorađeni produkt. Recimo brazilci imaju takve serije koje imaju cilj prikazati neko starije doba, npr vrijeme robovlasništva, pa koliko je moguće vjerno prikazuju to doba , sa određenom dozom ipak jedne sofisticiranosti. Osim njih, i mnoge druge zemlje latinske amerike imaju telenovele, koje ipak se razlikuju od sapunice, što samom glumom, što autentičnosti prikaza jednoga minuloga doba. Sjetio sam se i Sante Barbare, koje je ovdje bila poprilično popularna svojedobno, dok nije došla era latino-američkih serija, i počela hispanizacija hrvatskoga naroda preko tv ekrana.
Nisam ni ja bio imun jako u to doba, pa sam slučajno jednom sjeo pred tv davno prije, kada je počela sapunica pod nazivom ¨ Osveta Ljubavi¨, i tako počevši od te druge epizode , nisam stao do 150, nije baš na ponos mi, ali nije lako onim njihovim ženama reći ne. U njihovim serijama, zna se tko je tko, tko je muškarac a tko žensko, i kako reče jednom James Bond svojoj ¨ prijateljici¨ ¨ ti glumi moju tajnicu¨ reče joj to na putu u jednu latino-amričku zemlju, kaže ona ¨ zašto ti ne bi bio moj tajnik¨ , a on kaže¨¨ sada smo južno od granice..ovde počinje muški svijet¨. E tako je kod njih, zna se tko nosi hlače, samo kad nas je obrnuto, od iskrice pa nadalje, ženski je svijet. Vrlo su to strastveni ljudi, vrućih strasti i temperamenta, vole se tuči i pljuskati, ali i voljeti, zgodne žene i naočiti muškarci, jedino što se previše deru i plaču i to ide na živce.
Sada je počela invazija turskih serija, i turaka, a o njima nemam pojma kakvi su, to možda vi bolje znate, koliko sam čuo nitko ih uopće ne gleda, šala, mnogi se tove sa njima, ja nisam gledao nijednu. O kvaliteti glume bi dalo pričati, kao i o specifičnim načinima snimanje kamere, kao i svemu drugom, recimo tzv, idiosinkratsko, znači neko čudno ponašanje dvoje ljudi, znači prvo npr. romantično povezan par je okrenut licem u lice, a zatim će se jedan okrenuti za 180, i nastaviti razgovor, što je u stvarnoj komunikaciji jako rijetko, i tako, ima toga još,ali svi su gledali sapunice , pa im je puno toga poznato. Nego sada priznajte, koliko turskih serija gledate na dan?
23.03.2011. u 21:11 | Komentari: 32 | Dodaj komentar
....MUŠKO..ŽENSKO...
Link
E da moj pas…to je osebujna persona. Tamo davno prije kada sam bio mlađi, imao sam muškoga labradora , Ben se zvao. Bio je pravo muško, sa vremena na vrijeme bi pobjegao od kuće zbog radi zova divljine i ostalih potreba koji trebaju mužjaku, a onda se vračao nakon dva dana doma sav zaprljan, ali ponositoga držanja, i mislim si, e jesi znaš pravi pas, samo da ti je pobjeći i nešto napraviti. Ironično, kasnije i sam postajem takvo muško, pa mi tako više puta rekli doma ¨ evo, vratio se sin razbludni ¨¨, naravno samo ne tako zmazan. Bio je uvijek za kretanje i nije mu teško padalo, bio je i vrlo socijalni pas, prema nekim drugima, a sa nekim je imao neobičnu sklonost da se pohvata do krvi, kao npr, sa njemu obožavanim dobermanima i rotvajlerima, volio je ovako malo krupnije mužjake za izazov, jer je i sam bio krupan. I bio je fascinantan sa svojim muškim ritualima, naći neku crkotinu ptice ili ribe, i onda se povaljati po tome, ne znam što im ga to dođe, ali valjda je odraz neke velike muškosti, ako tako zaudaraš i vratiš se gazdi.
Sjećam se tih trenutaka, znao je smrditi da bi nam pozlilo svima doma, i moraš ga tako blesavoga ići odmah kupati. Vrhunac njegove, barem mirišljave karijere je bio trenutak kada je pao na vikendici u septičku jamu, koja je bila otvorena, kao prvo iako su se svi zabrinuli i odmah skočili da dođu do njega, kasnije je bio smijeh..tko će ići po njega u to …doslovce sranje, moglo bi se reći da mu je to bio zasran dan, a bome i svima nama. Gotovo cijelu mladost sam imao muškog psa, sa kojim je većina stvari bila tako jednostavna, doduše bio je svojeglav, ali je i slušao dosta, i bio je rasni pas, koji je sudjelovao na mnogim izložbama pasa, kako domaćima , tako i međunarodnima, kao izložba u Brnu, gdje su ga vodili starci. Bio je dobitnik mnogih nagrada, jedino što je sjedio bez veze kao da je pao iz aviona, ali bože moj, svatko ima manu. Tužan je to bio dan kada je Ben uginuo, umro je od starosti, u snu. I tamo, blizu svoje vikendice u jednom lijepom mjestu, gdje počinje šuma, i malo kada se uđe u nju, je njegovo vječno počivalište, blizu kojega prođem kada sam tamo gore.
A kasnije dolazi Lily, ili odmilja zvana Ljilja, eto je već prava pojava. Lily je mješanka između labradora i …nečega što je valjda sa ove planete, a možda i nije, ne znam tko je od dvoje roditelja, majka ili otac bio labrador, a onaj drugi je nepoznat. Dakle, Ljilja nije osobito socijalni pas, ima probrano društvo, sa kojim ponekada se druži, dok od većine zazire i drži se uštogljeno, i nije baš ni vična previše se kretati, gotovo da djeluje pravo ženski. Veli mudrost da su žene prije bile glupe, ali su se pravile pametnima, a danas su pametne, ali se prave glupima, zasigurno ne bez razloga, već da bi ostvarile neke svoje osobne ciljeve i koristi, pa tako i Ljilja, mnoge riječi i naredbe, pozivi ju većinom ne diraju, ali ako je hrana neka prisutna, fascinantno odjednom joj se poveća moć suradnje sa 0 na 100 %.
Ako je šećeš vani, pa susretneš nekoga tko ima neke kekse ili slično, i ponudi joj, odmah ode za njim, i to ti je žensko, prvom prilikom krenuti za drugim, ali eto poput žene neke, i ona se proda samo tako. Na ovoj slici gore je u božićnom ugođaju ukrašena, sa rogovima pa takva ide i u šetnju. Ima i lijepu ogrlicu sa maramom, tako da bi dojam ženstvenosti došao do izražaja, iako nikada neću doznati njen ukus po tom pitanju. Ima svoju krevet u kojem spava, i u pravilu laje iz njega i pokazuje znakove hrabrosti, baš kako su i mnoge žene ovdje glasne, ali u stvarnosti je možda drugačije, pa tako i ona, kada izađe van iz kuće, usere se od pola stvari koje vidi, a to je cijeli niz pojava, dakle tu imamo malo veće mačke ili mačore, pa onda vrane koje ju vole strašiti malo, zatim labudovi koji proizvode karakteristično puhanje, mužjaci kada prođe blizu njih.
Nije baš osobiti pas čuvar, ustvari kada bi se mogla popeti na drvo , vjerujem da bi to obavezno učinila, i često da petama vjetra. U nekoliko navrata sam je vidio kako sjedi i gleda u ogledalo, koje je blizu poda i većih dimenzija, poprilično zbunjena prizorom. Dakle taština je i ovdje prisutna, dakle još jedno žensko obilježje. Ono što Ben ne bi nikada napravio, njoj nije strano, jednom prilikom je krenula ukrasti neku hranu sa stola, i ne vjerujem da joj je bilo neugodno, i naravno prvo se pobrinula za svoju guzicu, kao pravo žensko. Svaka kritika ili višlji ton na njen račun je popračen mumljanjem , ponekad okrene i leđa, to je ekvivalent ženskom podizanju nosa visoko u orbitu, dakle ni njoj gluma nije stran pojam.
Voli se lizati i gristi nokte, jako pazi na izgled i da je dotjerana. Ima naviku ponekada gledati kroz prozor, i tako stajati na zadnjim nogama, vrlo znatiželjna, mora vidjeti što se događa, ali i za razliku od muškoga, puno veća maza koja se dođe 100 puta na dan gurati da ju se mazi i sve ostalo, dok ben nije bio takav, volio je biti sam , zavuci se u jednu rupu koju je imao između dvije klupe, i doviđenja svi, samo mi dajte jest, a p… ću si sam naći kada vam pobjegnem opet, i to je to. Muško je izgleda uvijek muško, a žensko uvijek žensko, bez obzira o kojoj se vrsti radi.
21.03.2011. u 20:34 | Komentari: 28 | Dodaj komentar
..............BLACK WATER.....
Link
Što mislite što se krije pod ovim imenom, možda netko i zna, ali vjerujem da većina ipak nije čula o čemu se radi. Sigurno ste čuli za zaštitarske kuće ili organizacije, kao što su Zvonimir Security ili Sokol Marić, i njima slične koje pružaju usluge zaštite imovine i osoba, znači tjelesne zaštite. A što kada bi vam rekao da postoji organizacija, prema kojoj su ove naše gore navedene doslovce dječja igračka, pa i manje od toga, a to ja Black Water organizacija.
Organizacija je osnovana 1997.g. i osnovao ju je Eric Prince, u Sjevernoj Karolini, i to sa ciljem da njeno postojanje i svrha budu kao pomoć policijskim i vojnim snagama, i smislu neke podrške i dodatne obuke, ali ona postaje puno više od toga. Vlasnik i osnivač je čovjek koji je imućan, a dio toga bogatstva koje je naslijedio je iskoristio da kupi 24 km2 zemlje, i to zemlje gdje je prevladavala močvara specifične boje, po kojoj je organizacija i dobila ime. Tamo je stvorio na toj površini najmoderniju i tehnički najsavršeniju bazu i centar obuke, ali ujedno možda i najrazvijeniju i najveću zaštitarsku firmu na svijetu.
Sam taj teritorij koji je poprilično velik pun je poligona za obuku pripadnika ove organizacije, ali za dodatnu obuku npr. vladinih agencija. Tu je poligon za uvježbavanje vatrenoga oružja, svih vrsta, pa do lakoga pješačkoga oružja. Također mnoge zgrade napravljene za vježbanje različitih borbenih scenarija spašavanja civila ili djelovanja u skučenim i malim prostorima. Zatim cijelo umjetno jezero napravljeno za uvježbavanje svih mogućih vježbi i operacija koje uključuju vodu, zatim je tu i cijeli niz prometnica sa logistiku i opskrbu ovako velikoga kompleksa. Niz streljačkih poligona, koji uključuju obuku snajpera za sve moguće misije koje uključuju i taj spektar djelovanja.
Pripadnici Black Watera se obučavaju za sve moguće uvjete ratovanja kao i kompletan program zaštite ljudstva i imovine. Obuka se sastoji i od obuke vožnje u off road uvjetima koji su također uvježbavaju na posebnom terenu unutar poligona. Prema nekim tvrdnjama ovo je najveći borbeni poligon u Sjevernoj Karolini. Sama organizacija obučava i pse za traženje droge i eksploziva, a svoje pripadnike na sve moguće obrane i sprječavanje protu-terorizma svih vrsta na manjoj lokalnoj , tako i na globalnoj razini. To je organizacija sa kojom se na šalite, i sposobna je za vrste djelovanja, osim lakoga vatrenoga i lakoga pješačkoga oružja, oni imaju i svoje letjelice i helikoptere, svoja oklopljena vozila za borbena djelovanja, čak i tenkove.
Dakle njih možete unajmiti ako želite zaštitarske usluge da vas čuvaju ili vama neku blisku osobu ili njenu imovinu,ako imate problem sa susjedom i granicom ograde, ili pak ako vam je dosadno i želite ići rat većih razmjera protiv neke grupe ljudi, frakcije ili čak jedne manje zemlje, ako imate novaca, a black water ima sporazum sklopljen sa vašom državom, to je to, samo zovite. Dakle ova organizacija koja ima navodno više od 10000 pripadnika, može gotovo sve.
Naravno da ih je američka vlada koristila i koristi onda kada ne želi riskirati pripadnike svojih vojnika ili agenata u svijetu, i kada ne želi da se zaprlja ili kompromitira sa svojim akcijama. Također oni čuvaju mnoge privatne osobe kao i dužnosnike iz politike.
Nije teško za zaključiti da njihova uloga može uključivati i neke vrste atentata, ili pak terorizam ako pak sami ili po nečijoj volji tko je platio izvrše takav čin, znači prljave operacije. Njihovo ime se veže i za Irak, i neke kontroverze oko njega, ubojstva civila. U Falludži i Al Nadžafu, 2004.g. grupa iračkih pobunjenika je otvorila vatru na konvoj koji je prevozio i 4 pripadnika black watera, i ubio njih 4 ,Scott Helvenston, Jerry Zovko, Wesley Batalona i Michael Teague, navodno da su silovali neke iračke žene tih dana. Napali su i ubili , a njihova tijela ostavili da vise na mostu preko Eufrata. U aprilu 2004, par dana nakon ovoga čina, grupa black watera plačenika zajedno sa dijelom marinaca, otvorila je vatru na 400 protestanata civila, koji su prosvjedovali protiv prijelazne vlade u Al Nadžafu. Bilo je tu jos toga, vezano za njih, ekscesa. I što reći još o njima. To je legalna plaćenička organizacija koja uredno posluje, od legalnih i mirnodobskih poslova, pa sve do…ovisno o novcu i ljudima pojedincima koji su spremni zakrvaviti svoje ruke.
20.03.2011. u 20:23 | Komentari: 57 | Dodaj komentar
...A zašto ne bi bili....
Link
Prijatelji, zvuči jednostavno , u teoriji, ali teorija i praksa, su često puta u mnogo stvari u koliziji, pa je i ovdje tako slučaj. Ali neću sada pričati u muško-muškom prijateljstvu, ili žensko-ženskom, već o muško-ženskom prijateljstvu, barem ću probati da iz nekoga ili više kutova dam svoje mišljenje, jer iskreno, teško je reći da li ono postoji i u kojoj mjeri je moguće. Kaže aforizam da žena može postati prijateljica ovim redom ¨¨poznanica, ljubavnica, prijateljica¨¨, a sada neka svatko za sebe razmisli i potvrdi kolika je istina u tome.
Ja osobno mislim da je velika, ali znači da je nešto prethodilo prijateljstvu. Znači oni pravi ljubavnici su ujedno i prijatelji, iskreni prijatelji, ili oni koji su bili ljubavnici, su prijatelji nakon toga, a što je sa onima koji to nisu bili, mogu li onda biti prijatelji? Ali ima još jedna stvar koja me natjerala na razmišljanje, ustvari, što je uopće prijateljstvo, i što pod time svatko od nas podrazumijeva? Dali je to samo povjeravanje osobnih stvari i rame za plakanje koje će uvijek biti tu kada ga zatrebaš, da li je to neke konstruktivne radnje, zajedničko bavljenje nekim stvarima , sport , kretanje i tako dalje. Dali na muško-žensko prijateljstvo, potencijalno prijateljstvo utječu i neke druge okolnosti koje su recimo tipično muško ili tipično ženske, zasigurno da.
Muškarci osim nekoga zajedničkoga ritualnoga ispijanja, ne daj bože alkohola, vole recimo gledati nogomet, kako u toplini doma kod nekoga prijatelja, tako i na stadionu gdje se također zabave na osobiti način. Osim što mnogi vole gledati ga, mnogi ga i igraju, ili pak druge neke sportske aktivnosti, ili rekreacije gdje je više muškaraca u društvu. Kod žena je malo drugačije, imam blagi osjećaj da posjeti stadionu ili gledanje nogometa uz raspravu oko transfera jednoga igrača iz ovoga u onaj klub, i nisu prvi odabir ženskih prijateljica.
Dakle, žene više vole posjete kavama i obilje priča, što osobne naravi , što o nekoj drugoj ženi, ali i muškarci tračaju, pa to nije niša novo. Žene pokazuju neobičnu sklonost kupovanju cipela i odjevnih predmeta, i također imam osjećaj da dobar dio muškaraca, ne vidi ovo kao osobito privlačan dio prijateljstva, i da sa njom provedu tako kvalitetno vrijeme, kao prijatelji, druga je stvar ako su u braku, moja sućut onda i moja empatija je uvijek uz vas. I sada bi bilo u redu da kada maknem jedan i drugi kraj priče da kažem, kako i danas ima i žena dosta koje se bave i sportom dosta rekreativno, bilo trčanjem, ili aerobikom ili plesom, možda i fitnesom, naravno da ima i toga, pitanje je samo dali same idu na te aktivnosti, ili sa prijateljicom, imam osjećaj da malo koja, ako uopće , ide sa muškim prijateljem.
Cijeli je niz stvari koji dijeli razinu od poznanik, ili čak recimo onako muški ili ženski frend kojega poznaš onako preko nekoga ili kojega tu i tamo sretneš , pa ga pitaš temeljne stvari , kako si i što ima?, od razine prijatelja, pravoga prijatelja koje je ipak jedna sfera više, i postavlja se pitanje, može li se biti takav prijatelj kada su muškarac i žena u pitanju, da su povezani na onaj pravi način, pa čak i neka je malo emotivan, jer i to je dio svakoga prijateljstva, a da ne bude kasnije privlačenja bilo kakve vrste? To ako vi znate bolje, onda mi vi recite.
Hoće li dvoje takvih prijatelja, biti prijatelji samo u sferi osobnih stvari i podrške, ili postoji mogućnost da zajedno provode vrijeme tu i tamo i nekim sportskim ili sličnim stvarima? A opet, ako muškarac i žena zbilja tako provode vrijeme, postavlja se pitanje, jesu li onda prijatelji uopće, ako se relativno nalaze često radi posjeta manifestacijama, a obadvoje su npr. samci ? Hoće li to nalaženje dovesti kasnije kod jedne ili obje strane do privlačenja? A što je sa onim slučajem kojega meni reklo više žena na netu¨¨ ja imam jako dobroga prijatelja¨, ali ima kvaka, taj muški prijatelj je gay, pa tu je riješen jedan slučaj muško-ženskoga prijateljstva. A što je sa onima koji su obadvoje hetero i postavljaju se u ovu prizmu pitanja? Moguće ili ne? Vi opet recite.
Jesu li neke stvari, kao i ova, više od konteksta samo socijalne sfere, već puno i neke biološke i nagonske, od pojedinca i pojedinca, i koje se to stvari moraju poklopiti kod muškarca i žene da bi bilo dobri samo kao prijatelji? Koje to stvari definiraju samo prijateljstvo, koja količina druženja i aktivnosti i kojoj mjeri, jer ako dvoje je puno zajedno kao prijatelji, kako to da su onda samo prijatelji? Zasigurno će ih put odvesti nečem bližem, a zašto? Pa zato jer se muškarac i žena sa vremenom privlače u toj situaciji. Možda je ipak najbliže pravom prijateljstvu ona situacija gdje su dvoje dijelili postelju prije toga.
18.03.2011. u 20:50 | Komentari: 60 | Dodaj komentar
....VENI....VIDI......
Link
I svrših…u patnjama, čitajući sve te tako skromne želje , nadasve skromnih žena, od 18 pa do 99, čak i ove od 99 ovdje su pune kriterija. ¨ Htjela bi da bude iskren, dobar, pametan i obrazovan, elokventan i sa dozom šarma, da bude romantičan , i da je pristojan i sa manirima, sklon odlasku u kazališta, što da slučajno zaluta tamo, što namjerno da pogleda predstavu, ali opet da je i pravu muško, da voli muške stvari, voljela bi da ima najbolji profil ovdje, da ga zanimaju visoko umne stvari, a ne neke prozaične, voljela bi da mi se javi muškarac koji zna smisliti neku originalnu poruku kod prvoga javljanja, jerbo meni taština i kompleksi ne dozvoljavaju da se javim na neke banalne… i tako dalje i tako dalje ¨ .
E da, popis još ide daleko u ženskim glavama, strah me za pomisliti da kuda, valjda negdje stane, mada s obzirom na mnoge ženske želje, mislim da nema kraja popisu. A kolike su tek razočarane došle ovdje sa muškarcima, auu..a kolike su to i dalje, jer i ovdje se žale na njih, a kako mi ih je žao, najmanja violina svira najtužniju pjesmu za njih dok ovo pišem. Dakle jedna bi htjela romantičnoga, ali piše dalje ne previše romantičnoga…dakle čitam i ne vjerujem, neke druge bi možda htjele precizirati druge stvari, možda bi neke htjele da on ima alat 17, 3 cm, ne 16, 9 da bude premali, ili ne daj bože 17,5 da bude prevelik, već 17,3..pa jer vi muškarci čitate, nemojte se javljati ako vam nije točno takav.
Većina ne traži zgodnoga, već iskrenoga, to je jako traženo, jer sve su one redom jako iskrene, pa mora i on biti takav, ma ustvari on mora biti sve, sve što si je ona zamislila, plus sve ono što si još nije zamislila i sve to zamotano u plašt nekoga super junaka, koji će doći tiho preko impulsa od interneta i preko iskrice uzeti samo njeno srce, i samo njeno, jer ona čeka, mnoge tako čekaju još jako mlade u ranim….35, a ako je ikako moguće, ona ne mora biti ni pola od toga što traži, pa ipak je ona žensko.
Dakle one rijetke koje kažu da žele zgodnoga, su u manjini, a one druge traže sve neke vrline, i pri tome je izgled prolazan kako same vele, a dalje u tesktu profila piše ¨ kažu mi da sam zgodna¨, a reče malo prije kako je to nebitno i prolazno, e da. ¨ Kažu mi da sam zgodna¨ a tko su k vragu oni, koja je to sudačka komisija ili neko tijelo sastavljeno od stručnjaka sa svih grana znanosti odredila kako dotična dama izgleda? Ali nije bitno, bitno je da su ¨¨ONI¨¨ joj rekli kako je zgodna. Mnoge žene jako cijene spontanost, iako mnoge stvari su im proračunate unaprijed i znaju što žele i tako ih i rade, kako spontano od njih, toliko da sam sa nasmijao…spontano naravno.
Zanimljivo kako žene vole spontanost neki puta kao izbor, jer onda uvijek imaš materijala da neku pitaš ¨ a gdje ti je bila pamet kada si to tako napravila¨,naravno neće moči samo tako odgovoriti na to, a bolji je ženama izbor neki puta gdje pameti su lišeni događaji, lakše je tako, manje glava boli..njih naravno, muškarce malo više boli, asocirane sa njima od njihovih odluka na brzinu. ¨ S kim bi htjele izaći ?¨ sa Vin Dieselom, o jebote, pa nisam znao ni da je on na iskrici, pa i je bi onda volio sa njim na cugu, barem bi imao što za pričati sa njim što se tiče tijela. Zbilja, je posve logično doći ovdje i izraziti namjeru za izlazak sa Vin Dieseslom, ili Matthewom Mcconaugheyem, ustvari pravo je pitanje kako već više žena nije došlo ovdje u potrazi za glumcima ovdje, jer ovdje je rasadnik takvih.
A lijepo ja to kada žene imaju ideale i žive u svijetu ideala, izrazito realno da ne kažem što očekuju od muškaraca ovdje, nema mi druge nego svoju lijepu kosu ukloniti i to je to ..Diesel Eroticon, i čekati da mi se javi Pamela Anderson, jer pa ne mogu ja tek tako tipkati sa nekim ženama sa iskrice. A lijepo je to, pored svih tih glumica i manekenki na iskrici, barem one koju iznad-prosječne, jer ovo ako nije simpozij najljepših i iznad-prosječnih žena, onda ne znam što je. Još su mi najbolje ove što traže drugu ženu, BI i LEZ, te samo traže drugu ženu piše, nigdje nema ¨ tražim dobru, iskrenu, pametnu, i vjernu ženu, i koja će biti jako zgodna, koja odiše intelektom i dobrotom¨, naravno da to ne piše, pa ona traži drugu ženu, zna da neće dobiti to što druge traže od muškaraca, i zato jer toga nema, pa je realna. Netko reče da je srednji vijek prošao prije koju godinu, pa nisam siguran, s obzirom da većini njih uvijek se muškarac mora javiti prvi , i tako dalje i tako dalje, da joj kruna ne bi slučajno pala sa glave.
13.03.2011. u 20:28 | Komentari: 114 | Dodaj komentar
......cazzo invece di sigarette .........
Link
I danas jedna prava pušačka pjesma u linku, a naslov,dakle, to je više pitanje, ali nije lako odgovoriti na njega. Gdje god krenem cigarete, imam osjećaj da ih je više nego prije, da se puši na sve strane i dimi, unatoč cijeni cigareta i recesiji, da ne kažem novim zakonima. Ali meni nije jasno u čemu je točno fora? Možda će ovo zvučati malo kao diskriminativni blog, ali iskreno, briga me, radi takvih stvari se nikada nisam ispričavao ako se netko nađe uvrijeđen zbog stvari koje govorim, pogotovo ako smatram da imam realne osnove koje sam pročitao ili još bolje vidio, pa hajdemo krenuti od druge kategorije, one vizualne. Iako bi volio sada pričati o svima, znači i o jednom i drugom spolu, ali iskreno ne mogu, ne zato što to ima veze sa muškom solidarnošću, jer nema uopće, već zato jer bi sada htio pisati o onome što primjećujem kod suprotnoga spola.
Ja znam da ponekada osim objektivnih stvari pišem i pomalo subjektivno, pa će i možda sada tako zvučati, uz neke pridjeve koji možda neće biti ugodni, ali kritika nije ni predviđena uvijek da zvuči kao zbor bečkih dječaka, već da se možda netko nešto zapita, pa makar bila neki puta i grublja malo, pa da krenem elaborirati svoje oduševljenje sa stanjem uživanja duhanskih proizvoda kod žena. Idem pored kafića, koji ima terasu, i gledam tako kolike žene puše, i onda na svoje ugodno iznenađenje vidim kako je možda jedna ili dvije, koje…. NE PUŠE, a sve ostale čine oblak dima, koji podsjeća na rušenje onih tornjeva u americi, blizanaca. Neke koje su u pauzi, i stoje vani, frizerke ili tako nešto, svaka ima cigaretu u ruci, i sve uredno dime.
Gledam na cesti i mlađu populaciju, gledam neke srednjoškolce tako unutar jednoga perioda, i opet, tu i tamo vidi kojega dečka sa cigaretom da ide po ulici, a cure puno više, osjetno više, gledam jedan dan neke četiri blizu korane, kako malo kao vježbaju na nekim spravama koje je grad postavio za malo rekreiranja, i svaka od njih ima cigaretu u ustima kao muškarac i ljulja se na spravi. Gledam pak starije ljude, gledam muškarce, tokom dana, dakle zbilja jako malo muškaraca vidim da puše i idu cestom, ali zato sam vidio više žena koje tako idu i puše, također puno više. A više puta sam imao prilike doći i kafić i vidjeti kako je svaka ženska osoba u njemu pušila, e baš super, a meni je to odvratno već. Iskreno ne radi se o tome da imam jedne kriterije za žene i muškarce, ali mislim da su mnoge žene već malo izašle izvan okvira nekih manira, ako već puše, ako su ih uopće ikada imale.
Pa koliko muškaraca baš i nije nešto povezano previše sa kulturom, ali barem bi od žene očekivao neke vrijednosti, ali sada je obrnuto, tvrdim kako bi se mnogi trebali ugledati na muškarce što se tiče pušenja, jer od žena bi vidjeli još gore u nekim situacijama. Možda ja gledam samo mono, a ne stereo, hoće mi li netko reći kako ima nešto senzualno u svemu ovome, kada žena puši cigaretu, da je to izazovno možda?tko zna možda i je, možda ovaj puta ne vidim ja neku senzualnost, kada npr, žena si nešto traži po torbici, a u ustima cigareta, ili dok dvije pričaju o šeherezadi i obje puše. Jel netko to gleda kroz oralni čin, pa im je to uzbudljivo? Zanima me samo o čemu tako mnoge pričaju dok sjede na kavama i dime, o tome kako se neko jelo radi sa malo masti i kako je zdravo, i receptima zdrave prehrane, i jogi i trčanju, i onda dime , jerbo to je u skladu sa svim zdravim.
Gledam jedan dan neke u plesnoj školi gdje ima i aerobik, jedan dio pleše gore, a one koje su završile vani ispred , uredno većina dimi, a mislim si..jebale vas cigarete, te vas jebale. Osobno nalazim da je to mi užasno neki put, ne samo pušenje, nemam ja toliko problema sa pušenjem ako je netko pušač ili pušačica, ali to dimljenje na sve strane, u svakoj prigodi na svakom mjestu. Isto tako u prilog vrhunskoj logici, kolike žene su zimogrozne i žale se na zimu, ali više puta vidjeh kako neke sjede na teresama kada su bila hladna jutra, ili čak pomalo vjetrovita, i naravno cigareta, a inače im je hladno, ali za ove gluposti i pušenje mogu trpiti, e to ti je mozak, sa venere, gdje je sve obrnuto, jel sa zemlje nije. Da se vratim na cigarete, e da, jebale vas cigarete, ako već netko drugi neće. Nego, kad sam već spomenuo veneru, jeste li neke od tamo i da li pušite?
11.03.2011. u 20:22 | Komentari: 54 | Dodaj komentar
.......SOL INVICTUS......
Link
Sunce se vratilo, i to na velika vrata. Njegov slavni dolazak sam iščekivao, ali ovaj put nije riječ o Isusu, već o suncu. I zbilja pravo je to čudo ponovo ga vidjeti i osjetiti, i to ne neko svakodnevno čudo kojima smo svjedoci svaki dan, poput erekcije ili ustajanja iz kreveta, već zbilja pravo čudo kozmičkih razmjera. I još je jednom pokazalo kako je nepobjedivo. U tamo neka davna vremena, koju godinu prije pojave kompjutera i iskrice, rimljani su osobitu pažnju posvećivali obožavanju sunca. Inače glavni datum u toj religiji je bio 25.prosinca. kada su rimljani slavili Dies natalis solis InVicti ili rođendan nepobjedivoga sunca.
Kakva slučajnost da je baš i Isusu rođendan na isti datum, što nije još uvijek razjašnjeno zašto je tako, ali ipak sve upućuje na to da je Crkva željeći potisnuti taj poganski blagdan tada počela slaviti rođenje Isusa Krista koji je Božansko Sunce s visine. U svakom slučaju njih dvoje su božanski, i obadvoje slični i još imaju rođendan na isti datum, pa lako onda podijele troškove. Inače moguće je da su kao model Božiću poslužile i rimske zimske svetkovine, kao što su Saturnalije u čast bogu Neptunu, ma šalim se, Saturnu naravno. Osim saturnalija, slavili su još u luperkalije i matronalije, kao dio Dionizova kulta, a vjerovatno su imali još majmuna-lija i vražje-nalija, sa ciljem da se što bolje zabave.
Saturnalije su bile vrijeme gozbe i zabave, to je bilo vrijeme opuštanja za narod, i malo ili malo jače odstupanje od formalnih pravila i pristojnosti. Bilo je to vrijeme darivanja, a tako je i ostalo do današnjeg dana za Božić. Djeci su se darivale lutke i slični darovi, a odraslima svijeće. Uglavnom tada se najmanje radilo, čak i robovi ne bi radili u to doba, i čak bi i slavili sa drugima. Pilo se i jelo na te dane, plesalo i slavilo, uglavnom najmanje se visjelo na iskrici. Bili su to najbolji dani u jednoj godini, i najopušteniji u carstvu.
Tih je dana bila česta i javna golotinja, tako da ti rimljani su stvarno znali partijati. Rođenje sunca je bilo više od samo svetkovine, car Aurelije ga je proglasio blagdanom diljem carstva, a naziv Sol Invictus je bio sinonim za više svetkovina, s sve suncu u čast. Taj datum je dan kada je sunce pokazalo da je nepobjedivo. I tako ovih dana sunce se vratilo i opet pokazalo da je nenadjebivo, a ostavština rimljana je prisutna ovih dana, karnevali i bakanalije, i saturnalije su bile u tijeku ovih dana, ustvari ostavština jednoga doba kada su se slavile mnoge stvari iz prirode, i kada se veličalo sloboda i nesputanost, isto tako to je doba kada se i žena osobito slavila kao posebno božanstvo.
Ali ovo nije blog o ženama pa da se vratim suncu. Vjerovali ili ne, sunce je gotovo savršeno okruglo, za razliku od mnogih tijela koja su spljoštena malo zbog rotacije, a što se tiče njegovog promjera, zbilja je impozantan .. 1,392,000 km, ili trebalo bi gotovo 109 naših zemlji poredati jednu do druge, da dobijete promjer sunca, a što se tiče težine trebalo bi 330 naših zemlji ( valjda zajedno s najdebljim stanovnicima) da dobijete težinu sunca i ne samo to, sunce čini 99 % mase sunčevoga sustava, znači kada uzmete još ostalih 8 planeta..ono čini 99 % mase, svaka mu dala. Staro je 5 milijardi godina, znači nije osobito baš mlado, ali još ga čeka toliko prema svim procjenama ginekologa, ovaj, astrofizičara koji gledaju u njegovu unutrašnjost.
Sunce koje je građeno najviše od plina vodika, ga fuzionira u teži element Helij, uz oslobađanje velikih količina energije koja nas griju i koje nam svijetle, koje čine život da cvjeta i nama da se kesimo čim vidimo sunce. Gotovo milijun tona vodika se svake sekunde pretvara u energiju, a vi si zamislite količinu od milijun tona bilo čega, pa je i to približno ideja o ogromnim razmjerima sunca. Što se tiče građe sunca moglo bi se izdvojiti nekoliko važnih dijelova, a to su : Jezgra, koja je jako vruća, temperature oko 20 milijuna celzijusa, i sa neizmjernim tlakovima koji tamo vladaju. Gustoća joj je 150 puta veća od gustoće vode, pa to je puno gušće i od betona, i nekih metala.
Ona daje toplinu za pokretanje svih reakcija. Zatim tu je fotosfera, koja bi se mogla nazvati površina sunca, i nije ugodna za šetnju, niti za zabave i saturnalije. Temparatura joj je preko 6000 celzijusa, i kreme vam ne pomazu, možda posljednja pomast. Izgleda kao da neprestano ključa. Tu je i kromosfera, praktički dio ili sloj sunčeve atmosfere za koju su vezani poznati izboji plina nazvani protuberance, a koji se uzdizu daleko iznad povrsine sunca, solarne baklje tzv. Temperatura je oko 20000 stupnjeva. I ostaje još korona, sunčeva korona koja obavija sunce kao aura, iako aura od gotovo 1 000 000 stupnjeva.
Nije baš razjašnjeno zašto temperatura raste sa povećanjem udaljenosti od površine, ali bože moj, nije razjažnjeno ni što mnogi rade na iskrici, pa ima vremena. I sada prvom prilikom kada izađete van, zahvalite se suncu što se vratilo tako puno sebe i samodopadno, i vrlo egocentrično od njega, ovaj, ups..heliocentrično, i neka nam još dugo sjaji.
A ako ste mislili kako je sunce jako veliko..bili ste u pravu, ali ni približno kao ostala sestre i braća, zvijezde Betelgeuse i Antares imaju gotovo 500 milijuna kilometara u promjeru, pa kada bi ih se stavilo na mjesto sunca, došli bi skoro do planete jupitera. Svijetlu treba 7 minuta da dođe do zemlje sa sunca, i prijeđe 150 milijuna kilometara, a ove planete, imaju više od dvaputa veličinu toga puta, tako da je riječ o tijelima čija veličina je teško pojmljiva ljudskom umu. Pa evo komparacije u obliku vizualnoga na slici.
10.03.2011. u 21:26 | Komentari: 21 | Dodaj komentar
...KARNEVAL ...
Link
Konačno je došao i taj dan, da odem i uživam u karnevalu. Već sam planirao to prošle dvije godine, ali sa mojim društvom je to neki puta jako teško dogovoriti, najblaže rečeno, mnoge stvari koje zahtijevaju reakciju i poduzetnost, ali eto, božica fortuna me nagradila ovaj put, pa tako primivši njene darove, uputio sam se sa jednim od svojih tri najbližih frendova na Riječki karneval, da su išli i druga dvojica to bi bilo previše već čak i za božanske mogućnosti, pa eto, treba biti zadovoljan. I krenuli smo ujutro u nedjelju, po predivnom sivom i tmurnom vremenu, kakvo bi svatko poželio…..da ga više ne vidi. Stajanje na benzinskoj pumpi, je također bilo spektakularno, i posjet restoranu Marche.
Primjetili smo da postoji wc, a da ljudi neprestano izlaze iz njega,i to horde, kolega je prokomentirao da izlaze iz wc skoljke, a ja da se teleportiraju od nekuda, iskreno logično rješenje nismo tražili. Na radiu stalno govore ¨ sunce, sunce, sunce¨, o vražije sunce..gdje..vani Sibir i – beskonačno, međutim na jednom dijelu, po izlasku iz tunela…SUNCE, već sam zaboravio kako izgleda, doduše zadržalo je okrugli oblik. Kolega mi reče ¨ Trebali smo se zamaskirati¨, kažemu mu ¨ pa i jesmo, u karlovčane, kud ćeš više¨.
U Rijeci smo očekivali i pratnju, tri mlade cure, od koji je jedna najdraža i najmilija mom frendu, njegova cura. One su otišle dan ranije, i pri tom se dobro zabavile. Nakon što smo njih uspješno integrirali u naš auto, slijedio je jednostavan zadatak i pronaći mjesto za parking, koji je bio osobito ugodan i jednostavan…u svakom smislu, ustvari bio je živa tortura. Ali konačno je i to riješeno, i krećemo prema korzu. Općenito, šok je već sam po sebi, jer vidimo da ovdje ima ljudi, i to puno, za razliku od karmina iz kojih smo krenuli ujutro, i čekamo da dođe podne i da krene povorka koju sam toliko silno želio vidjeti, ali i doživjeti tu atmosferu.
Maske na svakom koraku, šarenilo i boje da dobiješ epilepsiju, ali sve predivno i ukrašeno, zabava koja se tek sprema da počne. I tako već prva grupe koje su krenule su nas oduševile, i nasmijale jako, iako što se tiče klimatskih uvjeta i sunca, puše bura koja zbilja je stvarala probleme i ne moram reći kako nije baš jako ugodna. To me nije spriječilo da fotografiram sve redom. Slikam kasnije i uz rivu, a uz more i sunce, bio je , ne samo nesvakidašnji događaj gledati na stotine ljudi kako se vesele, već i gotovo nestvaran s obzirom na ostatak zemlje, da krenem od svoga grada. Pjesma i ples, ples i pjesma, na svakom koraku, stotine ljudi pod maskama, stotine bez njih ali izmiješanih. Gužva je velika, iskreno nisam uopće mogao pojmiti da je karneval tih razmjera.
Stotinjak karnevalskih grupa, sa uređenim alegorijskim kolima i grupama koje su imale posebno krojene i izrađene kostime, govori o ne samo očitoj financijskoj priči ovoga događaja i svega ostaloga materijalnoga, već o iznimnoj organizaciji u svezi cijeloga karnevala, tehnički pa i osobito ovaj dio vezan za grupe. Međutim ima jedna stvar koja možda je tako vidljiva, jer bez nje je nemoguće napraviti i održavati ovako nešto, a to je …mentalitet te regije. Ti ljudi doslovce žive cijelim bićem za taj dan, i njihova ljubav prema maskama i prema zabavi općenito je nemjerljiva, prema pjesmi, ali bome i prema vinu, kojega je bez metafore, bilo u potocima, jer su mnogi nosili malo veće flaše sa sobom i kanistere. Moram priznati da nikada nisam vidio ni toliko pijanih na jednom mjestu, i baš ih je bilo lijepo za vidjeti.
Ustvari rekao bih kaos koji ima svoj protokol odvijanja, i biti dio toga je nešto osobito. I staro i mlado, od 15 do malo više godine, svi plešu i vesele se. Maske koje plijene pažnjom, ali neprestano izazivaju smijeh. Tako u Mc donaldsu susrećemo i rimske legionare i svećenika koji drži misu, u restoranu i koji govori da se i kod njega može naručiti preko reda. Osoblje restorana je pod maskama, a kolega slika jednoga od njih, koji je obučen u neku veliku ptičurinu, i jednostavno nemaš gdje gledati ,a da se ne smiješ. Slikam i povorku i maske koje sam zatekao u gradu. Jedna mala grupa kraljevni se rado odazvala zovu fotografije, pa sam ih uveličao tom prilikom, uz komentar ¨ cure, sa vama nikome ne treba viagra¨, pa da ih malo i nasmijem.
Kasnije je išla povorka svećenika koji su me također oduševili svojom povorkom, pa i tom prilikom rekoh jednom od njih ¨¨ oče, može jedan blagoslov¨. U jednom momentu kolega me pitao što ćemo jesti, a ja mu rekoh ..pičetinu, i kasnije na jednom stage-u smo čuli da je službeno piće karnevala vino, a službena hrana ..pičetina, tako da nisam puno pogriješio. Jedino što bi bilo bolje od svega, da smo još mogli ostati na zabavi do kasno uvečer, ali…nadam se tome drugom prilikom. Ovo je bilo i biti će opet mjesto…možda najveće zabave kod nas, ili zasigurno najveće, a i među većima u europi.
Rijeka je to podigla ne nešto što je bila zabava manjih razmjera, na karneval višega nivoa i organizacije, koji definitivno sada, poslije karnevala u Kolnu i , naravno karnevala u Veneciji, u možda 3 karneval po veličini u Europi.
09.03.2011. u 20:21 | Komentari: 17 | Dodaj komentar
.....biti...jedno...
Link
Neću danas čestitati, iako mogu..to je najlakše napraviti, i vjerujem da iza čestitki se krije iskrena želja i namjera, pa drago mi je da su danas mnogi čestitali ženama..međunarodni dan žena. Isto tako htio bi reći kako je ovom prigodom se desilo, da 100 međunarodni dan žena, dakle ipak jedna respektabilna brojka, se poklopila sa današnjim danom ..fašnikom ili fašnjakom, kada se u pravilu slavio dan muškaraca, ili imendan svim muškarcima. Pa neka ta simbolika, bude malo više od samo na oko podudarnosti, jer valjda tako treba biti.
Ovo nije blog posvećen muško-ženskim razlikama, a ni sličnostima. Ne bi htio previše pisati ni o položaju žena u hrvatskoj i u svijetu, kao ni o načinu odnosa muškaraca prema njima. Ipak bi htio spomenuti kako je malo manje od 200 000 žena u hrvatskoj nezaposleno, ili pak teško nalaze poslove ili su manje plaćene od svojih muških kolega. Ne bi htio previše pričati ni o ponekada muško-ženskim prepucavanjima na blogu, u kojima sam i sam sudjelovao, i sam bog zna a i ja, kako ni ja neki puta nisam bio oličenje nekoga savršenstva kada su pitanju bile žene ovdje na blogu, ili na netu općenito. Sjećam se kada sam prvi puta došao ovdje na blog, i sjećam se svojih prvi zapisa koji su bili više provociranje i ne baš obzirni prema ženama ovdje, i njihovim životnim pričama.
Kako je vrijeme odlazilo, mijenjao se i moj pristup, kao i sve drugo prema ženama ovdje, uz poneke ponekad faze kada me vrag preuzme pa onda raspalim po nekim od njih, ipak ta doza ambivalentnosti je uvijek bila manja, nego sve ono drugo što sam pričao ženama i pisao o njima, ili vezano za njih. Iako ja u svojim pišem raznolike teme, često je žena inspiracija koje se osjeti kada pišem, ne zato jer ciljam na tu publiku, već što stvarno volim ženu kao pojavu, što se ponekada u mojim ciničnim i sarkastičnim komentarima baš i ne bi moglo zaključiti, ali je istina. Jedino što mogu ovom prilikom se ispričati svima onima koje sam tako znao ponekada napasti, da su ponekad najmanje zaslužile tako nešto, a ima ovdje dobrih žena. Za muškarce ovdje također mnoge mogu reći da su dobri, i vodili na svoj način o blogericama računa, makar da ih nasmiju, a osmijeh je ipak velika stvar.
Za one u vanjskom svijetu, neki puta je teško pričati kada..sam i sam muško, i znam dobro prednosti i nedostatke, kao i mnoge stvari o odnosu muškaraca prema ženama. Teško mi je pričati , ne zato jer nisam sposoban ili ne vidim dobro, već zato što vidim , a primjećujem kako puno toga još ne valja, ali kako reče netko mudar, nismo svi isti..muškarci i žene, a opet…nismo ni različiti, u stvari sve upućuje na to, gledano kroz neke filozofske ali i druge stvari, kako smo ustvari…jedno. Uz neke razlike koje postoje, često puta nam na suprotnom spolu nešto uvijek smeta, kada čovjek neki puta se malo bolje zadubi, onda primijeti kako je ono što nas neki puta smeta na drugima, upravo ono što i sami imamo ili nam je karakteristika, ali ne volimo to vidjeti iz svoje perspektive. Ako ništa drugo, neka onda ovo bude dan čestitanja, pa neka budu iskrena, ako ništa drugo možda ovo bude dan razmišljanja, ali samo neka ne bude…dan razlika, neka ovo bude dan, kada razlika ne postoji.
08.03.2011. u 20:30 | Komentari: 26 | Dodaj komentar
.....Os mais grandes de todos......carnaval
Link
Neka zabava počne, a ova to zbilja je, i to ne tako mala, a riječ je o svjetski poznatom, i najvećem karnevalu na svijetu, onome u Rio de Janeiro. E da, januarska rijeka, kako bi mi rekli, je poprište zbilja grandioznoga festivala, kojeg bi ja tako rado posjetio, i ako bog da jednoga dana da budem sudionik toga. Još tamo davne 1723, g. održan je prvi takav karneval, i od toga vremena on lagano prerasta u svjetski poznati karneval i zabavu bez premca. Sama parada sastoji se od škola sambe, koje mogu biti prave plesne škole ili pak dio ili udruga zajednica koje potječu iz neke od četvrti Ria-a, gusto naseljenih mjesta koje oni zovu ¨ favela¨.
Znači stvar je u natjecanju međusobno suparničkih škola i četvrti, a sve radi većega ugođaja i vruče atmosfere. Neke od škola koje sudjeluju uvijek su : Mocidade Independente, Imperio Serrano, Academicos do Salgueiro, Unidos da Tijuca, i Beija-Flor de Nilopolis. U stvari, sama srž festivala je natjecanje tih rivalskih škola, i to natjecanje je klimaks cijeloga karnevala. Cilj je da svaka škola odabere neku dogovorenu temu koju će obraditi koreografijom, kao i odabir najbolje glazbene teme koja će tome najbolje odgovarati, pa se i jedno i drugo ocjenjuje.
Posebnu ulogu, i iznimno važnu za cijelu paradu i defile svake škole su tzv. alegorijska kola, koja svojom atrakcijom plijene pažnjom, a također svaka grupa ih ukrasi u stilu određene teme koju će prezentirati. Postoji i točno određeni koreografski smisao kada svaka od grupa nastupa i ulazi u predstavljanje. Od svake škole, prvi dio koji korača ispred svih drugih se zove comissao de frente, i oni idu prvi i sastoje se u pravilu od 10-15 ljudi, oni predstavljaju školu i moglo bi se reći da ¨ ufuravaju¨ raspoloženje. Također odjeveni u određene tematske kostime, oni već pričaju dio priče koje će biti ispričana. Nakon njih slijede i prva alegorijska kola te škole, koja se zovu ¨abre-alas¨.
Zatim dolaze druge važne ličnosti ove parade. Na redu je onda ¨ porta bandeira¨ , odnosno jedna zgodna dama ( a koja kvragu to tamo nije), koja ima zastavu škole koju predstavlja, a u pratnji je tzv ¨¨ mestre sala¨, kojem je zadatak da skrene svima pozornost na svoju kraljicu koja nosi zastavu. Alegorijska kola, osim svojeg izgleda važna su i jer je na njima većina populacije te grupe, i koji su obično vrlo ekstravagantno obučeni i izazovni, ali sa poprilično teškim kostimima, ali bože moj, ja bi trpio i dva kostima, da one crne guzice plešu mi pred očima, o grudima da ne pričam, već me sada dole zateže. Vrlo važan nastup, odnosno obavezan je nastup tzv. ala das baianas grupe, koja korača uz glavnu povorku škole, i obično bude i do 100 žena i samo žena u toj grupi, oskudno odjevenih, ajooj.
Glavni nastup i povorka kao , odnosno natjecanje se odvija u dugačkoj ulici zvanoj Sambodromo, odnosno sambadrome na engleski. Sa lijeve i desne strane su mjesta za posjetioce, koje tom prilikom ugoste na tisuće gledatelja. Ono što je toliko integrirano u taj narod, je glazba, a riječ je o vatrenoj sambi, koja je tih dana na svakom koraku, u svakoj ulici, grad tih dana ne spava, već se trese pod izazovnim ritmovima sambe. Karneval u Riu-u je samba i strast, to je vatrenost i glamur, to je izazovnost i senzualnost koje je nesputana, to je gracioznost i temperament, to je ekstravagancija i estetika, to je potpuna nesputanost i sloboda, a te njihove žene sve to utjelovljuju, znači drugim rječima sve obrnuto od hrvatica.
Jednostavno sve to tamo je vrlo izazovno, a publika zajedno sa plesačima se stopi u tu vatrenu cjelinu, ugodnih zvukova i bogatstva boje od kojih naprosto ljudi eksplodiraju, a bome nisam nija daleko od toga, jel od ovih slika već imam ¨ tvrdi problem¨, mislim, već mi se digne na ova vozila ukrašena, da ne bi na ove tamnopute ljepotice. Treba reći da neke od škola imaju po 4000 sudionika! Pa je dovoljno samo za sebe ta brojka. U posebno napravljenom sjedištu bude i po 80 000 gledatelja, a turista dođe svake godine i po 2,3 milijuna.
Tom prigodom brazilske vlasti podijele gotovo 10 milijuna kondoma, znači vatreno je kako god gledate, znači nije kao kod nas. I što reći osim da tako rado bi posjetio karneval, koje je praznik za oči, a bogami i za sve drugo na tijelu, pa bi tako rado volio plesati sa jednom tamnoputom djevom, a i isto tako okušati se sa njom u kakvim avanturističko-hedonističkim radnjama, od same pomisli već me opet dole muči, iako u brazilu ima jaku puno transeksualki, pa i pogotovo tih dana, pa kakve sam sreće vjerojatno bi jednu takvu upoznao, ali bože moj, sve je to za ljude, uostalom kad je bal..nek je jebal….
05.03.2011. u 21:31 | Komentari: 29 | Dodaj komentar
The Whole Truth and Nothing But the Truth! So Help Me God!
Link
Iskrenost…vrlo tražena roba, rekao bih. Uz krv koja je uvijek potrebita, i crno zlato za napajanje mašina sa unutarnjim sagorijevanjem, reklo bi se da je planetarno iskrenost najtraženija stvar. Kruh, a ne bi vjerovali odmah iz njega sladoled , su planetarno najprodavaniji proizvodi, a koliko se daje za iskrenost? Koja je njezina cijena? Iskrica je bez daljnjega mjesto gdje iskrenost visoko kotira, ustvari kada se gledaju mnogi profili, ili bolje rečeno svako profil, jedna riječ upada odmah u oči, a to je …iskrenost. Da li bi se to onda mogao izvesti zaključak kako je ovdje iskrenost vrlo tražena roba, možda najtraženija? Sigurno da bi.
Dakle svi traže iskrenost, i to na više razina, dakle da je osoba općenito iskrena u razgovoru, da joj je profil iskreno popunjen sa isto takvim podacima, da je općenito oličenje mnogih vrijednosti na čelu sa kapetnom iskrenošću. A tko ….NUDI iskrenost…tko su oni koji su iskreni ustvari? Ovdje su svi evidentno iskreni .Znači li to da ne lažu ? znači li to da nikada ne slažu nikakvu laž, bilo koje vrste u bilo kojem smislu?, ja nailazim da je to fascinantno, jer okružen sam ovdje sa toliko iskrenih žena, da jednostavno neznam kako izraziti svoju sreću sa tom činjenicom, naravno žene neka budu oduševljene sa tom spoznajom što su ovdje sve jako iskreni muškarci, i nadasve vjerni kao i mnoge vjerne i odane žene ovdje na iskrici, koje su još k tome i iskrene naravno, samo nije precizirano dalje..prema kome iskrene…sebi ili nekoj drugoj osobi, ali to nije bitno, svi smo ovdje iskreni do neslućenih razmjera.
Mene također čudi ako se ovdje kojim slučajem i pojavi laž, kako je uopće došla do iskrice, s obzirom na njeno okruženje i vladavinu istine, i istine, i ničeg drugog nego istine, tako nam bog pomogao. A možda kojim slučajem, mnogima fali upravo jedan moment u cijeloj priči, iskrenost prema sebi i reći sebi istinu, a onda kao takav biti iskren prema drugima, jer postavlja se pitanje, ako je ovdje toliko istine u životu svakoga iskričara ili iskričarke, od kuda onda uopće laž koje ime, nećemo sada o količinama. Zbilja kako je moguće da ovdje ima laži, a svi su divni , iskreni i nasmijani. I dakle mnoge žene traže iskrenost…i naravno podrazumijeva se daju mogu i ponuditi, jer nijedna ne laže nikada ovdje ili izvan konteksta iskrice…nego mene zanima koliko ste vi iskreni...općenito
04.03.2011. u 21:27 | Komentari: 57 | Dodaj komentar
........de bijoux...
Link
Prsteni, naušnice, broševi, ogrlice, lančić, igle za kosu, i još toga što krasi tijelo je dio nezaobilazne grupe stvarčica koje se zovu nakit. Osim što se nose na tijelu, više ga nose pripadnice ljepšeg spola, kakva neočekivana spoznaja. Nakit je najstariji oblik ukrašavanja tijela bez daljnjega. Nedavno je pronađena ogrlica napravljena od školjke, stara gotovo 100 000 godina, što govori da je već u to doba se izrađivao nakit. Nakitom se ukrašavalo prije, a tako je ostalo do današnjeg dana, svaki dio tijela, od kose do nožnog palca. U to najstarije doba, nakit je bio uglavnom jednostavnog tipa.
Kamenje, školjke, bobice pa čak i dijelovi drveća su bili nakit u to doba, štoviše i zubi životinja i kosti. Samo nije precizirano ovdje jesu li to kosti muža kojeg su žene otjerale u smrt , pa se onda okitile time ili kosti neke njene suparnice, a bože moj, možda su to bile kosti neke životinje. Uopće ne sumnjam da bi i danas mnoge navukle kosti i zube na sebe, kada bi bile od zlata ili dragoga kamenja. Uostalom pa i danas žene nose lisice oko vrata, i bunde, pa je to svojevrsna relikvija toga doba koja je ostala do današnjih dana. Treba napomenuti, da se gotovo sav nakit danas industrijski izrađuje, a samo se malo doradi u privatnim radnjama.
Osim samoga čina ukrašavanja, nakit također istodobno ako ga se tako gleda, može biti neki statusni simbol, bogatstva i moći. Nakit može biti simbol pripadnosti nekoj grupi ili zajednici, a mnoge obitelji imaju naviku čuvati nakit i prenijeti na buduće generacije. Isto tako nakit se može gledati i kao posebna vrsta umjetnosti, jer je danas više naglasak na umjetničkom aspektu, a ne toliko ne detaljnoj obradi detalja. Čak je nakit smatran i nekom vrstom amuleta ili zaštitnoga faktora, možda od uroka ili kakvih napasnih žena i rospija, bog zna da li pomaže? Kao što je već rečeno vrlo rano počinje to ukrašavanje sa nakitom. Prije gotovo 100 000 godina u Africi, su ljudi koristili školjke, čak i ljuske od jajeta, i dijelove životinja. Dakle, izgleda da je i onda zavođenje bilo na visokom nivou, mora da je sexy bila žena na kojoj su visile kosti i ljuske od jajeta. Kao da je bitno u što je bila ukrašena, ako je bila…¨¨voljna¨¨.
U egpitu prije 5000 godine se već koristilo zlato, dok su neke druge kulture koristile drago kamenje u ukrašavanju, kao što je mezopotamija, gdje su se izrađivale ogrlice i narukvice, čak i ukrasne figurice za kuću, i za kipove unutar većih naseobina. Rimljani su stvorili neke nakite, koji ostaju do današnjeg dana. Zlato su naveliko koristili u svim vrstama nakita, a stvorili su i broš, koji uz kopču za kosu, osim ukrasa postaje i funkcionalan nakit. Iz toga doba u rimu pojavljuju se i pečatnjaci, koji ostaju do današnjega vremena. Muškarci u rimu su obično nosili prsten, dok su žene nosile obilje nakita, baš čudno.
Ali oni koji su nosili prsten, znali su čak imati na svakom prstu po jedan, što danas i nije praksa, pa ne samo to, mnogima je i muka kada vide onaj jedan koji ih svaki dan podsjeća da ono ¨ DA¨ koje su jednom izgovorili i od kada im je sve krenulo nizbrdo. Kroz srednji vijek, nastavlja se izrada nakita po uzoru na rimski stil, a do velikoga uspona dolazi u renesansi i baroku, to je ipak period kada cvjetaju i kultura..i neki maniri. Danas osim zlata i srebra, koriste se i neki drugi metali, odnosno kombinacije sa bakrom i germanijem, i neke još legure koje su otporne na tamnjenje.
Čak se neki nakit izrađuje danas od također skupocjenih elemenata koji imaju osobita svojstva, pa je tu tantal, titan i niobij. A što se tiče kamenja, tu ima puno predstavnika: ametist, jantar, smaragd, rubin, plavi moj safiru, topaz, žad, tirkiz, i još neki drugi. E da..mislim kakva bi priča bila bez dijamanta, famozni i predivni dijamant, kako bi rekli talijani ..di amanti, za ljubavnike. E da, dijamant je najbolji prijatelj svakoj ženi…ili je to vibrator?sada više nisam siguran, ali znam da vibrator potroši baterije, a diamonds are forever, i ne samo to..on uvijek krasi ženu, i nikada ne prigovara, nosi njene tajne sa sobom, a za razliku od inteligentnoga muškarca koji može pričati, on će uvijek šutit i nikada svojoj vlasnici govoriti o njenim manama i krivim postupcima, kud ćeš bolje za žensku taštinu. Žene u pravilu nemogu izaći iz stana dok se propisno ne nakite sa metalom i kamenjem,to bi bilo ravno samoubojstvu i onda se žale kako su umorne i iscrpljene na kraju dana. Pa tko ne bi bio, treba nositi sa sobom taj teret svaki dan.
Bitno je da je lijepo i da sjaji, vjerujem da bi mnoge stavile i felgu na sebe i auspuh, ako bi bio od zlata ili swarovski kristala. Eto, bio sam tako maštovit ,pa sam prilikom posjeta muzeju, uslikao primjer kako je to izgledalo u neko staro doba, nekoliko stoljeća prije nove ere, u pitanju je nakit od bronce. Strah me i za pomisliti što je jadni muž od ove žene morao iskeširati ili što se već davalo u to doba da bi njegova draga bila sretna i ukrašena i da bi on mogao spavati na miru…
03.03.2011. u 21:39 | Komentari: 17 | Dodaj komentar