Lasciva est nobis pagina..vita proba est....

dakle jedan zapis..ovaj put...u obliku pitanja..jučer sam pisao blog na tu temu..a sada pitanje iskrici...zašto ne vrati onu mogućnost koju je jučer ponudila sa slikama, mislim da ipak većina to podržava

Link


Maske su pale…barem na kratko, iskrica ih otkrila, barem imam dojam da je tako bilo, na jedno vrijeme, kratko vrijeme. Dakle danas je iskrica ponudila mogućnost da se vide slike onih članova iskrice, koji su u svoje profile stavili slike, odnosno one slike ,kao glavna u profilu. Pro ili contra?..što bi rekao na to vox populi. U ime naroda širokoga ne mogu govoriti, ali mogu u svoje ime dati dojmove o tome.

Ne znam koliki su ostali neutralni prema tome i ostali takvih stavova, neki su možda bili protiv toga ili im se nije dopalo. Ja osobno mogu reći samo dobro o tome. Prvo, mislim da je to donijelo neku dinamiku u funkcioniranje iskrice, i njene temeljne razloge postojanja, znači da ljudi komuniciraju. Sada će netko reći mi da i ovako i onako to ljudi čine. Pa istina..slažem se..ali mislim da je ovo bio jedan korak naprijed, barem za one koji imaju neke slike.

Metaforički rečeno..nikada nije ni bilo maski, ali sam htio reći kako je sada bila neka jasna predodžba jedni o drugima, što je i isto neki smisao kroz ovo tipkanje, vizualni doživljaj barem jednih prema drugima. Isto tako, umjesto nekoga traženja i pretraživanja…sva su lica bila na jednom mjestu..i nekako vidim neku čar i draž u tome.

Da li je to bila proba ili nešto drugo, tko zna, ali osobno sam vidio neku prednost u tome. Ionako treba pozdraviti sve promjene ovdje..možda neke nisu najkorisnije, ali mislim kako ova je, ako radi ničega drugoga..imam dojam da je iskrica u tom periodu bila malo življe mjesto komuniciranja..a to je ipak glavna poanta svega..a svi mi bez obzira kakve pristupe imali prema nekom..volimo vidjeti lica. I još bi nešto htio reći, da u tom periodu..dok je to bilo osposobljeno..uspio sam vidjeti mnoga ženska lica..i htio sam reći kako je svaka od njih bila lijepa na svoj način..i one mlađe članice , kao i one žene koje su starije od mene…

Link


Žena je jedan od najstarijih poznatih elemenata čija prisutnost u prirodi i u prirodnim procesima je odavno poznata. Pojavljuje se davno u prošlosti i od onda je element koji je nezaobilazan u svakom smislu. Iako se puno zna o tome, možda jedan uvid sa fizikalno-kemijskog aspekta neće sigurno odmoći, pa eto nekih osnovnih podataka o ovome važnome elementu:

Kemijski element: Žena

Kemijski simbol: Že

Otkrio: Adam

Atomska težina: Optimalna 60 kg, ali postoje izotopi koji variraju od 40 do 250 kg.

Učestalost pojavljivanja elemenata: Veče količine se mogu naći u urbanim sredinama, ali se kemijski čišći primjerci mogu naći u udaljenim brdskim područjima.

Fizička svojstva: Površina obično premazana bojom i kremom. Javlja se u svim agregatnim i drugim stanjima. Proključa odjednom, zamrzne se bez razloga. Topi se ako se primjeni odgovarajući postupak.

Kemijska svojstva:
Lako se spaja sa zlatom, srebrom i drugim plemenitim i poluplemenitim metalima, te sa dragim kamenjem.Apsorbira velike količine skupih materijala. Može eksplodirati iznenada, bez prethodnog upozorenja i bez poznatog razloga.
Ne otapa se u vodi, ali joj se sklonost ka spajanju znatno povećava ako se natopi kvalitetnim alkoholom. Najefikasnije je poznato sredstvo za upijanje novca.

Element je koji se vrlo rijetko nalazi u djevičanski čistom stanju.

Najčešća upotreba:
Prije svega kao ukras, naročito u otmjenim vilama i skupim sportskim automobilima.
Odličan je medikament za relaksaciju i vrlo efikasno sredstvo za čišćenje.

Izvršeni pokusi:
Pocrveni kad se zatekne bez ambalaže. Pozeleni kad se stavi pored boljeg uzorka.

Opasnost:
Vrlo je opasan element, osim u rukama stručnjaka, koji ima odgovarajući alat.
Ilegalno je imati više od jedne, iako se može posjedovati i više, pod uvjetom da se drže na različitim lokacijama i pazi da elementi ne dođu u direktni dodir

Link


Izvukao sam jedno lice iz arhive uspomena i sjećanja, a netko koga već dugo nema u medijima ili filmovima, a bio je glumac, koji je ostavio barem neki trag u hoolywoodu, pa eto možda ga se nitko više ne sječa, pa da mu odam jedan ¨hommage¨ kako bi rekli francuzi, i onome što je predstavljao u svoje doba, a to je Jan-Michael Vincent. Možda vam ovo lice ništa ne znači, barem nekima mlađima, mada bi ga se već i netko mojih godina trebao sjećati, iako sam tada bio malo dijete, ali sjećam se nekih filmova u kojima je glumio, pogotovo jednim sa Burtom Reynoldsom. Vi stariji bi sigurno trebali prepoznati njegovo lice.

Počinje glumiti kao relativno mlad, i to u 60-im godinama 20 stoljeća. Tu glumi u filmu ¨ the grenade¨, gdje glumi studenta, koji doživljava nesretnu sudbinu kao žrtva svojega kolege sa fakulteta. Nastupa u to doba i u nekim serijama kao i u sapunici ¨ The survivor ¨ . U tom periodu nastupa u nekoliko filmova, uključujući ¨ the undefeated¨ sa nekim velikim imenima, kao John Wayne i Rock Hudson. Njegova karijera nastavlja se i u 70-im godinama, gdje glumi i sa Robertom Michumom, Charlsom Bronsonom, i drugim imenima. Jedan od njegovih filmova koji je za to doba bio šokantan, je film ¨ Buster and Billie ¨ . To je i romantična priča ali tragična dosta, gdje se on u jednoj sceni pojavljuje potpuno gol gledan sa prednje strane, što je u to doba bilo poprilično šokirajuće. Dijeli tada i filmsko platno sa velikanima kao Gene Hackman, James Coburn i Candice Bergen.

Kasnije u 80-im godinama počinje glumiti u seriji koja je najviše i obilježila njegovu karijeru, a to je bila serija Airwolf. U toj seriji igra i zapaženu ulogu, a također prima za tu seriju i najveću plaću za to doba. Navodno, prema onome što se šuškalo, dobivao je i dvjesto tisuća dolara po epizodi te serije. Za vrijeme snimanja te serije, sam traži pomoć zbog problema sa drogom i alkoholom, koji sve više uzimaju maha. Nakon te serije njegova karijera je krenula prema dole, i dobiva sve manje uloga, a problemi sa alkoholom ostaju. Dolaze na red skandali, a alkoholizam je uzeo maha, razvod od supruge i još čitav niz osobnih problema. Vrhunac tome je bio teška prometna nesreća 1996.g. koju je jedva preživio. Tom prilikom je zadobio tešku ozljedu vrata, koja bi bila fatalna, ali su ga liječnici uspjeli spasiti, ali u tom postupku su mu oštećene glasnice, i njegov glas je ostao trajno promijenjen.

Jan-Michael Vincent je bio glumačka zvijezda koja je najviše obećavala. Bio je zvijezda koja je bila predodređena da jednog dana u svoje ruke uzme Oskara. Bio je ¨¨ Brad Pitt ¨¨ svoga vremena i seks simbol. Imao je obitelj, slavu, novac i prijatelje, imao je sve što bi se moglo poželjeti, sve što bi jedan mladi čovjek mogao sanjati, a njegovi odabiri su mu uzeli gotovo sve, pa skoro i život. Dali mu je tako bilo suđeno kao i svima nama, sudbinom teško je za reći, ali eto..ako danas naletim na kakvo piće, pa da popijem nešto i u tvoje ime Jan-Michael ,salud amigo, gdje god bio sada. Možda će mi sada jedna gospođa prigovoriti na jezičnoj konstrukciji i stilu, ali njoj je teško udovoljiti, ali se trudim:).

Link


Htjenje, želja, požuda…kada bi se prevelo što znači latinska riječ libido, koja se prvi puta pojavljuje u Danteovoj Božanstvenoj komediji, i to u dijelu koji se zove Pakao, ali vjerujem da ste mnogi čuli za to književno remek djelo. Dok je Sigmund Freud tvrdio kako je libido vezan samo za seksualni nagon čovjeka i da je to seksualna energija, Carl Gustav Jung smatra libido malo kompleksnijim dijelom psihičke prirode čovjeka. Ali ako se ograničimo samo na onaj nagonski seksualni dio, tada je libido ona izražena želja ili htjenje koje čovjeka tjera na seksualne aktivnosti.

Na libido, odnosno njegovu izraženost utječu različiti faktori, od psihičkih pa do fizičkih tj, bioloških koji su individualni. I ne samo to, libido nema neku točku za koju bi mogli reći ¨ e ovo je zdrava seksualna želja u toj i toj mjeri¨¨, on je za svakoga drugačiji , jer svatko od nas ima drugačije poimanje količine seksa , a to opet ovisi o osobnom libidu. Način života, prehrane, općenito tjelesno zdravlje, hormoni ( koji imaju ulogu izraženu u tome), psihičko raspoloženje i psihičko stanje osobe, imaju utjecaj na libido i to ne tako mali utjecaj. Što se tiče smanjenja seksualne želje , odnosno smanjenja libida i poremećaja seksualne želje , on je puno izraženiji kod žena.

Kod muškaraca je pak više prisutna erektilna disfunkcija, koja može imati sa smanjenjem libida, ali i ne, znači da libido ostane jednak. Kod muškaraca je također moguće i opadanje libida sa starenjem, ali to opet ovisi o nekim drugim čimbenicima. Samo ne primjeru u SAD-u je prisutno toliko žena sa poremećajem seksualne želje i uzbuđivanja, više nego što hrvatska ima stanovnika. Neki stručnjaci tvrde da to kod žena može imati veze sa hormonom luteinizacije ili lutropinom, i njegovom razinom kod žena. Također jedan od mogućih razloga smanjenja seksualne želje kod žena, može biti i količina androgenih hormona, odnosno muških hormona, u prvom redu testosterona koji također u određenoj mjeri i kod žena je vrlo bitan.

Zatim ima nekih fizičkih čimbenika koji se preklapaju sa psihičkima, npr. ako je žena dole suha, ili neki drugi problem sa vaginom, može dovesti do smanjenja seksualne želje jer to opterećuje. Doduše problem suhoće se riješi , ali neću sada biti pametan i glumiti eksperta za navodnjavanje. Artritis, povišeni šećer, visoki krvni tlak, bolesti krvožilnoga sustava mogu kod žena dovesti do sličnoga efekta glede libida. Tako da često kod žena smanjeni libido može biti uzrokom neke bolesti, a da niste ni svjesni je, pogotovo se to asocira kod žena sa bolesti štitnjače, znači dobro obratite pozornost na ovu činjenicu. Nijedna studija nije se bavila ovisnošću neta i tipkanjem po blogu i ženskoga libida, i kako se libido mijenja sa laprdanjem po blogu, pa je teško onda reći kakav je libido naših dragih blogerica…ako ga uopće i ima. Nekoliko je istraživanja pokazalo da kontracepcijske pilule mogu negativno utjecati na ženski libido. Takav učinak nemaju kod svih žena, ali kod nekih utječu na smanjenje seksualne želje.

Libido može biti slab čak i godinama nakon uzimanja pilula. Žene koje uzimaju pilulu mogu same primijetiti kako se pilule očituju na njima. Rak i pojava zloćudnih tumora su povezani sa pojavom smanjenja seksualne želje. Alkohol kod muškaraca dosta pogoduje smanjenju te želje. Što se tiče psiholoških faktora kao i nekih faktora okoline tada treba reči: kako jarko i blještavo svijetlo i izloženost tome može umanjiti seksualno želju, buka i glasnoća. Tu je cijeli niz psihičkih raspoloženja, na čelu sa depresijom. Stres i umor posebno pogoduju smanjenju seksualne želje. Vrlo važna i velika stavka u ovoj priči je odnos dvoje ljudi, znači sada gledano sa aspekta veze i povezanosti. Često puta, odnosno u najvećoj mjeri su problemi u vezi uzrok smanjenja seksualne želje. Svađe, nedostatak komunikacije, općenite kao i one o seksu, povjerenje, konflikti raznih vrsta zbog ove ili one stvari, dovode do smanjenja seksa i poremećaja seksualne želje.

Podhranjenost ili nagli gubitak tjelesne težine također može dovesti do smanjenja vaše seksualne želje. U svakom slučaju ženski libido je pomalo krhki, pa bi trebale žene voditi računa kako da ga učine malo življim. I što reći opet, i u tu priču se umiješao testosteron,on je među najvažnijima za jebačke aktivnosti, nema bez njega hopsanja i maženja, kako i kod muškaraca tako i kod žena, i prisustva androgenih hormona kod žena. Što je normalan libido, što je manji, a što je pak jako izraženi ( ovi zadnji muku muče isto, nije ni to lak život, znam što govorim:). Dakle, dragi moji blogeri, reci vi meni, kakav je vaš libido ? na skali od 1 – 10, ako je jedan totalno mrtvilo i ako imate libido kao robot iz japanske auto industrije, 5 bi bio normalan i srednji, a 10 bi bio onaj od kojega se napalite ne sve živo, uključujući i na gore spomenutoga robota..pa dajte…

Link


Dan zaljubljenih…neću previše o tome, neke stvari su već previše opjevane i svedene na svoje uske okvire, da bi opet o njima na jedan te isti način unedogled pričalo, pa ču probati pričati o svim ljudima na ovaj dan koje povezuje bilo kakva spona ili vrsta povezanosti, da ne ispadne jako usmjereno samo na one koji danas to slave iz nekih konkretnih razloga kako ovaj dan nalaže. Kako će se proslaviti blagdan svih zaljubljenih? Dali u ljubavi ? ili u veličanju nekih drugih rituala koji su lijepa gesta i topla, ali opet, ljubav ih kao takva može i bez toga, i trebala bi.

Dakle kupovat će se cvijeće, e to je već nešto lijepo, mogu to razumjeti i uvijek sam bio za tu varijantu, osobi koja ti predstavlja tako nešto lijepo, kupiti cvijeće. Ženi osobito, kao pripadnici nježnijeg spola, cvijeće itekako pristaje..ali opet što je sa onih 364 ostala dana, zašto se i onda ne bi netko sjetio kupiti cvijeće tu i tamo? Danas će mnogi parovi, oni koji tu pokušavaju biti, i oni koji će to tek postati idu u restorane na večere.

Lijepo, ja sam pobornik romantike prije svega, ali opet..dali ti isti parovi ne jedu hranu ostala 364 dana, žive od solarne yoge, pa ne jedan dan moraju podmiriti kalorije? I to na takav način da će još hrpa drugih sjediti pored njih ¨¨ u intimnom okruženju¨¨, i možda jesti isto jelo i piti isto piće, kako unikatno i posebno, i nadasve maštovito. Hoće li se danas kupovati pokloni? Vjerojatno, mali znak ( ili malo veći) pažnje i nitko ne može biti imun na to, jer tko je vidio ljubav bez materijalne krute opipljive činjenice, kome treba samo osjećaji i iskrenost, nije to za ljude. I ne samo to, vi neki, nemojte zaboraviti kupiti dva poklona danas, jedan za partnera…i drugi za..znate već za koga, vi imate svoj termin, ja imam svoj. I da, pazite kada primate poklone, da ljubavnicama i ljubavnicima kažete da ćete se sutra vidjeti sa njima, a danas je tako kako je, bože moj, sve u ime ljubavi , zar ne.

Dakle sada kada sam riješio ove vjerne i odane……..sebi, da se malo dotaknem samaca, koji su sami na ovaj ili onaj način, možda manje svojim izborom, a više nekim drugim stvarima, kao i onima koji žele neku samoću ( danas sam luda, pa ne znam što hoću ), pa nikako ni lijevo ni desno da naprave, a kao htjeli bi nešto, ako ih naravno ljubav pronađe, u tom procesu čekanja svi se nadamo da će nam ljubav pasti na glavu, možda neki misle da ljubav dolazi iz svemira, pa će se pod utjecajem gravitacije srušiti na svakoga od nas?..ali sumnjam čisto. Puno je samaca, koji su svježe ostali solo, ili su već to jedno vrijeme, ali nikako da pronađu put jedni do drugih. Putovi su otežani, a ljudi sa vremenom sve kompliciraniji, ostavljeni često puta sa svojim mislima i nadanjima, ili nedostatkom istih.

Često puta kao da ni sami ne znamo što bi htjeli, a opet znamo da nešto fali,…….netko fali, da popuni prazninu, koja se osjeti na ovaj ili onaj način, više ili manje. Bolje biti sam nego u lošoj vezi..to valjda već piše na svakom ćošku, pa je to je živa istina. Često puta, odnosno u najvećoj mjeri smo sami koji biramo o stanju kako što i gdje, ali ljubav nije formula za koju je dovoljno samo uvrstiti faktore, i dobiješ rezultat. Ljubav je varijabla, koja nema pravila, a opet zna se za nju i njene rezultate, kada se oni ostvare. Reče netko kako je ljubav jedina stvar na ovom svijetu, za koju i ono najpametnije i najgluplje izrečeno, može biti istodobno i krivo i netočno.

Pa koji je put do ljubav..da ju tražimo ili da pustimo da ona nađe nas? Ima li tu uopće rješenja, ili je istina nešto treće, kako bi rekli u ¨¨dosjeima X¨¨..istina je oko nas. Možda je sve ono što činimo ili ne činimo, možda najbolje, ili pak krivo, ali je bitno da vjerujemo u ispravnost, toga..i ne samo to, da u razgovoru sa nekim..dođemo koliko toliko do spoznaje, dali smo tome pristupili imalo sa nekim smislom. A ja osobno mislim kako bi nekoga pristupa trebalo biti, neke malo poduzetnosti, ako ništa drugo, ako ne već samo radi nekoga plemenitoga cilja…ma onda radi toga da ne ispadne ravnodušnost prema ljubavi.

Puno je ovdje i frustracija na netu, i kompleksa, na koje se stalno nailazi, i muškarci i žene puni ponosa i negativno nabijenih pristupa već u samom startu, svi puni izjava kako im nitko ne treba i kako si divni krasni i sve, a opet…nezadovoljstvo u njima očito, u svima nama ponekada ili često. Sve što treba, je ponekada lijepa riječ, i manje ponosa, a više iskrenosti prema samom sebi, pa ako već osoba sa druge strane to nije, budite onda vi. Neka ovo danas bude za sve one koji su nezadovoljni, za sve pale anđele, koji su već umorni ili izmoreni, pali na zemlju, obješenih i slomljenih krila, ili ne vide više jasno sunce i ono što dolazi iza njega.

Jednoga dana i ta krila će opet biti kakva trebaju biti, pa jedan blog za sve koji su sami, a samo bog zna kako se danas osjećaju na ovaj dan, tužno ili usamljeno, možda ne osjećaju ništa, a možda se i osjećaju dobro, možda zbog sitnice ili lijepe riječi koje će doživjeti od neke osobe ovdje. Pa u to ime, neka danas bude onda puno takvih riječi na iskrici, a ja se neću žaliti na nikakve pakete i poklone u porukama, dapače .:) neka svatko danas proživi valentinovo na svoj način.

Link


Al Bundy…je jednostavan čovjek kojemu život uvijek priredi neke nemile stvari i nije baš previše obziran prema njemu. Nekako sve je to krenulo nizbrdo kada je završio srednju školu, i kada je slomio nogu, a ta ozljeda ga je spriječila da nastavi karijeru sportaša, već uspješnoga igrača američkoga nogometa. Bio je dobar u tome, i omiljen među mnogim djevojkama u školi, ali oženio je jednu crvenokosu, koju kasnije često spominje, gotovo svakodnevno kao ne baš osobito dragu, ustvari kao živu rospiju. To je njegova supruga Peggy, ili kako ju on zove..Peg.

On nije bila njegova odabranica za kojom je baš ludio, barem ne u trijeznom stanju, ali igrom slučaja se napio ( obično se to slučajno dogodi kod muškaraca), pa je pristao da će ju oženiti. Imaju dvoje djece : Kelly, plavušu privlačnoga izgleda, pomalo promiskuitetnu, ali zbilja ne pomalo , već jako glupu , i sina Buda, koji je dobio ime po brandu pive, a koji je kao tinejdžer uvijek napaljen, ali za razliku od sestre, ima malo više u glavi, očigledno u oba dvije.

Al živi u Chicagu, i ponositi je vlasnik auta Dodge, kojeg voli polirati , i kojega s obzirom na sve voli više od svoje supruge ( nije mu za zamjeriti). Radi kao prodavač ženskih cipela u trgovini Gary's shoes, i taj njegov posao obilježava cijelu seriju. Prema njegovim riječima, njegova žena i njegov posao, su dvije najgore stvari na ovoj planeti. Iako je više puta izgubio svoj posao, uvijek se ponovo i ponosito vratio.

Bundy je pomalo spor i flegmatičan, ali macho muškarac, cinizam i sarkazam su mu itekako bliski, pa ih često koristi u komunikaciji sa ljudima, pogotovo sa svojom voljenom ženom. Bundy voli golišave časopise, striptease barove, nogometne utakmice i pivu, uglavnom te njegove ljubavi se često prepliću po njegovim mislima, a u snovima mu često bivaju playboyeve zečice i njima slične žene.

Često puta sanja i seks sa njima, ali ne i sa svojom ženom, pa mu bračne obveze spadaju pod vrlo teške stvari. Bundy ne voli debele žene, kako sam kaže i ne voli svoje susjede D'arcyjeve, pogotovo Marcy D'Arcy, poduzetnu i poslovno uspješnu ženu, koju često voli izvrgnuti sprdnji da ga podsjeća na dječačića, i kako nema grudi uopće, iako njeno ¨¨kokodakanje¨¨ vrlo brzo sve uvjeri kako je riječ o pravoj ženi. Bundy ne voli ni majku od Peg, koju često također kritizira zbog izgleda, ali i njenog južnjačkog porijekla ( jug amerike je često sprdnja u ovoj seriji).

Jedna od njegovih najvažnijih stvari koje posjeduje je wc školjka ¨marke Ferguson. Osobito se diči njome, a kako sam kaže ¨¨ ova wc školjka je Stradivari među wc školjkama, a moj otac je najbolje svirao na nju, pokoj mu duši¨¨. Ženske grudi mu stvaraju velike probleme, često puta ih gleda u svojoj trgovini na nekim lijepim plavušama, i bace ga u trans, dok ga iz njega ne probudi kakva korpulentnija žena koja traži cipele, što um u pravilu upropasti dan, i takav dođe doma i onda sa vrata već govori o svojim traumama, pa je jednom zgodom rekao: ¨¨ Danas je ušla tako debela žena u dućan, da su još tri manje letile u orbiti oko nje ¨¨, i k tome slično.

Jednom je tako ušla žena u dućan i žalila se da joj je pukla peta, pa joj je on rekao ¨¨ gospođo , ove cipele su kao i lift, imaju limit na dvije tone ¨¨. Jednom prigodom su njegova družina osebujnih obiteljskih muškaraca osnovali grupu ¨ NO MA'AM¨¨ iliti ¨ NE GOSPOĐO ¨, iako sama skraćenica znači ¨¨ National Organization of Men Against Amazonian Masterhood ¨¨, odnosno nacionalna organizacija muškaraca protiv vladavine amazonki.

Politički ciljevi ove grupe su da se bori protiv sve izraženijeg utjecaja žena u društvu, iako im je glavna preokupacija gledanje nogometnih utakmica, kritiziranje njihovih supruga, i gledanje golišavih časopisa. Jednom prilikom su imali čast da dovezu 1000 limenki, ali svaka je bila različito pivo, i svaku je trebalo degustirati sa jednim gutaljajem, nakon 1000 limenki, bili su jako pijani, a pive..očigledno degustirane. U nekoliko navrata su imali prave aktivnosti kao grupa. Jednom prigodom su protestirali protiv dojenja djece na javnom mjestu, u znak protesta su hodali po javnim mjestima sa svojim pivskim trbušinama, da bi pokazali svoje razočaranje odlukom da žene doje djecu na javnom mjestu.

Drugom prilikom, je Bundy sa svojom udrugom, htio da se u emitiranje vrati njegova najomiljenija serija ¨Psycho dad¨¨. Priča je to u pravim kaubojskim manirama, kauboja ( a bundy jako voli tu tematiku) koji je ubio vlastitu suprugu…a neke tuđe, jer su mu išle na živce. Bundy je bio veliki ljubitelj te serije, ali protesti mu nisu pomogli da se emisija vrati nazad u emitiranje. Bio je jedan od njegovih najtužnijih dana. Jednom prigodom su održali i skup, u kojem su konstatirali da sve probleme u svijetu treba svaliti na prvu ženu Evu..i da su žene uglavnom krive za sve:).

Bundy je muž, otac, prodavač ali i kuhar. S obzirom da mu žena ništa ne kuha, ponekada to on čini, osobito kada je roštilj u pitanju, tim prilikama nosi i prigodnu pregaču na kojoj piše ¨ poljubi kuhara, ubij suprugu¨. Također Bundy ne voli ni Francuze, iako nikada nije razjašnjeno zašto.

Bundy reče jednom prilikom ženi ¨ kada jednom dečko postane muškarac, on je muškarac cijeli život, a žena je sexy sve dok ti ne postane supruga ¨. Bundy je jednom prilikom tako sjedio doma, kada je pozvonila nova susjeda, mlada i privlačna plesačica, koja se žalila kako joj treba pomoći prenijeti namještaj, a živi sama. Bundy se sam ponudio kao pomoć , a susjeda je pitala njegovu ženu ¨¨jel smijem posuditi ovoga vašega snažnoga muškarca¨¨, a Bundy se okrene i napravi samodopadni osmijeh kakav vrijedi opet vidjeti:), onakav kakav bi muškarac trebao imati:). Bundy je otac i muž, ali bundy je ….pojava, muškarac i institucija. I još sada malo njegovih mudrih izjava:

- A kvragu peg, tu si..sanjao sam da si pobjegla sa tipom iz knjižare, a ja da sam okružen playbojevom zečicom i sa njezinih osam prijateljica, koja mogu pričati…ali su odabrale da neće….:)
- Peg: želim seks!
- Bundy: i ja isto….ali ne vidim razloga da tebe uvučem u to…

- Peg, ako hoćeš seks, djeca trebaju izaći iz kuće, a ako hoćeš da bude dobar ..ti trebaš izaći

- Koja je svrha spavati sa već trudnom ženom? To je kao da točiš benzin u već slupani auto.

- Milwaukee, to je grad koji su napravili..oko tvoje majke. Zar ne peg?

- Danas je došla debela žena u dućan, da si kupi cipele za božićnu zabavu, rekoh joj da se stane na ruke, zabij se ukrasnu zvijezdu u guzicu i bit će najveće ukrasno drvo na svijetu.

- Marcyina nećakinja veliš? Pa drugačije izgleda, mora da je ona od onih iz obitelji koji nemaju perje…

- Al : Zabava u vrijeme pećinskih ljudi je bila jednostavna. Muškarac ubije životinju, žena ju skuha, zatim dođe velika ptica pterodactyl i krene naganjati ženu, žena padne i ptica ju odnese, i svi se nasmiju sretni…

- AL : Znaš kako vele ¨ Opera još nije gotova dok zadnji hetero-seksualac ne zaspi¨

- Tata, jesi li ti ikada koje djevojka iz srednje škole nešto napravila ili je se sjećaš po nečemu? ….Je sine, jedna mi je upropastila život, a ti ju znaš kako mamu….

- Jedna deblja žena mu kaže ¨¨ kako se usuđujte da mi to kažete u lice ?¨¨¨ kaže on ¨¨ rekao bih vam to i u leđa, ali nemam toliko benzina da dođem autom iza njih ¨¨

- Djeco, što da vam velim..pogledajte se..i shvatit će te da taj prizor vrijedi više od hiljadu reklama za kontracepciju…

Link



Zašto je Uzvišeni Allah dželle šanuhu ženama propisao hidžab, propisno oblačenje koje podrazumijeva pokrivanje cijelog tijela žene osim lica i šaka?

"O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je". Zato je odjeća muslimanke njeno odličje i simbol, po čemu se raspoznaje među svim drugim ženama, jer ako se ona izjednači u razgolićavanju, ne bi se prepoznala niti razlikovala. Dakle, hidžab nju odlikuje i štiti od svakog koji je navodi na zlo i nemoral.

Iz bojazni od fitneta (smutnje) jer žena svojim kinđurenjem, šminkanjem i uljepšavanjem sama sebe dovodi a kušnju da skrene s puta krijeposti i čestitosti, što spada u najveće uzročnike zla i fesada na zemlji.

Kako bi žena bila zaštićena i kako ne bi iščezao stid, jedan od sastavnih dijelova imana, vjerovanja. Žena se oduvijek navodila kao uzor stida, a iščezavanje stida upućuje na manjkavost ženinog vjerovanja i izlazak iz okvira prirode. Kako Ijude ne bi dovodila u iskušenje da skrenu sa staze morala i poštenja, osobito ako je žena lijepa.

Kako bi se razlikovala od muškaraca, jer kada se ne bi razlikovala od njih u ponašanju i oblačenju, ne bi se nimalo stidjela u susretu s njima, što vodi velikoj smutnji.

Kakav mora biti hidžab? Ne smije biti previše izazovan, previše ukrašen, također ne smije biti ni previše proziran kako ne bi otkrivao ženino tijelo, također mora biti dovoljno širok kako ne ocrtavao kako tijelo izgleda, i ženske obline. Da hidžab ne bude namirisan "Koja god se žena namiriše, pa prođe pokraj ljudi i ovi osjete njezin miris postaje za njih kao ona koja je nemoral počinila".

Kome žena može pokazati svoje ukrase, odnosno pred kim se može otkriti?

Žena se može otkriti samo pred osobama koje su navedene u sljedećem kur'anskom ajetu:"To mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite. Neka ukrase svoje ne pokazuju drugima!"

Koje su štete i ružne posljedice razgolićavanja i nepropisnog odijevanja žene?

Širenje moralne anarhije u društvu, iskvarivanje morala ljudi, a osobito omladine i pubertetlija kao i njihovo navođenje na put nemorala i zabranjenih djela, rušenje porodičnih veza, gubljenje povjerenja i širenje razvoda braka, trgovanje ženom kao sredstvom za propagandu, uživanje i razonodu.





Reče Alah, uvijek kada je nešto ovakvo u pitanju, mora da je bog izmislio, jer bog koji je stvorio sve iz čiste ljubavi, sigurno bi ovako nešto htio za ženu koju je stvorio iz ljubavi, da bude obučena na ovaj način, mislim da danas žene imaju izbor, ali opet mnoge se odlučuju na njega. Dakle pravila se gore jasna, i poruka je jasna.

Ali često puta arapske zemlje znamo uzeti na zub, ali recimo velika i gospodska i dostojanstvena Francuska je bila jako dobra prema ženama. Još do 60'ih godina žena nije mogla u banku i obaviti poslove bez pratnje muža, tko bi rekao to od kavalira francuza. O ovoj pojavi hidžaba bi se moglo na veliko diskutirati, sa svih aspekata pogotovo sa aspekta prava žene.. da bude žena. Čemu ljepota, ako je sakrivena? Koji je onda njezin smisao? Ljepota žene, kao i svaka druga je da bi bila dio te prirode kojoj pripada, slobodna. Iako treba sada naravno filozofirati o nekoj raskalašenoj ili pre slobodnom oblačenju, to je sada već druga priča. Što kada je vruće ili neki teški klimatski uvjeti, dakle ne vjerujem da je onda hidžab nešto jako ugodan i poželjan. Iako danas, u arapskom svijetu, malo su se promijenili i ti svjetonazor također. I pokrivači oko usta su raskošniji, ukrašeniji, i daju ženi jednu notu specifičnoga orijentalnoga izgleda, i koliko god čudno zvučalo , daju jedan estetski i senzualni, i mistični moment i doživljaj žene. Ne sumnjivo da i to ima jednu svoju čar bez daljnjega. Prije, ali osobito danas , treba naglasiti da islam ne zabranjuje nošenje lijepe, kvalitetne, skladne, stilski dotjerane i uredne odjeće ni muškarcima ni ženama. Naprotiv, to je poželjno, pohvalno i primjereno ponašanje. Islam osuđuje zapuštenost, neurednost i nebrigu prema izgledu tijela, odjeće, obuče i ukupnog životnog ambijenta. Ovaj blog nije o islamu, možda za debatu o hidžabu, ali prije svega posvećen ženama koje ga nose, koje ga nose iz ljubavi iz vlastitoga uvjerenja ako vjeruju u sve ono ispravno što bi moglo izaći iz njega, i ovo je blog još više…za sve one ….koje ga trpe , a čije oči samo putuju tužno po svijetu, a ispod je možda velika ženska ljepota kojoj je mjesto, da joj se divimo i odmaramo oči na njoj, a ne da biva skrivena. Jedan blog za sve te žene

Link


E moj grade, i ti si doživio svoju noć muzeja, nije ti prva, ali svaka je drugačija. Iako sam željno htio otići do Zagreba da vidim tamo malo što ima , pogotovo u tehničkom muzeju, opet moji kolege i njihova neodlučnost, su urodili time, da opet samo se jednim kolegom, opet posjetim svoj najbliži muzej, u gradu i nije mi bilo krivo. Bila je u pitanju izložba, ali ovaj put…rat. Ovaj puta sam pripremio i video zapis, pa je u linku video sa izložbe. Rat koji je bio vjerno dočaran kakav je ovdje i bio na kraju krajeva. Izložba je prikazala neke eksponate kao što su različita oružja, što originalne proizvodnje što i ručne izrade, što me je iznenadilo, zatim uniforme naših vojnika, ali i uniforme srpskih vojnika, kao i jedna uniforma nekog visokog vojnoga lica iz JNA. Bile su tu fotografije iz toga ratnoga doba, i to baš fotografa koji je moj dobar kolega, a inače i otac od moga jako dobroga prijatelja sa kojim sam išao u osnovnu školu..Slike razaranja grada, slike uništenih kuća , ranjenih ljudi i sve ono što se ovdje događalo. Ali posebno je dojmljiv bio video tih snimaka, koji je probudio neke teške uspomene, i to kada sam bio srednjoškolac. Na jednoj televiziji prikazivan je video na kojemu su snimke i događaji iz tih ratnih dana, dok je projektor prikazivao te snimke u krug na sve zidove, pa bi se dobio doživljaj kao da ste okruženi ratom, i da ste u sredini. Sve je to bilo popraćeno takvim ozvučenjem na sve strane, da je buka bila autentična, do gotovo te mjere kao da pucaju pravi meci i tenkovi. Bilo je teško to gledati, mučno, i sjetiti se kako sam slušao sirene za opću opasnost, sjećajući se kako su mi stakla bila razbijena na stanu, sjećajući se kako su mi geleri uništili policu sa knjigama i dio starinskoga kreveta u mojoj sobi, sjećam se jadnog susjedovoga psa koji je bio izvan sebe kada bi bilo granatiranje, pa bi morao dobiti tabletu za smirenje. Bilo je to teško za gledati, i kao da to opet proživljavam, sve to mučno i odvratno, a mislim si neki će danas u muzejima gledati i slušati glazbu 20 i 30 godina, pa Dj pa ovo pa ono, sve divno krasno, jebiga, negdje je bilo malo drugačiji život, jel dok neki nisu imali pojma što je rat, moj stan je bio pogođen par puta sa minobacačkim granatama. Neka mladež koja je došla prvi put vidjeti taj video, je možda gledala i zapitala se ¨¨jebote, što je to stvarno bilo tu?¨¨, a mislim si, bolje da niste ni vidjeli ni znali, bolje da nemate ta sjećanja u glavi. Mislim si , i meni bi bilo ljepše vidjeti muzej u zagrebu i tamo širiti zabavu, ali nije mi krivo što sam opet bio u svom muzeju, ali nije bio ni ugodan onako, dojmljiv da, ali jedan….posjet na vihoru …i vjetrovima rata. I dok su si neki zabavili i opustili, bilo plesa i glazbe, osmijeha… mi neki smo proživili, ne neki ,pardon, mnogi…opet jedna ružna vremena u atmosferi kojoj je još samo falio miris baruta i paljevine, da bi rat u toj prostoriji bio kompletan.

Link


Plavuša……boja kose samo..? mit ? institucija ? ili sve redom. Da krenem nekim redom, znači ženu te boje kose karakterizira boja koja se kreće od blijedožute , pa sve do nijansa koje su tamnije, prema riđem. Takva boja je nedostatak pigmenta koji se zove eumelanin. Možda će zvučati smiješno sada, ali prave plavuše se rijetko pojavljuju u prirodi. Dakle, pod time nisam mislio da rijetko kada izlaze iz njihovih prirodnih staništa i malo protrče prirodom sa ostalim pripadnicima roda animalia, već da se ta boja kose, tj. žene koje prirodno se rode sa pravom plavom kosom jako rijetko zastupljene, negdje oko 1,8 % u svjetskoj populaciji, i ne samo to, plavuše se pojavljuju u svim etničkim grupama i svim rasama. Dugo je vladala ideja da plavuše žive jedino u Europi , dok nizom kompliciranih eksperimenata ( znači kada ih je netko ugledao) je ustanovljeno i dokazano da plavuše obitavaju i na drugim kontinentima, gdje slobodno kao i njihove europske kolegice obitavaju i lutaju prostranstvima u potrazi za hranom, kozmetikom i muškarcima.

Nakon Evrope, svijetla boja kose je najčešća među australskim Aboridžinima. Prema najnovijim genetskim istraživanjima, relativna brojnost plavuša u Evropi je relativno novi fenomen, odnosno osobe svjetlije kose su se počele u većem broju pojavljivati negdje prije 10 000 do 11 000 godina u znači davnoj prošlosti. Jedna od teorija govori o nekoj prirodnoj selekciji, kada je u to doba zbog teških uvjeta života, ovih ili onih, došlo do smanjenja muške populacije za vrijeme trajanja ledenoga doba, pa je došlo do neravnoteže u odnosu muškarac-žena. Tada je bila situacija kada je relativno velik broj žena bio na manji broj muškaraca.

Žene koje su bile svjetlije kose tada su bile egzotične i privlačnije, i atraktivnije , pa su imale prednost kod muškaraca, što je omogućilo njihovom recesivnom genu da se reproducira, i da se održi u tom broju do današnjeg dana. Zašto je došlo do toga da im je kosa posvijetlila? Moguće od nestašice hrane, vitamina i minerala u hrani, kasnije se to prenosilo genima kao normalna boja kose. Vidiš ti vraga od plavuše. A tko zna, možda su plavuše odlučile potamaniti žene sa drugom bojom kose, da ne bi imale konkurenciju, i da bi bile upadljive, ali opet treba se …sjetiti takve stvari.

Tokom kasnijih stoljeća, plavuše su se, pogotovo u krajevima gdje nisu postojale u prirodnom broju, smatrale posebnima i privlačnima, tako da su u starom Rimu bogate žene kupovale perike napravljene od kose germanskih robova i ropkinja, odnosno bojale kosu u svijetlo, tako da bi i same postale plavuše. Vjerojatno su tada već i stari rimljani shvatili o čemu se radi, pa su krenuli možda već i tada prvi vicevi o plavušama. Jer već u njihovo doba se znalo pisati po zidovima svakojake poruke i epigrami tko je koga sa kim i zašto, tako da ne bi bilo ništa čudno i ovo sa vicevima.

Kako prepoznati plavušu, osim po boji kose? Znači to je ono prvo po čemu ih prepoznate kada izađete u prirodu, i vidite plavuše kako slobodno lutaju poljima slobodne i nesputane, ali što još? Navodno plavuše krase iznimne intelektualne vještine kojima plavuše vidno nadmašuju sve ostale žene, a te vještine su također opjevane u brojnim vicevima i pričama iz davnina. Što još tvrde dokumentarni filmovi o ovoj tako očigledno staroj pojavi , a opet vječito prisutnoj? Kažu da su plavuše dosta društvene i socijalne, vole biti angažirane u socijalnim aktivnostima, navodno nisu bojažljive i plahe, pa će lako vam prići i stupiti sa vama u kontakt čak i ako niste uzeli neke hrane ili kruha sa sobom.

Naravno, varira razlika od plavuše do plavuše, ovisno o podneblju , klimatskim uvjetima, prehrani i naravno ovisno o tome koliko vole muškarce, pa tako Slovenke, Skandinavke i plavuše iz bivšega istočnoga bloka imaju izraženije sposobnosti glede socijaliziranja. Osim gore navedenih stvari, nije zapažena nikakva posebna druga karakteristika od ostalih žena koje imaju drugu boju kose. Znači okupljanje više jedinki negdje na nekom mjestu, urodit će velikom količinom izgovorenih riječi, tračanja i kompliciranih filozofskih rasprava kao npr:

Svađaju se dvije plavuše:

- Zašto si spavala s mojim mužem!?
- Pa da vidim koji je bolji.
- Glupačo! Mogla si mene pitati!

Kažu i da se plavuše više zabavljaju u odnosu na druge žene, da one bolje znaju pravo značenje te riječi, pa što sve ne mogu te plavuše, to je čudo. Ako kojim slučajem se prošećete, i vidite plavušu kako jurca vani uzmite fotoaparat i lijepo je uslikajte, jer s obzirom na gore navedeni postotak to je rijetka pojava. Priđite joj i upoznajte se, biti će joj drago. Pozovite je na čaj, i naručite sebi hibiskus. Plavuša će vas pitati što to je?. Vi ćete joj lijepo reći da je to čaj, a ona će lijepo onda reći ¨¨ e fino, može meni jedan hibiskus od kamilice ¨. I tako sve dalje ovisi o vama, a plavuša je evidentno bila od vremena ledenoga doba i života u spilji, pa do današnjih dana..jednako tražena zvjerka čije krzno izgleda ne izlazi iz mode, zato u lov naoružani smiješkom i šarmom, jer još ima plavuša koje lutaju same.

Link


¨ Htjela bi da bude zgodan i pametan i dobar i da me voli najviše na svijetu, brižan i nježan, i da je pravo muško, sa svim pripadajućim odlikama¨ san mnogih djevojaka , ali i žena ovdje, i izvan konteksta iskrice. Naravno nitko nije rekao da i ona treba biti takva prema muškarcu, mnoge bi ako je ikako moguće da ne mora biti takva, ali zauzvrat traži to. Reče meni jedna djevojka ovdje, ona koja ima malo više u glavi i koja ima malo više za poručiti ¨ gdje su nestali pravi muškarci??. Ili su oženjeni ili su u vezama…jesi li ti u vezi ili oženjen?. Zar je zbilja došlo do toga da nema više pravih muškaraca koji su slobodni, zar je to zbilja uvjerenje mladih žena da je tako ili postoje još neke dodatne činjenice oko toga, i kao prvo…što je to ¨¨PRAVI MUŠKARAC¨¨, to je za svaku ženu drugačije, da li je to neka autoritativna persona, ili neka gruba persona, dali je to intelektualni i filozofski tip muškarca, dali je to neki muškarac koji se bavi sportom i izgledom, dali je to neki umjereni presjek svega pomalo, dali je to ne baš tako umjereni presjek, već jedan malo nerealni, a opet u stvarnosti ima svakakvih muškaraca koji sve to objedinjuju, kako pozitivne odlike svih tipova, tako i one pomalo negativne, nazovimo mane koje idu sa svakom osobom. Dali ima puno budala i muških kretena u stvarnosti, ima naravno..i ovdje…i koju šalju poruke ženama, ali što da vam govorim , vi žene ovdje najbolje znate što vam šalju.

Dali ima mjesta predrasudama prema muškarcima? Ima…ali u kojoj mjeri. I što se onda manifestira u praksi…manifestira se POREMEĆAJ..poremećaj odnosa…poremećaj komunikacije..poremećaj puno stvari. Mogu slobodno reći u ime svih onih muškaraca i žena, da i ovdje na iskrici ima i iznimno pametnih i posebnih osoba, koji su u koliziji sa onima koji nisu na tom nivou, i tada dolazi do mnogih ne tako lijepih stvari. Koliko ima samih djevojaka, koje bi stvarno htjele nekoga upoznati, htjele bi biti voljene, ali dolazi frustracija na prvo mjesto, dolazi jedno vidno neraspoloženje uzrokovano svim onim kretenima ili njima sličnima, zatim njenom vlastitom nesposobnošću da sebi prizna neke stvari, koje vuče duboko u sebi, dolazi na vidjelo i neka arogancija kod mnogih i jaki ponos, sa stavom ¨ ma meni nitko na fali, ili mi ne treba¨¨, a ustvari istina je drugačija, često se susrećem sa tim ovdje, a što reći o nekom mladom muškarcu mojih godina, pod pretpostavkom da je zrela i jedna osoba koja zna što želi i teži jednom trajnom odnosu sa djevojkom koja mu je slična na valnoj duljini, po idealima i životnim svjetonazorima, koja dijeli slične interese, koju voli ili je vesele slične stvari u životu, znači ne neki tip kojem je stalo da se samo zavuče nekom pod postelju.


Što takav ovdje nailazi svaki dan? Nailazi na pregršt predrasuda, inhibicija, straha, sumnjičavosti i još je dugačak popis. Komunikacije je često otežana sa nekima od njih, a svi postaju frustrirani u tom svijetu, svijet je sve više svijet frustriranih ljudi, koji ne mogu samo tako pomoći sebi, za to je neki put potrebno sam sa sobom riješiti stvari, a onda dvoje je potrebno za neku sreću. Samo ovdje je jako puno fasada i diplomacije, a najmanje ljudskoga pristupa, i kroz razgovor sa drugima, često izbija van neko naše nezadovoljstvo i generalne optužbe prema drugom spolu. I tako, koliki muškarci i u zbilja, reći ću ne nesposobnosti, ne neću to reći jer mnogi su jako zrele osobe na malo višljem nivou, najmanje mogu postići sa svojim vršnjakinjama ili mlađim curama, iz niza stvari koje pak njih muče, od njihovih kriterija, potencijalne nezrelosti, mnogih kočnica i težnji da se dokažu na poslu i mnoge ni same ne znaju što žele, a opet žele nešto, strahova, zatim predrasuda uzrokovanim drugim starima i društvom u cjelini.

I onda tipkaju i ulaze u odnose sa ženom koja je starija od njih, sa kojom nađu zajedničku riječ, sa kojom pronađu i toplu riječ, jer i malo koja vršnjakinja to želi reći, a jedan emotivno zreli muškarac to isto voli, okreću se ženi koja će im dati pažnju, koja će ih voljeti, koja je postigla neke ciljeve, koja je slobodna i oslobođena, koje tek sada oslobađa neku seksualnu slobodu, koje mnoge mlađe djevojke ne mogu. I pričam tako sa svojim najboljim kolegom sa faksa, o tome i tako mi sam on kaže ¨ ljudi misle kao mlada djevojka, poletna i puna energije i kao libido i sve to prateće. ali istina je sasvim drugačija, što je žena starija u nekoj dobi, ona postaje i svjesnija sebe i svojih potreba i želja, ona se oslobađa u krevetu, ona se prepušta i više uživa, i što zvuči još čudnije, ona i može puno više, koliko god se mislilo da neka mlađa može više, ¨ . I dok tako mnoge djevojke čekaju princa na bijelom konju, doslovce čekaju, jer misle da će im pasti na glavu, i naći samo njih, dotle vrijeme ide.

Mnoge se ovdje jako boje jer misle kako ih svaki želi iskoristiti ako samo jednom u jednoj poruci kaže…seks, pa ga onda sumnjiče na svakom koraku, jako ih to odbija ako se seks spomene jer misle da mu je to samo na pameti , unatoč svemu što ona kaže njima da nije samo to u pitanju. A frustracije rastu, nezadovoljstvo raste, muškarci se okreću ženama koje će im prije svega reći nešto toplo i nježno, što od svojih vršnjakinja ne samo da ne dobivaju ovdje, već i pogrde i uvrede onih koje ni same sebi ne mogu pomoći, Mnoge se drže nekih starih srednjovjekovnih normi kako se muškarac treba prvi javiti, a one će samo čekati i to je to.

Mnogi muškarci ovdje i žene, projiciraju svoje nezadovoljstvo sa suprotnim spolom, i to otežanu komunikaciju upravo tako da dolazi do svađa i vrijeđanja i kanaliziranja tih stvari preko toga…a sve što bi trebalo je samo par lijepih riječi, nekoj ženi da se vidi ta ti je stalo, pa će sve već biti lakše, ali treba prije svega biti i takav muškarac i čovjek, ali i žena koja će mu znati vratiti sličnom mjerom. I tako gdje su ti pravi muškarci, jer isto tako većina žena ne može još uvijek shvatiti da se ne može biti i jedno i drugo baš tako često u muškom svijetu, ne može se biti jedan zgodan i pametan načitani muškarac bez pripadajućih felera i mana, malo samodopadnosti ili tome slično. Ima i zgodnih i pametnih i vrlo nježnih, dobrih kao osobe, imaju neki feler karakterni…i neku barem jednu manu koja je pomalo iritantna, ali to je ŽIVOT, da prihvatiš i to sa osobom, kao što ima i divnih žena, i lijepih..LIJEPIH…kao pojava..izvana i iznutra, ali imaju manu. SVI imamo mane, i još neke dolaze od izražaja i ovako na netu, na iskrici.

Jer dok tako mnoge žene ne rade kompromis u svojoj glavi ili ga ne znaju napraviti, muškarci si nađu druge, a onda da bi opet mnoge onda mogle reći same sebi¨¨eh, svi dobri su zauzeti¨¨..NISU, samo velim danas taj poremećaj muškarca i žene je uzeo maha, ljudi se vani ne upoznaju, prolaze jedni pored drugih, ne gledaju se, a u njima je želja, ali svi su rezervirani i povučeni, i onda pale kompjuter da bi ovdje jedni drugima plakali na ramenu, ili sa partnerima starijima od sebe ili mlađima, upuštali se u odnose.

Link


Nisam se bezveze sjetio ove teme, obično uvijek imam neki razlog, a ovaj puta je bio seminarski rad kojim se trebalo opisati jedno motorno vozilo iz kolegija koji se upravo tako i zove..Vozila. Svi su više-manje opisali neke standardne aute, ali meni je palo na pamet nešto sasvim drugo….a to je bio Lamborghini Murcielago. Htio sam opisati taj auto, jer sam imao neke male spoznaje, kako je to vrhunski sportski auto, ali tek sam kasnije čitajući o njemu, shvatio kako je to zbilja super sportski auto. Sama kompanija koja je proizvela, je poznata kompanija Lamborgini S.p.A ( Societa per Azioni), kompanija koja ima slavnu prošlost, koja stoji rame uz rame sa drugim velikanima poput Ferrarija, Bugatia, Masseratia, koja je dala neke od najljepših i najpoznatijih jurilica i sportskih automobila. Talijansku tvrtku osnovao je 1963. godine poslovni čovjek Ferruccio Lamborghini koji je posjedovao uspješnu tvornicu traktora, Lamborghini Trattori S.p.A. Uobičajena verzija priče koju je ispričao sin Ferrucia Lamborghinija, glasi da je Ferruccio Lamborghini otišao se sastati s Enzo Ferrarijem u tvornicu Ferrari kako bi se požalio na kvačilo Ferrarija 250 GT kojeg je posjedovao. Ferrari ga je otjerao kazavši mu da da ubuduće vozi traktore pošto ne zna voziti automobile. Lamborghini se je vratio u svoju tvornicu, rastavio kvačilo svojeg Ferrarija i vidio da je proizvođač kvačila za Ferrari isti kao i za njegove traktore. U svom skladištu pronašao je rezervni dio koji je smatrao prikladnim i kada ga je ugradio, kvar je bio riješen. Tako barem kaže priča, a sada valjda je bilo tako. Lamborghini 350GTV prototip je bio prvo vozilo koje su napravili, i javno se pojavio 1963. godine na Torinskom autosalonu. Prodaja proizvodnog modela poznatog kao 350GT počela je slijedeće godine sa velikim uspjehom (preko 130 primjeraka).Vlasnik kompanije, Ferruccio Lamborghini uzeo je bika kao oznaku za marku svog novog automobila, jer je bio bik kao astrološki znak. Treba istaknuti kako je posebno zapažen i do današnjih dana ostao model Lamborghini Miura. Taj model je nazvan prema poznatom treneru bikova za borbu, don Eduardu Miuri. Treba reći kako je ovo osobito cijenjeni model među kolekcionarima. Ali ipak si trebalo posvetiti ovome autu u naslovu teme, a to je Lamborghini Murcielago. Ironicno Murcielago znači šišmiš na španjolskom jeziku, ali s obzirom na njegova vrata koja se otvaraju bočno, onda to ime ne čudi. Ali ovaj auto je dobio ime prema jednom…biku…biku koje se zvao Murcielago. To je bik koji je u borbi bikova u areni u Cordobi preživio 23 uboda mačem i zbog velike strasti i srčanosti matador mu je poštedio život (rijetka čast za bikove). Bik je kasnije poklonjen Don Antonio Miuri poznatom uzgajivaču borbenih bikova (za rasplod) što je još jedna poveznica s Lamborghinijem. Uistinu, ovaj auto je sirova snaga, u pravim bikovskim manirima. Izvorni model je napravljen sa gotovo 580 KS, što je ogromna snaga jednoga motora, kasnije je predstavljen model LP640 kojemu je snaga podginuta na visokih 640 konjskih snaga. Oplata od kevlara, napredne tehnologije, višestruki usisnici zraka koji hlade ovu moćnu bikovsku mašinu, zatim aerodinamična krilca koja spojena na senzore sama reguliraju kut ovisno kojom se brzinom kreče auto, Auto ubrzava od 0-100 km/h za samo3,4 sekunde, a uz pomoć karbonskih diskova još se brže zaustavlja, pa se pri brzini od 100 km/h zaustavlja u samo 31,9 m. To je najbolji podatak među serijskim automobilima i potvrda da je Murcielago izniman auto glede svojih voznih mogućnosti. Vrhunska se vozna svojstva temelje na povoljnom omjeru mase i snage (2,84 kg/KS), te na naprednom pogonu 4x4, te gomili elektronike koja se brine za vrhunske vozne performanse ovoga bolida. Toliko konja po kilogramu težine je iznimno, iako auto nije lagan..ima 1300 kg. I još jedna zanimljiva stvar, danas kada sam bio na predavanju tog kolegija vozila, kada je do mene došao papir za potpisati se za prisutnost na predavanju, točno se zadnji kolega potpisao na broju 22, pa sam je dospio na broj 23…:), na isti broj uboda koje je zadobio bik Murcielago u areni:), i još k tome ako pridodam činjenicu da sam i ja bik po horoskopu, kao i osnivač komapanije, eto još jedne poveznice. Ne mogu odoljeti da na opet ne kažem..kako u tim bikovima ima ¨ nešto¨ što je sirovo i magentično, i snažno, strastveno…a što se tiče ovoga auta, on je dokaz kako je trud stručnjaka, urodio nevjerojatnim spojem iznimne vozne performanse, ogromne snage motora, vizualno i estetski savršen, zvukom od kojega se dižu dlačice na koži, pojava koja ostavlja bez daha…drugim riječima…ovo je najbolji, najpunokrvniji , sirovi stroj od bika.

Link


¨¨ Kolega, jel vidiš ti ovo?¨ smije se on zajedno sa mnom i kaže ¨¨vidim¨. ¨ Pa koliko ta cura ima godina, to je dijete?¨ kažem ja , a on samo gleda zajedno sa mnom sa onim što nas je hipnotiziralo. ¨¨ Kakve cice…¨¨ reče..a ja zamišljen gledam i ne vjerujem. Dakle par cura koje inače imaju sat tjelesnoga u sportskoj dvorani gdje je i teretana u kojoj vježbam, nas nije ostavile ravnodušnima. Smijemo se mi njima na onome što smo vidjeli, a one kao mlade njima sve neugodno gledati što mi izvađamo sa utezima, ali i one se nasmijale. Sve je prošli u srdačnom smijehu, ali činjenica ostaje..kao i …grudi. Uopće ne znam iz kojeg smjera ili načina krenuti nešto oko ženskih grudi, pa ču nastojati biti precizan u opisivanju i ne raditi devijacije sa teme, jer mi reče jedna pametna cura odavde da volim skrenuti sa teme, pa ču paziti. Kada mi sada krenu misli kroz glavu, odnosno kada pišem ovakve blogove kroz dvije glave, onda obično moram već pod kraj bloga otići malo na zrak, jer uđem u živahno stanje tijela, a zastava morala je visoko podignuta. Ženske grudi su toliko sve prisutne, da jednostavno je možda svemir jedino mjesto u kojem ih nema ( barem za sada). Iako kod razvoja čovjeka se ženske i muške grudi razvijaju iz istoga tkiva, kod žena kasnije uslijed djelovanja estrogena se grudi povećavaju. Ženske grudi su građene od masnog tkiva, vezivnog tkiva i ligamenata što okružuju te podupire žljezdano tkivo. Glavni sastojak grudi je žljezdano tkivo koje se povećava pod utjecajem ženskih spolnih hormona. Žljezdano tkivo je građeno od manjih nakupina koje su spojene s odvodnim žljezdanim kanalima. Grudi leže na prsnom mišiću pektoralisu ,ali same grudi nemaju mišićno tkivo. I kada sam već kod građe grudiju, treba naglasiti da je veliki prijatelj građi i održavanju grudi dobar grudnjak, i da bi ga trebalo što češće nositi, pogotovo vele sportske grudnjake, kakav je to? Dali taj ima krilca za bolju aerodinamičnost, ili taj grudnjak ima sportski ovjes i bolje leži u zavoju:), malo šale, ali vele da veliku ulogu u pojavi spuštanja grudi ima i kretanje i tjelesne aktivnosti ako je bez grudnjaka, jer oštećuje to tkivo. Zatim veliki faktor ima i promjena tjelesne težine kod žene, kod spuštanja grudiju, a možda bi trebalo reći za one koje puše cigarete, da bi pušenje trebalo dosta smanjiti ili prekinuti, jer također dosta utječe na građu masnoga tkiva grudi i spuštanje grudi. Dakle nositi dobar grudnjak, i to sportski. Grudi su prva stvar, doslovce koja dospije u ustima svakom novoj rođenoj bebi. Naš život počinje tako da primamo hranu od majke, tj mlijeko koje se stvara u grudima. Moglo bi se reći da su grudi doslovce početak života. I ta fascinacija grudima ostaje u glavama muškaraca cijeli život, kod nekih više kod nekih manje, ali ona je tu stalno. Grudi su prisutne u svakoj kulturi i civilizaciji od pradavnih vremena, pa već u neko doba kada je još čovjek bio nerazvijeno biće , dok je živio u pećini, nađeni su crteži koje jasno dočaravaju ženske grudi. Možda je to bila njihova verzija današnjega Playboya. Grudi su simbol plodnosti i možda najizraženiji dio koji govori o ženstvenosti, i pojavi žene uopće. Ali gledano sa muške strane, i općenito grudi više od nečega što privlači, one su na razini fascinacije koja nadilazi obično obožavanje. Muškarci gotovo trenutno, nagonski, prvo pogledaju na ženske grudi, a onda na njeno lice, što također govori samo za sebe, to je praktički refleksna radnja. Psiholozi tvrde da su ženske grudi podsvjesno, na razini nekih nesvjesnih stvari i nagona, podsjetnik na vrijeme kada su muškarci bezbrižno uživali, na majčinim prsima zaštićeni od cijelog svijeta. Dakle one ulijevaju jednu sigurnost, i osjećaj smirenosti i opuštenosti, sreće čak i mirnoće i spokoja. Gledanje u ženske grudi je dokazano pogodovalo sniženju krvnoga tlaka, pogodovalo vidno bolje raspoloženju, više istraživača tvrdi kako gledanje u ženske grudi ima jako blagotvoran efekt na život muškarca kao i čak i na produženje vijeka života muškarca. Dakle, ta podsvjesna ljubav, iako je to i više od ljubavi, ostaje nešto što je dio muškarca. Naravno ne treba biti genije da bi se zaključilo kakav tek osjećaj izaziva diranje ženskih grudiju. Talijanski seksolog Piero Lorenzoni tvrdi da veličina i oblik grudi ženama definira osobnost, baš kao i astrološki znakovi. Pa je on to ovako podijelio : žene koje imaju jako velike i okrugle grudi su razmažene, sklone jedenju i ne vole seks. Grudi u obliku limuna označavaju ženu punu života i humora, ovalne grudi znak su romantike, vjernosti i inteligencije, a žene koje imaju grudi u obliku grejpa također nisu sklone dobrom seksu, kao ni one čije grudi kao ni one čije grudi sliče na naranče, a koje su sklone razgovorima i vezi. Žene s malim grudima, s druge strane, opisao je kao duhovite i inteligentne žene koje su uvijek spremne za seks. Što se tiče grudi, ,muškarci vole grudi svih veličina, neki veće neki manje, ali u pravilu sve veličine. Grudi su uz sve nabrojano i izraziti seksualni i erotski simbol. Isto kao što muškarci vole ženske grudi, tako i žene vole da se njihove grudi diraju, ustvari negdje je pisalo da i lagana masaža grudi utječe na zdravlje grudi. Prema grudima treba biti nježan, znači ne jako stiskati i paziti što se radi sa bradavicama da se na ozljede, znači oprez sa ustima. Vele i da mnogi muškarci griješe kada preskaču predigru, već treba se baviti grudima i posebno uživati u njima. Ima žena koje mogu doživjeti orgazam preko grudi , pa to govori samo za sebe koliko žena uživa u tom dodiru i kako bi posebnu pažnju trebalo posvetiti njenim grudima. Ja sam srećom imao prilike uživati u grudima različitih veličina, i iskreno to je bila svaki puta sreća do neba, kada bi grudi mi bile u rukama..ili iznad mene još bolje….ili blizu mojih usta…ovo treće osobito…ovaj..sada sam se već pogubio…i pojavili su se..¨¨konkretni¨¨ problemi..pa mogu samo reći da od puno lijepih stvari na ovom svijetu ženske grudi su više od tih lijepih stvari, pričam u svoje ime, a nadam se i ime mnogih muškaraca da je dodir ženskih grudi….nešto što nijedan pridjev ne može opisati, a ni jedna druga radnja dočarati. Netko reče žena..pa to je umjetnost…a ja bi dodao grudi su umjetnost na umjetnosti. Ženama želim puno dobroga zdravlja njihovih grudi i da im budu lijepe, a muškarcima da se bave viša sa njima…još kad se sjetim Dolly Parton..:)

Link


Publika kliče, atmosfera je usijana, sve što treba je kruha i igara, cezar će se pobrinuti za kruh, a isto tako neće puk ostati ni bez igara, sve što treba ustvari čovjeku , zar ne. U arenu ulaze gladijatori, trenirani borci koji će se okušati u epskoj borbi. Borbe su se obično prekidale, kada bi se pojavila krv uslijed borbe, međutim kasnije, kako je vrijeme odmicalo, kod novijih rimskih careva, borbe su bile do smrti jednoga od gladijatora. U svojim borbama su koristili mali, kratki mač, kojega je koristila rimska vojska koji je bio poznat pod imenom Gladius. S obzirom na to, i dobili su ime…gladijatori. Bili su to ratni zarobljenici, robovi, poneki avanturista, u ponekim određenim slučajevima i slobodni građani. Panem et circenses, kruha i igara, sve u ime toga gesla, a ironično , dali se što promijenilo do današnjih dana?. Nisam planirao pričati o boksu, kao jednom specifičnom sportu , ali i borbi koja ima jedan svoj plemeniti dah, već o jednoj drugoj pojavi koja je dio modernoga svijeta, a opet u svojoj pojavi ona je gotovo čisto gladijatorska kao u ta stara vremena, a to su K-1, Pride i UFC borbe. Prvo da počnem sa K-1 organizacijom . Ta organizacija ima sjedište u Japanu, u Tokyu , i okuplja već dugi niz godina osim boraca iz japana, i borce koji su iz cijeloga svijeta. Karakterizira ju što ima razrađena pravila borbe koje borci moraju poštivati, u protivnom dobivaju opomenu ili karton, što može rezultirati gubitkom bodova ili čak diskvalifikacijom. U K-1 borbama nije dozvoljena upotreba laktova za udaranje protivnika, ili glave. Nije dozvoljeno ni udarci u prepone, kao ni udarci u vrat, tj grlo. Znači postoji cijeli niz pravila koja se moraju poštivati kada počne borba po K-1 pravilima. Glavna razlika između kick-boxing organizacija i K-1 organizacije, je ta što u K-1 pravilima dozvoljeno udariti protivnika koljenom. Tako da borci koji se bore tamo su uglavnom poznavatelji boksačkih vještina u kombinaciji sa nožnim tehnikama. Treba izdvojiti i organizaciju PRIDE, koja je također bila japanska, ali kasnije su je kupili amerikanci. PRIDE je bio sa stajališta atraktivnosti i arene, puno življa ali i krvavija arena. Inače takvi dvoboji često završe da je podloga borbe vidljivo umazana sa krvlju natjecatelja, ponekad u težim situacijama ozljeda može doći do obilnog izljeva krvi što je izrazito opasno, pa se borba prekida, a nije ni neki lijepi prizor. Pride pravila su dozvoljavala puno više mogućnosti da bi se borca natjeralo na poraz. Pride-ova pravila su dozvoljavala da se protivnika udara i u tijelo i glavu dok je na podu, bilo koljenom, nogom ili laktom. Pride je bio specifičan jer su se mogle koristiti i hrvačke tehnike, dakle od nekih klasičnih hrvačkih zahvata, pa do jednoga stila koji je osobito postao znakom posebne vještine, iznimno teške za trenirati, ali i tako teške ako se primjeni na protivniku, a to je brazilski jiu-jitsu, ali o njemu nešto više kasnije. I sada na red dolazi ¨ ultimate fight championship¨ ili UFC. UFC je američka organizacija koje je bazirana na brazilskim borbama koje su tzv. Vale Tudo , što bi na portugalskom značilo ¨ bez pravila, ili nema limita¨. Same organizacija okuplja borce iz cijeloga svijeta, a same borbe iako imaju također svoja pravila borbe koje se moraju poštivati, su dosta brutalne. UFC okuplja mnoge borce koji su iz brazila, zemlji koja je dala mnogo borca koji se bore u gore navedenim organizacijama, ali i mnoge domaće amerikance, koji su također dominiraju u tom, teško je reći sportu..ali rekao bi Igor Mandić ¨ to nije sport..to je igra¨. Priča o Vale Tudu, seže na početke 20 stoljeća, kada je Sao Paolo bio mjesto održavanja tih okrutnih borbi bez posebnoga limita. Tada jednom prilikom se jedan domaći crnac, prvak i stručnjak južno-američkoga stila koji se zove Capoeira, borio protiv sićušnoga japanca, koji je bio stručnjak jiu jitsu načina, i kako je borba odmicala, taj japanac je tom tehnikom uspio svladati puno većega čovjeka od sebe. Brazilci vidno oduševljeni tim ishodom, su ustvrdili kako je jiu jitsu uistinu umjetnost, i kasnije svojim doprinosom i tehnikama ga usavršili da bi danas bio poznat kao brazilski jiu jitsu. To je vještina obrane koja omogućuje da se tzv.polugama, zahvatima davljenja i gušenja, kao i zahvatima koji omogućavaju da se protivniku slome ekstremiteti kada dođu u taj kut, svlada osoba koja je puno krupnija, a u skladu sa tim možda i fizički jača od vas. Protivnik kada se nađe izložen tim stvarima, jednostavno nema izbora nego predati, jer ili će ostati bez kisika ( što se znalo događati u borbama ako mu se dvjema nogama stisne vrat), ili mu može biti slomljena ruka ili noga, rame, ako ne preda borbu. Ovaj blog sam u prvome redu posvetio našem borcu Mirku Filopoviću, koji se borio u K-1, ali i u PRIDE-u, gdje je postao i prvak. Mirko je velika osoba i kao čovjek, što je pokazao i izvan same arene. Mirko se okušao i u UFC borbama, nažalost tamo je doživio više težih poraza. Ja osobno ga jako cijenim, i njegove borbe sam znao gledati kao da sam na iglama, ili iz vidljivo veselje ako je dobivao, ali me znao jako deprimirati svojim porazima. Ovaj blog posvećujem i brazilskim borcima koje također cijenim, koji su svojom pojavom i pristupom dali još jednu notu srčanosti, borbenosti, predanosti, i nešti njihovoga brazilskoga ¨štiha¨. Meni osobito dobar borac kojega favoriziram je brazilac Vítor Belfort, koji je tu na slici, borac kojega je uvijek krasila iznimna boksačka vještina, i vrhunske atletske mogućnosti. To je još jedan borac, Alistair Overeem, jedan od najboljih svjetskih boraca, koji se dugo borio i mislim da se jos uvijek bori u K-1, sa njim sam imao čast da se uslikam:). Osobno me uvijek privlačila takva arena, i nastojim što češće pratiti UFC. Često puta mi je prošla misao kroz glavu da i sam probam tako nešto. Nije stvar publike, već samo izazova, a nešto me privlači u ovakvom duelu, ovo je pravi sraz snage i vještine. Iako me meni jako drago plivanje ipak za nijansu odvuklo od ovoga, jer ima klub u mome gradu gdje bi ako ništa drugo mogao vježbati neke od tehnika ( ali i dobiti po glavi), vjerojatno je bolno, ali ..bol je ionako često samo stanje uma, a malo boli nikome ne škodi, osjetiš se živim barem.

Link



Vojnikinjo…kako je lijepo vidjeti te u uniformi, da služiš svojoj zemlji na tako častan način. Kako je lijepo vidjeti te tako mladu pored svojih muških kolega, nasmijanu i sretnu što si pripadnik vojske. Jesi li ponosna? Dali maštaš o slavnim bitkama koje ćeš voditi na slavu i ponos svoga naroda. Hoćeš li sa ponosom gledati stijeg kako vijori…..znajući da su ti možda ruke krvave od ratnih operacija u kojima si možda sudjelovala? Hoćeš li sudjelovati u ratnim zločinima ako to od tebe zatraže ¨kralj i domovina¨ i hoćeš li moći živjeti sa time ? Ako te ratna sudbina odvede u ubijanje nevinih i nemoćnih, žena i djece, hoćeš li to doma pričati svojem mužu i djeci svojoj? Ako uopće bude muža, hoće li ti biti čudno ako jednoga dana saznaš da te muž vara ili je otišao sa nekom drugom ženom, jer ti služiš vojsku u nekoj dalekoj zemlji i nećeš se tako skoro vratiti? Hoćeš li moći spavati i pogledati sebe ponovo u ogledalo, znajući da si sudjelovala ili gledala kako ubijaju civile ? Hoćeš li sebi moći reći da si dobra majka i dobra žena, i koliko ćeš sati morati provesti pred ogledalom da se uvjeriš u to?
Što ako te zarobe? Što ako te premlate i siluju i ponižavaju u zarobljeništvu, hoće li to sjećanje i traumu ublažiti neka kolajna onih koji to nisu doživjeli i za koje si samo ime i broj? Reci mi za koju to plaču si spremna nositi glavu u torbi, i da možda jednoga dana vrate te doma obitelji i rodbini, u najlonskoj vrećici? Tko će onda i na koji način tvojoj djeci objasniti što se desilo sa njihovom majkom? Hoće li ti vojska, ne daj bože neki hipotetski rat, oduzeti svu ženstvenost, hoćeš li i dalje moći sebi reći ¨ ja sam žena ¨? Hoćeš li se ikada, makar na par minuta zapitati, dok budeš ležala u nekom blatu u nekoj stranoj zemlji, gdje će ti svi gledati kao najgoru moguću stvar, što radiš i jer ti to baš potrebno? A služiti stražu na hladnoj zimi, dok sva ne promrzneš, hoćeš li u tome uživati? Dok možda budu prolijetali meci oko tebe, a ti ćeš ležati u nekom pijesku ili užarenom suncu vidljivo preplašena, u strahu za svoj život, tresti se kao šiba od straha, upišat ćeš svoju uniformu , dok ti možda suze budu tekle niz lice, a pitat ćeš se samo jednu stvar ¨ kako preživjeti¨¨? Kao što će se to pitati i svaki tvoj muški kolega koji će ležati pored tebe i pitati se istu stvar. Hoćeš li moći živjeti sa scenama raskomadanih tijela i utrobe svojih kolega i kolegica, ako te takva sudbina zadesi? Kako ćeš reagirati ako vidiš mrtva tijela ljudi koji su ti bili prijatelji, koji su možda pred tvojim očima poginuli?



Vidjeh jedan dan jednu djevojku, vojnikinju, bila je obučena u maskirnu odoru, sve je na njoj upućivalo da je to jedan vojnik koji se tome i obvezao, a ne leđima je bio ruksak…žuti ruksak sa slikama medvjedića….bio je to….ne znam ni sam što da kažem, i simpatičan mi i pomalo tužan trenutak, unatoč mom osmijehu na licu.....možda je i nju vodila misao kako će biti veliki ratnik jednoga dana….ali………..ratovi nikoga velikim ne čine.