vjeveričja posla

:)))))))))))))))))))))

cool, cool sam. nema više živčenjaštva, ljutnje, čak sam i fazu bijesa proglasila nepotrebnom.
i sad sam sretna, opet vesela i sabrana.

OH - KAKO JE ŽIVOT LIJEP A LJUDI PREKRASNI! :)

NO NAPREDUJEM SADA SAM UZ ŽIVČANOST JOŠ I LJUTA!

GRRR

I TOČNO ZNAM ZAKAJ

I BAŠ NEĆU O TOME PISAT

ANTIOTROV JE KOD DRUGE OSOBE A TA GA NEĆE DATI!
CC..DA NE IZGUBI POZICIJU
E PA TAK TO NEJDE. BOGMEĆ NEĆU SI GA NI SAMA UZETI
A BOGMEĆ SAM DOVOLJNA ISKUSTNA I STARA DA O SVEMU NI NE ZUCNEM NI NE PISNEM
IAKO MOJ TEMPERAMENT HEH BI JOŠ PRIJE KOJU GODINICU KAO PRAVI CUNAMI PORUŠIO RAZRUŠIO PROVJETRIO MOZAK SPOMENUTE OSOBE.
A SAD BAŠ NEĆU. MA KO TE JEBE. IZMAKNEM TI JA SVOJU STOLICU PA SJEDI NA PODU

BEEEEEELJJJJJJ

I SAM DA SE ZNA. NE RADI SE O NIKOME TKO NA ISKRICI, BLOGU OBITAVA. ETO.

GRRRR ... LJUTA, LJUTA, LJUTA SVE VIŠE LJUTA A SVE MANJE ŽIVČANA HEHE TO JE NAPREDAK
ŽIVČENJAŠTVO JE BEZVEZE A LJUTNJA OK EMOCIJA
ČEKA SE NJEZINA METMORFOZA DO BIJESA I POTOM BONACA
BLAŽENO STANJE SAVRŠENSTVA I UNUTRAŠNJEG BALANSA

ONO KAJ ME DANAS LJUTI, PONEKAD RASTUŽI IL ZAČUDI JE ČINJENICA DA JEDNA OSOBA U CIJELOM SVOME ŽIVOTU NIJE U SVOME UNUTRAŠNJEM RAZVOJU NIJE NAPRAVILA NITI MM POMAKA MA U BILO KOJEM SMJERU.
VEĆINA LJUDI TAKO ŽIVOT PROŽIVI NO ZA OSTALE ME BRIGA.
POSTUPCIMA I DRŽEĆI POZICIJE CIJELI ŽIVOT SAM GRADI IMAGE TE IGROM SKUPLJA FLASTERE NA BOLNE RANE, FRUSTRACIJE, OŽILJKE. BOKTEDRAGI. BEZ IJEDNE SPOZNAJE DA KARMA, SUDBINA, BEŠTIJE OKO NJE NE POSTOJE VEĆ DA SVE JE TEK POSLJEDICA VLASTITIH AKCIJA. NO SVIJET IZVAN USTALJENIH OKVIRA TRAČNICA JEBOTE - KOJA OPASNOST. PRIZNATI NAKON PRVOG POKUŠAJA MIJENJANJA DA SI ZA SVOJ ŽIVOT SAM ODGOVORAN IL DA SI RADIO KRIVO.
E PA TAKO. LAKO ZA MOJ OSJEĆAJ POVRIJEĐENOSTI (RAZOČARANJE NE POSTOJI JER PREDUGO SE DO DNA DUŠE POZNAJEMO PA JE ETO TO MOJA ODLUKA - PRIHVATI IL TRAJNO ZABORAVI I NEMA NIŠTA ŠTO BIH TOJ OSOBI ZAMJERILA - SAMO SAM LJUTA
LJUTA, LJUTA, LJUTA
OD PRIVIDNIH POMOĆI, TRIVIJALNIH KOJIMA STVARA OSJEĆAJ VLASTITE MOĆI, A U REAL SITUACIJI U BITI NIŠTA NEDAJE. DRŽI SE SVOJE ZAUZETE POZICIJE GRADEĆI SLIKU O SVOJOJ VAŽNOSTI. U BITI PITAM SE - KOLIKO JE TO POSLJEDICA NEPATVORENE U BITI SEBIČNOSTI, NEOSJEĆAJNOSTI ZA SVE DRUGE OKO SEBE I SVE TE ZLATNE EPOLETICE TEK SU NJOJ SAMOJ URESI.

EH SAD - KAKO OSOBU KOJOJ DAJEŠ SVE PRIORITETE NAPOKON NAKON TOLIKO GODINA STAVITI U OKVIRE BANALNIH PRIČA? MALO TEŽE AL DA SE.

VEĆINA LJUDI IPAK NIJE SVJESNA KADA PRIMA A KAMOLI DA BI IH TO DAVANJE NJIMA USREĆILO JER UOSTALOM NISU GA NI SVJESNI. VELIKI EGOCENTRIZAM, OGROMAN. I UPRAVO TO SU ONI KOJI SEBE SMATRAJU VELIKIMA, A TIJEK SVOJEGA ŽIVOTA OSOBITO NEPOVOLJNE NEKE RUKAVCE ILI ČITAVE BUJICE UGLAVNOM I JEDINO KAO NESRETNE OKOLNOSTI I NAJČEŠĆE KAO VELIKU NEPRAVDU PREMA NJIMA.

OK - PITAM SAD - SVE VAS A I SEBE - SOLERE, USAMLJENE, OSTAVLJENE SVE VAS I SEBE KOJI NEŠTO ŽELE TRAŽE - MA KOJIM PRAVOM? KAO PRVO - ŠTO ITKO OD VAS NAS UOPĆE NUDI DAJE.
PODBUHLE FACE, NEUREĐENA LICA, ŽENE KOJE SE ZDEBELE 15,20,30 KILA, MA NIŠTA U SEBE NIKAKAV NAPOR , TRUD NE ULAŽU AL OČEKUJU DA SE NETKO OKO NJIH TRUDI DA SVOJU LJUBAV BAŠ NJIMA POKLONI. MA KOJE LI DRSKOSTI I BEZOBRAZLUKA.
OČEKIVATI DA ĆE NETKO POSVETITI VAM NAM VRIJEME, PAŽNJU, NJEŽNOST, LJUBAV, TRUD - A SAMI NIŠTA, MA BAŠ NIŠTA SAMI SEBI NEDAJU. DAKLE - SAMI SEBI NISU TOGA VRIJEDNI A OČEKUJU DA DRUGOME BUDU.
MA KAKAV JE TO EGO BOKTEDRAGI, U CEPELIN TI FRIKOVI SA SVOJOM PREPOTENTNOŠĆU NE BI STALI.

Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !
Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! ! Ž I V Č A N A S A M ! ! !

ccc...sve u naslovu napisah i kaj sad?? a cijelo veče predamnom!
eto, za početak osjećavajuće mi stanje promijenila sam iz
pregaženo u sexy :)))))))) čekam - udica bačena, mamac se koprca - ajmoooooo - imal gdje koja ribica?

eh daaaaaa, pričica iz života, mislim ono kad se virtuala i real trebaju ispreplest :))
pa da krenem:
kukulele kad ćemo vanka, kad ćemo na kavu bla, bla, bla....
I danas svima javih da sam cijeli dan, veče free.
u stvari mogu se umotana u dekicu i šal u birtiju kvartovsku preselit! uz čaj.
Al jok, da bi neko staru, onemočalu, virosom pokošenu ženu napokon upoznao.
svi se milom razmiliše a oni bez samokontrole razbježaše.
Eto vam sad na - svima dvica - pih - koje kukavice, a ja avanturista, pa što ću s vama???
Nu dobro - ne kao većina da bih HIV riskirala al ipak pomalo jesam adrenalinski tip...

hehe..dakle odoh si profilčeka ulickat, naglancat - morti me ipak netko na čajeka ovak lepu
krvavih zacakljenih oketa, nosa ko u notornog alkića ogromna i crvena - izvede. na čajeka. z medekom.
i u mene se zaljubi. vauuu. jer moj izgled je već dovoljno tuuuužna priča a i grlo boli za bilo što još dramatično tužno ispričati.
eto daklem.....

mahi mahi svima meni dragima i ogromni vam cmokići
ma znate vi koji ste!!! :))

no sunčeko vam vaše!!?
nakon 4,5 dana apstinencije vidim većina vas od pisanja i slički stvaljanja odustala :(((
a mene zgrabila virozetina i ponadah se ovdje neupotrebljiv mozak vašim blogovima i komentarima nahranit .... bljak. a kad tam - šmrc, kunj - tek jedna ladna kavica i IG 055 odličan zapis i naravno, nekih zabavno nezaboravni komentari....i nigdje nikoga drugoga. živa pustoš. dvje i pol zrake od zekice.....ajd ajd - vjerujem da vam bolje tam di sada jeste, pa me to ipak tješi a i malko mi se lice pri pomisli na to smješi :DD

SAMO ZA

K E T A Č K U :D

OK - ketačka, znam ja da sam ja nitko, hihihiihi, al valjda bu i od nikoga pozdrav popravio prosjek onih koji te pozdravljaju,
s oduševljenjem, naravno :))

od sada tipkam samo s nepremijumima!
možda me izliječi od prekomjernog razbacivanja slovima.
prisilno sažet sve u 1 i pol rečenicu. haha - fantastično

živjela iskrica
živjeli svi nepremijum članovi ;))))

dakle - žene kod detektiva dolaze sa svim podacima - mjesto, vrijeme, mogući brojevi, te sumnjivku
i traže samo - potvrdu. corpus delicte
muškaraci traže tek istragu - bleje ko telad, ni o čemu pojma nema,
tek neku slutnju............. hihihihihiihi

a jesmo proklete! hm...il sistematične, pedantne.

nakon 4 s prekidima godine bivstvovanja na ovim prostorima,
hm nekak mi se čini
da je fakat jadno kad si netko u real life nemre nać nekaj za pofakat
nek se jedino s tim ciljem po ovim prostorima smuca.
muško il žemsko - svejedno.
a možda i nije. možda je naprosto brže.

naime, fak je površan odnos pa ne kužim
kako se nemre izać van i takav površni kontakt ostvarit
i jadno mi nekak kad se fak nemre trezan odradit. s treznom osobom.
ta cuga mi se nekak čini kao anestezija -
ok - zahvat neophodan al bolan pa ono
da se obavi bez svijesti.

i nekak me uvijek začudi, kad čujem priče
da se fak obavlja i s tjelesima koja im se gade.
hm?

ccc.....ma ne osuđujem i ne moraliziram
čist onak gruntam

post sam stavila kao neki rezime svih priča koje sam na tu temu čula.
ovdašnjih i vanjskih. dalo mi razmišljat - da li je sex uistinu kao hrana - neophodan,
pa se prije il kasnije u gubec ubaci i uistinu odvratan zalogaj čisto radi preživljavanja.
nekak mi se sex ne čini tak bitan da bi mi se želudac zbog njega zvrtal.
više ga shvaćam kao desert, a njega ako ne valja, ak je okusom odvratan - ne pojedem.
ja. neki drugi očito da. no možda je njima sex uistinu pitanje opstanka a ne desert.
bitan za samoodržanje, osjećaj vlastitoga ega ili tak nečega.
ne znam. tek sam o toj temi počela zauzimat neke stavove, jer protiv fakera ništ nemam,
al sada sam uistinu prvi put čula da se većina fakova ne radi zbog privlačnosti već nekih meni nepoznatih, za sada čudnih razloga pod svaku cijenu s partnerima koji im uopće nisu niti privlačni a kamoli napeti, dapače - odvratni su im.

e sad, nije mi jasno - zar nije onda bolje, platiti sex ženi ili muškarcu profesionalcu?
vjerojatno to vrlo dobro rade i pri tome se još valjda bira i fizički neki prikladan oblik.

posao koji radi već NAČIN na koji ga radi.
niti bogatstvo, već ono na što ga troši.
čovjeka ne određuje broj jezika koje govori već što govori.
niti ga određuje marka odjeće već njezina urednost i miris.
o njemu ništa ne govori broj kvadrata, ni namještaj, tehnika
već način na koji se prema njoj odnosi i kako se u njima osjeća.
čovjeka ne određuje društvo već što s istima upražnjava.
niti broj prijatelja već kvaliteta odnosa.
ne određuje ga niti brak, već ljubav i pažnja koji na sve odnose, ljude polaže.
bla, bla, bla etc

sjetila sam se iz pradavnog djetinjstva jednog prijatelja (od tada naše prijateljstvo i datira) koji nije bio Bog zna što tek školovani VOZAČ, to mu je ujedno bio i posao, (doduše MIG-a) te mi je u ratnim godinama uz nekakvu Azru uz koju smo se vječno kliberili il filozofirali il neke smešne anegdote iz djetinjstva pričali, ispričao priču o jednom gospodinu vrlo finom, uznositom, ponosnom ali ne i bahatom u svome bogatstvu koji je u tim ratnim vihorima ostao bez ičega te kao prognanik živio sa mnogim drugima u kampovima, hotelima, pod tuđim krovovima. Ubrzo se pretvorio u ruinu - bez ponosa, bez dostojanstva, sjenu od čovjeka. SAM SEBI NEPOZNAT, NEVRIJEDAN iako s morlane strane nije imao potrebu da se tako osjeća. Ponavljam - u svome bogatstvu i uspjehu nikada nije bio grub niti bahat. Nažalost, sva stećevina za njega je predstavlja cijeloga NJEGA, nestankom iste - nestao je i sam. U sebi nije nalazio nikakve vrijednosti zbog kojih bi pogled podigao, bilo što govorio ili se kao osoba eksponirao bar prezentirao. Tužna priča.....osobito za takova čovjeka. Očito je najgore od svih otuđenja OTUĐENJE OD SAMOGA SEBE! Cijeli život - a sam sa sobom se ne ne susresti....identificiranje svojega ja sa stvarima

eh da....što više detalja izvlačim iz sjećanja, sjetih se i zamišljenog lica, pogleda mojega prijatelja. mislim da je i on tada donio odluku, samome sebi obećao da nikada neće dozvoliti da mu se to desi. da zaboravi tko je realizirajući sebe u svijetu materijalnih dobara i podastiranja javnosti uspjeha. uostalom...kao ratni pilot, njegova vrhunska stećevina uistinu je u svakoj sekundi lijeta mogla trajno, u cjelosti nestati kao što je uostalom i on bez takoreći ičega u tim godinama ostao. izvukao živu glavu, nešto sitno novaca, sebe i dijete i suprugu te ono najveće - svoj moral i odluku da riskira sve kako bi došao u Hrvatsku. SEBE! nije zaboravio ponijeti sebe, ostaviti se negdje u blagostanju i raskoši koju je daleko na istoku ostavio. Hm. možda to i je razlika između te dvije osobe - pilot je svjesno to ostavio, nije ga se tjeralo, nije morao, a uznositi gospodin je na silu bez svega ostao. Nespreman da se sam sa sobom dogovori, pripremi i suoči.

HM - OVO SE NE DEREM VEĆ APOSTROFIRAM! NAIME SAD MI SINULO!!! PA MOŽDA GA JE UISTINU NEKA TUGA SVLADALA JER ON KOJI JE UVIJEK IMAO I DIJELIO U TIM GODINAMA KADA JE POTREBA ZA DAVANJEM UISTINU BILA NAJVEĆA, ON KOJI JE UVIJEK IMAO NIKOME NIŠTA NIJE MOGAO DAVATI, POMOĆI. BAR NE NA NAČIN NA KOJI JE PRIJE TO RADIO - SA OBZIROM I SMJEŠKOM, VELIKODUŠNO.
VIŠ VRAGA - možda nije imao snage davati jedino i samo sebe. Možda je smatrao da je to tek pola poklona....ma tko bi ga znao. Čudna je ljudska duša, priroda....

take nekake glupe pričice, banalne, izrečene uz put u nevezanom razgovoru ostaju mi trajno u memoriju urezane. vrlo često potaknu me da danima, godinama o njima razmišljam i tražim, nalazim svoju presliku u njima ili nekim životnim situacijama u kojima se sama ili netko meni drag nalazi. Neobično - jer uglavnom ništa, a osobito ne imena, nazive, riječi ne memoriram....čak ni na kraju trosatnog filma pojma nemam kak se ko zove a kamoli glumci il režiser isl...a ni knjigu koju čitam ne znam ni autora a kamoli kojega lika, hehe počesto ni naziva knjige.

eh da-od tuda i eksperiment - u različitim društvima, u sasvim suprotnim ili na cijeloj skali društvenih miljea takvih se pričica da skupiti mnogo. i o njima razmišljati, a i primjeniti.

neda mi se ovo čitat - lol - skidam kapu onome tko je do kraja došao. čime naravno naglašavam svoju sadističku, nihilističko-mrziteljsku prirodu - jer koji bi humanista, altruista po ovoj magluštini, vlazi i hladnoći ikome imao srca KAPU SKINUTI???? oni dobri čak i peseke u vunene neke đinđice oblače ;))))

dobro vam jutro, kavica je s koricom :))

lol - pokušah ovo pročitat posthumno ponovno - bokte dragi??? i vi ste OVO SVE isčitali? jebemti - nadljudi!! odem još puno žganci papati :O eh da - hvala :)

4.-ti susret., pa on reče

žene me inače strašno živciraju
interesantno.
ti me uopće ne živciraš koliko god da sjedili, pričali il se družili.

hodam sama. ponekad se popikavam, padam.
ustanem, otresem prašinu s koljena il brade i nastavljam dalje.

neuspješno se tjeram sjetit topline zagrljaja i intonacije glasa dok izgovara glupsač kolutajući očima veselo u stilu bože, bože.
baš u onom trenu kad bih se umorna hitila u zagrljaj, fido blesavo psećim pogledom pogledala, nasmješila se i kušnula. i u svoje misli u ritmu njegova disanja utonula. sigurna. puna energije i planova.
il u loknju na cesti skočila il crveni neki gumb impulsivno stisnula il......

hm....život kao krivnja. život kao kazna. život kao obećanje.
ničega od toga više nema.
u eksperimentu sjećanje je taktilno, emotivno zauvijek nestalo.
tek u raciju postoji daleko i nestvarno. kao neko drugo biće.
nevezano uzmene.

i život postaje i ostaje tek ono što jest. samo šala.
neozbiljna, neoprezna dječja igra bez stvarnih pobjednika il poraza.

i vrijeme je bilo. da jedno drugo ostavimo u miru.
tvoj pepeo zarobljen kao prah u urni,
moj život takav kakav je drugačiji nego bio je.

u sobi, sada dalekoj i stranoj ne osjeća se više ni titraj.
oslobođen negdje si na drugoj strani. napokon.
a ja živim dalje. nekad prkosim bogu nekad vragu i uglavnom smješno je kako se ipak život i sudbina svede na ono
staro
il te hoće il te neće - kako god ti dejstvovao koliko god pazio il se borio

podvlačenjem crte, službenim krajem eksperimenta ipak zaključujem.
kolikogod živjela svo ovo vrijeme, kolikogod to intenzivno il neobično bilo,
ipak sad bum ljutito zgrabila iz zagrljaja sve ono što je u njemu stalo.
i bila bih govno kada ne bih sebi priznala - uistinu, sve ono lijepo i bitno,
sve prosperitetno il ambiciozno u njemu je ostalo.
hvala, što si mi moje krpice sve ove godine tako brižno čuvao.
i mene. da imam života i snage vratit se po njih i nastavit bez laži, sama dalje.
ne u tvoje ime, ne u naše. nek tek tak. jer mi je dano.
a ono što znam da nije - e pa to je pisanje.

draga. i....kako napreduje prijepiska s administratorima. kao što vidiš ljudima uistinu fale sličke koje objavljuješ.
polomišemo se svi da ti ih bez uplate i dalje objavljuju. nedostaju nadasve. one a i komentari il tekst ispod njih.
možda ak sve ostale zbaniraš osvanu. ajd skupi kokošja krila. i pusti bar danas, dan, dva da oketa odmaramo od toga čime bombardiraš.
viš - ni mi jasno...nitko, al baš nitko nije ni u komentarima nit blogom stavio da s tobom zbog uskraćivanja objavljivanja tih nakarada suosjeća. a kamoli da nedostaju. i sad piliš administratore..............bokte jebo....koliko dugo ti treba da shvatiš - maltretiranjem i vređanjem možeš na sebe skrenut pozornost, mnoge i eliminirat...no definitivno nemreš dobit ni naklonost ni ljubav a ni osvrt kad zbog vake stvari nestaneš s naslovnice. tek uzdah olakšanja. od strpljivih.

draga iskrice i administratori. ak treba kušnula bum i vlasnika.
ne vem, a vraga za rep povlačim skrećući pozornost na sebe kaj se ovdje na naslovnici kao nepremijum šepurim....

dakle....lepo vas molim, a morti još netko prvi dio ovoga što ću natipkati potpiše, a za drugi molim da istomišljenici prešute.
1.dio
dakle....da ljudima koji ovaj blog oplemenjuju anđelima - trabunjalo, sjajnim diapazonom od misli do tonova i slička - mr.cmok, duhovitošću i bezazlenošću uveseljavaju poput eggera omogućite ne njima nego MENI, a vjerujem i nekim drugima da nas i dalje oplemenjuju, razgaljuju, produhovljuju il naprosto nevino zabavljaju.
naime - radi se o ljudima kojima bi prema mojem ukusu, svaki mjesec za to što ovdje objavljuju trebalo platiti a ne s naslovnice skidati.
ok - priznajem moje mišljenje je subjetkivno, i sem fiskulture ni o cveću kao vrtlarka ništa ne znam, i nekompetentno glede diploma formalnog obrazovanja vrednujem zapise ovoga sajta
da li.

2. dio
s druge strane, bilo bi lijepo da naslovnica webloga ne postane jeftina kurva.
ako želite mjeriti popularnost i vrijednost zapisa...brojite broj nickova koji su se pozitivnim ili kritičko negativnim komentarima glede objavljenog na zapis osvrnuli. - pošaljite upitnik na naš pvt da glasamo koga na naslovnici želino, volimo, cijenimo, a koga ne. kakve sličke volimo, a koje ne. i uistinu - ne prodajte piku za sitne pare. jer iskrica to nije.

3. dio - rezime
uistinu...vrijedni i dokazani...i bez naslovnice biti će posječeni i komentirani, a pod dva spomenuti ni ovdje nisu imali bogzna od koliko čitatelja komentara. kamoli komentara vezanih za ono što su objavili. komentari su uglavnom blebetanja 2, maksimalno 3 nicka pa do besvjesti - i nikako nisu odraz prave popularnosti. uglavnom sprdanje na izvrstan zapis o alkoholizmu - kao prije neki dan, vređanje ostalih blogera i primitivnih poziva na sex te javnog objavljivanja osobnih frustracija i deficita. u kojem će pravcu iskrica ić..........soma il dva kuna profita od uplata spomenutih il u smeru u kojem je weblog nekada uistinu i tekstualnu i ljudsku kvalitetu pokazivao....hm..nijesam ekonomista. no računica mi se čini čista. dugoročno.

inače mi straaaaašno idu na žifce ovakve privatne objave i javno iskazivanje simpatija, potpora , spašavanja, herojluka haha osobito kad iz njih vrišti panika, euforija u otklonu prema histeriji, nu kaj mogu - ni ja nemam premijum pa na pvt nemrem. a i neka druga poruka se za neke druge ovdje skriva. ništ nije bez predumišljaja. pa stoga - sorry onima koje poput mene taki način i stil iritira. ko pip šou boteje koji za tobom trči i nemreš ga izbjeć. fakat nedostaje opcija - ignoriraj blog. napraviš skroll bez straha da buš prisilno voajer.

hej trabi. sličke su ti tak super da sam uvjerena da ćeš bez obzira što mogućno neće više biti na naslovnici
imati veliki broj posjetitelja a i komentara. zekica i svega ostalog. kao i do sada. postoji lijevo opcija praćeni weblogovi.
ovo je u stvari molbica da nastaviš sličke stavljat.
lepi pozz i se vidjamo, kod tebe u gostima.
ispod mističnih teta i anđela. nadam se.

uostalom to danas je možda tek privremeno.