vjeveričja posla

naslovnica il ladica

ima li osim 69 i iskrice još koji sajt
ovdje zrak zagušljiv

svak svakog zna pa se nemreš više ležere po blogu razvlačit

se dereš
nazovi ju
bokte dragi uši mi probila
viš da te neće i vozdra

AJME KIŠO - FULALA SI GRAD, OVO JE ZAGREB A NE MOSTAR....CCC

kaj više nema opcije u profilu
najprije prijateljstvo....

e bgaje, znači sve po starom kao i do sada. imam dvje minute pa bum ukratko.
zgodničko mi na tim susretima kaj muškarci uglavnom misle da buju na prvoj kavi kissom kaj ja znam valjda me rezervirali, osigurali za ubuduće. kakti ono - da ju netko drugi sutra ne preotme meni ispred nos.
kad kiss ne dobe, misli da mi se ne sviđa......a krivo misli. sam mi se za kiss još neda. nema pokrića oću reć. šarm, lepi izgled, za kiss nisu dovoljni. bar ne meni. a i mlada sam - kam mi se žuri.

il mislim si nekaj, valjda zato kaj smo prek iskrice se upoznali vjeruju da ne treba ono što se zove....polako iliti postepeno.

pričam o muškarcima koji sa mnom žele trajati.
uostalom fakere još nisam ni srela. a i takvu njušku imam da impotenciju mam izazivam...

pozdrav vam...posel zove

i eh da......i one opcije koliko si zadovoljan svojim poslom
nema onog - ne doživljavam ga kao posao
ili
obožavam ga

a opcija - čudi me kaj me netko plaća za ovo kaj delam je potpuno degradirajuća.
mene to uopće ne čudi. kao što ne bi trebalo ni svakoga koji ono kaj dela radi vrhunski i savjesno.
čudit se mogu sam oni koji se prevarama bave i to ljudskoj gluposti, naivnosti, neznanju il pohlepi

jel 100 eura puno ili malo....

npr. za riješit se onog što vas frustrira,
a i općenito - jel to u vašim glavama, džepovima neki iznos il ne.

K A V A

http://www.youtube.com/watch?v=H1Bajmlp_CY

i tako pred san osjećam da je ovo još jedan kraj.
do idućeg susreta.
sanak zove a i real life.

vjerujem da ću meni nedrage i idući put zateć ovdje kako se i dalje u neradno vrijeme cmare.

smješak će mi izmamit nestanak dragih ....
znat ću da su super. da punim jedrima plove.

laka vam noć kulturnjaci i lijepi sni.
budite čili, zdravi i veseli

hehehe....a možda me ipak miris kavice kojiput dovuče.

i sam da se pohvalim. danas preplivala 1500 m
i skoro se utopila od smijeha kad mi pitanje prošlo kroz glavu
'zašto DANAS nemrem pod vodom disat'
krasno - počela sam u skraćenicama i razmišljat
prehlada + jučerašnji izlazak uzrokovali su da teško zrak pod vodom ispuhujem
jel a pomislit disat je puno kraće nego ovo gore

ciaos bao, noćka

željela bih se zaljubiti. i opet jako voljeti.
do ovoga Badnjaka. i da Badnjak bude bijel.
i da budemo u sljemenskoj crkvici na polnoćki.
i čisto zvijezdano nebo iznad.
podno planinari što se kao patuljci s bakljama sa svih strana uspinju
eto.
do ispunjenja toga nedostaje
on
mjesec i pol dana
a možda i sve drugo
al zasigurno znam - biti će dovoljan i samo on

kaj je ovo. koda sam slikovnicu za retardirane otvorila.
bokte dragi - koji me vrag natjera u subotu, večer općeg ludila,
još jednom navratit. daaaj aj bog. navrnem tek u ponedjeljak kad bute zbog posla opet normalni
eto - bemti ja barbiturate, kako inače objasnit zadnje dvje tri strane

gdje neki ljudi nalaze teme
kopiraju stavove, principe i temelje
zaključke kao svoje prenose.
zar ništa svojega, vrijednoga u sebi,
bar glavi nenose.
glavno da se piše, piše, piše,
da se crtaju paravani, kulise

uvijek sam prva i jedina violina.
ili naprosto ne sviram.
oni koji su prekasno shvatili
dugo su dugo plakali.

a nekada jednom davno
tek truba sam bila stvarno

a sad dalje u subotu
red odmora il rolanja
hm - to je u stvari isto
do bigecanja još 3 sata vremena

vidimo se prije il kasnije
slova stoje
nema tu neke razlike

od kad sam na profil stavila da se osjećam voljeno svak se nato zakači.
novi kao uvod - vidim imaš nekoga,
poznati zovu - heeej - pa koji je taj. više nisi slobodna.

hm........

baš se pitam.

nu dobro
red kavice
red treninga
red kavice
red novina
red čišćenja i kuhanja
red odmora
red bicikla i rolanja
red vodenjanja
red bigecanja
red izlaska
red spavanja
pa sutra iznova
vikend mi se sve više u đumbus pretvara
boli me koljeno
boli me glava
bilo bi bolje da više spavam

vjerujem da je za kavicu prekasno
vjerujem da je za kavicu prerano
znam da je trening uskoro.
i opet ću se ubijat, znam, s razlogom.
dok se ne opametim, dok ne naučim.
dok me ne samelje, stisne.
da zacvilim, jauknem.
a sve ovo i ono
i ti i mi i vi
u veselju mimo mene kao da prolazi.
lude strasti, sitne želje, bezvezni nagoni, potreba nadmoći.
bezveze. eeeee je eeee eeeee je
baš bezveze

noćkica stoci sitnoga zuba, kokoškama i kokošarima svima onima što dok snivaju nešta svašta pućkaju, čak i tad nemoćnim zubima škrguću u praznini usne duplje u osobnoj praznini koju slute.
samo njima da, laka noćka...ostalima je svaka takva.

a sad ono što želim podijelit i sačuvat

nice. postal si iskričin premium.
moj si bio davno prije.
sjećam se vlastite nemoći i bola što na tvoje poruke nisam
smogla snage išta suvislo il redovito, lijepo uzvratiti.
pišući. kao invalid koji želi zbog nekoga potrčati a
nemože. i o tome ne govori. nada se da druga strana ćuti. da
se ne ljuti. da ima strpljenja i volje. da razumije ono za što
nikada suvislo objašnjenje nije dobila.

smješkam se i više ne postavljam pitanje. možda sutra ipak
donese odgovor.
a možda sutra ostane zauvijek samo 'malo'.
nebitno. hvala na riječima i poruci. one ostaju i titraju. i to
je puno. možda dovoljno. taman za sanjanje. iz dana u dan. i na
tome ostati znači zauvijek snivati. ništa ne kvariti šireći
prostor susreta. jer i ovako lijepo je. a realno sutra svu tu
čaroliju može uništiti. možda pojačati....tko zna. možda
sutra donese odgovor a možda to bude tek malo sutra a veliki
osjećaj.

ma čemu pitanjima sve pokvariti.

hvala. noćkica ti i lijepo snivaj. sa dječjim smješkom na
svome licu.

dobro vam jutro....kulturnjaci
kavica bu kad iz kreveta izmigoljite mrzla. s koricom. najte zamjerit.
na korici je ipak jedan veeeeliki, topli, smajlek

baš u sunčana mirna jutra ponekad me preplavi tuga. duboka.
neki nemir, neshvaćanje. zar je moguće da je sva ta ljepota oko mene tek fikcija.
trake sunce što se kroz prozor probijaju sa sjenom se na zidu igraju.
oblaci bijeli plavi, šarenilo jesenja lišća.
a svuda naokolo većinom mrgudna lica. mrzovoljna. čangrizava. svadljiva. kritička.
očiju otvorenih kao da spavaju. nemirno, u nekom svom košmaru vrpolje se, deru, skaču.
da. i baš tada sunce potamni, oblaci posive a od bujnoga šarenila ostanu samo gole grane.
O Bože - dok mi suze klize niz lice - zar je moguće da je sva ta ljepota oko mene samo u mojoj - glavi.
jer kažu - većina je uvijek u pravu.