fortune cookie shop

6



Bajka bi bila posve potpuna da su naši junaci ostali u okrilju slastičarnice, no ovo želi biti jedna posve ozbiljna priča bez dugotrajnih bajkovitih predjela. U životu prije ili kasnije izađeš iz slastičarnice, znate to i sami. Kolačiće možete uzeti za doma, ali moje čarolije tamo nemaju djelovanje. Nema vam druge nego da sami smislite svoje recepte, čarabirate i servirate ih prvo sami sebi, a potom i drugima.
Kako su prošli sanjalica i lopopov? Naravno da znam ... ali vam neću reći. Možda je sanjalica sve češće otvarala oči i shvatila da je lopopov ipak većinom lopopov ....a možda su dobrota i poštenje zagijani njezinim pogledom prerasle njegovo srce i natople cijelo njegovo biće? A možda se desilo i jedno i drugo, pa su se od tada obadvoje gledali i voljeli onakvi kakvi zapravo jesu?

A možda je ova priča ipak najobičnija bajka ;-)



(kraj)*

5



Sanjalica je, dakle, zagrizla u kolačić, a potom posve nedvojbeno i u mamac što joj ga je priča postavila. Sjetite se, na tren je prestala sanjati i ugledala je lopopova u njegovom punom sjaju : vanjštinom ugodnog, u maniri sjajnog i u srcu lažljivog lika. I tu bi sve opet krenulo po starom, da i lopopov nije u međuvremenu navalio na kolačiće : nahranjeno srećicama ono malo dobrote i poštenja na dnu njegovog srca je na tren zasjalo tako snažno da je i sanjalica to zapazila ... i zaljubila se.
A ni on nije ostao hladan.

Samo da vam skrenem pažnju, nemojte se u glavim junacima priče prepoznavati, iako bi lako mogli jer u svakome od nas ima pomalo i od sanjalice i od lopopova. Ostanite rađe udaljeni promatrači kako bi i vama kolačić što vam ga ovdje serviram lakše sliznuo do onog mjesta gdje se počinje topiti i ka srcu teći.
Da vam ne zapne u grlu kao Snjeguljici jabuka, da ne ostanete posve uspavani još najmanje stotinjak godina koliko sam načula da ima do sljedeće sezone prinčeva – budilica.




*

4



Sanjalica je, očiju ovaj puta od užitka zatvorenih, u kutku slastičarnice polako jela svoj prvi kolačić. Kako to samo priča namjestiti zna, točno u trenutku u kojem joj je otopljena kolačićeva srećica skliznula iz jednjaka i ugrijala srce – e točno tada je na vrata banuo on, lopopov. Da li je to bila sudba, anđeli na djelu ili samo mašta pričopričateljice koja vjeruje u njih, nije ni bitno – bitno je da je sanjalica u tome trenu, omamljena toplim sadržajem kolačića, otvorila oči i tako zanesena ugledala njega, lopopova. A lopopov je ugledao svoju sljedeću žrtvu – nju. I stvari bi među njima tekle uobičajenim scenarijem, e da u priči nije bilo kolačića.




*

3



Taj lopopov je ustvari bio obični lupež s davno izlječenom govornom manom ponavljanja srednjeg sloga, zapravo gadna, iako oku prilično ugodna psina što je krala srca naivnih djevojaka i loptala se njima ne pazeći da li će koje usput slomiti. Lagao je prosjeku tristoosamdesetpet puta dnevno, ma lagao je i kad bi „dobar dan“ rekao, jer tome kojega bi sreo dan posve sigurno nije ništa dobro obećavao. Dobrota i poštenje kod njega su bili posve sićušni i dobro sakriveni negdje na dnu srca.
Sad ćete se pitati zašto se uopće bavim takvim gnjusnim likom (a isto bi mogli ponekad pitati i same sebe, jel' da?) ... što mogu kad su sanjalice (one iz prošlog nastavka) magneti za takve tipčine, a i ova priča želi biti posve nepristrano ispričana.






*

2



Naišla je do mene tako jednom jedna sanjalica, ne ona iz raznoraznih nickova, nego prava sanjalica što je širom zatvorenih očiju svijetom kročila, pri tome sanjala i snove tumačila kako bi joj taj dan grah pao. Ponekad bi lebdjela pola metra iznad zemlje, nakon čega je bilo neminovno da padne kao zrela kruška sa stabla i razbije koljena – znate o čem govorim, zar ne? Ponekad bi slučajno oči otvorila i ugledala svjet oko sebe onakav kakav je zapravo bio – taj trenutak bi je presjekla bol takva kakvu samo oči nenavikle na stvarnost osjetiti mogu – čvrsto bi ona tada zažmirila i pjevušila mantranu uspavaku koja bi je ponovo čvrsto uspavala ..... (sve je dobro, sve je dobro, sve .. je ... dobro .....)

Sad negdje nam u priču ulazi lopopov .... neka samo uđe, a mi ćemo ga pričom sustići.





*

1



Moji kolačići ... oooo, ali nisu vam to obični kolačići, rekla bi moja učiteljica slastičarstva- a ta zna što govori. Nema u njima klasičnih tajnih sastojaka, a niti onih ... drugih :khm:jel:

Znate kako za posebno uspješne vrtlare kažu da imaju „zeleni palac“, to su oni koji iz posve sasušene sjemenke datulje uzgoje trometarsku palmu, a nitko ne zna objasniti kako. E, tako vam meni ide s kolačićima – sastojke biram pažljivo (no to rade i druge, zar ne), recept slijedim paralelno i prstom i djelom (a druge ga posve sigurno znaju napamet), pećnicu grijem na pravu temperaturu (kao i svi drugi, uostalom) – no negdje u nekom posve odsutnom polu-trenutku ispružim ruku do nekog paralelnog svijeta u kojem obitavaju sastojci slastičarskim priručnicima nepoznati, no posve poznati i jestivi našem srcu.

I tako nekim čudom u svaki kolačić u svoju puninu ugradim malu sjajnu srećicu koja se, kad ga gladni nalaznik smaže, na putu do želuca otopi i ostane tamo gdje je kucketava topilna privuče. Ne kažu uzalud da put do srca vodi kroz želudac ... no priznajte da do sada niste znali što to točno znači.





*

"Ti si tako tvrd i neugledan" reče cvijet kamenu priljubljenom uz njegov korjen "Koliko je vode ovuda proteklo, već si mogao postati mekan i topao". Kamen ne reče ništa.
Padne noć i cvijet se spremi na počinak, sklopi latice i zaspe.
Tek tada kamen odgovori - "Stojim ovdje priljubljen uz tebe i pružam ti oslonac. Mogao sam davno otploviti drugim tokovima da nema ljubavi, tog ljubavnog mikrorazmaka između mene i tvog korjena koji me drži čvrsto uz tebe, i tebe uz mene prijanja. Tvoj sam oslonac, snaga i čvrstoća, i ti si moja sreća, ljepota i nježnost."

Ujutro se cvijet probudi, rastegne, zvijevne, pogleda kamen i reče mu : "Sanjao sam da si mi pjevao!"
Kamen ne reče ništa.

(autor nepoznat)

( posluži se, ima za svakoga dovoljno ;-)

.... spremni!

(oprezno s njima, nikad ne znaš u što bi se / te mogli pretvoriti ;-)

... praseći kolačići.




Znate kako kažu, kad svinje lete - nemoguće stvari se dešavaju ;-)

počelo je naopako .... zaokret situacije u toku!

mega-brain-cooke = pametan .... ali možda neukusan?!

zagrizeš li ga, ostat ćeš bez srca.

ne zagrizeš li, ostat ćeš gladan.





... pa sad ti biraj!