Tamo i natrag

još uvijek u snazi i da može odraditi vratololomije bez uplitanja kaskadera :-)))) Blagosiganjemu :-))))) Gospon je fajn stariji od mene a ja razmišljam o "kaskaderima". Jednog već imam (nju) koji(a) umjesto mene posprema stan. Bilo mi je na samom početku neugdno, ali shvatih da je to dio života nas u "najboljim godinama". Sve više i više razmišljam o tome kako i fizički i intelektualno idem prema doleeeeeeeeeeeeeeeee..... Treba mi više vremena za svakodnevne stvari u stanu, ali isto tako i za pripremanje nastave... Želim puno toga pročitati..razumjeti...zapamtiti... Sve teže i teže... Prvi puta sam se s tim osjećajem susrela negdje oko 40, drugi puta oko pedesete, eh a sada se bližim 60toj :-) Leđa i koljena polako otkazuju, oči također.... Ni bez naočala ni s naočalama.... Tlak i srčeko polako pokazuju na godine... na stresove (kako je to danas popularno reći).... A dobar dio svih psihofizičkih propadanja je dio nasljedstva... Što nisam naslijedila neke milijune pa da odem na Aljasku... u neki Elmo ;-) Možda bi tamo i našla srodnu dušu (što god to značilo)....

kažu "stanje duha, raspoloženje". Malo sam švrljala po netu i našla jednu jako dobru stranicu :-) Tekst sam kopirala jer me je oduševio :-)

"The nostalgic Old Birds observe the goings on as though they were still young and beautiful and the future was still theirs. They admire their reflections in mirror-less frames but are only empty shells, shadows of their former selves. They are the old aristocracy, still convinced of their power and beauty. But they are twisted, deformed and ugly. They wear fanciful hats and hide behind their flamboyant costumes in rich tones of mauve, green and gold, covered with lace, jewels and embroidery."

Na našoj teveji prije nekih sedam godina gledala sam i prvi puta čula za Cirques du Soleil.... Gledajući i slušajući duša se punila ljepotom, a tijelo je postalo tako lagano te sam imala osjećaj lebdenja... Pjesme Alegria i Querer i dan-danas mame mi i suze i osmjeh na lice....

Zašto nostalgične stare ptice? Jer kako godine prolaze postajem stara nostalgična ptica... :-)

ovo sam c/p
I"zraz harem (arapski <haram / حرامw /ḥarām / "zabranjen, tabu, svet") koristi se u islamskim zemljama općenito za sve ono što je zabranjeno, kao i ono što se smatra rezerviranim, "svetim". Tako se haremom naziva bliža okolina Meke i Medine, ograđeno dvorište džamije kao i muslimansko groblje, ali i onaj dio muslimanske kuće koji je rezerviran za žene, gdje je pristup muškarcima zabranjen."
Ne volim baš wikipediu, ali sada je poslužila.. Jedan komentar me je ponukao i malo ću istražiti o odnosu muškaraca i žena u haremu ;-), o ubijenim potomcima vlasnika harema, o ubitačnoj ljubomori između žena u haremu, o gladovanjima, nezadovoljstvu, o kastriranim muškarcima koji su čuvali žene... I jesu li haremi stvarno bili dobar način u povećanju raznolikosti ;-)

jednom članku na netu.hr. Kaže da su istraživanja pokazala kako je dno Jadranskog mora "krcato" otpadom. O utjecaju otpada na živi svijet ne samo morskog dna nego i pelagijala malo se zna. Međutim, delfini, morske kornjače kao i drugi morski organizmi "pate jer gutanjem plastičnog otpada ugibaju, sjedilački organizmi ostaju bez dotoka svježe vode koja ima je važna za disanje i hranjenje. No, htjedoh reći kako ovo daje jednu lošu sliku o nama samima i o našoj brizi za okoliš. Svi priobalni gradovi su uređeni, skockani, dijele se plave i ine vrpce, a dobar dio otpada se svjesno baca u more - moj Bože pa to se ne vidi! A ono što ne vidimo i ne postoji. I evo ga na ;-) kako sad to ne povezati s mnogim stvarima u našim životima ;-)

poseban film koji je sinoć prikazan na Networku.... Postojanje u paralelnim svjetovima....Neobičan u svakom slučaju - scifi drama s Tildom Swinton u glavnoj ulozi, a glavnu mušku ulogu igra Tom McCamus (Kanada). Film je izašao 2001. godine i režirao ga je Robert Lepage. Kniževni predložak iz 1990., autor John Mighton. Toplo preporučam svakome tko voli sci i dramu ;-)

u svakom gradu u užem središtu... I to dvije javne kuće - jednu za muškarce i jednu za žene. Zašto? Evo ovako - u svakoj bi javnoj kući radili mladi, stari (dobna granica od 21 do 65 godina). Korisnici - oni koji vole mlađe i oni koji vole starije...plave..crne...tanke...popunjene... s malim... s velikim... Svatko bi našao nešto po svom ukusu. Osim toga, zaposlenici bi morali ići svakih mjesec dana na pregled da ne bi bilo spolno prenosivih bolesti... Zašto u užem središtu grada? Da oni koji su u vezi(ama) ne moraju objašnjavati prijeđene kilometre i često tankanje gorivom... Prednost za Iskricu - sajt bi bio očišćen od svih onih koji za jednu kavu žele seks sada i odmah ;-) I još nešto, ne bi morali trabunjati o ljubavi, o srodnim dušama, o tome kako im je teško u braku ..... Ehhhhhhhhhh, ali škrtost je najveći problem... Treba i platiti uslugu ;-)

i dalje čitala blogove :-)))) Uffffffffffffffff, moram zgotoviti ručak, otići do dućana, glačati (bljakkkk) i sastaviti ispitna pitanja :-( Lijepo je čitati, ponekad komentrati. Mama me je naučila nečem vrijednom "nikada ne gledaj u tuđi tanjur, tuđi krevet i tuđi novčanik". U ovom virtualnom svijetu to se svodi na komentiranje ili ne komentiranje pojedinih blogova...

je poput doboš torte, red lijepih i red ružnih dana... i kao i torta, vjerujem, završi presvučen glazurom. Prisjećajući se dana, bolje reći godina, ono ružno polako pada u zaborav i sa smješkom se sjećam lijepih trenutaka. Za veliku većinu stvari koje nam se događaju sami smo krivi, svojim djelima pokrenemo kotač događaja.... Sviđa mi se izreka "ne gledaj u prošlosr, neka te ne brine budućnost, živi sada i ovdje". Aliiii, prošlost se ipak nameće sama po sebi. Postajemo oprezniji, manje vjerujemo, treba nam više vremena za uspostavljanje kontakta. Ono ružno je ipak ostavilo traga u našim "srcima" i našoj "duši". Izazovi su pred nama, samo čistog srce i čiste duš možemo krenuti dalje i ostvariti neku novu vezu, neku novu ljubav, novo prijateljstvo. A nastaviti uz povjerenje i odanost... Naši životi su ponekad i kao sajam antikviteta... Izloženo je mnogo stvari koje su lijepe, uščuvane i neke stvari na kojima je vrijeme ostavilo svoj trag... Šetajući i gledajući izložene predmete vraćaju se i neki događaji vezani za rano ili kasno djetinjstvo... Jedno od najljepših i najtežih razdoblja... vrijeme kada smo se učili nekim osnovnim moralnim vrijednostima....

naslov filma koji će biti ovih dana na teveji.... I naslov me podsjeti na nekoga koga sam jako jako voljela, bila odana srcem dušm i tijelom....A on.... On je hodajuća lažžžžž.... Od malih nogu postavljam sama sebi pitanje "Kako ljudi mogu bezobzirno lagati i gledati u oči?" I u tom laganju napadaju "ma daj istina je, paranoična si".... I onda.... istina je tu gola... Laganje, muljanje, odlazak bez objašnjenja..... Djela nezrelih ljudi i kukavica... Kada istina konačno izbije na površinu ostajem zatečena, šokirana, zatim slijedi ljutnja, pa bol nepodnošljiva bol... Ali na svu sreću vrijeme je na mojoj strani. Zaboravit ću d je "tijelo od laži" postojalo.... Sutra je novi dan i obečavajući - kava s prijateljicom i posjet sajmu antikviteta :-)

čemu tolika galama....odlasci....prijetnje....svađe...Ili se mnogi s više nickova ne mogu odlučiti koji će biti premium ;-) Tetoše svoje višeznačje (da ne kažem višestranačje), miluju svoje mnogobrojne nickove... maze ih i paze i gle sada čuda....Nema više...ili plati za sve ili idi ;-) Između više istvremenih nickova nastala strka i zbrka :-)))))

ne samo na današnji dan... Puno godina i puno dragih osoba koje su prerano otišle... Osnovna i srednja škola dvoje dragih prijatelja, faks - kolega, od početka radenja do danas puno puno mladih i ne tako mladih... roditelji...Danas se sjetih i mnogih situacija vezanih za svaku osobu koja je prerano otišla.... Od zajedničkog pisanja lektire, šetnje korzom, terenskih nastava, slavljenja majmunova, "šalabazanja" po plavom Jadranu, poljubaca....čežnje, beskrajne tuge. Svi oni su ostali u mom srcu i ostavili traga u duši.... Neki od njih su sami odlučili prekinuti svoj život... I ostaje vječno pitanje "Zaštooooooo?"..... Zahvalna sam za svako jutro ....

kako nekome vjerovati? Ponekad pogledam Kućanice, premda od silnih repriza više ne znam koju se zonu gledam...No to nije ni važno. Shvatila sam ih kao zafrkanciju i to ponekad jako dobru zafrkanciju... Kako je ona teta rekla "Nepoznatima nikada nemoj vjerovati, a poznatima ponekad" ili tako-nekako :-))) Bila sam jako pospana pa nisam dobro zapamtila:-( Moram priznati da se zadnjih mjeseci toga i držim. Mnogim dragim osobama sam vjerovala i kod nekih se pokazalo da su lagali, muljali, varali... Jedamputa izgubljeno povjerenje ne može se vratiti. Ostaje "crv" sumnje od sada pa do vječnosti (btw bio je dobar film i naši bi ga mogli i prikazati)... Osoba koja vara uvijek će varati.... lagati i ivjeravati vas kako ste malo paranoični....

i odlučila ostati ovdje. Otišla sam, pa sam se vratila sa starim nadimkom i platila :-))) Volim čitati blogove, premda se rijetko uključim u diskusiju. Shvatih da mi večernji dolazak na iskricu predstavlja užitak, ma i pola sata je dovoljno nekada. Razmišljam i o nekakvoj bližoj ili daljoj budućnosti. Možda i upoznam nekoga ovdje s kim bih mogla razgovarati, smijati se, ljutiti se. Ima i u reali ljudi oko mene, ali ne želim neke bliže kontakte s kolegama (iskustvo je pokazalo da je to dvosjekli mač), neki koje srećem su sretno oženjeni s ljubavnicama ili virtualnim avanturama. Volim poslije posla sjesti u omiljeni kafić i promatrati ljude oko sebe. Razmišljam o svima onima koji su sretno oženjeni i koji varaju svoje žene tvrdeći kako ih vole... A gdje je tu poštovanje??? Ufff, ne želim pisati o tome... Za manje od mjesec dana jedna će želja postati stvarnost, Cirkus Sunca u Zagrebu :-)