Životne mudrosti običnog čovjeka...

Zaljubljeno srce je meko i osjetljivo.Ali kada pod svaku cijenu i uz velike napore nastojimo doći do nečega, postajemo okrutni, nemilosrdni i bezosjećajni.Kako možeš voljeti nekoga koga trebaš?
Ako ja trebam nekoga da bi me usrećio, onda ga moram iskoristiti, moram s njime manipulirati, moram pronaći načine i sredstva da ga pobijedim i zadržim za sebe.Ne mogu mu dopustiti da bude slobodan...
Ljudi se mogu voljeti samo onda kada se oslobodimo ovisnosti o ljudima....

Sanjaj što želiš sanjati,nemoj slušati što drugi sanjaju...
Idi kamo želiš ići, nemoj da ti drugi govore koji je put pravi...
Radi što ti hoćeš raditi, nemoj da ti drugi govore što da radiš...
Ne budi previše strog prema sebi, prihvati ono što jesi i jednostavno služi svrsi...
Budi što želiš biti jer samo je jedan život i samo jedna prilika da učiniš sve ono što želiš učiniti....

"Kada shvatiš zašto nešto tako lijepo, tako prirodno poput ruže može imati trnje,shvatiti ćeš život "

Davno prije na jednoj gori okupili su se vjerske vođe, pamet svijeta da ustanove čija je vjera prava, što je istina i tko je govori... Hinduisti,budisti, muslimani,židovi,krščani...nestrpljivo su iščekivali početak ...i prije nego što su započeli nastala je žestoka svađa. Svi su tvrdili da su upravo oni u pravu,da je upravo njihova istina "prava istina"!
Tako je i danas...

Sa obližnje farme,seljak-stari mudar čovjek je sve slušao i samo se smješkao...Odlučio im je pristupiti.
On je bio jedna od osoba koje su, samo svojom prisutnošću znale izazvati tišinu i znatiželjne poglede...
Tako izađe pred njih,nastane tišina a on progovori; recite , dignite ruku ako poznajete miris ruže, da li ste u stanju ako vam pred zatvorene oči stave ružu da ćete je prepoznati po mirisu?
Na to, svi vođe kao znak znanja, podignu ruke...
Starac će opet; dobro, a sada mi riječima objasnite, opišite mi taj miris ruže?
Kako bi nekome, koji ne zna, objasnili kako ruža miriše?
Svi su ušutili, nitko nije znao...
Starac u odlasku se nasmijao i kaže; Toliko znate o istini,toliko o životu...NIŠTA!!!
Vođe, mudraci svijeta mu nisu dopustili da ode, objesili su ga na obližnjem drvetu i proglasili su ga heretikom,lažljivcem...
Barem su se oko nečega uspjeli složiti....
A danas oko i u blizini toga drveta rastu najljepše ruže svijeta..

1. Da bi se priznala tuđa vrijednost , treba imati vlastitu .
2. Ono što čovjek jest , mnogo više pridonosi njegovoj sreći nego ono što čovjek ima.
3. Želimo li biti sretni , vrlo je važno da što ranije shvatimo da svatko prije svega živi u vlastitoj koži , a ne u mišljenju drugih

Ako misliš da si pobijeđen - pobijeđen si!
Ako misliš da nisi - nisi!
Želiš li pobijediti, ali misliš da ne možeš,
Gotovo je sigurno da nećeš moći.
Životne bitke ne dobivaju uvijek
Jači ili brži,
Ali prije ili kasnije pobjeđuje
Onaj tko misli da može.

Da bi uistinu pomogao ljudima, moraš ih prvo shvatiti.
Ali ne možeš početi shvaćati nekog drugog, dok ne shvatiš samoga sebe, pripremi se, razvij jasnoću, hrabrost i osjetljivost u primjenjivanju prave moći, prave snage, na pravom mjestu u pravo vrijeme,
TEK ONDA DJELUJ

!Svako ljudsko biće, u nekom trenutku života,zadesi nesreća; bilo to razaranje grada, smrt djeteta, nepravedna optužba, bolest koja nas doživotno onesposobi, raspad veze, ljubavi...
U takvim trenutcima, Bog nas izaziva da mu se suprostavimo i da odgovorimo na njegovo pitanje;
ZAŠTO SI SE TAKO GRČEVITO UHVATIO ZA JEDAN TAKO KRATAK I TAKO PANIČAN ŽIVOT!?!
KOJI JE SMISAO TVOJE BORBE!?!
Čovjek koji ne zna odgovoriti na to pitanje, pokori se i pomiri sa usudom.Onaj drugi koji je uvijek tražio smisao svog života pomisli kako je Bog nepravedan i odluči izazvati vlastiti sudbinu.
I tada Bog pošalje vatru sa neba,jednu drugačiju vatru, ne onu koja ubija, već onu koja razara stare zidine i otvara pred svakim ljudskim bićem njegove istinske, prave mogućnosti.
Kukavice nikada ne dopuštaju da im takva vatra zapali srce, žele jedino da se sve što prije ustali i vrati na staro, kako bi mogli nastaviti živjeti i razmišljati onako kako su navikli.
Oni hrabri međutim spale sve staro I čak po cijenu velike duševne patnje napuštaju sve, čak I Boga i idu dalje.
HRABRI SU UVIJEK SVOJEGLAVI!
A s nebesa se Bog smiješi od zadovoljstva, jer upravo to je ono što ON želi, da svatko bude odgovoran za svoj život.
Konačno,svojoj je djeci dao najveći od darova:
SPOSOBNOST DA ODABIRU I SAMI ODLUČUJU O SVOJIM ČINIMA.

Strah je prisutan dok se ne suočimo s neizbježnim, nakon tog trenutka, ne treba trošiti snagu na nj.
Drugim riječima strah ide do točke gdje počinje neizbježno, nakon toga gubi svaki smisao...
Neizbježno se uvijek dogodi, potrebna je disciplina i strpljenje da se to prevlada...i nada jer kada nje više nema , besmisleno je trošiti snagu, boriti se za nešto neostvarivo...
Pri tome treba paziti da se radi o nadi o budućnosti a ne u ponovom proživljavanju vlastite prošlosti

Pravi ratnik zna prihvatiti poraz.
Ne pravi se da je prema njemu ravnodušan,niti ga pokušava pretvoriti u pobjedu.
Osjeća gorčinu zbog gubitka, pati zbog bezosjećajnosti i očajava zbog besmisla.
Nakon što prođe kroz sve to,obliže svoje rane i počinje otpočetka.
Borac zna da se rat sastoji od mnogih bitaka, on ide dalje...

Ljudi su katkad neuračunljivi , nelogični i sebični ;
Ipak im oprosti !
Kad si brižan , ljudi te mogu optužiti da imaš sebične motive ;
Ipak , budi brižan !
Ako si uspješan steći ćeš i lažne prijatelje i istinske neprijatelje ;
Ipak , i dalje budi uspješan !
Ako si iskren i prostodušan , ljudi će te pokušati prevariti ;
Ipak , budi iskren i prostodušan !
Ono što ti izgrađuješ godinama netko može porušiti u trenutku ;
Ipak , gradi !
Ako si spokojan , miran i sretan , ljudi mogu biti ljubomorni ;
Ipak , čini dobro !
Daj svijetu najbolje što imaš , vjerovatno neće nikada biti dovoljno ;
Ipak , daj svijetu najbolje što znaš i imaš !
Ako pogledaš bolje , na kraju Ipak je sve to između tebe i Boga . Nikad nije ni bilo između tebe i njih !