hm

..staviš pred nju pačja jaja...ili kakvu sličnu poslasticu
oči joj se rašire
jezik račvasti, izađe na vidjelo
usto i sikti
neke nikako da nauče

(izwor: i.b.mažuranić-šuma striborova)

žalila se sinoć jedna naša blogerica kako nema dovoljno knjiga o postanku...
pa...stvari su se promijenile,..evo jedan pogled na izloge (boljih) knjižara
Link

... grčevito je stiskao zadnju šibicu.
otkad ih je "kupio" od djevojčice, svašta mu se izdogađalo.
iako ih je štedio, polako su se potrošile,..jedna po jedna...
prva
ga je odvela na daleka mora.
udisao je još nikad udahnut zrak pun soli, odmarao oči u plavetnilu neba i oceana, ljuljuškao se na mekim valovima,... slušao sirene kako ga zovu svojom pjesmom
druga
mu je donijela miris klinčića i cimeta u kuhanom vinu.
domaće kolače. hranu začinjenu osmjehom. toplinu doma.
sa trećom
je bio immortal beloved.
svaki tren je bio vječnost. vatra je probudila ljubavl. pretvorila u požar, koji ništa ne može ugasiti.
sve dok gori šibica
četvrta
ga je ponijela daleko od ljudi.
na proplanak okružen šumom.
žut od žutih cvjetova uljane repice
prošaran krvavo crvenim divljim makovima
i stara, trošna koliba.
preko čijeg su se praga navirivale životinje, njuškajući ga
petu
, zadnju, čuvao je dugo. dugo. dok mu nije ponestalo snage.
nije se imalo što čekati, više
ako ju ne zapali sad, poslije neće niti moći
kresnuo ju je
žarki plamen je suknuo iz malene šibice...
i ništa.
ništa se nije desilo
bio je tamo gdje je bio
buljeći u plamen
sa onim u sebi što je zamijenilo nadu
zapalio je zadnju cigaretu

(izvor: twirl-knjiga postanka)
Link

davno je to bilo.
kad je prestalo biti zabavno ubijati druga živa bića.

čak ni cvijeće. ne očekujte da vam poklonim ubrano. volim život, volim i kad je biljka živa, kad raste
djetelinu s 4 lista, kad nađem, ..samo joj namignem...

OK moramo se hraniti, nečime.
tako je priroda htjela.
da moramo jesti....

ubit ću.
radi hrane
ubit ću.
u samoobrani
ubit ću.
ako je nužno.
no neću uživati u tome.

kao dječak, naučio je lekciju,
...ugodno ljetno popodne, twirl zavaljen u hladovinu javora, koji šume
napravio si praćku, u dokolici
uzeo kamen
spazio ptičicu, daleko, zbilja daleko, mogao bi cio život gađati praćkom a da ne pogodi...
nategnuo, opalio, .. pratio let, dok se nije kamen izgubio u zraku...
ali ptica, koja je veselo cvrkutala, srušila se na zemlju, sa svoje grane...
možda je imala mlade, koji su je čekali, da ih nahrani... možda nije, ali bi imala...
potrčao je twirl, užasnut pogotkom, ..
uzeo još živu ptičicu u ruku,.. molio boga da ju poštedi, molio pticu da mu oprosti..
uzalud
nije bilo poštede
nije bilo oprosta
za ubojstvo iz gluposti
umrla mu je na dlanu
lov nije sport
budi sportaš, pa ulovi golim rukama. npr. medvjeda.

živiš na ovom svijetu i siješ smrt
ako ti nedojojbog kakva buba uđe u teritorij, ...no trial, no jury. stright to execution!
kao da zemlja nije bila vlasništvo svih njenih stanovnika, ... dok je mi ljudi, nismo uzurpirali
u svoje sitne, nevažne svrhe.

DUM! DUM!!!
mmmm...spavam, .. ne dopire to do mene..
mmmm...taman sam se namjestio..
DUM!!! DUM!!!! DUM!!!!
ha? zmajska? tko? što?
udarci o vrata kabine su se ponavljali, dok se nisam digao i otvorio
sablasno lice mog kapa me gledalo kroz blijedo svijetlo,
- imamo pregled broda od slijepih putnika!- reče on..
- ovdje nema nikoga! - odvratih, čvrsto stojeći iza svojih riječi i legoh spavat nazad
.. ali mozak, kao i radijacija, dijeluje i nakon neposredne izloženosti
pa mi je , nakon procesuiranja podataka objasnio, da je kapo došao po mene, da se ja dignem, pregledavati brod, u 3 ujutro
a ne zato da provjeri ima li ih u mojoj kabini

bar sam spasio rame, od novih ugriza

-moramo krenuti, uz tebe mi je teško držati naboranu kožu starice-, rekla je zmajska kći, kad mu se magla razišla, --primjetit će da nešto nije u redu.. obznanila sam već vođama.
osjećao se pomalo čudno, otupili su vrhovi. kako tuge, tako i radosti..
sjećao se svega, ali nije osjećao ništa. šutke joj je pomogao spakirati stvari za put.
rea je, čuvši da odlaze, pozvala zmajsku u stranu i ponudila joj da otkupi twirla. dat će sve što ima.
-zakasnikla si, rea. trebala si ga uzeti prije nego je umro. ja sam ga kupila. moj je. nemaš ga ti čime odkupiti od mene.
a i da imaš, sad mu više ne možeš pomoći- odgovorila je zmajska, bez zluradosti.
-niti on tebi. izgubljen je za sve smrtnike. umro je za nekog, a ono što vidiš je samo prazna ljuska...-
-jedino, da....
- jedino da, - nastavila je- netko umre za njega, mogao bi mu se ponovo upaliti plamen života,...
-zaboravi ga, rea... smiješ plakati, suze će pomoći. zbogom, dijete.-

povela ga je prema rudnicima, koji su bili onokraj sive planine, čiji su vrhovi bili vječno zaogrnuti tamnim oblacima, preko nje se nije moglo.
da bi ju zaobišli, uputili su se kroz zemlju zmajeva

..twirlova mala barka

dakle, odlučio twirl kupit nove cipele
obišao šoping centre, ali tamo sve neke skupe marke, cijene vrtoglave
...potražit ću neki mali neugledni dučančić, radije.. pomislio je.
šetajući se jedno veče sa svojim kapom, naišli su na riblji restoran, koji je u izlogu imao ogromni akvarium, uđeš, pokažeš prstom koja ti je riba zapela za želudac, i oni ju ulove i odmah sprave...
gleda moj kapo, i oblizuje se..
dotle twirl ugleda maleni dućančić, sa cipelama na policama, tik do restorana..
..ovo je to što sam tražio, pomisli, ...ovdje ne može biti skupa obuća
uđe u uski dućan, spazi cipele kakve mu se sviđaju, i uzme ih u ruke, pogledat bolje.
no, cipela je bila prašnjava, upotrebljivana.
..hmmm, ak je second hand, mogli su ih bar očisit, ..razmišljao je
okrenuvši se, s cipelom u ruci, otvorio mu se pogled na restoran, u kojem su svi gosti buljili u njega, a konobar trčao prema njemu, da ga spriječi u krađi cipela jednog od gostiju restorana u kojem se sjedi na podu, izuven...
iako inače usporen u razmišljanju, twirl je nagonski, u treptaju oka vratio cipelu i dao se u bijeg,..
eto zašto imaju čuvare koji viču prekriženih ruku: no vajt!!

(izwor: twirloverova putovanja)

-diži se, ovo moraš vidjeti!- probudio me je glas kolege iz strojarnice uz lupanje po vratima kabine.
-evo, evo.. dođem.- odgovorio sam trljajući bolno rame.
čudni neki snovi, pomislih. i čudne žene u njima. zariju zubiće u rame, omotaju se oko mene i zaspu..
ali, odkud mi ti ožiljci na ramenu?
nije se mogao sada time baviti,. požurio je na palubu, vidjeti što se događa, tako rano ujutro...
brod je bio privezan u jednoj od hunadaievih tvornica,
na velikoj čistini ispred, nekoliko tisuća ljudi je radilo jutarnju tjelovježbu
bili su to zaposlenici tvornice. iz razglasa je treštala muzika, oni svi sinhronizirani, razgibavaju tijelo prije radnog dana.
prizor je to bio poput sleta za doček neog državnika, kakve je u djetinjstvu gledao
...
......
izašao je u grad, s dvojicom mlađih kolega, šetao centrom, grad sasvim drugačiji od europskih...bio je to pravi daleki istok
što reći o tim ljudima?
rasizmu koji ga je nemilo iznenadio..
otprilike jedna trećina lokala im je bila zabranjena za ulaz
pred nekima od njih stajali su čuvari ulaza, i već iz daleka, kad bi ih ugledali, spojili bi ruke u znak križa, i glasno uzvikivali:
-no vajt!!!! NO VAJT!!! !!! - (ne bijelcima! op.a.)
ok, svakom njegovo, nek se twirlaju...ionako ne želi biti gdje nije dobrodošao..
bilo je i mjesta od kud ih nisu tjerali.. ići će tamo
pogled su mu privukle neke djevojke, na terasi zgrade na drugom katu , .koje su se hihoćući gurale, upirale prstom u njih i mahale im
zaustavio je svoje društvo, i rekao:-dečki, ajmo gore! vidjet kaj se događa..-
ispostailo se da je riječ o frizerskom salonu, moderno uređenom...
kako se twirl sam šišao, mašinicom na nulu, nije mogao dati da mu se napravi trajna, ili nešto..
a, da bi opravdali svoj boravak među veselim djevojkama, izabrali su najmlađeg, kao dragovoljca za šišanje
bio je twirl mlad tada, ali te cure su mu se, kad ih je bolje pogledao, ipak činile još kao djevojčice
sve osim jedne
koja je na lošem engleskom objasnila da je vlasnica salona
i da je desetak godina starija od twirla, iako njenu je to bilo teško povjerovati, jer, mada je izgledala punoljetno, nije mogao zamisliti da ima duplo više godina nego što izgleda,.. no, dobro
dok su čekali i čavrljali, dođe neki curičak, i pita ih : - kofi?.. te? (kavu? ..čaj?)
-jes, kofi! pliz..- odgovorili su, kimajući potvrdno glavama...
ode curičak... i više se ne pojavi (no kofi, no te)
kad je šišanje bilo gtovo, digli su se da krenu dalje..
no, vlasica salona je gledala twirla, kao nekog kog ne može samo tako pustiti da nestane, pa su se dogovorili da će se poslijepodne, kad ona završi, naći na piću.. u 5.
došao twirl u 5. salon je bio zatvoren,..vlasnice nema...
čekao, i niš.. nema je...
sutradan, odlučili žrtvovat drugog kolegu, za šišanje i uputili se u salon
i ponovo, lijepo ih dočekali, žrtvu uzeli šišati
ponovo dođe onaj nestali curičak od jučer, i upita ih:
-kofi?.. te? (kavu? ..čaj?)
-jes, kofi! pliz..- odgovorili su i taj put, kimajući potvrdno glavama...
curičak ijopet nestane, i više se ne pojavi (no kofi, no te)
došao red na twirla da razjasni sa vlasnicom jučerašnji nesastanak..
i upita je:
-jučer smo se dogovorili naći, ovdje, poslije posla, u 5 ?
-da, da,- veselo će ona
-došao sam u 5 i tebe nije bilo..-zbunjeno nastavi twirl...
-da, da, - potvrđuje ona, rastapajući se..
-da, da!!

tad mi sine.
pa, ona niti kovitlac ne kuži o čemu ja pričam, uopće ne razumije engleski.. ..


(izvor: twirloverova putovanja)

čulo se psovanje, niskim vibrirajućim tonovim,...nebo se treslo, gazda je bio ljut
-plaši mi anđelčiće,.. vraćaj ga, odkud si ga uzeo, tako ružnog - grmio je na svetog petra

kad je mrak zamijenio svijetlo, i twirl otvorio oči, ugledao je iskešeno lice krezube babe,..
zadovoljno je trljala ruke
kupila je twirla, jeftino, od poglavice
on ga je prodao, želeći da još pati, prije nego se dokopa vječnih pašnjaka

u postelji u koju stotinu godina nije legao niti jedan muškarac, baba ga je pokrpala, previla, i ..
puhnuvši u lojanicu, učinila za njega ono što je on noć prije učinio za djevojku..
odlučila ga je vratiti u život toplinom svog tijela
nije bio svjestan kako mekoća dodira ne odgovara naboranoj koži starice, koju je vidio
nije bio svjestan da je ona kći zmaja
čarobnica iz legende o ljubavi zmaja i djevojke. legende po kojoj su, imali kćer, koja je mogla poprimiti bilo čiji oblik
bila je osjetljiva na vibracije duša,.. po njima se prilagođavala
niti među ljudima niti među zmajevima nije bilo njenog para.
lutala je sama, stoljećima, od jednih do drugih,
sve je već vidjela
sve probala
nije starila
bila je to samo maska, ..maska starice
-ne sviđaš mi se twirl, prozborila je,.. pogledala sam ti u oči, i vidjela iza njih ponor. mrak i prazninu. -govorila je tiho, ne očekujući odgovor
-ali, sjećam te se, iz boljih vremena, dok si kao dječak trčao za leptirima, u ravnici
-pomoći ću ti da pronađeš obitelj
-vraćeni iz mrtvih su prokleti
nije ju razumio, što govori,..
ali blagost njenog glasa ga je umirivao
- zapamti. ne gledaj me duboko u oči- savjetovala ga je
-moja tama je mračnija, moja praznina praznija,.. umirala sam bezbroj puta
- a sad, spavaj... šapnula je, nečujno..omotavajući se oko njega

noć je jenjavala. s njom i oluja. san je shrvao twirla.
izlazeće je sunce obasjavalo crne točke na obzoru dok polako poprimaju obrise progonitelja. primjetili su sniježni humak, koji se noću oko twirla i ree napravio.
probudio se okružen neprijateljma.
vezan, iza konja je pokušavao održati korak
u logoru, rein otac je prišao i zagrmio: vranama!
bila je to osuda na polaganu smrt, dok ti vrane čupaju mekane dijelove, još živome.
djevojka ga je mogla spasiti, da se zauzela za njega.
no nije. vidio ju je kako prolazi selom, ali niti jednom se nije osvrnula na njega
zasjekli su ga na nekolio mjesta, da krvlju privuku ptice
hladnoća je ipak ublažavala bol,..
a njegova svijest poprimala oblik magle koja ga je okruživala
oprostio se od svih i svega, oslobodio dušu okova koji su je vezivali uz njegovo tijelo,
gledao je kako pod njim nestaje zadnji prizor koje su mu oči vidjele,
još jednom je vihor zakovitlao nad logorom,
i onda je sve nestalo

Link

probijao se teškom mukom kroz mećavu. iza njega su se tragovi u bijelom snijegu brisali kao da nije tren ranije tuda prošao. to je bilo dobro. ostavljalo mu je nadu da ga progonitelji neće pronaći. vjerojatno su krenuli na jug, gdje su očekivali da će ga naći. no, on je zaokrenuo put sjeveroistoka. u zemlju snježnih zmajeva. malo se o njima znalo, jer rijetko tko bi se usudio uputiti tamo, a nitko se, koliko je čuo, nije i vratio...
prebrzo gubi snagu, uvidio je. neće uspjeti stići do šume, gdje bi se mogao na vatri ugrijati.
i konj, kojeg je vodio za sobom, a nosio je dragocjeni teret, je sve teže hodao. ona se nije micala. jedino je po slabom dahu koji joj se smrzavao kod nosnica vidio da je još živa. prebačena preko konja poput vreće. a trebala mu je živa.
bez nje bi čitav poduhvat bio uzaludan. nikad više nebi vidio obitelj,..zarobljenu i odvedenu negdje u rudnike bakra...
morala je živjeti,.da. iako ju je mrzio. mrzio je njen narod. osvajački, bešćutan. dugo je čekao priliku, kakva mu se tog jutra pružila. logor njenog oca, jednog od vođa, je ostao gotovo nebranjen, jer su muškarci krenuli u lov na muflone, koji su se našli u blizini...
motrio je logor danima. i čekao. ušuljao se u njen šator.
morao je upotrijebiti svu snagu kako bi ju savladao, morao je priznati, sam sebi, kako je za tako krhku djevojku bila neobično srčana.
znao je što mora učiniti.
ali je odgađao, koliko god je mogao.
s tim konjem je prošao toliko toga.
volio ga je iskreno.
no, nije imao izbora.
ako ona umre, svi su mrtvi. svi koje je volio.
zagrlio ga je, prislonio svoju glavu na njegovu, ... prošaptao , oprosti...
i zario mač, duboko, u srce.
napio se vrele krvi
prislonio vrč na njene usne i lagano ulijevao život koji je oduzeo, za život koji se nastavlja
progutala je nekoliko gutljaja, jedva, ne otvarajući oči.
rasporio je konja, jednim rezom, po dužini trbuha. skinuo je s nje gunjeve i odjeću, te ju nagu ugurao u toplu šupljinu, napravio je još malo mjesta, te si i on uvukao u meku, ljepljivu utrobu.
trljao joj je promrzlo tijelo, ledene udove...
stisla je zube od boli, kad joj je krv ponovo procirkulirala,..
bol je postupno popuštala, a snažan osjećaj života je rastao u njoj.
bez razmišljanja, samo se prepustila toj nadirućoj toplini
nije u tom muškarcu više vidjela neprijatelja, otmičara, ...
bili su sami, jedini na svijetu, koji im prijeti smrću. jutro se moglo dogoditi samo ako se stisnu, što snažnije, grijući jedno drugoga,..davajući da bi dobio
omotala se oko njega
twirl je bio iskusan muškarac. znao je da ju mora vratiti nevinu. ili ju neće moći vratiti uopće.
bit će to duga,...duga noć.

izvor: twirlovi ratovi
(ovaj tekst je autorsko twirlovo djelo...i svatko tko tvrdi drugačije, morat će to dokazati na sudu, gdje će osobno upoznati g. twirla, radi isplate odštete poradi klevete.
pravno zastupništvo: odvjetnica BrightSideOfLife)

.. a ne grize



Link

zbilja, kako prepoznati ženu???

dame i gospodo, drugarice i drugari:
zatvarač vrećica! itself!

iz twirlovih podzemnih laboratorija stiže novi proizvod, na kojem su radili najveći umovi današnjice
i za razvoj kojega su uloženi svi raspoloživi resursi, ljudstvo i borbena tehnika
trebalo je nekoliko plastičnih boca uništit, dok se nije stiglo do optimalnog rješenja
za samo 5 boca dobit ćete uputstva kako da ovaj lijepi i praktični zatvarač vrećica krasi i vaše domaćinstvo!

usput se uskladite sa EUROPOM
koja više ne upotrebljava F-words
zamijenili su ih T-words

primjer::
nekoć- what the fuck?
sada- what the twirl? ( koji kovitlac?)

fuck You! je sada- kovitlaj se!

to i sve moguće izvedenice..
ko te kovitla? (dok sam ja na straži)
zaboli me vihor

...sve to, za samo 5 praznih boca!
...30 dana probne uporabe
...uđite u europu prije nego ona uđe u vas