hm

...moli da ju ispričate

večeras vam neću pričati o tome kako sam namjeravao ponoviti put u središte zemlje, ali "straga", krenuvši kroz etnu, a htio izaći na islandu
neću vam pričati ni o tome kako sam se našao usred zakrabuljenih ljudi, čije su oči virile kroz proreze u kapama, odjevenih u crno, naoružanih do zuba, ...

večeras, posjest će vas striček twirl u krilo i ispričati jednu priču, istinitu priču o tome kako postoje anđeli, a i oni drugi, od kojih nas anđeli štite.

mjesto radnje: catania, sicilija, italija...
vrijeme radnje: prijelaz milenija
glavni likovi: pas zla, pas dobra
sporedni lik: twirl

želja za putovanjima, dalekim svjetovima,..nevjerica da bi zemlja mogla biti zbilja okrugla, nagnala je mog twirla da se u to sam uvjeri i oplovi svijet, ukrca na jedan od velikih brodova trgovačke mornarice, kao brodski ložač

..i tako se, našao u to vrijeme na tom mjestu..(gore specificirano)
luka u cataniji se nalazi u samom gradu (za razliku od večine drugih, koje su desecima kilometara udaljeni od gradova kojima služe za opskrbu)
prvo veče, nakon napornog radnog dana, odluči tw izaći u grad. između broda i grada prostiralo se veliko, noću pusto i mračno lučko postojenje,..
ok, ne posve mračno, ali posve pusto.
ničeg se naš twirl nije tada plašio, kad je još u ratu savladao strah od mraka i mračnih šuma...
tako je krenuo sam...
put je bio možda dva kilometra dug, a negdje na pola puta, zamrla je buka brodova, a nije se još čula vreva grada.
u tom međuprostoru u sablasnoj tišini, začuo se zvuk, nezemaljski, režanje koje kao da dolazi od zvijeri iz paklenih dubina. s lijeve strane. okrenuvši glavu, ugledao ga je. iz mraka je iskočila zvijer. vidio je njene crvene oči, plamteće. vidio je presijavanje ogromnih zubi, namjenjenih klanju, trganju, proždiranju... vidio ju je kako poprima oblik velikog krvoločnog psa, sjajne, crne dlake. čak i da nije bio hipnotiziran, nebi mogao niti stigao reagirati. pas se zatrčao punom brzinom, došao mu je već na dva, tri metra, u zaletu pred posljednji skok. gotovo je. prošlo mu je kroz glavu. bilo je jasno da pas ne bi zagrizao u ruku koju je ispred glave postavio, nagonski obranbeno. išao bi u vrat. i tad se desilo nešto, što si ne može ni dan danas twirl objasniti.
niodkud (jer bila je čistina uokolo, vidio bi ga), niodkud se stvorio drugi pas. veliki pas svjetložućkaste dlake, srednje dužine. nešto poput zlatnog retrivera, samo većeg i kraće dlake. kažem poput, jer niti crnog niti svijetlog nije poslije pronašao u knjigama, kao predstavnika neke od psećih pasmina.
u trenutku skoka crnog psa, zlatni mu se zabio u bok i oborio ga na zemlju. počela je stravična borba ta dva psa, ...
netko će me možda osuditi što nisam ostao, dograbio nešto u ruke i pomogao zlatnom. no nisam. nije mi čak niti palo na pamet, da bih mogao.
jedino što mi je u tom trenu bilo važno, je pobjeći, trkom čovjeka koji je bio osuđen na smrt, pa uspio izmaći.
i tako sam ušao u grad, koji je sav svjetlucao od božićnih lampica i ukrasa...zaboravio na pretrpljeni strah i opasnost, uživajući u gradskoj vrevi.
vraćajući se, imao sam nekakvu željeznu štangu u ruci koju sam putem pronašao, i krenuo čvrsto put broda, osvrćući se.
primjetio sam zlatnog. kako na nekih 30 metara gleda svoja pasja posla, ne obazirući se na mene, uopće. crnog nije bilo.
prošao sam tih dva kilometra, a zlatni je išao pored mene, čas naprijed čas nazad, ali niti jednom se nije približio. nije me niti jednom niti pogledao. samo je bio tu. u blizini.
dva tjedna je twirl izlazio naveče u grad, dva tjedna bi ga zlatni pratio od broda do izlaza iz luke. dva tjedna ga je dočekivao na povratku i pazio da sigurno dođe na brod. niti jednom se približivši.
crnog twirl nije više vidio, osim one, prve večeri.
kad sam se, nakon putešestvija svijetom, vratio u hrvatsku, naišla je neka nepoznata žena, koja mi se nasmješila i uputila riječi:
- znadete li vi kako vam se zove anđeo čuvar?-
pogledah je zbunjeno.
još jednom se nasmješila i već je nestala u gomili.

svim muškarcima, i onima koji se tako osjećaju, koji bi željeli razgovarati sa ženama, a pobjegnu kad one zatraže sliku.
(30 boca)

ovdje je shematski prikazan pravilan način ljubljenja iste.
prvo ju kupite (za samo 50 boca)

fak(ak)cijom protiv fikcije. naziv je kampanje za stvarnu ljepotu muškarca!
pristao sam pokloniti svoj lik i djelo za ovu humanu (fak)akciju.
da je fak(ak)cija prepoznata kao potreba u borbi protiv onih žena koje svoje djelovanje (ne) ograničavaju na kreveljenje pred ogledalom, jasno je i iz podrške koju dobiva diljem svijeta. (vidi photo)

dosta je bilo skrivanja u mraku, muškarac je odlučio izaći na svijetlo dana, i pokazati da je stvarna ljepota vrijednija od one koju ste zamislile, vi žene.

prvi sam koji će to učiniti svojim primjerom.
moje vas oči gledaju sa stranica žurnalalalalalaaa ....

iz twirlovih podzemnih laboratorija izašao je novi proizvod koji svojom jednostavnošću uporabe unosi revoluciju u svakodnevni život:
TESTER INTELIGENCIJE
ne morate više ispunjavati mukotrpne testove, od kojih vas poslije satima boli glava i osjećate se iscrpljeno.
dovoljno je da twirlov tester inteligencije uronite u urin, i on će poprimiti prekrasnu modru boju, što znači da ste vi jedna izvanprosječno inteligentna osoba!
tester je olikovan tako da ga možete objesiti na zid u dnevnom boravku, gdje će uz dokaz o vašoj inteligenciji biti i moderan ukras, za svako domaćinstvo.
ali, to nije sve.
ako naručite odmah, dobit ćete i dodatni tester, kojim možete provjeriti budućeg partnera/icu, već na prvom spoju.
MENSA je čuvši za ovaj proizod, odmah naručila testere, za sve svoje članove, tako da će i oni imati verificirani dokaz da s pravom pripadaju u taj klub najinteligentnijih.
predviđanja svjetskih instituta su, da uskoro će tester biti potreban npr. kod zapošljenja, upisa u školu, čak umjesto rukovanja, razmjenjivat će se testeri...
budite među prvima koji će ga imati

tester ne košta ništa
dobit ćete ga potpuno besplatno
ne za 200 praznih boca (ambalaže)
niti za 100
već samo za 60 praznih boca,
dobivate besplatno svoj primjerak testera, dokaz vlastite inteligencije
narudžbe na:
t v v i r l @ g m a i l . c o m
plaćanje pouzećem

...nije moj twirl niti bradu počeo brijat kako spada, kadli zaratilo.
pucaju odavde
pucaju odande
pobježe twirl ušumu
i naleti na neke ljude, što ga dočekaše ushićeni, govoreći, -evo nama pojačanja... -
-od sad si dragovoljac-, obznaniše mu.
aj' dobro, nisu skužili da je zalutao.
-stisni zube, otvori oči, pušku na gotovs, i čuvaj stražu-, rekoše mu. - dok mi vrtimo rogu, na ražnju. ak te neprijatelj ne zaskoči, dobit ćeš i ti malo-
i pokazaše mu prstom prema nekom brdu:
-tam' ti je neprijatelj. ak netko odande dolazi, ti zapucaj, a poslije pitaj tko je(bio)-
šuštalo je, šuškalo... sa svih strana
izokreto se naš twirl, neznavši više s kojeg brda ono vreba neprijatelj
najbolje da se popnem na ovo drvo, pomisli, tako i učini. gore se osjećao sigurnijim. pjevušeći "šumi , šumi, javore.." jer je drvo bilo javor. a i to mu jedino ostalo u uhu od silnih pjesama koje nikad ranije nije čuo.
to, ... i ona o juri i bobanu, kako si klikću.. ali ta je poslije bila zabranjena. no tad još nije. pa se je on naizmjence hrabrio kliktanjem i ušuškavao šumljenjem javora čije grane govore...o nesretna srca dva, i kako ljubav bolit zna.
neprijatelj je očito bio upućen u sve što se događa, pa se nikad nije usudio napasti, dok je twirl držao stražu.
s vremenom se ohrabrio, mazao lice crnim blatom, šuljao preko brda da vidi kako neprijatelj izgleda.
ali, kako se to uglavnom dešavalo noću, u gustoj šumetini, nije se imalo bogznašto vidjeti. kasnije je otkrio, da nije svejedno kako okreneš dalekozor, kad gledaš u neprijatelja. a i da moraš i zaštitni poklopac skinut, s leća, prije.
no, nije tamo bio da gleda u neprijatelja. već da se bori.
budući da je u tzv. JNA stekao sva potrebna znanja i činove, za koje su mu rekli da ne vrijede u našoj vojsci, ipak su ga poslali u topništvo. dobro da ga nisu streljali, jer je bio stari artiljerac. i pokušao objasniti da nije potrebno, kod korekcije paljbe za 200m lijevo, uzet top i nosit ga, po starom ličkom običaju 200m lijevo, već da se može samo cijev zaokrenuti...
prevladala je ipak lička praktičnost, pred tradicijom.
tako je twirl postao heroj, oslobodivši skoro pa sam ( uz nekoliko gardijskih brigada i domobranskih pukovnija) šire područje like...
i dan danas ima jedna livada, na njoj drvo javora. ono tužnu priču zna. kako ljubav bolit zna.

(izvor: twirlovi topnički dnevnici)

danas sam na otpad odvozio ostatke njegove negdašnje kuće, doma u kojem je ... sve ono što i svatko od nas od doma očekuje i pokušava stvoriti... dugo godina je bila napuštena, zarasla u korov i šipražje... i ispod bijele boje kojom se pokušalo prekriti, preko cijele fasade je stajao natpis: KRVOPIJA!
poznavao sam ga samo površno. a u tim ratnim danima sam ga susretao svakodnevno, kad smo odvozili smeće iz zavoda za transfuziju, gdje je radio.
bio je dosta stariji od mene, ali uvijek s vedrim osmijehom, uvijek s nekom šalom. ophodio se prema nama, smetlarima, kao čovjek svjestan uloge koju imamo. bez prezira ili gnušanja.
imao je rijetku krvnu grupu, koje je uvijek nedostajalo, a s obzirom na posao koji je radio u zavodu, bio je itekako svjestan toga, davao je krv često. prečesto. nije se štedio, iako ga je to vidno iscrpljivalo. na jednom takvom zadatku, dostavljanja krvi na ratište, njihovo vozilo je naišlo na minu,..teško je stradao. ostao bez noge. nije uspio ostvariti nikakvu odštetu, niti dobiti penziju, jer mu je nedugo prije toga istekao ugovor, a oni koji su mu ga trebali produžiti,... nisu to učinili na vrijeme.
naravno, dobio je i otkaz u zavodu, ne treba niti navoditi razloge,..kome treba bogalj. sretao sam ga ipak ponekad, znao je doma lagano, s jednom nogom i jednom štakom, ići s netom ubranim poljskim cvijećem u slobodnoj ruci. za moju ljubav, govorio je. s toplinom, kakva se rijetko sreće kod muškaraca, kad govore o svojoj supruzi. i s osmijehom. uvijek s osmijehom. no, razbolio se. trebao je hitno na tešku operaciju. koja je zahtjevala zalihe krvi. njegove krvne grupe. nije je bilo. nigdje. zvao je i bivše kolege u zavod,.. rekli su mu da je nema. ali će, čim netko da, sačuvati za njega. prolazilo je dragocjeno vrijeme, no krvi nije bilo. čitao sam u novinama kako je uhićen, u zavodu, sa nekoliko smrznutih paketića krvi, koje je pokušao ukrasti. novinari su ga prozvali krvopija. završio je u zatvorskoj bolnici. žena mu se s djecom odselila u australiju, kod strica. nije mogla podnijeti sramotu koju joj je priredio. stalno dobacivanje susjeda... ostao je sam, čekajući suđenje. no, nije ga dočekao. pronašli su ga pod tušem, blijedog poput ispranih pločica na kojima je ležao. jedino je žilet, odbačen sastrane bio crven. ostatak je polako, nestajao u slivniku, pomješan s vodom koja se povlačila, odnijevši i njegov život.
i osmijeh.
to što su rezultati analize naknadno pokazali da je u onim smrznutim vrećicama bila njegova vlastita krv...nikog više nije zanimalo.
jedna krvopija manje.

evribadi kul! tis iz roberi! eni of ju bičiz muv, end aj vil egzikjut evri madrfakin last van of ju!!!

na ovaj prepad iz filma pulp fiction, me podsjetila sinoćnji napad na blog, jedne naše iskričarke.
u jednom trenu je gotovo cijela naslovnica bila zatrpana njenim "zapisima"
i još je galamila
BLOG JE MOOOOOJ!!!!

a nije njen.
nego moj,
i tvoj
zajednički prostor
i njen isto
no, treba li itko u zajedničkoj prostoriji puštanjem vjetrova otjerat žitelje,
ili je ipak poželjnije izaći van, na zrak, pa se vratit kad se prozračiš?

mislim da i ona sama zna odgovor
kao i svi mi

želim vjerovati da joj je to sinoć, jednostavno, samo pobjeglo, izmaklo kontroli
svi imamo bolje i lošije dane...

ali ima fora, ako sam ne znaš naći mjeru u broju postavljenih zapisa na naslovnici...
izbroj ih
jedan je ok i poželjno
dva je, ako baš zbilja...zbilja...
tri, .. tri je previše

sve preko toga je maltretiranje ostalih žitelja ovog bloga

..po mojem, skromnom sudu

daklem, ovdje je došlo mnoštvo gorštaka, koji se pokušavaju socijalizirati, uklopiti u novu sredinu, kulturološki različitu od one iz koje su otišli
no, ne mogu
dok ne savladaju jezik i jezič(i)nu - barijeru
njima je namjenjen ovaj mali rjiečnik
..nadam se i budućim, dopunjenim izdanjima...

glup si ko kurac - pametan si ko muško spolovilo (lat. penis)
pizda - karakterno prevrtljiv (lako okretan-twirlast) poput mačkice (pussy)
pederčino - moj veliki, topli brate, trept, trept, ...
jebem li te dotepenog - stranče, spolno me uzbuđuješ. iako znam da nemam šanse, maštam o tebi

... trenutno se ne mogu sjetiti koje su me još riječi i izraze siđoši(s planine) molili da im prevedem, ali evo, javite se, kad god imate poteškoća u izražavanju, za vas - besplatno!

izvor: twirlov brđansko - 'rvatski rjiečnik

ljudi kojima ona znači toliko da su spremi ostaviti vlastite puteve i poći za njom, kamo god ih ona odvela. a obično završe u ćor-sokaku(slijepoj ulici).
i još se čude
zašto
kad su samo sljedili puteve ljubavi.
sve drugo zanemarili
zaboravili
izbrisali

upravo zato.
što ne bi trebalo puštati da nas ljubav vodi kamo ona hoće
ljubav je slijepa
mi nismo
imamo svoja htijenja, nade, snove, interese, veselja, ..
..ako baš hoćete, da, i svoje rutine, svakodnevicu..

ljubav je krhka
nepostojana
ali istovremeno meka
umiljata

ako ju pokušamo zgrabiti, priklještiti,
isklizne
ako trčimo za njom
pobjegne

idi svojim putem
ne prebrzo
zastani ponekad
osluhni glasove
imaj vrata uvijek otvorena, za ljubav
srce na kojem se može ugrijati
dušu u kojoj se može udobno ušuškati
ne zatvaraj vrata
da ju ne preplašiš
radije ju hrani
poji
grij
mazi

ali ne skreći s vlastitog puta
neka ona slijedi tebe
čak je i ljubav
bolji sluga negoli gospodar

izvor: twirlovi šlingani tabletići i vezovi na kuhinjskim krpama

BODY LANGUAGE - KAKO ČITATI MUŠKARCA

to je tema koju je jučer naša don'twanted osoba načela.
pozivala se pritom na znanstvena istraživanja, na ovo, na ono...

nisam joj imao srca reći
da je promašila ceo fudbal
jer:
muškarca uopće nije potrebno toliko čitati i pročavati
kad (po njenoj vlastitoj teoriji)
on želi samo jedno

dobro, i pivo isto želi, poslije...

sad se, nadam se, mogu vratiti u udobnu kolotečinu
vlastitih beskonačnih petlji, samih u sebe zapetljanih, prekoračenih vremenskim limitima egzaktnih tumačenja davno zaboravljenih razloga napornih rasprava o beznačajnim uzrocima još beznačajnijih posljedica materijalnog utjecaja energetskih tokova svake od petlji pojedinačno, te razlici u zbroju parcijalnih utjecaja u odnosu na utjecaj pri zajedničkom , istovremenom djelovanju energetskih tokova iako smanjenim intezitetom svake od petlji ponaosob.

i popit pivo

dobro protresti.
a sad o onome što sam hto naglasiti.
otkako sam ovdje, bilo je pokušaja da twirl izađe iz kutije, je.
nije mu uspjelo. zašto?
zato što je twirl vihor, virtualni lik.
ako ga pokušamo uhvatiti, on nestaje.
postoji samo ovdje.
ne možete ga uzeti pod ruku i odšetati s njim u bolju budućnost.
ta bolja budućnost bi ga uništila, ubila.
eto.
možete ga jedino dobro protresti.
prije upotrebe.
upotrijebiti ga (ne)možete.
i naravno, soli na rep.
to uvijek pali.

DON'T WANTED!

ova samozvana "zaštitnica žena", blogerica koja je do zuba naoružana svim slovima abecede + ona strana. vrlo vjerojatno ima u njedrima i pregršt interpunkcijskih znakova. i ko zna čega još.. bilo bi zanimljivo zaviriti tamo, da se utvrdi kakovo sve oružje ona ima..
dakle taj mrski neprijatelj svakog muškarca koji je ovdje došao ubrati po prirodnom mu pravu što više žena, je nedavno napisala i zapis kojim ih poziva da se suzdrže od svih onih akcija, koje im mi muškarci čista srca nudimo.
do sada je djelovala izdvojeno, boreći se protiv muškaraca jednog po jednog, obučena uglavnom u laku haljinicu koja se skoro pa sama kida po šavovima.
no, to nije bilo dovoljno za njene apetite. ne.
pozvala je žene da zaključaju svoja srca. (čitaj: ne dajte im ono po što su došli)
to smatram provokacijom na koju mi muškarci moramo oštro i učinkovito reagirati.
dragi moji znani i neznani, postoji jedan način, na koji se možemo borit protiv ovih nedaća koje su se na nas, kao grom iz vedra neba, sručile, iako ih mi nismo ničim izazvali niti tražili.
dakle:
NEDAJTE IM VI PRVI!
prije negoli one vama ne daju.
to će ih zbuniti, (doduše samo na kratko) dok se bolje ne organiziramo i vidimo što ćemo dalje.
CC je prvorazredna opasnost po naš opstanak ovdje, a i šire.
da je tome uistinu tako, svjedoči pogled na njene oči u profilu. sakrila je podočnjake, znači da ih ima. a to je jasan znak neprijateljstva, jer, zna se, neprijatelj nikad ne spava. već kuje svoje mračne planove.
ovaj put nije uspjela ostati neprimjećena.
mene je osobno htjela ušutkati, poklonivši mi replikator za hranu, za koji svako malo moram NJU tražit da mi nabavi baterije. no nije računala, da sam izreciplirao, pun podrum zaliha hrane,..
spremio sam se za rat, da. iako se nadah miru.
ništa me nije iznenadit smjelo
imao sam 5 iz ONOiDSZ

školsko dvorište je bilo mjesto gdje su se djeca iz sela družila,..i ja sam često tamo boravio, zabavljajući se žongliranjem teniskih loptica, puštanjem zmaja, ili već nečim sličnim, u nedostatku društva. navikao sam već bio na to. s vremenom sam prihvatio da su mi jednostavne i uobičajene stvari nedostupne...
-u što gledaš rugobo?(bio je to općeprihvaćen nadimak koji mi je ona „prišila“) ljepota nije prijelazna.-često je znala reći, kad bi osjetila moj pogled na sebi. ovaj put nije, kao obično, otrčala prijateljicama, već se zadržala. očito imajući na umu izreći još koju... u njenom stilu. -ja sam ružan jer je dragi bog odlučio tako, a ti si ružna po vlastitoj odluci. jer si zločesta.-odbrusio sam joj. –ti bi mogla biti lijepa, da ti jedino što želiš, nije; biti lijepa- dodao sam. samo se izbeljila i otišla među popularnije učenike.
znao sam da sam je pogodio „u žicu“
sve je češće „boravila“ u mojoj blizini. sve bi se češće očešala, kakvom upadicom.
dopuštala mi je da ju pratim kući, iako samo do jablana, kod kojeg su nam se putevi razilazili. nisam zaboravio kako je njen otac prvi put kad sam je dopratio do kuće, nakon što su je putem napali divlji psi, koje je valjda moja pojava toliko iznenadila, da su podvijenih repova nestali u kukuruzima, istrčao s vilama, galameći: -marš! vraže nečastivi! da te više nisam vidio da se približavaš mojoj kćeri. ili kući. pustiću pse.- zacrvenio se pritom kao kotao koji će uskoro eksplodirati. vidjelo se da misli ozbiljno. kseniji je zabranio da se samnom druži.
naravno, obećala mu je da neće.
taj dan, pomagao sam joj oko matematike, bili smo opasno blizu jedno drugom. osjećao sam njen dah. obrazi su se zacrvenili. dotaknuo sam je najnježnijim dodirom koji sam u sebi imao.
nije se okrenula. vidio sam samo jednu suzu koja joj se niz lice skotrljala na bilježnicu. čuo tihi glas koji mi i tridesetak godina kasnije bubnja u ušima kao topovska paljba: -ne mogu, rugobo. zbilja si ružan.-
(izvor: twirl - knjiga postanka)