mikrosvemir jednog ratnika

tjeraš me da te ostavim....čistiš savjest....uspječeš al nikad to neče biti tvoj uspjeh.osječaćeš duboko negdje gubitak i poraz.nadam se da ja u tome neču biti.vjetrovi koji mene nose sad su već prejaki za tebe a more divlja...treba snage za to,a ja je imam.imaš li je ti?

danas putujem na jednu staru,malu morsku plažu.navečer ću zapaliti cigaretu na kamenu uz more,bacit dva kamena u more;pozdraviti se ,isprati kroksice od kamenčića i polako negdje na pivu.ostaču dok se ne očistim od ovog grada,i dok mi ponovo srce ne zakuca.pozzz i čuvajte se

kako li je samo brzo pijesak kliznuo kroz prste kako ni najače karike nisu čvrste

kako nam riječi postaju hladne,drske

kako od ljudi ostaju samo ljuske

neki krenu....znaju točno gdje i kud će stići...odjednom su zbunjeni i u ništa više nisu sigurni,zazivaju vjetrove...taxi....iskricu...premijum pakete...svega i svakog.utoj magli se odjednom sjete....ali gusta je to magla....kako nači izlaz,,,a šta kad ga nađu...kako nazad...Okrenu se i vrate u maglu...tako je lakše

da bih te se riješio u srcu stvorih atmosferu u kojoj nemožeš disati nešto što te tjera u neki drugi svijet.da bi te se riješio izgovorih i što nemislim...onako grubo začinjeno istinom.zatvaram vrata....ali ne sa svoje strane....sa tvoje,da ih nemogu više otvoriti jer sam slab.i tako uspjeh otići potražiti snagu za neko drugo putovanje...izdaje,laži,prevare,malo šečera....ostavljam iza sebe i prvi se put,nakon dugo,veselim novom jutru.