Spoznaja......

Dok sviraš jazz ili blues
tobom upravlja ona
i još svježe sjećanje na noć
provedenu uz nju.
Sklopljenih očiju
po žicama prebireš
pod jagodicama prstiju
sve nijanse drhtja
osjećaš, razabireš.
Dok sviraš jazz ili blues
zvuk je to njezinih oblina
njezine tamne puti, mirisa
i žara u očima
BSp

Zatvorih oči…
Kako je lijepo
uz tebe se priljubiti
i onako u hodu,
polako, ljuljajući se,
kretanje tvoje i moje
naprijed, nastaviti
Zatvorih oči…
opuštena i sretna
jer ti gledaš kuda nas vodiš
Topline tvoje, neodoljivo,
vuku me niti
Srcem i dušom, sigurna,
predajem se tebi
BSp

Zapuhala orkanska bura
leden vjetar sve pred sobom nosi
Podivljalo more o obalu pljuska
Okovana ledom,
smrznuta skulptura bakarskih ribara
o toj moći prirode svjedoči
Al, ne daju se oni
čvrsto drže mrežu, i potežu
BSp

U zimsko kasno popodne
sunce se brzo iza brda skriva
Zlatna zraka sunca
ne grije
već za obraz štipa, grize
Sunce, kažu, zube ima
Toplinu kod tebe tražim,
u ruci tvojoj ruku grijem
Uz tebe prislonjena,
kucaje tvog srca brojim
Mirno je, bez daška vjetra,
i prve zvijezde već se pale,
a boje prelijevaju
iz zlatne u sivo plave
BSp

.


Rekao si postojim,
postojimo u zbilji,
uvjerit će te moj poljubac,
moj dodir
Odbaci sumnje, maglene slutnje,
uživaj u trenutku,
jer, tako se čarobnim čini
Rekao si postojim,
postojimo u zbilji,
iščupavši me
iz toplih, mekih, prstiju mašte
i, povjerovala sam
Sad venem kao cvijet u herbariju
slatkorječivošću,
tim tvojim umijećem,
iscijedio si mi dušu
BSp

Orkanska bura
sve pred sobom ruši
Škure trese, o prozore lupa,
drveće povija iz korijena čupa
Gdje su sada ptice,
bura gnijezda njiše
A u mojoj duši, mir, zatišje
k'o u mirnoj luci
Osjećaji, nekad divlji konji,
u koralu sjećanja, čekaju
da i njih vjetar propuše
Lišće bura, s drveća skida,
otpalo, suho, zrakom leti,
vrtlog stvara, u vis nosi
Na moru, valovi k'o bijele krijeste,
a morska prašina
uz strme liti otoka se diže
Taj mir u duši, sputava me, guši
Otvorit ću vrata korala
na slobodu osjećaje pustit'
Neka ih bura kovitla
u prostranstva nosi
BSp

Svilena zavjesa
od bisernih kapi,
preko brvna šušti
nabačena
Zraka sunca u pećinu viri,
smaragdno zelenu mahovinu
obasjava
Pravi je odmor za dušu
šum gustih kapi
i svježina mirisava
BSp

Još jučer list zelen
već je žut
U vrtlogu vremena
izmjenjuju se doba
od nezrelosti do zrenja
I kad u prah list se rasprši
sutra će niknut novi
jer u djeliću sebe
svo znanje kreacije
on nosi
U vrtlogu vremena sve prolazi
ali i ponavlja se
od nezrelosti do zrenja
BSp

Ti i ja
ispruženi na ležaljkama
gledamo u daljinu
u obzor pred nama
Na plaži nikoga nema,
samo tišina,
miris mora
i šuškanje pijeska
pod prstima vala
Ruka u ruci
kucaji srca u dodiru
u dušu mi teku
prožimaju cijelu
BSp

Drvena barka, kao skulptura,
skladnih linija savršeno izrađena...
Od drveta tvrdog
dugo blanjana, brušena, sastavljana,
rukama milovana...
U njoj duša drveta obitava
i duša umjetnika brodara...
Dvije duše u jednoj barci,
a treća duša žuljevitih ruku,
kad je barka u moru,
njome znalački upravlja...
duša ribara
BSp

Rasulo se suho lišće koprivića
po rubovima kolnika,
po pločnicima
Pada s krošnji obilato
u mahovima
i kao sag, debeli, žuti
sve prekriva
Vjetrić ga kotrlja, kovitla i nosi,
šuška pod stopalima
Zlati se zlati, kao staro zlato
sunčevim zrakama obasjano,
i miriše, miriše
Miris prolaznosti,
suho lišće koprivića ima
BSp

I dok se tako vraćaš
u prošlost
i snovima odsanjanim
ispunjavaš noći,
ne primjećuješ
kako brzo sve prolazi,
a živjeti se lijepo
još uvijek može
jer ljepote , oko nas,
još uvijek ima,
samo otvori srce,
otvori oči
BSp

I jesen sumorna
zna biti maštovita
lijepa
kad se nekog kraj sebe ima
kada se ne čeka...
BSp

Na pločniku,
crnom mokrom
obilnom kišom
natopljenom,
iz lokve vode viri
bakreno smeđi list
magnolije
i kao da se smije
prvim jutarnjim,
kao krv crvenim,
zrakama sunca
Još samo malo
i više ga neće biti
Izgazit će ga
stopala prolaznika
a poslije će ga pomesti
i odstraniti s pločnika
Ali neka, ne žali se on
jer živio je i proživio život
gore visoko
u bujnoj krošnji
dok magnolija je
raskošni
bijeli cvijet otvarala
i tako ukrašena
svojom ljepotom
se ponosila
Živio je život živio
ali…
sve prolazi
BSp

Volim balkonske ograde
od kovanog željeza
venecijanskog stila
čipkasto tkane
Do izražaja dolazi
ljepota ograda
obojenih u crno
na fasadi rustikalnog zdanja
Umjetnička duša
ukrašavala je pročelja
zaljubljena u ljepotu
i podatnost kamena i metala
Baš volim ograde
od kovanog željeza
čipkastoga tkanja
Zastanem,
zaustavim pogled
uživam
i odlutam u razdoblje stvaranja
…
BSp