treća smjena

… .dolazile su mi danas stranke cijeli dan….neke prijetile..neke plakale…neke se šalile…i nisam planula…mada najradije bi ih sve poslala u rodno mjesto…smiješila se jer smo mi zaje…pa je red barem da ih saslušam…i pod kraj više nisam mogla…dvojica od kojih 50+ godina idu za mnom dok ih vodim hodnikom prema sobi….i jedan mi pred vratima reče…danas imate sreće ostavili smo bejzbol palice u autu..ovaj puta ćete proći bez batina….nisam ni trepnula odgovor mi je bio brz..: a loptice…gdje ste njih ostavili….?.....stali su i pogledali me u čudu….bili su iznenađeni što ih eto još se i usudim pitati gdje su si jaja ostavili….pa što bi vi sa njima …sa njima se ništa ne može….aaaa može itekao…niste nikada u rukama imali pravu bejzbol lopticu?...nisu više bili sigurni na što mislim….one su od prave kože..i jako tvrde….jako tvrde…ako znadete baratati palicom..trebali bi i sa lopticama….
….eto…tako se ja igram sa strankama….dok stvarno ne dobijem po nosu…..

prostorija je kipila od mirisa tijela, alkohola, dima i svečanog ručka…obiteljske tajne, frustracije, želje i pokore …sve je tu..nude mi se kao aperitiv…nevjerojatan je spoj istih događaja i istih sudionika sa različitim završetkom….i što je novo? -ništa…samo je ovaj zaplet koji trenutno slušam bolji…pogled mi je uhvatio i njen…zadovoljan je…konačno sjedi tu gdje se osjeća kao među svojima…zadovoljna, ali i ovdje sama…ostanu uz nju taman toliko da joj sjećanja ne mogu stići do usana ….
…umara me ovo sve brže ..i jača potreba izlaska iz prostorije…maknuti se negdje da stane prolazak svih tih energija oko mene, a treba odraditi još slikanje sa krštenim smotuljkom …i zavidim joj na nesvjesnosti trenutka…a treba još….i treba još…..
..zadnje riječi još lebde , a već osjećam kako me vuku prsti nečije ruke….pripite kumove oči skidaju me zamućenim pogledom i osjećam na svom boku ruku koja mu klizi dalje…šapće- jaka je mašina i boja je jebena, a ja bi da ga krstiš sa mnom……uuuuuuuu-čujeme-…ma samo da boja nije tako jebena….ako ga samo vidim svršit ću….al ne brini,
imaš svete vodei i kod žene…..i što sada, leti mi mislima, pripit je,- će znati stati…pogled mi je sa smiješkom, ali očito dovoljno hladan….
…pore mi pucaju, osjećam onaj dobro poznati fluid kroz živce i unutarnje treperenje..strune me počinju boljeti….i mislim si -tko je sljedeći….a treba mi…treba mi tako jebeno malo…
....naslonila sam leđa na hladne pločice kupaone…imam kojih 5 minuta da netko ne proba ući….i znam što zovem u mislima…osjećaj dovoljno jak da opije, osjećaj dovoljno živ da preplavi…znam da jedino što mogu u tom trenutku je probati pustiti taj osjećaj kroz slova u eter ...
....-treba mi dodir na mojim usnama tvoje tople kože i miris dana koji ti se uvukao u nju…i trebaju mi tvoji nježni dodiri…poljubac-……pustila sam da ode….. i ušla ponovo u vrelinu prostrije…..

... godine gospodnje 2010...
....danas se osjećam obično...u svom kutu na toplom, kod kuće...uz mene ne prede niti jedan kućni ljubimac, niti mi vjeran sluga leži ispred nogu...zašto se stavlja maslina uz martini?...doduše uz mene je čaša đina i tonika...ostavlja tanki fini okusni film u ustima....i seks mi je napameti....hmmmm....slike koje mi se vrzmaju po glavi..hmmmm.......neka ostanu tu .....ali ....ostaviti ću tu pjesmu ... rado bi ju čula....šapatom.na svom vratu.. vručim dahom ....uz sekunde odugovlačenja....uz sekunde strasti....mmmmm........

Svjetlost

Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dišem.

Samo da tiho uz tebe šutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očima čutim,
kao da ću te izgubiti, sada, ovoga časa.

Enes Kišević

Sva sreća da je gužva bila kod oboje na poslu. Neće biti suvišnih pitanja i svatko će vozit po svojoj stazi. Gledam ga i mislim si čemu se uvjeravam da se ne mogu sexati bez ljubavi, pa to radim već godinama. Zadovoljam potrebu tijela.

Mašta mi je savršena. U mašti mogu sve, sa njim ne. Nema volje, možda netko pobire vrhnje, pa mu se neda. Baš me briga. Palim ga još uvijek. Ja se ne palim više. Ne mogu mozak prebaciti na on, uglavnom je na off. Njemu je dovoljno
samo da sjednem u krilo ako želim porciju. Ostalo je manje više poznato. Svaka promjena, svaka imalo zahtjevnija situacija stvoriti će pogled sa pitanjem što nisam ti dobar ovako? što sad hoćeš?.

Ja bi se igrala, ja bi istraživala, ja bi da me dira, zavodi, da me iznenadi. Ne priznam uvijek isprike, meni one nisu dovoljne, mora se naći vremena za isprobati, zavesti, zaigrati. Čemu spavanje, pa nitko još nije umro ako je noć probdio. Pustim ga do trenutka kada smatram da je paravan odrađen da mu ego bude miran i interesantno svaki puta dovedem ga do ludila, titra, moli prekide da se ohladi, znam svaki milimetar mu na koži koji ga peče kad ga dotaknem, a ne radim trećinu onoga što bi željela, što bi voljela i svaki puta me zakoči i u korijenu sasiječe, a u cijeloj toj igri njegove strasti za mene je nula i tražim da tada napravi ono što znam da će me dovesti do vrhunca, izbacim ga iz glave tada do kraja, maksimalna koncentracija na moj užitak i molim i preklinjem nastavi nemoj stati, daj mi svoje strasti, želim te osjetiti, želim osjetiti želim osjetiti i zaigra mašta još jače sve do trzaja slasti. Zadovoljan smješak mu na licu. Tijelo je odradilo.

Gledam ga vidim da traži pogledom pohvalu, a zna i sam. Zna da je njegova igra za mene premalo.

Njegov maksimum je moj početak i moj kraj.

ljuspice mi ne drže toplinu više kao nekada.....hladnoća je nešto što me u zadnje vrijeme trese opako......evo i sada osjetim nježnu hladnu struju kako mi miluje lice..samo fali zvuk lupkanja ljuspica koje to kretanje zraka troši sve više.....
...sve smo žene u uredu...kolegu ne računam jer ne zna iskoristiti prednost svoje razlike....ili bolje ću reći ne koristi ju dovoljno.........a glavna tema su rasprodaje ..a ja lijena...neda mi se sudjelovat u tom nadmetanju....za pravu igru nemam ni hrabrosti....ili ludosti...jer prekrasan puteni kaput kojeg bi rado osjetila na sebi mogu kupiti ali nekako mi je suludo dati iznos od hrvatskog prosjeka kada će možda slijedeći mjesec ili dva to biti iznos zbroja nekih obaveza koje su ko svrake glasne.....no kupila ga je kolegica....i pita me...da zašto ne bi i ja...te novce za to nemam, jednostavan je odgovor....a nemam ih ni ja kaže ona-kako i od kuda o tome ću misliti idući mjesec kada mi dođe na naplatu....ma nemam ja muda za to....govorim joj.....
...kasnije na putu kući razmišljam o tome kako bi bilo dobro imati ga....ali izbacim misao po ne znam koji puta iz glave...
... vidim si odraz u tramvajskom staklu....svijetle samterice, jakna , torba , gležnjače i bijela kapa mi u ruci....plava kosa i frizura -strši svaka dlaka naelektrizirano na svoju stranu od kape.....naslonila sam se na sama vrata......i nema nikoga za izaći , a ako baš netko bude i ušao lako si otvori...kad na stanici oličenje kao iz svih priča ( visok, crn, tamne oči, brada ona 3 dana jeb...)....dobro je ne ulazi na ova moja vrata.... mogu ga u miru gledati još...izgleda je osjetio da ga gledam....okrenuo se , pogledao me i odlučio ipak na moja vrata....stao je do mene......tramvaj kreće preko mosta...promatram ga u istom staklu u kojem sam maloprije gledala sebe....gleda i on ...hm..a da vidimo tko će pogled prvi spustiti.....okrenula sam se ..tople su mu oči....i čujem ga –izlaziš na sljedećoj?...očima i osmjehom dajem potvrdu...hm šteta , otvorim ti ja i nasmije se...
..i eto o čemu sam ja prije razmišljala....zaboravila sam....jer ovo je bio možda i veći gušt od putenosti kaputa na meni....

..gledala sam u ljubav i znala da je to ona...bila je u njemu, sa njim prošla pored mene...
sada stojim na istom tom mjestu.. čekam da dobije lice...nisam sigurna tko je zapravo
bio dok je prozila..tko je izazvao te osjećaje...hoće li mu ponovo uspijeti..
moram se sjetiti tko je kako bi je mogla očekivati ... muči me što joj nisam
vjerovala još iz daljine...što sam odgurnula osjećaj opijenosti čim se pojavila...
tražim ju u sjećaju..dajem još izgled muškarca uz kojeg bi ju rado povezala..
je li baš on..ili je ipak netko tko još kao ni ja to ne zna..čini mi se ipak da nije.
..ja sam pogriješila...vidjela sam ju tamo gdje je nema..i kao što sam nedavno jednom
dragom licu rekla..nije mi problem zavesti..samo ću tako zavesti i sebe...

..da, želim to..da,ne znam drugačije...da ,jedino tako sam to ja......jedino tada imam sjajno plavo oko...jedino tada, ne, samo tada osjećam, tada letim , dišem, rastem, tada se smijem, tada sve ima smisao...jedino kada vidim sebe kako tražim tragove, kako promatram , kako osluškujem..jedino kada lovim...kada je lovina lovac...jedino kada je vučica vuk..jedino kada svoju putenost grebem o njegovu oštrinu...kada imam moć biti svoj izvor..kada mi tijelo uzima njegov dah...i kada ga predosjećam, kada bježim ispred neminovnog..jedino kada znam da padam, propadam u svoju zamku ..jedino kada kao feniks niknem ...jedino tako mogu biti..mogu biti sve....jer ...jedino kada želim samo onda i tada sanjam......trudila sam se biti sve drugo samo to ne...probala osjetiti želju da sam mirna i biti spokojna..biti naoko kao sve izmučene i podređene, željela sam biti govor svakidašnjice...a zašto?.....samo jer se bojim same sebe...

.

..gledala sam u ljubav i znala da je to ona...bila je u njemu.. sa njim prošla pored mene...sada stojim na tom mjestu.. čekam da dobije lice...nisam sigurna tko je zapravo bio dok je prolazila..tko je izazvao te osjećaje...hoće li mu ponovo uspijeti..moram se sjetiti tko je kako bi je mogla očekivati ... muči me što joj nisam vjerovala još iz daljine...što sam odgurnula osjećaj opijenosti čim se pojavila...tražim ju u sjećaju..dajem još izgled muškarca uz kojeg bi ju rado povezala..je li baš on..ili je ipak netko tko još kao ni ja to ne zna..čini mi se ipak da nije...ja sam pogriješila...vidjela sam ju tamo gdje je nema..i kao što sam nedavno jednom dragom licu rekla..nije mi problem zavesti..samo ću tako zavesti i sebe...

.