parablog

Ono što želim, braćo i sestre/drugovi i drugarice, jest sljedeće: želim objaviti jedan malen i beskoristan log za vas, a velik i izuzetno praktičan za mene i ovakve poput mene. Naime, imam izrazitu želju na ekranu laptopa vidjeti koliko mi je zapravo godina. Isprike na uzurpiranju javnog prostora i hvala n apažnji.

Evo i pjesmice https://www.youtube.com/watch?v=5IsSpAOD6K8

Sretna nova godina! :)))

Pasemi: "Premda ne odobravam uvijek vožnju frezom preko rajskih cvjetnjaka, prepoznajem namjeru, a ona je zaštititi, ne zato što je komotno, nego zato što je to ispravno i u takve se ljude pouzdajem. Come to mama."

Herod/ALAN4: "Početak Filma The New World. Dođi, duše. Pomogni nam u podizanju zemlje. Ti si majka...mi smo polje kukuruza. Mi ustajemo...direktno iz tvoje duše. Draga majko...što ispunjavaš zemlju svojom ljepotem. Možemo doći do kraja svijeta. Kako ga naći? Pokaži mi svoje lice...ti, velika rijeko koja nikada ne presušuješ."

"ALAN4, vidiš, u svemu onome što pišeš o ljudima s bloga, ja pronalazim tebe. To znači da ću razgovarati s tobom tek kada ćeš imati muda pogledati se u ogledalo. Do tada me ne zanimaš. Pomiri se s tim. I nemoj vrištati ko djevica, ne bih te niti štapom dotakla."

Bivša cura mi je imala 24 godine, 182 cm visine, vitka, lijepa...Ivka, Ti mene
apsolutno ne zanimaš niti u jednom pogledu, osim Baniranja, a to ću istjerati
do kraja, kako su rekli ono na TV, ili mi ili oni, pa ćemo vidjeti...

Autor: ALAN4, 10.09.2015. u 9:51, opcije



Ivka, možda te SOA malo provjeri da vidi
za koga stvarno radiš, možda ima posla
i za DORH i USKOK, svakakve ženske
MATA HARI sam ja susretao na Iskrici,
nemoj misliti da si najpametnija...

Autor: ALAN4, 10.09.2015. u 9:54, opcije


Sick.

Kako je hlaaaaadnooo...brrr...nema sumnje, stigla je jesen. Još samo da razbaca paletu boja i na konju smo. Sa hvataljkama. Ko preživi, pričat će :)

Link

Ovaj ALAN4 objesi na blog fotku svoje bivse djevojke i u tekstu ispod istraca je uzduz i poprijeko pri cemu sebe drzi, za ne zacudit se, pravednikom. Zasto mu nitko ne kaze da je budala? Pogotovo vi prijatelji Svemira, poznavatelji Energije i ostali duhovnjaci iz ladice "razno".

(Sve moram sama...)

kao moralna horizontala i vertikala ovog bloga, dolazim sa predumisljajem pociniti naaajgore djelo i reci: fuj vas bilo. Tako.

Link: Miki Manojlovic Mance, Javorova grana

Ajd bok.

Jedina zena na blogu koja ima muda pisati o sebi, neovisno o tome svidja li se to publici ili ne, i dalje je na meti bloskih crva. Rujete iz svih zakutaka, podmecete i klevecete, zadirete u osobno, svaki na sebi svojstven nacin. Odvratni ste. Ukljucujuci i onu iz tampon zone. Fuj.

Govori vam kapetanica Ketrin Đejnvej:

Nemojmo generalizirati. Kada čitam vaša iskustva kao da gledam hororac. Ja sam ovdje upoznala prekrasne ljude, nagrađene svim kvalitetama koje uopće možete zamisliti. Jer prijatelje upoznaš na najrazličitijim mjestima i kad se najmanje nadaš, samo treba biti iskren i otvoren. Ostalo se desi samo od sebe. A vama što ste se opekli i što ovdje dolazite po dnevnu dozu gađenja spram svega što mislite da niste vi, preporučam da ili reducirate očekivanja ili da mudrije birate. Iako u osnovi i jedno i drugo svodi se na isto. Nemojte biti deriščad što se baca po podu supermarketa. To vas ne čini boljim osobama od onih što se ih pogrešno izabrali. Preuzmite odgovornost. I hrabro naprijed.

Edit:

Sanjam sinoć tokom bjuti slipa od desetak sati kako se nalazim u situaciji provođenja lijenog popodneva sa dečkom kojeg sam ganjala, pa sad da se ne brukam više no što je potrebno, neko vrijeme i njegovom novom djevojkom. I razgovaram ja sa tom curom, vidim da je ok, simpatična mala munjara i pitam je: "Koliko dugo ste vas dvoje zajedno?". I kaže ona meni: "Pa oko godinu dana, s tim da smo se posljednjih pet godina nišanili". "Ma je li...nišanili ste se" i uputim svojoj bivšoj tihoj patnji (u tekstu: Btp) pogled pun osude koji je govorio više od riječi, a kazao je otprilike ovo: "Govedo nijedno, kol´ko ih je bilo svo ono vrijeme?!?".
On me pogleda ko tele, u stilu "nis´ ja niš´" i tu se u san ubaci četvrti lik kojem u tom trenutku nisam vidjela niti svrhu niti smisao, pogotovo zato jer me omeo u važnim neverbalnim razgovorima.
I sad, što se događa dalje :D
Ovo dvoje počne sliniti jedno po drugom, a ja ni pet ni šest već uhvatim Btp-a za kosu, bila je tu puna šaka kose, a njegovu novu curu povučem za pramenčić kose iznad uha i kažem im: Nije pristojno žvaliti se u društvu.
Uto se opet pojavi četvrti lik i odvede me. Nekud.

Lastane, šta to znači?

Nis´ našla tempere :/

:D

Inače?

Evo i ja trazim saveznika u Bozi. :D

U potpisu, Srna

... ne biste se nikada vratili u Zagreb.

Nemam razglednicu sa plaže jer mi je kabel za prijenos u drugoj dimenziji. Zapravo, u drugoj je prostoriji, ali htjela sam da zazvuči onako malo... senzacionalistički. Jel´ uspjelo? Ha?

Bilo kako bilo, evo zamjenske fotke.