parablog

Nekom lakše uđe u dupe nego u glavu.

Bolje je svoje jaje nego tuđa kokoš.

Na ranjenom vuku i zec kurac oštri.

Lako je tuđim kurcem mlatit po koprivama.

Ovo me podsjetilo na vrijeme kad sam silom prilika zaglavila na blogu i u trenutku blagog do umjerenog ludila pobjedonosno objavila fotku veganske sarme. Sa receptom. Nek se nađe.

Da smaknemo fokus sa gorkih teških tema, uključujući i temu nogometnog prvenstva, lijepe vijesti iz susjedne Srbije. Pogledajmo:

Nada na prvoj liniji napada i zadnjoj liniji obrane. Debeloguza masna nada što je zauzela sva ljubavna sjedala u kinu za cijenu jednog. Nada.

Svaki puta kada se logiram u ovu digitalnu palanku saznam nešto novo o sebi. Bez nosa u oblacima, a sa željom da pokušam objasniti korelaciju nade, ufanja, vjere u nešto ili nekoga i preuzimanja odgovornosti u onoj mjeri koja nas je navela da u to nešto ili nekoga povjerujemo.

O odgovornosti: ne smatram se odgovornom niti pred Bogom niti pred ljudima ako razmijenim desetak, pa i stotinjak poruka sa nekim, odgovornom u smislu da sam time pristala izaći, općiti ili živjeti sa tim nekim. Dakle, ako komuniciram na digitalnoj platformi sa nekim u ograničenom vremenskom razdoblju, evidentno i ograničenom prostoru, pa odlučim nakon što sam dala šansu razmjeni općih informacija da ne želim prijeći na novu razinu tzv. odnosa iz razloga koji su vidljivi i malom djetetu i jasno i nedvosmisleno argumentirani, to se ne bi nazivalo davanje lažne nade. Niti sam u fazonu odbjegle mladenke, niti sam u fazonu samo pitaj i dat će ti se. Samo priželjkujem najbolje rješenje za sebe, tapkajući pritom i sama ponekada čak i ondje gdje se generalno ne osjećam najbolje, a ti frajeru što još nisi naučio napisati koliko ti je godina ili kakav ti je bračni status, nisi najbolje rješenje za mene i vjeruj mi, ja niti u ludilu nisam tvoj broj.

Bila sam u ovom životu gdje je mudro prostirati ondje gdje se može i leći i aljkavo i mlitavo voljena i ostavljena da čekam dok su se propitkivale druge vilovite šanse i tužna i ljuta i očajna što sam nagazila na ludi kamen koji unatoč čarkama i slatkim zamkama nije znao procvasti, nije znao ništa osim biti ono što jest, čovjek koji nije za mene i u tom je smislu sva odgovornost za nadu, ufanje, vjeru u taj nepostojeći odnos, na meni.

Ukratko, naučite se preuzeti odgovornost za vlastite slabe procjene. Eto, hvala na pažnji.

Odlična stvar, nadam se da blogerica neće zamjeriti kaj kopiram: Link


Čovjek žena prije ili kasnije shvati kako je svako iskustvo vrijedno i da pri staračkoj dalekovidnosti ponekada bitno promakne oku. Kako njoj, tako i njemu.

Link

Thought I had it under control
But it shook me, gripped me, grabbed my soul
Heard it pound, it knocking on the door
When I knew I had to let it go

Yeah, but they call me a fool
Darling, they call me a fool
For your love, baby

And I'll be a fool any time
And I'll be a fool any time
Any time for loving you

Thought I had it under control

Ne ponovilo se ;)

Uvijek kada netko na blogu iznabraja nickove koji su na njega ili nju ostavili značajan dojam, ja u pravilu nemam pojma koji su to nickovi. Ja pamtim neke druge. Od prisutnih znam da sam ja bila gremlin poslije kiše, da je eternis bio vjetar s plinare i da je juicy mama bila juicy mama. I to je sve.

U duhu teme proteklih dana, staviti ću link na zbirku poezije "Bez zastoja i bez straha". Baš sam naišla na nju neposredno nakon (ili možda sat ili dva prije) čitanja onoga što ste pisale ovdje. Biti će dovoljno skinuti aplikaciju book&zvook i za nula kuna poslušati čitanja autorica koje su se oko teme ženskih prava i nasilja na ženama skupile u jedno lijepo jato stihova koje ćete poželjeti poslušati nekoliko puta. Jer, "aktivizam nije samo ulica, nego i stih".

https://www.bookzvook.com/knjige/bez-zastoja-i-bez-straha

IvanŠčica ovdje.

Došla sam samo provjeriti jel se možda vratio onaj jedan u kojeg sam bila zaljubljena, pa ako je sada nekim slučajem ovdje poručila bih mu da sam bolja nego prije i da se nadam da je i on nešto bolji i da što se mene tiče možemo ostaviti prošlost u prošlosti i izaći skupa na kavu, pivo, nešto po izboru ovakvi novi i apgrejdani. Moja je zaljubljenost sazrijela i sada se zove imenom: ljubav.

Hvala na pažnji svima koji čitaju, veliki pozdrav roditeljima i ostaloj užoj, a i široj obitelji, prijateljskom krugu, radnim kolegama i kolegicama i slučajnim prolaznicima radi kojih sam tu gdje jesam.

Ljubljeni, javi se dok smo još mladi! Tvoja buduća žena.

Prvo, nemam dečka niti sam napustila blog (i iskricu) zato što sam našla dečka. Tehnički nisam skroz nestala sa sajta, ovaj sam profil stavila u mirovanje zbog manijaka koji me napadao sa gomile profila sa retorikom "Ti si nepristojna (valjda se referirao na profil), Sve žene (ovdje?) su kurve" i sa nekoliko ogavnih uvreda tipičnih za neuravnotežene osobe sklone psihičkom zlostavljanju. Interesantno kod budale je to što ne možeš odrediti dal je u ranim dvadesetima ili ranim četrdesetima. No nije na meni da rješavam trpljenjem neovisno dal se doveo sam do ruba ili mu je u tome pripomogla neka kolegica. Nisam hodala ovoliko daleko samo da bih stigla onoliko daleko.

Odlučila sam se na premium članstvo, kao šanse su veće, prostor za komunikaciju izdašniji, uostalom ne treba odustajati od ljubavi iako ima i zastrašujuće čudnih članova. Sa premium članstvom dobila sam masu poruka od četiri riječi u naslovu poruke, gomilu kratkih opservacija na temu vremenske prognoze "pada kiša", "jel vruće?" i nebrojeno mnogo pitanja "kako si", "kaj ima", "što se radi".

Nisam baždarena.

Otkrila sam ignore dugme i ono mi je postalo ovdje najbolji prijatelj iako ga ustvari nevoljko koristim. No nije sve skroz crno niti sivo, komunicirala sam sa par zanimljivih ljudi, no ispostavilo se da me dobro držati u virtuali kao prijateljicu sa kojom rado svakodnevno razmjenjuju mišljenja. Dakle, nisam dogurala niti do titule drinkin' buddyja. Nije da si to želim, prijatelja imam dosta, za plemiće koji se tek spremaju postati vitezima nemam živaca, dok bi sa kraljem mogla pregovarati. Iako, priželjkujem si cara.

Pusti snovi ili ne, nebitno je, dok je sna ne možemo reći da nema pogonskog goriva za nastaviti dalje. Uostalom, ti rijetki pametni zdravi ljudi koji ipak postoje i usprkos tome što si neki nismo baš za par varijantu, dobar su, najbolji lajtmotiv boravka ovdje. Trebalo bi kliknut u glavi neku dobru vedru stvar kada se logiram, možda muzika privuče one koji vole plesati, a otjera glodavce, reptile, ili barem štetočine među njima.

Što se vrta tiče, sve je cvalo i sve rodi, bogata sam i sretna žena. Ponešto već skladištim u zamrzivač, izrađujem neke mini zimnice, čak sam se bacila u proizvodnju likera. Ovo je novi život za mene, relativno nepoznat i uzbudljiv i neizmjerno sam zahvalna na prilici koju sam znala prepoznati. Radim puno, ulažem puno, vremena i truda ponajviše, ali ne sve odjedanput. Nastojim ići malim i sigurnim koracima i sigurna sam, kao i do sada, da će se put preda mnom sam otvarati.