parablog

"Ono što je meni potrebno
to je
gomila love.
Ne, ne.
Ono što je meni potrebno
to je
netko za ljubav sa neusporedivom snagom
i prednošću od 24 sata."

Link

"Adame,
evo ti natrag
od Boga ti tvog
rebro."


Inače? :)

Link

Nema drugog načina za ljubav osim lijepog "Ja te volim na sve moguće načine".

Link

Link

Ne mogu otići na put, a da ne izrecitiram nešto. Trojma iz djetinjstva, štaš. Večeras vam prenosim pjesmu od Arana Bojadžijena, ne znam kako se piše u originalu, ali ovako se nekako čita. Ozbiljno.

Lusi, Nadžet, Huver, Papa i Isus Krist, svi zajedno u jednoj pjesmi

Kad je Nadžet raširio Lusiki noge,
mjesec još nije bio izašao
pa je ona ritmički mrdala glavom
i govorila jao jao.
Ali, kad je Mjesec najzad provirio,
Nadžet, koga je trebalo pažljivije da kontrolira
onaj Edgar (možda ste pročitali Huver -
ja sam mislio na Truvera),
odjednom se preobrazio u vukodlaka.
I tako sad vukodlaci imaju velike, masne i dlakave
piiiiiip,
što je dobro,
međutim, Lusika je alergična na dlaku,
znači, bit će opet jao jao.
Prošlo je nekoliko mjeseci
i mogao si primijetiti
kako je Lusi oko usta dobila male, oštre
linije - jesi li vidio?
To je bilo tako loše
da su morali kupati se u odvojenim kupaonicama,
jedva da su se viđali.
Na kraju, iako mjesec nije bio u ispravnoj poziciji,
Nadžet je uspio da joj ga smjesti,
što je ličilo na veliku vatru
oko koje u krugu stoji tristo momaka,
piša uvis i stenje.
Hiljadama milja odatle,
u sunčanoj Italiji,
zavičaju Buitonija i Vatikana,
Papa je koračao dugim hodnikom
i ušao u sobu obloženu mekim velvetom,
bez ogledala.
Kroz suze njegove
nježno se objavila
poruka Isusa Krista.

Eto :) Pusice :)**********

... da vidim dal´ prolazi.

http://www.youtube.com/watch?v=r31NHSJsWDU

´oće :) Dobro jutro :)

Jutros je iz naše štale
pobjegla velika krava.
Zaustavila je na polju
sočna zelena trava.

I tko bi posumnjao
na malu rosnu travu
da zaustaviti može
veliku rogatu kravu.

:)

Link

Vakero. Nemam pojma zašto je stanoviti Edvard Dorn tako nazvao ovog kauboja, nemam pojma čak niti dal´ je to ime kauboja ili ime ulice ili ime slike, grada, zvijezde.. kompozicije? Možda je Vakero samo ime ove pjesme i to je to. Ništa više od toga.

Kauboj stoji pod mjesecom
cigla boje. Vrh
njegove ovalne glave je plav,
opasač oko struka mu je
siv.

U tihoj noći
stoji fini kauboj
također tiho. Njegove ruke
su prekrižene.
Zglobovi su istureni i bijeli.

U pozadini je kuća,
vrh dimnjaka joj plav,
juhu!, i oči kauboja su plave!
Gore je nebo
sivo.

:-)

Link


S obzirom da čitam stare novine, a sve radi toga što sam jednu naviku, ispijanje jutarnje kave, zamijenila drugom, naiđoh na neobičnu povezanost ovog članka i filma Eternal sunshine of the spotless mind, što sam ga također nedavno pogledala u reprizi. Vele da je lako kao 1,2,3, pa ako je zaista tako, što reći osim "Ipak se okreće!". Hnda.

Link

Ova briljantna misao
jutros mi je pala na pamet
i obilježila dan:

Dok čeka ljubav,
čovjek-žena
bez problema može otplatiti

kredit za stan.


Link

Daleke, daleke tisuću devetsto i recimo dvanaeste, mladi Tin žestoko se zalagao za neovisnost Hrvatske i za slom Austro-Ugarske Monarhije. Pripadao je tom nekakvom buntovnom naraštaju kakvom je pripadao i mladi Zvonko šezdesetak godina kasnije, kakvom je pripadao i mladi Stjepan osamdesetak godina kasnije.
Mladost-ludost. Da im je barem to pisalo na računu što im je po završetku Igara ispostavio krčmar! Ali nije. Pisalo je: Marionnettes.
Mladi Tin je poput mnogih svojih suvremenika politiku Austro-Ugarske smatrao ugnjetavačkom, te je zagovarao ideju o ujedinjenju Hrvatske i Srbije, radi čega su njegov lik i djelo ocjenjeni protudržavnim elementom i radi čega je na koncu konca bio uhićen i zatvoren.

Ovo je napisao u svom "Skalpel kaosa", objavljenom 1938.

"Bilo je u nama odviše vatre, želje da se juri, da se preskaču društvene ograde (...) S druge strane, mnogo kičmenosti, otpora, tvrdoglavosti, vedrog divljaštva, koje nije imalo prilike da se usredsredi - jer nije bilo ni oca, ni učitelja, ni druga, pa koje nas je stropoštalo iz naših zemaljskih visina u zemaljsku svakodnevnost i dovelo do najtežih lomova (...)
Išli smo za idealom. I živjeli smo odista od ideala. No, dobili smo toliko toga po nervima, da smo morali sto puta klonuti i očajavati (...)
Što sve nijesmo poduzeli da postignemo neki okvir, da se smirimo, da damo zaslužen izgled svojem duševnom i društvenom životu.
Ali redovno smo zagrlili - maglu (...) zato jer smo htjeli obuhvatiti oblake."

Eto. To bi bila mladost. Za one koji su toliko zabavljeni i zatravljeni povijesnim nazovi činjenicama, kao da su im, brate i sestro mila, osobno prisustvovali. :)

Osvanulo je divno jutro. Još samo prije četiri sata činilo se da će noć potrajati čitavu vječnost. Grad tih, spokojan, čak i putnici u noćnim busevima mirno drijemaju kao da nije niti najmanje bitno hoće li prespavati svoju silaznu stanicu. Možda ih Čuvar noći od budnih i polusnenih potapše po ramenu kad je vrijeme za poći putem Tvornice? Ako čuva i mene, možda zaista nije nužno budno budniti. Možda je zaista bitnije budno sanjati.

Link

Blaženo jutro što si pametnije od prethodnog jutra, a od noći pogotovo. Blagoslovi ovaj log, te mu daruj mir Božiji.

Link

Ljeto, godišnji, sretna :D

Link

Link

živa sam kao srž u drvetu
zubi mi cvokoću kao muzički instrumenti
u jednom uvjetu pauk mi plete mrežu
u drugom zrikavac zriče čitavu noć

a to je kraj

do kojeg me dovela
nit više nit manje
- daska za kroćenje valova.

(kaufman i ja)