srp mog djeda antuna

glede mojih izleta u makrobiotiku...

..pri zamišljanju okusa algi u tanjuru, ne znam zašto sam im pripisivala svojstvo 'neobičnog'.

nešto poput bananka ili lanenog ulja.

onako, nešto neusporedivo s ičim poznatim.


kako mi, pobogu, nije palo na pamet da bi mogle BAZDIT na more ?!


F.U.J.

eto takva vam je moja kćer.

i kad je stisnem čvrsto uz prsa da ne zvjerka okolo neg pojede do kraja, ona se zapilji u nabore majice ko da gleda najbolji đelin odabir.

pogledom mi raščijava majicu.

i prije je bila sklona padanju u mliječnu komu.

prije.

a sad..što je veći input mlijeka, to je ona budnija.

nema veze što je već noć.

nema veze što nije spavala uopće.

nema to veze.

ona je budna da budnija ne može bit.

budna ko um starog jogija.

kad možete zagrlit nekog objeručke
a da vam pri tom
cijelo tuđe rame i tuđa lopatica
stane ispod brade

- e to znači da imate posla s malim djetetom.

kad možete zagrlit nekog samo šakom
da vam dlan počinje na jednom tuđem ramenu,
a prsti završavaju na drugom ramenu istog tuđeg

- e to znači da imate posla s malim djetetom.

kad možete prislonit zapešće vlastite ruke pored tuđeg lakta
i istovremeno
prstima prelazit preko tog istog tuđeg dlana sve do vrhova (tuđih) prstiju

- e to znači da imate posla s malim djetetom.

i unatoč svim mojim verbalnim bravurama ( i eskapadama, okej) kojih se školovani kroatisti groze, a opušten narod raduje, u trodimenzionalnom životu, nakon umora skupljanog više tjedana i izrazito ojačanih bicepsa i tricepsa, ulovila sam sebe kako je častim uspavankom sljedećeg sadržaja:

.i dvadesetšest
..i dvadesetsedam
..i dvadesetosam
..i dvadesetdevet
..i trideset
..i tridesetjedan
..i tridesedva
..i tridesettri
..i tridesetčetiri
..i tridesetpet
..i tridesetšest
..i tridesetsedam
..

i unatoč grozi od neinventitvonsti koja me u prvi mah napala, učas me stigla spoznaja da je eter opustio od vike. prodala sam se za malo tišine i nije me sram.

od tad ustrajno brojim. i glavne i redne :)

i nikad do sto nisam stigla.

i toplo se nadam da neću:)))

što se veselim trapericama.

ko da nisu zastupljeniji od žena na gotovo svim životnim područjima, sad su se počeli gurat i u rađaone.

muškarci.

u rađaonama.

za njih imam tekst u glavi ko za susjeda od prijateljice koji nam je znao upast na ženske čajanke s rumom i marihuanom: 'onnno, kaj radiš tu?' nisi potrebit, pomnožen si s nulom, vodimo razgovore za koje nisi komeptentan, irelevantne su tvoje teme i nesmiješni tvoji vicevi. idi bit muško na neki drugi kat.

ak se upravo ne rađate i ak niste dr.med. onda ..zbilja,...KAJ vi tražite u rađaonama?

jel bar svugdje morate bit nazočni? gurnut svoj mali nos? pričat poslije u birtiji kak je to bilo predivno iskustvo? lamentirat o politici bolnice prema rodiljama? žučno izlagat fakte o porođaju dok vam istovremeno žena ostaje u drugom planu???

zamislite drskosti, jebote. O.N. priča o iskustvu porođaja.

to je ko da ja odgledam sve epizode M.A.S.H.-a i pričam okolo kak sam bila u ratu.

šta vi mislite o tome?

ne mogu objasnit kako sam se od trudničkog dućana stvorila u indijskom dućanu. zbilja ne mogu, al jesam.

osim suknji koje su mi se tek malo svidjele, privukle su me super perike (prave i istinske) i ja sam već počela vrtit u glavi tko mi ima rođendan uskoro da ga usrećim. 'a imate i trudničke perike' rekla je kolajah sva vrckava.

'ne, to su za žene koje idu na kemoterapiju', rekla je gospođa u godinama, bolno realna i bez smisla za humor.

'no, dobro, sestro', pomislila je kolajah posrano i nestala iza zastora.

suknja mi je bila uska, al mi je onda gospođa u godinama dala vreću krumpira i neko vrijeme me uvjeravala da mi baš dobro stoji.

'ma jebi se ti, idem ja rađe spizdit novce u bombonijeraonicu' pomisli kolajah i izađe van.

no, po izlasku na ulicu, spopao me sindrom buridanova magarca.

točno šest koraka lijevo od mene stajao je kandit, a točno šest koraka desno od mene zvečevo.

prvo sam malo mislila, a onda mudro zaključila kako garant nemaju kraševu rižicu u čokoladi ter odustala od lijevog i desnog i odabrala živjet u šećernom deficitu još neko vrijeme.

to je zadnje čega se sjećam.

kako sam opet kupila nešto u indijskom, makr sam se bogu i vragu zaklela da neću više tamo uć, ostat će mi misterij.

nema ciganluka do indijskog ciganluka.

došla sam u godine kad dobivam poruke: 'jel te zanimaju mlađi dečki?'

a lijepo sam im htjela napisat priču o svom nonotu. al kad kažu:pišite u status, a ak vam ne stane, napišite nastavak dole u komentarima.

ko da je priča o mom nonotu rola wc papira pa se cvika po potrebi.

ma nek se jebu.

to me čak malo vrijeđa.

generalno, imam problem s definicijama. pri poduzimanju akcije definiranja sasvim SLASNO kršim gotovo sva postojeća logička pravila definiranja. istina, ne kršim u svakom pokušaju sve, ali to sugovorniku uopće ne olakšava sudjelovanje u razgovoru. primjerice, dugo sam koristila izraz 'nešto kao šalša' kad sam htjela opisat apsolutno sve što je bilo jestivo, crveno i gusto. okej, to može ukazivat na neumješnost definiranja određenog pojma, ali i na jednoličnost ishrane mi :D

redundantnost i slikovitost podataka je češća greška koju radim u pokušajima definiranja ičega. jebiga.

zato sam danas promišljala o rečenici koja mi je trebala pomoć da dobijem ono šta oću. da izbjegnem upitnike iznad glave. ne moje. namjera mi je bila kupiti onu plastikicu za između štednjaka i perilice za suđe da mi ne kapa voda između. jebote, ja ne znam šta je tu nejasno, al prodavačima je. a nisam s jednim pričala o tome.

i, što je zanimljivo, ženske prodavačice uglavnom ipak ubrzo skuže šta oću. muški me gledaju ko idiota. danas sam očekivala muške pa sam iz tog razloga morala osmislit jasnu i konciznu rečenicu za njih. glasila je:

'trebam plastičnu traku (genus proximum) koja ide između kuhinjskih elemenata i priječi kapanje vode u međuprostor (dif.spec) (ja bolje nisam znala, jebemu).' (već se sredinom rečenice počinjem blago cerit jer mu vidim upitnike)

muški prodavač: (ponovi polako svaku moju riječ, okrene se na peti, ja hodam za njim ko pilić, dođemo do drugog frajera i prvi mu tu istu rečenicu ponovi s jačim naglaskom na 'plastičnu')

drugi muški prodavač: (ponovi polako svaku riječ s naglaskom na 'plastičnu' i tako se malo gledaju njih dvojica)

kolajah:(stoji sa strane)...ermmm.....pri čemu se može raditi o sasvim ne-plastičnoj traci (mislim, momci, surađujte, postavite mi podpitanje, nemojte tako usko gledati na stvari)

drugi muški prodavač: (mahne rukom u stilu 'slijedi me')

kolajah: (slijedi)

drugi muški prodavač: (mrmlja u bradu) aluminijska T lajsna (gazeći velikim koracima)

kolajah: kak ste rekli? (slijedeći ga ko pile)

drugi muški prodavač: aluminijska T lajsna (gazeći velikim koracima)

kolajah: T lajsna.... (slijedeći ga ko pile)

drugi muški prodavač: da, zbog oblika profila (pogleda me iskosa)

kolajah: profila ...

drugi m.p.: (samo me pogleda ponovno iskosa)

kolajah: aaa, ima dole neki produžetak da se ne miše sim -tam

drugi m.p.: (opet me pogleda iskosa, svedulj gazeći velikim koracima) kolka dužina ti treba?

kolajah: (podigne ispruženu ruku ravno pred sebe i s prstima druge napravi rez tamo negdje između ramena i lakta ispružene ruke) ovolika!

drugi m.p. : taman!


i bila je 36 kuna pa sam se zahvalila i otišla.

da mi nije već prije palo na pamet kupit velika ravnala i nalijepit na njih neku plastikicu da je fiksira i to koristit kao sprečavaoca kapljica i mrvica da padaju u procijep, sad bih rekla da ću to napravit.

al nema ni ravnala dugih skoro ko moja ruka. znam jer sam tražila:/

moj vikend:)

neki bi rekli da je tajna u prosijavanju brašna, al ja mislim da je u svjesnosti i prihvaćanju.

jer ovaj put ga nisam radila uz 26 drugih stvari.

nit se grčevito koncentrirala da u ničem ne progriješim.

ovaj put sam ga radila u floatin modu, sasvim pomirena s tim da ću opet jest fini al nedignuti, plitki kolač.

i ispao je FANTRASTIČNO.

moj svjesni đumbac.

... što ljudi misle, temeljem profila il loga, da pušim travu. il tamo neke druge supstance uzimam.

grozno mi je zbog njih.

jer procjenjuju da za takav tekst to treba.

pa mi nude da se drogiramo zajedno.

a šta bi mi zajedno radili dok ne počne djelovat?

umrla bi od dosade s njima.