vještičje kronike

u veljači 1884. engleski slikar, kritičar umjetnosti i polihistor John Ruskin
je u Londonskom meteorološkom institutu držao predavanja o vremenu, u kojima je iznio svoju inicijativu
nazvanu 'Olujni oblak devetnaestog stoljeća', usmjerenu protiv 'vjetra tame' i 'oblaka kuge' koji su,
prema njegovoj procjeni, posljednjih godina devetnaestog stoljeća počeli obavijati viktorijanske gradove.

Skeptičnoj publici objašnjavao je svoja – kako ih je opisao – pomna meteorološka mjerenja i iznosio žestoko protivljenje industrijalizaciji i zagađenjima koja ona donosi, prvenstveno zbog 'gorčine i zlobe koju donose nova vremena' i,
što je isticao kao još važnije,
strastveno je govorio o tome kako te meteorološke promjene uzrokuju psihičke probleme pojedinaca
i društvenu 'moralnu tamu' koju sa sobom donosi suvremeni tehnološki i industrijski razvoj.

Ruskinovo doba doživjelo je nemilosrdnu transformaciju pastoralnih krajolika u industrijska središta.
Sve je mirisalo na sumpor, ugljenu prašinu i ljudsku patnju.
Čađavi zrak, kemijski i ljudski otpad, buka strojeva – sve to je bilo daleko više od puke fizičke smetnje:
bili su to napadi na osjetila, na oblikovanje raspoloženja i ponašanja uzrokovanih utjecajima
koji u to doba još nisu bili u potpunosti shvaćeni, govorio je Ruskin.
On je vjerovao da nemilosrdni tempo industrijalizacije sa svojom kakofonijom strojeva, umnoženih tvornica
i uništavanja okoliša potkopava psihološko blagostanje ljudi;
da je umu, slično kao i tijelu, potrebno zdravo društveno i fizičko okruženje kako bi mogao napredovati.

Danas, skoro stoljeće i pol kasnije, kada se jedva nosimo s novim naletom značajnih promjena okoliša,
'oblaci kuge' postaju mračno doslovni pojam.
Globalne prosječne temperature su od predindustrijske ere do danas porasle za oko 1.1°C,
a većina tog zagrijavanja dogodila se u posljednjih 40 godina.
Polarni led se topi, razine oceana i mora rastu; superćelijske oluje itd itd

Dok klimatska kriza mijenja vrijeme, zakiseljuje oceane i ruši temperaturne rekorde zastrašujućom upornošću,
čovjek zaista dolazi u iskušenje da se zapita: mijenjaju li se na isti način i naši umovi?

- u toplijim danima je manje vjerojatno da će imigracijski suci presuditi u korist tražitelja azila
- u takvim danima studenti ostvaruju statistički lošije ispitne rezultate nego u dane s umjerenom temperaturom
- što su dani topliji, u većoj su korelaciji s kraćim vremenom provedenim u učenju
- visoka dnevna temperatura predviđa povećanu učestalost internetskog govora mržnje
- nasilje u obitelji raste s toplijim vremenom
- isto vrijedi i za stopu samoubojstava

Postoje i istraživanja koja pokazuju da vozači češće trube (i dulje se naslanjaju na automobilsku sirenu)
pri višim temperaturama,
a vrućina je i u statističkoj korelaciji s agresivnijim ponašanjem i kaznama u sportu:
u nogometu i bejzbolu je tijekom vrućih dana vjerojatnije da će se igrači potući (čak i sa suigračima iz vlastitog tima),
a suci će na utakmicama lakše posegnuti sa žutim i crvenim kartonima ako im je tog dana prevruće na terenu.

..istraživanja pokazuju da se klimatski utjecaj proteže sve do duboko u brazde u kori našeg mozga.
Čini se da brojni uzročni aspekti i simptomi migrene, moždanog udara, napadaja i multiple skleroze ovise o temperaturi.

U Tajvanu, pišu autori, rizik od hospitalizacije zbog shizofrenije raste sa povećanjem raspona dnevne temperature.
U Kaliforniji s većim dnevnim promjenama temperature raste broj prijema u bolnice zbog različitih poremećaja
mentalnog zdravlja, samoozljeđivanja, namjernog ozljeđivanja druge osobe ili ubojstava“.
U Švicarskoj se hospitalizacije zbog psihijatrijskih poremećaja povećavaju s rastom temperature,
a rizik je posebno izražen kod osoba s poremećajima u razvoju i shizofrenijom...
i tak

časopis BUG- za one koji žele znati više:
https://www.bug.hr/znanost/mozak-nam-se-topi-43050?fbclid=IwY2xjawE4MsVleHR
uA2FlbQIxMQABHYexJHpnhv1HFBZuWEUAjMSeelRGGSz8S0UnVYj91ymksYhUdCGToYRN4A_aem
_XAWXDID2-xHtjOKpxQCZiw


doc berecki FB

izvornik - Aeon, C.P. Aldern, The Melting Brain)


dakle, ak već nismo dost ponoreli, svakak bumo ...

tuga :(

"Došao sam dati potporu ovim ljudima koji stoje oko mene.
Ovo što se događa s druge strane Trga neodoljivo podsjeća na Poljsku i Mađarsku,
a kad spominjemo te dvije zemlje nemamo razloga biti previše optimistični.
Pored tolikih problema, pored tolikih žena koje se svakodnevno prebijaju i ubijaju,
najveća briga u Hrvatskoj je kako se žene odijevaju i da li će biti uljudne i da li će skuhati ručak kako oni očekuju.
Bilo bi pametnije da pokažu kako su ravnopravni i da vole svoje žene.
Mnogi Iranci nisu ponosni što su Iranci zbog svega onoga što se događa u Iranu.
Jedino u Hrvatskoj neki žele biti Iranci, nećemo im to dopustiti.
Vrlo ponosno stojim s ove strane Trga.
Nemam ništa protiv toga da se netko moli, međutim, ono što se krije iza tih molitvi,
to smo vidjeli u povijesti gdje to vodi, prema lomačama.
Dok god sam živ i bavim se politikom, neću dopustiti da moje kolegice, supruga i sestra budu drugotne.
Žene sigurno nisu krive za ovo kakva Hrvatska je.
Mislim da žene donose dodatnu kvalitetu života i vode prema boljitku.
Sve ove njihove molitve i priče u meni izazivaju tihu jezu. Oni nas vraćaju u srednji vijek" - zaključio je Matić.

prvi političar od kojeg sam čula da je spomenuo CIS izraz

HRTv tek u 19.minuti objavio da je umro Fred Matić

ostalim televizijama ovo je bila prva vijest


555 dana je trajala kazališna predstava na savskoj, u zgb, kada su plašili građane grada zagreba sa plinskim bocama
kada su im na poklonstvo dolazili kolinda, bandić i ostala kamarila
nije se dao
i ipak je objavio registar branitelja
čim je otišao sa ministarskog mjesta stranica se ugasila
tuga, zaista tuga

i
slava mu

jer branitelj, ljudina, čovjek

i moj Eu zastupnik

Predrag Fred Matić - 1962.- 2024.

pa da smanjimo priču o tome kako je "nekada" bilo bolje, jer znao se "red"
i da treba slijepo poštovati i slijediti tradiciju, jer gdje smo onda...

„Jaučem godinama. Sise moje, dva bila hljeba još su puna mlika.
Nit mi je živit, nit crknut. Ostarilo mi lice, ostarila duša, samo su sise djevojačke.
Pisat nisam naučila pošteno. A jal' sam se i napisala; svom Stjepanu u vojsku jednom, svom Stjepanu iz Splita jednom
i sad ovo vami.

Pravoslavna sam, to znate. Molim se Gospi Sinjskoj. Pišem ćirilicom, valjda to nije neki problem.
Bog je jedan, za sve nas, a i Bogorodica. Ako ona pravi čudesa, to ih pravi i za nas i za vas.
Nami ode čudesa triba.
Pomoć tražim od čudotvorne Gospe.
Otkako sam pobigla sa službe u Splitu i vratila se Stjepanu, samo s Gospom pričam.
Ona dobro zna da nije moja volja bila ić u Split i dojit ono bolesno i slabačko tuđe bogatunsko čedo. Malog Šimu.
Molim svoju molitvu, od mojih misli sastavljenu.
Nema u njoj reda, poklika i amena.
Sve me straj da neću dospit izgovorit sve tjeskobe. Dok zazivam, mliko mi probija košulju. Kapa po podu crkve.
Lipi se na prašinu.
Ne govorim Gospi ništa o tom. Vidi ona i sama. I pušta.

Da vam kažem kako su počele moje muke?

Muž Stjepan unajmija me prije ne znam koliko godina. I ona mater njegova.
Unajmili me gospodi da im dojim sina.
Rekli su mi da i druge rotkinje iz našeg drniškog kraja idu u gradove po istom poslu.
Bogato ih plaćaju, i novcima, i đerdanima.
Naš je život ovdi gol, naši su ljudi siroti, ali naše je mliko čisto i gusto. Miriše na kadulju.
Puno sam priča čula. Sve ih pamtim, čak i imena dice koja su na drniškim sisama podignuta.
Htjelo se Stjepanu i svekrvi sisama mojim vratit dugove, nabavit zemlju, sagradit kuću ka u popa, da je svi vide izdaleka.

Otkad je doktur poručio Stjepanu da se traži dobra dojilja, počeo on sračunavat. Izbrojava,
ispitiva kako će nadokupit jedno, isplatit drugo, ovo nabavit, ono pribavit, tamo proširit, amo povećat.

A Ivi sinu mom bilo samo nekoliko miseci. "Može on i kozjeg mlika", reče svekrva.
"Sve će proći, kćeri saberi se, bit će opet dobro", bubnjaju mi u ušima njezini savjeti.
Ivo moj sitan u kolivci ko pilence. Na oproštaju gleda u svoju zlu maju, rano moja.
Dojila ja tuđe dite. Napredovalo ono.
Ćaća njegov u postelju mi se uvlačija. Hljebove dodirivo.
Moje dite bez majke umrlo. I nitko mi nije javlja. Jal' živit, jal' crknut.
Čim sam saznala, pobigla sam u svoje Maovice.
Svakog jutra odlazim Ivi. Kleknem, otpustim košulju, izvučem iz nje obadvije sise,
pritisnem ih žestoko na onaj humak i zajecam: "Ivo, rano, vraća ti se maja i nosi ti dva bijela hljeba."
Ne čistim koprive ni drač. Nek boli, zasluženo je. Peče ka što je Isusa pekla kruna.
Nisam više mislila o malom Šimi kojeg sam ostavila.
Što jede, boluje li? Gospe moja, jel i to grij? Ne može bit, moga Ive nema više.

Stjepan me pogledava, ka luđakinju. Ne govori ništa. Mučim i ja od njega.
A onda se u muci tješim da nisam jedina. Pričam samoj sebi slične sudbe.
Jedna je iz Drniša isto unajmljena i odvedena u Trst kod Talijana. Bilo je to poslin mene.
Jedna ošla dojit nekog Ivana Galeba. Mladić se poslije zahvaljivao ka da je svetica s oltara.
A tko će znat, sigurno su malom Šimi nekad mene spominjali. Jal' su prešutili.
Svakakva su vrimena došla kasnije.
Ja jesam mirna i molim se Bogorodici, al sam ipak pravoslavna.
Ko će znat, možda Šime ispašta moje grije? Dojilja je ka mater. Više od nje.
A opet se tješim, takvih je slučajeva u našim krajevima puno. Sve je mlikom izmišano.
Čudno mi što se o tom više ne priča. Neko ima koristi kad to zatajuje.
Sreća je naša što je Gospa prosvitlila gospodina Milana Begovića iz Vrlike pa je baš o meni zapisa priču.
Nek se zna kakve smo muke proživljavale. Jedna naša je i njega dojila.
Zato je on tako dobro upućen u patnju onih koji nemaju pravog hljeba, a svojim hljebom hrane druge
koji i pravog kruva imaju previše.
Jesam zapetljala. Volja me sve izreći. Brzam, dok me još slušate. Straj me da netko od važnih ne poviče
da se moj glas ne može prevesti.
Bogorodica sve razumi. Bog je jedan za sve nas.
I sise se sisama dojilje zovu samo onda kada u njima teče mliko. Kod mene neće prestati. O, Gospe moja!“

„Dva bijela hljeba“ Milan Begović

naslov dugometražnog hrvatskog filma iz 1947.

jer hoće, jer žele, jer mogu,
i ništa sad uobičajena kuknjava, ima d'mremo, danas je nema, ni u tragovima
iako su temperature extremne, medicinski ozbiljna ugroza za zdravlje, a na sve strane upozorenja
...izbjegavajte sate izlaganja suncu između 10-17h, držite se hlada, imajte pokrivalo za glavu
konzumirajte dovoljno vode, izbjegavajte prženu/masnu hranu i alkohol itd itd

i svejedno ili unatoč/usprkos
toliko ljudi, desetine tisuća ili više? po svuda, diljem lijepe naše, pješaći po cesti, daleko od ikakvog hlada
mahom u ozbiljnim godinama, jer su na procesijama, i hodočašću k Marijinim svetištima
i tako kilometrima, a neki i po nekoliko dana
a onda sjede,kleče, stoje, pod nesmiljenim suncem, na otvorenom i slušaju misu, mole, jer zavjet..
jer vjera

doista- živjeće ovaj narod

i amen

dakle pitanje za promišljanje
gdje je Isus onda našao osobe imenom Matej, Toma, Ivan, Šimun, Petar, Filip, Jakov..itd
:)))
također kažu da je Marija bila djevica, ali po bibliji Isus je imao stariju braću

ili je prevruće, pa mozak sasvim lako malkoc zakuha, tražeći logiku...

a i Kutleša eto svećenika optuženog za pedofiliju, po splitskom državnom odvjetništvu smjestio u svećenički dom,
u Splitu gradu, gdje i dalje održava mise
iako je papa Franjo u vezi takvih slučajeva dao drugačiji naputak

jel sve ošlo u sotonizam i klanjanje zlatnom teletu i "ne razumijem pod milim bogom šta je ovo sve trebalo značiti"
ili vam je bilo tres bien i ok i originalno i umjetnički nadareno, inspirativno "ženijalno"

izjasnite se slobodno :))

danas je baš krasan ljetni dan
onako zdravo ljetno topli, ali bez sparine, bez težine vlage
i vjetrić struji, i njiše zavjesu, a moja pesa se strateški namjestila
da zavjesa u svom lelujanju klizi preko njenih leđa,
i vidi se da uživa i drijema, tek tu i tamo strizne uhom i to je to
milina
i cvrčci se čuju, pa utihnu, a onda opet započnu, glasnije
a sa zvonika stare crkve čuje se ćuk
i stvarno je mir, i tišina, jer čuješ pčelu u letu
onaj ljetni mir vrućeg ljetnog popodneva, u kojem je sve taman
i kako treba biti
i toplo i smirujuće i lijepo, i usporeno i lijeno, lijeno...

i misli idu u sporom ritmu, dok se sporo miješa eiskaffee
jer obavila se usputnu kupovina i popodnevna šetnja
i odbio se poziv na kavu, a stigao je od muškarca, novoga u kvartu,
s kojim se prethodno sretanje svodilo na smiješak i kimanje glavom
ali danas je progovorio...

jer "muškarci" u haljinama dociraju drugima kako će se osjećati, u što će vjerovati, kako se oblačiti,
vjeruju u jednog Boga ali taj je ipak nekako podijeljena ličnost,
jer malo je Bog otac, malo je Bog sin a malo Bog duh sveti,

vjeruju i propovijedaju o Kraljevstvu nebeskom dok sami ipak preferiraju zemaljske blagodati,
također propovijedaju mir, dok su svoju religiju širili ognjem i mačem,
danas doduše samo blagoslivljaju topove da budu malo ubojitiji i precizniji od nevjerničkih,
petljaju se u brak i obitelji dok svoju nikada nisu imali,
znaju sve o snošaju, ali eto oni čak ni ne masturbiraju što ih ne priječi da budu stručnjaci za seks
i kako, kada i u koju svrhu bi ga trebalo prakticirati
jasno je također da su i hr svećenici prikrivali pedofiliju

o Djevici i začeću treba li? opet? stvarno?
i znamo li da je imala oko 16
dok je Josip bio prešao 40.
a danas su ta neka prevažna svećenička lica imali i press konferenciju
jer je njima Rodna ideologija nekaj strašnoga, pa i je, jer ne postoji taj Pojam rodna ideologija, osim kod njih
i ta riječ je na razini psovke, uvrede, slično kao što je i feminizam kao riječ-pojam na razini F-word
neko je nešto rekao, za nešto optužio, i nema sad tu dalje objašnjavanja,
itd itd
i zapravo već stoljećima i jako dobro, oni upravo svoju Ideologiju nazivaju vjerom
i jako dobro njome trže

a zašto takav naslov?
zato kaj su oni krasni lusteri u katedrali poklon kockarnice/ kasina iz Las Vegasa
wow i khm
i to bu vam objasnil svaki turistički vodič
i zato kaj katedrala zapravo nema svoj stil u smislu arhitekture
jer je mješavina gotike, neogotike, renesanse, a ima i dost baroka
i tak opći - mišung
svega i svačega u prvostolnici
i zanimljivo mi je to s čime se mi sve positovjećujemo..

zadržavam te
da mi još malo pričaš što se događa u tvom životu, sada
iako znam da ničega nema
zadržavam te
da mi još malo činiš društvo, da vidim da li si pozitivan
ili svime i svačim ogorčen
zadržavam te
da budeš još malo tu, da procijenim dal ima žaljenja, sjete
ili je sve prekrilo vrijeme
zadržavam te
da bi shvatila da li mi nedostaješ ili ne
i da li ima kajanja kod tebe
zadržavam te
da bi upio moj miris interesa, za sve tvoje priče
koje si nekada tako lijepo pričao
zadržavam te
dulje nego što je ionako potrebno
jer sutra je dan kada sam te otjerala od sebe…

pkaj je iduće?? da žena komentira utakmice i ocjenjuje igru, momčad , igrače? :)))

a kako je kod nas sve šega i šala, i zapravo sami sebe zdriblamo, al bez greške i skoro pa uvijek

"čuvari" hrvatskog jezika, sami sebi postavili ploču
i sakupilo se birano državno društvo, skup sa Gavranom?
i na ploči lijepo piše

...matica hrvatska izradila je nacrt i predložila vladi rh
da se donese zakon o hrvatskom jeziku...(ha??ko nam ga to oće?)

a onda tamo negdje postoji i prijedlog, ne na ploči, i da nema sad tu labavo

da bi trebale postojati i tzv "kazne za nepoštivanje hr jezika i pravila" !

pa eto, neka se započne sa kažnjavanjem...mam,

kao zorni prikaz "dadakanja"

jer upotrijebljena sintagma "predložila Da se donese zakon"
trebala bi ispravno i po Hr jezičnom normativu glasiti

"predložila donoŠenje zakona"

sukladno zakonu o jeziku :)

i? kaj sad?
lupati macolom po ploči?
satrt je?
po tiho zmenjati ovu sa novom?
ili
naplatiti iz prijedloga predviđenu novčanu kaznu?
koliko stotina/tisuća eurića,

e pa gavrane, e pa ministrice, e pa plenky, e pa matice, matice

svi redom "biseri" našeg mora sinjega :)

Zaljubio sam se čim je supruga umrla, nitko od rodbine ne priča sa mnom’

“Ja Slavonac, ona Međimurka – supruga i ja dobro smo se slagali kroz život. Imamo kćer koja danas ima 41 godinu,
i mnogo rodbine.
Ja sam imao tri brata i dvije sestre, a ona brata i sestru i oboje smo jako držali do dobrih obiteljskih odnosa.
Često smo se družili, zajedno išli na izlete, piknike, ljetovanja, često bi se okupljali u obiteljskim kućama iz kojih smo potekli. Što god je kome trebalo u životu, bili smo si na pomoći”,
govori na početku našeg razgovora gospodin Andrej.

No, preko noći je, u dobi od 67 godina, izgubio svako prijateljstvo, svaku pomoć i razumijevanje od strane rodbine
i cjelokupne okoline.

“Da bi shvatili što se dogodilo, moram se vratiti u one 43 godine braka.
Supruga je od mladosti bila krhkog zdravlja, njoj je doista svaki propuh smetao.
Borila se s ozbiljnom autoimunom bolesti kože, alergijama, na to su se nadovezivale i druge razne boljke
koje su narušavale kvalitetu njezina života. Radila je uredski posao, ali je stalno bila na bolovanjima.
Sve se to odražavalo i na mene i kći. A kako je kroz život uzimala silne lijekove, naposljetku je dobila rak debelog crijeva.
Pet godina smo intenzivno obilazili liječnike, alternativce, nekoliko je operacija morala proći, dugo je ostajala u bolnici.
Patila je, i ja s njom”, priča nam gospodin Andrej.

Posljednjih mjeseci, kaže, supruga više nije ustajala iz kreveta.
Kći im se davno odselila i zasnovala svoju obitelj u drugome mjestu.
“Ja sam joj bio jedini na usluzi 24 sata dnevno, jedino pred sam kraj je na sat dnevno dolazila i medicinska sestra”,
rekao je naš sugovornik i dodao da mu ništa nije bilo teško, jer je i ona u životu učinila mnogo dobra za njega.

“Bila je povučena, ali iznimno odana svojoj široj obitelj, pa mogu reći, i mojoj.
To naglašavam da shvatite koliko se trudila povezivati nas sve.
Obiteljske prigode nikad nije propuštala, uvijek je govorila da je obitelj najvažnija u životu,
što sam uz nju i ja naučio, prihvatio i poštovao.
Cijela je obitelj s njezine strane bila takva, nikad se nitko nije rastao, nije bilo, barem ne meni poznatih, preljuba,
i bili su veliki vjernici. Dolazili su nam oni u posjetu dok je bolovala, imala je podršku svih nas”, ispričao je.

“Supruga je umrla nedugo nakon što sam otišao u mirovinu.
Da ne klonem, uključio sam se u jednu lokalnu udrugu umirovljenika te s njima odlazio na organizirane izlete.
Već na prvom izletu upoznao sam ženu, šest godina mlađu umirovljenicu, također udovicu.
Cijeli smo dan proveli zajedno u razgovoru, šetnji, za ručkom u planinarskom domu na Papuku.
Živnuo sam”, rekao je.
Kako je ispričao, zaželio se bio novog društva –
u tjednima koji su uslijedili nakon smrti supruge, bio je usamljen, televiziju nije mogao gledati,
duga nakuhavanja za njega samog nisu mu padala na pamet.
“Kad sam na mobitelu duže prebirao po društvenim mrežama, imao sam osjećaj gubljenja vremena.
Na kući nisam imao što raditi, niti sam tada imao volje za to.
I za duge telefonske razgovore s rodbinom ponestajalo mi je strpljenja.
Ponekad, najčešće nedjeljom, posjetila bi me kći, ili netko od rodbine, ali sve u svemu, ukratko, praznina u meni,
praznina oko mene”, govori.

Ljubav je na sve to došla – iznenada, samo tri mjeseca nakon smrti supruge.
“Nisam se namjeravao ponovo zaljubiti, no moram priznati da sam već polako duboko u sebi priželjkivao prijateljicu
s kojom uvijek mogu ići na kavu, šetnju, dijeliti ručak.
Ali meni se dogodila ta neka slatka opijenost i nisam se libio to odmah pokazati cijelom svijetu.
A onda sam dobio hladan tuš od okoline”, govori iskreno.

“Najprije mi je rođena kći rekla da me ne žele više vidjeti i zaprijetili mi da neću vidjeti ni unuke
bude li druga žena kročila prag njihove kuće.
Zatim me nazvala sestra, da sramotim obitelj i od sebe radim klauna.
Ostala rodbina pokojne supruge samo mi je poručila da ne mogu vjerovati kakav sam ja to čovjek.
Govorili su da sam jedva čekao da mi supruga umre, da nađem nekog drugog.
I da ljubujem dok su oni još u dubokoj žalosti”, kaže gospodin Andrej.

Mimo svih, on je nastavio romansu.
“Nitko oko mene nije mogao vjerovati da mogu opet biti sretan, bilo je prošlo šest mjeseci od smrti supruge
kad su šogorica i šogor prešli na drugu stranu ulice kad su me ugledali s novom družicom.
Zaobilaze me mnogi i danas.
Da, sretan sam i dalje, ali i patim zbog okoline.
Nije mi to drago, ne zna čovjek što ga sutra čeka, tko će mu zatrebati.
Vjerujem da će mi barem kći i unuci do kraja oprostiti, kći sa mnom komunicira, ali hladno.
Sestra mi ponekad navrati, uvijek spomene da sam se previše zanio.
Strpljiv sam, čekam da prihvate”, rekao je uzdahnuvši duboko.

pa bok mačko, drago mi je da sam te srel, kak si? pa kaj delaš tu?
servus, servus i kiss die hand milostiva
isuskrist superstar, pa nis te videl sto godina, ma ti si prava, i znaš da mi baš dobro zgledaš
baš si mi feš, je pa uvek si ti meni bila onak, feš puca, i malo posebna, ne
slobodno se sednem?
ak nemaš niš protiv? gle, selbstverstendlich, ne bi te štel inkomodirati, a i kaj, zakaj da dama sedi sama
ma nebum te davil, niš ne brini , viš da sam dobar, ko kruh
ja sam ti uvek penso positivo
i reklo bi se skoro zdrav, al skroz prav, ma pa znaš ti mene, živ žav
ne brini se niš, nebum te blamiral, smanjil sam cugu,
posle ionak zginem,
jednoj mojoj mački sam rekal da bum joj došal na ručak
tak da ti prejdem, nemaš beda, ak bu ti došel gelipter
a kaj, nekoga posebnoga si čekaš ? imaš nekog Tarzana?
pa meni smiješ reći, bilo bi mi drago Diklić , zbog tebe, ne?
ja ti želim puno sreće i da ti sve bude cveće, kita hhhh
ionak ne bum nikom niš rekal, pa znaš da ja nisam tračljivec ni zlobec

daj, stara, nemaš pojma kak mi je drago kaj sam te srel
da si malo pospikamo, a imaš cigaretu? kratki sam, posle moram do trafike
daj da ti platim, to kaj već piješ, kaj ? sam kavicu si imala? sad bu konobar
ma znam ti ga ja, dobar dečec, samo ti to meni pusti, daj srkni tu kavu, pa da si naručimo
još po jednu i svakom po pelin, a? kak se šika, a može meni pelin i pivu?,
pa prošla je misa, zvonilo je i sad smijemo u greh,
il kak bi po domaći rekli,
homo sum humani a me nihil alienum puto
i? kaj veliš? ljuta trava za na ljutu ranu il bumo neku žesticu? razblažili sa pivom?
ma znam znam, nemaš ti gorkih rana, i niš vutre? kaj, prestala si? sa way of living?
ma zeka peka, znaš mene, to ja samo onak, pjesnička sloboda

nego reči ti meni, kak si mi ti, kak bivši, deca, velki su već, kaj ne? svoji ljudi
super si ti to obavila, klanjam se
joj ti, nemaš pojma kakva ja okapanja imam s onom svojom, stalno vrišti alimentacija, alimentacija...
je znam, ona bu meni tumačila kak je život skupi i kolke su joj režije, a starog zmaja si je uzela doma,
nemaju za dom, al iznajmljuju od stare stan, pa im svejedno tobož nije dost
joj tlaka je to, razmem ju, znam kak je meni bilo sa mojom grosom
al moja je stara, pokoj joj duši, makar bila pokretna, pa nam je i skuhala, a da znaš kakvu je šarlotu znala napraviti
ma ni jedna poslije nje, ni- ti- je -dna, velim ti,
ova moja exica je furt režala na moju staru, i stalno sam imal jezikovu juhu na tu temu
da kaj joj nos trljam sa tom šarlotom, jer je njoj, mojoj exici, ne, sva uvek spopucala, to je bil smeh
al to ti danas sve instant, ili naruče ili mikrovalka rulz
i bog te veseli,
ja svakoj svojoj velim, napraviš li šarlotu kao moja gospođa mama, ženim te, i moja si i božja
al ni takve više, sva sreća hhhh
a da znaš da pučka, kod branimirca, opće ne kuha loše, je, odem si ponekad, imam iskaznicu
nabavil sam si ju, prek frenda, njemu sada ne treba, al odem tam sa zdjelicama i otfuram si to doma..
je pa nis baš takvi klošar da bum jel tam
a i taj moj fakin, jedva je završil srednju, evo sada, a opal je bil treći razred, njemu je sve pak glupo
i sada fantazira da bi na umjetničku, ili režiju, pa ko bu to plaćal, mene čekaju? a kak? odkud?
pa na socijali sam
i lepo sam mu rekal, Tomek, zemi si zanat, pa buš si bil svoj š(t)ef ili buš otišal van
a i fali majstora, i je, tu buš dopodne prašnjavi i zmazani, al popodne buš si stavil skupu čuku
zgeliral zurku i sel se u bemburu i calvin klein problem
s ovim si more rit obrisati, ko ja sa svojom indologijom, doduše na vreme sam ja odustal

ma 'bem ti državu i kradljivce, mi smo ti sada prvobitna akumulacija kapitala..
a i pogle ti te Matane, pokupovali si diplome
a i na iskri ti nisam već bil, hjoj nemrem se ni setiti, al već neko vreme,
čuj to tam, kaj to tam je?
to si ti nemreš zamisliti,
a kaj? ti si gore, opet? jel' i dalje pišeš bloga, a kome, daj mi reci, pa soliš more
pa znaš zakaj su muški gore, ne,? pol njih promuca - Verde que te quiero verde..
i mačke popadaju, nemreš belivit
meni ti se to niš više ne da
a kaj, ovaj tvoj Judi, to je kava sa iskre? pa meni možeš reći, i kaj? kasni? muster neki, a?
pa kaj mu je?
hjoj, da zna kakvom komadu kasni, ne krasna si, kad ti velim, bez hofiranja, krasna si
ne, velim ti, ja više nemam živaca za ove sa iskre, one bu meni, da ja nemam šlifa, ja?meni ?
starom kinfi? da im recitiram božanstvenu na talijanskom, a one meni MateMišo spika
meni? starom rokeru, papa was a rolling stone, tak ti je to kod mene, oduvek,

al ti si mi baš brown sugar, i lepu si farbu dobila, kaj moreno bilo!? par dana? i onda buš opet? fajn fajn
ja nis bil već par godina, ebga financije
al vidim, lepo si ti znaš porihtati, ma ženska si i pol, nemreš propasti i da oćeš
a ove dopisne, kaj sam imal sa iskrice
šprehica, lirika, pa nisu znale gdje je bundek dok nisu išle gledati flora art, a znaš mene starog mustera
ja sam isto za biljke, al herbalife,hhhh a kaj imaš kaj za šitpu? onak u šamanske svrhe, ne?
one ti ni same ne znaju kaj bi, al nekoga bi, s računom, pa večerica, pa izlet, 'bo te ćuk,
ne tebe, pardon, znaš da nisam prema tebi takvi, znam se ja ponašati prema onima kaj su
i prema meni fini, a ti si fina ženska
ma joj da,
one bi se izvodile, vozikale, te more, te planine , jer tamo nema zime, i onda bi me još i na grunt odvukle,
prirodaidruštvo, ne? mene, gradskog kauboja, kajgot
a nemam za regu i pizdeki, zblokirali su mi karticu,
znam, znam, u ponedjeljak me čeka gnjavaža na Fini
zato sam se i obećal ovoj svojoj, udovica je, nisu imali dece, garsonjerica ko cuker kommt zu letzt
da bum došal na ručak, a i rekla mi je posuditi neku lovicu
a je, već sam par let ž njom, kom-il-fo
moral bum je opet žicati, kaj mi je malo bed, da si popeglam minus i da imam za regu
je pa šmiram ju, kaj sad? nekoga si moram imati, al ni to niš ozbiljno, samo joj neću
baš sve reći,
ona ti je meni nužno zlo, a kaj ja tu mogu, znam da nije gospodski,
al rekal sam joj lepo
..tretiraj me ko psa.. nahrani me i pusti me van,
a ona se smijala, znaš kak se je smijala, sve se je zagrcnula od smeha,
i rekal sam joj, znaš mene, ipak ja držim do svoje reči
pa znaš me, i sve bum joj vratil, i eure i kune, ma celi kuničnjak joj vratim, sam kad stanem na noge,
i ona ti meni vjeruje, a ja se njoj svako malo prišmajhlam, pa usput negde kradnem ružicu i
onda joj tak veseli uletim u nedjelju i ona ti je tak hepi da je to smeh, a onda i meni bude žal,
kaj sam Đuka(čaić), al kaj sad?
ma dobra mi je, bitno da je mene ona uzela pod svoje, pa se imam uz koga stisnuti
i odemo nekam na plesnjak il na Sleme, i tak, easy living
nis ti ja za ljubomorne drame i za televisa presenta
i onak
da li veruješ meni ili misliš svojom glavom
ja mogu da te zabavim, ja mogu da te sludim
ja mogu da te uspavam, ja mogu da te budim

al čuj, moram iti, evo tri eurinja imam, da pripomognem, za račun, drugi puta ja platim sve
al sve, ma znaš mene, ja sam ti ko Džajić
baš mi je drago kaj sam te srel, cross my heart, ma ti si moja frendica, znam da mi ne buš zamerila,
daj da te cmoknem i kušnem, ti si prava ženska, ono kaj se veli frend
a pustiš mi još dve, tri pljuge? ma prava si, i daj se pripazi, a?
znaš da su ženske na iskri luzerice, i naifke, hlebinke, al ti nemoj biti,
a frajeri su ti danas, ono.. ma kaj da ti ja velim, a da ti to već ne znaš i sama
i daj me tu i tam zvrcni
bit će mi drago Mlinarec
gibam, gibam
kissie kissie

*reciklirano

da li znamo što to znači ili je i to za malomišćansku sprdačinu, jer malomišćanski kompleksi i mentalitet ?
pa evo, za one koji žele znati više;.
bukvalan prijevod sa francuskog značio bi - plemstvo obavezuje
i to se najčešće odnosi na Koncept, prema kojem “plemstvo” ili tzv viša, obrazovana klasa
uz povlastice, sa sobom povlači i daleko više obaveza i odgovornosti u odnosu na ostale ljude...
(molit ću obratiti pažnju na dio o.... obavezama i odgovornostima...)
pa se to... “odnosi i na daleko Strože standarde lijepog ponašanja, ophođenja prema ljudima
i suzdržavanje od aktivnosti koje se smatraju “nedostojnima”...”

ja bi opet naglasila pojmove - suzdržavanje i nedostojno

i sad naravno da tu ima i još masu onoga kaj stvarno ide u praksu “gentlemantskog i damskog” ponašanja,
pa bi ja uprošćeno i po naški rekla najobičnijeg – bontona
a može i pojam kinderštube.. kaj ne?

ili je to odjednom sasvim zaboravljena disciplina?

pa i odjednom, iako nije odjednom već je kontinuirana puzajuća drskost, i najobičniji prostakluk
da i moj način, postane i meta općeg izrugivanja,
ono...
kaj si progutala metlu?
daj se opusti, koji si ti tu sad moralni faktor, baba, tetka itd itd

al valjda i ja mogu reći kaj mi se ne sviđa, jel mi dozvoljeno?

Ne sviđa mi se kada je - naslov, komentar ili bilo kaj izrečen - kafanskim izrazom,
jer kao onda tog nekoga, hrabroga? makar svi drugi razumiju,?
i kaj se sad tu ima cifrati....
jer
kaj smo tobož pred komisijom za moral/nemoral, ćudoredno ponašanje
pa ovo je blog a i taj/ta me iritira, čim se logira

i ste primijetili ? opće nema veze kaj nečiji zapis veli, ionak sve kaj veli je nekome crvena krpa

i onda se tobož taj neko, više nemre suzdržati, ako ikada i je,

i valjda čim neko opomene – ejj kultura i pdaj, ophođenje ‘alo

nekima poraste tlak

i slijedi ona spika...šta sad ti tu meni, moj izričaj je takav, sirov, ali iskren, kak ne kužite,
vi sa šćapom u guzici
a i kome se to ne sviđa, neka me zaobiđe
ali ja ću drobiti kak mi se trenutno sprdne,
a vi, kaj bi cenzurirali, demokracija je, i ko vas uostalom *ebe, moj plaćeni prostor..etc etc

i tak, i ajmo to nečije vrlo nekulturno, prosto, obući u temperament i “ponio me trenutak” moment
a ak se i na vreme sve izbriše, pravili bumo se da to nije ni rečeno, jer bil je - afekt
mda,
i viđ’te, zato mi neki - elita, jelte :)))
(ionak vam svaki puta taj izraz zapara uho ili dobijete nekontrolirano titranje očnog živca,
a after i verbalnu dijareju)

dakle mi – elita !! :))
vječito ili zakaj malo malo pa jamramo, za tim nekadašnjim vremenima bloga, sa popriličnom sjetom,
jer bilo kakva Tadašnja rasprava/debata/polemika odvijala se na određenom nivou, vjerovali ili ne
kak god da vama to čudno zvučalo i nevjerojatno vam bilo,

ali evo, i opet ja, na repeat.. - baš se jako pokvarilo
i da,
čak i zamjeranje, oponiranje, bilo je usmjereno prema Temi, ne nickovima, nikada prema osobi
dakle, ako sam ja tu Donna, onda nisam... ona pička...zlobaba ..babetina, ..već sam Donna
i bilo bi ok da se ne kelji tu sad meni neka etiketa, bez obzira kaj si ko intimno misli o meni ili me tobož zna,
ili mi se u usta stavljaju izrazi koje ja Nikada nisam rekla, ni napisala
ako smo već kod fair ponašanja i debatiranja,

već bi stvarno cijenila , jer polemika,
da mi se redom pobroji greška, c/p nelogičnost, prevrtljivost, nedosljednosti ..usw, usw
a ne da mi se “Amputira” štošta,
a i jer smo valjda odrasli, a i valjda smo savladali više od 100 riječi u vokabularu, a da iste ne uključuju psovanje, i najniži nivo prostog/opisnog prvoloptaškog etiketiranja

jer da, dozvoljavam da u svakome od nas/vas, vrlo vjerojatno postoji neki šaban koji čuči,
ali bogami kod nekoga se i digao na noge, i onda mlati li ga mlati jezičinom, već po trenutnoj inspiraciji, i prosipa se žuč
ali zapravo psuje i/ili prostači
jer valjda... nedostatak trankvilizatora, niski tlak, vlažnost zraka, jer kiša će i jugo je...

i da, ovdje se zaista dogodilo ono... došli divlji, otjerali pitome
i već neko vrijeme i opet imamo takvu pojavu, jer next generation
i svaka iduća je gora i sirovija

i ne, nisu se svi stari blogeri “uparili”, jer iskrica.com...
niti su si svi kaj su stvarno pisali “posložili” živote, pa čemu i dalje iskrica
a da se ne bi i dalje htjeli, voljeli, nekako, kroz nešto (zapis, pjesmu, priču, sliku, izmišljanje, zamišljanje) izraziti i zapravo (na)vratiti....

ali s ovdje prisutnim prostaklukom, ne biranjem riječi, izraza, (unatoč gađanjem diplomama)
ne mogu se/ne žele se više nositi, kao ni sa općim rasapom, nekulturom,
i kaj fkt ne kužite, zakužio se ovaj prostor/site
i to se onda širi kao požar, pa neki podlegnu, a neki se jednostavno maknu ili utihnu
jer kako se sporiti sa prostom (proširenom) većinom...

i da, možda dobijete urtikariju na riječ - elita, na pojmove - “nekada i iskra”
ali znamo, što znamo i vidimo i čitamo
i napokon propinjite se kolko oćete, jer “šta ja sad tu vama, a najobičnija tetka/baba”...

i imate masu dvostrukih kriterija, jer tobožnja tolerancija
zar i svih mogućih devijacija,? jer okolnosti, sudbina, bla bla..
kod nekoga i totalna netolerancija, a sasvim benignoga ili “krivo” napisanoga
dovelo nas je tu gdje jesmo
i ovo je samo mali primjer i mikro svemir općeg stanja i društva i države
i ja to najčešće imam potrebu zapisati
da, upravo i za vrijeme vjerskog blagdana ili praznika, kao i za vrijeme i/ili neposredno prije/poslije
nekog sportskog događanja i/ili neke druge aktualne dnevne teme ili baš zato...

i pričam s visine? koristim “čudne” izraze, smatram se posebnom?
da, a i vrlo vjerojatno tako djeluje
i postavljam se kao neko “nad” i hoch?...da, i vrlo vjerojatno tako i djeluje
i kaj stvarno To nekoga vrijeđa?!

koje bizarno izokretanje normalnoga, ne mislite li?
jer kao nepodnošljivo je, to moje
a zamisli ne etiketiram, ne psujem, osim ajd u formi ...*ebemti i takve izvedenice
i priznam, to (posvanje) rabim tek u zadnje vrijeme, jer sam se kao eto i ja “oslobodila”
i omg pa @Kre zna, jer sam mu i sama priznala, da nemrem i nemrem mu napisati njegov vlastiti nick, jer mi je neugodno čoveku kojeg ne vidjela reći - @krelec

eto, tolko sam zlobaba, mea culpa

well
ovo vam je priča o divljima i pitomima, na iskrici

a ak si baš nemrete pomoći, a ne bih da odgovaram još i za nečije “duševne boli”
onda stvarno neka me se preskoči, kao i sva moja iduća hoch/elitistička lamentiranja...

uzmite neku rajnglu srednje veličine, strgajte špagete, ne samo po pola, nego još po pola
zalijte sa hladnom vodom, da jedva prekrije, jer želite da je brzo gotovo, ne
stavite kuhati i zaboravite na njih dobrih 15 minuta

za to vrijeme zgnjeckajte vilicom paradajz dva, malo ih prodinstajte na ulju
kojem ste dodali i vrlo malu žličicu češnjaka u prahu
slobodno za poboljšanje okusa dodajte i malo šećera
soli himalajske po ukusu
kožice od paradajza neka slobodno ostanu
ako se čini da je sosa premalo, dodajte kečap, onaj srednje jačine
pustite da baci ključ dva, i kad ugasite, dodajte malo bosiljka, može i suhog origana
ako nema bosiljka

nakon toga provjerite špagete, vjerojatno su zgužvane u gvalju, ali lakše ih je takve ocijediti
ako vam se baš da, probajte ih rastaviti vilicom iako ne pretjerujte, jer su prekuhane i lagano gnjecave

pomiješajte te špagete sa napravljenim sosom i pustite koju minutu da se sastojci sljube
za poboljšani okus ko voli, na kraju se doda ulje od maslinove komine

servirajte

uz jelo se toči pivo

eto, ja ne znam, ak nam ovo ne pomogne večeras...
morati će stvarno gospa urgirati

dobro je da smo ostali na pravoj strani povijesti
a ta borba, jest civilizacijska tekovina
i
SLAVA IM