vještičje kronike

ajmo pobjeći
ti i ja
ja i ti
na terasu u šumi
sa pogledom na kraj ili početak svijeta
u boje jeseni
i šutjeti
o čuđenju drugih
da ne moramo sakrivati
da ne moramo objašnjavati
da ne moramo pravdati
zašto smo
normalni u toj ludosti
ludi u toj normalnosti

pretpostavlja obzirnost
(iako je znamo..pretpostavka- majka svih za*eba)
dakle
isto kao što se neće o najnovijoj frljićevoj izvedbi u ri- kazalištu ili o najnovijoj izložbi u msu
raspravljati ili komunicirati sa kumicom na placu
(jer njoj to vrlo vjerojatno nije u poimanju događanja)
tako vjerojatno nećemo o filozofiji, "ratu za enciklopediju" i inim spikama raspravljati sa
osobama koje to uopće ne zanima...jer oni su u nekim drugim pričama
pamet bi uglavnom trebala u svojoj definiciji, promišljati
o akcijama i posljedicama also reakcijama
što ? kako? kada? s kim? o čemu?
odvagujući benefite,
uključujući interese drugih, svoje, njihove trenutne, svoje trenutne
i onda se tome prilagođavati, promišljati?
ići malo van svojih granica i pitati se što ako, zašto,
a naša priča?
je uvijek priča
o trenutnim dvojbama
pitanjima(sebi)
odgovorima (sebi)
intimnim "brijama" (o sebi i njima)
uglavnom
ako radimo nešto u dobroj namjeri a za nekoga..uvjereni da dobro djelujemo jer je to humano, sućutno itd
a time dovodimo u nesigurnost (sumnju, preispitivanje ili čak ljubomoru), drugu osobu
da li je to uistinu (ne)inteligentno
(ne)obzirno..
ili se ne može
šta?
pretpostaviti?
iako je pretpostavka da, da, majka svih zae*ba
u kojoj nedostaje bitno

obavijest
informacija
izjava
pravovremena

www.youtube.com/watch?v=hv_zJrO_ptk....by inxs

ako gledamo na nešto van svjetova
van poimanja
da li mi doista stvaramo našu realnost, takvu kakva je...
pa u život ovaj, ovdje i sada "prizivamo"
događanja
osobe
koje nas razdiru do bola,
do suočavanja
sa našim osobnim demonima
jer ako nejde ovako, ići će (majkumu) onako
..
i ne, ne trebam rame
samo ponekad, kada meni paše
kada njemu paše
sve ostalo je "silovanje"
jer ja volim svoje vrijeme
a poštujem tuđe ( njegovo)

laku noć blože :))

"što se čimpanze tiče,zvala se Lucy i ne sjećam se dobro koja joj je bila domovina, uzmimo kenija
posvojila ju je obitelj biologa iz engleske. oni su je uzeli kao mladunče, odgojili u svome domu
kao vlastito dijete i poučili je jeziku gluhonijemih,
ništa čudno s obzirom na to da su se mnogi primati naučili sporazumijevati tim znakovnim jezikom
prošlo je poprilično vremena,možda 15 ili 20 godina, biolozi su se umirovili
te je bilo vrijeme da se vrate u london
nije postojala mogućnost da sa sobom povedu lucy, pa su je ostavili u nekom zoološkom vrtu
iznova je prošlo mnogo godina kad je jedan učitelj djece sa poteškoćama u razvoju
, provodeći praznike u africi, posjetio zoološki vrt i naišao na čimpanzu koja je,
čvrsto se uhvativši za šipke svojega kaveza, izvodila čudne i mahnite pokrete
pred svakim tko bi joj se približio
zaintrigiran time učitelj joj se također primakao i ostao zapanjen
ustvrdivši da razumije ono što je životinja govorila
bila je to Lucy
koja je na jeziku gluhonijemih sve oko sebe molila u očaju:
-izvucite me odavde, izvucite me odavde, izvucite me odavde.."
-
rosa montero-
"luđakinja u nama"

ključna stvar za preživljavanje
a smijali smo se mnogo
i puno
skroz grleno, glasno
svačemu
ponajviše sebi
i apsurdima bivanja

i dišem..i tako danima
u sjećanju na ljeto
koje se vrućinom protezalo u nedogled, u nesanicu
i susrete dogovorene tek u predvečerje, kada omara uspori
a sunce zgasne
riječi
ostaju pogledi
u koje poniremo

sa koliko se "situacija" žensko čeljade susretne tijekom odrastanja, mladosti, zrelosti = života:
sa nekih 10.ak sa aktom pokazivanja erektilnog spolovila (exibicionizam)
sa nekih 11.ak sa dodirom pa uz unutarnju stranu bedra (a od strane 40.ogodišnjaka)
sa nekih 13.ak "šlatanja" kao razredne fore vršnjaka
sa nekih 15.ak sa "naslanjanjem" i trljanjem muškog pelvisa o bok, jer je velika "gužva" u tramvaju
sa nekih 16.ak sa izrazima pi*ko, puši k* .. samo zato kaj "žicaru" nisi dao cigaretu
sa nekih 17.ak sa prostačkim dobacivanjem bauštelaca "što bi oni radili kad bi.."
sa nekih 22. sa ucjenom da neće proći fakultetski ispit ako ne "surađuješ" i ne budeš "umilna"
sa nekih 23. sa šamarom
sa nekih 35. sa "dobrohotnim" tapšanjem šefa po njenom dupetu
sa nekih 40.ak sa ucjenom da će se opisati ženska krevetska umješnost i preferancije
sa nekih..
sa nekih...
a ovdje je ne zaboravimo...
i blog, i komentari..i..ti neki blogeri i komentatori i pvt-aši


zvučna kulisa:
www.youtube.com/watch?v=wd1-HM234DE
James Brown-This is a mans world.

"kad sam dobra sam dobra, kad sam zla onda sam još bolja" mae west
simpatično to bude, i cerekavo i hihitavo, do neke granice, ali onda kad brana pukne..eeee
well
fakti su ovakvi:
(kako ih to ja zapravo "sfatih")
mai - je široka srca sa (zaista vjerujem) otvorenom dušom i najboljim namjerama
prvo zvala na čagu..gore..gdje se sakuplja svijet od 50+
neka se dođe, neka se vidi, neka se podruži, neka se opusti
(jer gdje ćeš sresti vršnjake +;- 5-10 godina a da se osjećaš ok i kolko tolko okružen realtivno istima)
a onda su krenule "podvale", objede, podbadanja i od prisutnih bloških i od onih više ne postojećih (r.i.p.)
a onda je došla i osjećala se pozvana i ona znatiželjna, mlađa- mlada(?) "garda" bloga
- neke lokalne divine (iz mrduše donje :P :P)
da vide, da pronjuškaju, da se podsmjehuju, da se "nahrane", da izvjeste, da itd itd .. kako se eto :
"gerijatrija"(?)
kako se "jadnici",
kako se "nezreli"
"neodrasli"
sexualno "napaljeni" a u labuđem pjevu
žedni i čeznutljivi (?) protekle mladosti('?)
ustvari sasvim dobro
zabavljaju, opuštaju, vesele, druže, spajaju i rastavljaju, žive, i uglavnom partyjaju
ali onaj crv zlobe nije dao mira
pa se sve pretvorilo u nastavke, nastavaka, i igre "pokvarenih telefona" i gadnih komentara u još prljavijim ušima
u još gladnijim očima
pa je to mjesto onda odjednom postala zadnja seljačija i još zadnjija "rupa"
sa "smrdljivim" toilletima
mjesto na kojem se možeš samo osjećati "loše"
jer eto
mi,(te neke) subotom ludujemo na tim nekim super, uber, fancy - i svakako - IN mjestima
a ne tamo negdje gdje je "gerijatrija" i "starački" znoj uznojenih od plesa tjelesa
nikako, ne, spasimeblože

i ja sada pitam "mudre"
ko je dakle sada tu
zapravo
"jadan" i koga onda sada i tu treba zbilja "žaliti"
i ko je išao tamo nahraniti svoj ego, svog komplex crvuljka, svoju misiju objave, svoju dozu zla
a zapravo je ...carica
glavna faca
doduše totalno inače nezainteresirana... ali neka se svakako zna
ja (mi) sam(smo) za sve vas - vrh i nepre*ebiva
čitaj: nedostižna..
a ti pati...

p.s.
*autor ne zna osobno mai
*autor je tamo "gore" bila samo po danu na kavi
*bilo kakva asocijacija na nick zlica je (sorry draga:* :*) skroz nenamjerna i nema veze sa ovim

jel se sjeća itko
kada je to i koji je moment bio da su pričepljeni prstići
da nas se poklopilo, da smo se posramili ili da je u nas nečiji prst uperen.. optužio, izrugivao
jel to onaj neki kompleks konačno izašao van, pa se zaigrao, razigrao..
i sad ćemo ga svakome ko nam dopadne onako usput ili sa namjerom "naplatiti"
za tu neku davnu?, jučerašnju? jednu?, višekratnu?
nemoć, nepravdu, okrutnost, podsmjeh..
pa ćemu se malo "liječiti"
ali svejedno oklen ste vi
pa da se osobe oko sebe doživljava kao konkurenciju
i to u čemu?
izgledu?
obleki?
jel smo općenito na nekom natjecanju
za miss univers, eu, najbolja domaćica, najbolja majka, najbolja kuvarica, najbolja spremačica, peglerica, tkalja, ševilica..itd
hr, bloga, iskre?
a po čijem to kanonu, čijim metrom mjerimo
od kuda i gdje je nula i gdje na kojem nivou prestaje granica, a i koja je mjerna jedinica
relevantna
ne doživljavam osobe kao suparnike, nemam potrebe
eventualno kao sudruge
samo neke kao simpatične, još manje je onih koje doživljavam kao prijatelje
a ako je neko pametan, rado poslušam što ima za pričati
ako je neko humoran, smijat ću se
ako me neko provocira
ok zabavljat ću se
ali umori to
(a bit će da upadnem ovdje uvijek kada je neka "igra")
cirkuska, "pride" predstava ponosa i taštine
vidi me, vidi me
ja, ja, mene, meni, moje
je bolje od tvoga, nja nja nja
ionako pobjednika/ce nema
samo eh samo
ovakva predstava, kome doista treba
vama ili je predstava do publike
muške? wtf?
ženske? 2puta wtf?
a sve nešto pametno, školovano, emancipirano, samosvjesno
jako baš jako dobro
how yes no
:)))

da idem (poznatom) cestom kroz "selo"prema toj nekoj staroj kući
i uđem, a sve onako tamno, polumračno, jer su prozori mali a i zakriveni razlistalim drvećem ispred
drveni pod sa krevetom koji je onako nenapravljen, sa prebačenim starim poplunima
i sjednem, a onako mi sve nešto grbavo za sjesti, pa se namještam, ravnam podlogu..
a na suprotnom zidu neka teška stara komoda-vitrina sa šalicama u gornjem dijelu, iza stakla
i sjednem , a "dragi" mi nešto u žurbi, jer se oblači za sprovod, tamno odijelo, bijela košulja,
pa i nema vremena za mene, jer kasni..
sjedim još malo i ulazi neka stara baba, kecelja, široka suknja, a majica tamna, ali na sitan uzorak cvijeća, te marama..
i sjedne do mene, bez pitanja, bez glasa
nakon toga isto neki stari deda, sa škrlakom na glavi, u izlizanom sakou, sjeda do mene
i ja ih gledam i mislim si
ma šta ću ja tu, dignem se i izađem..
a vani sunčan dan, vedri
i vidim taj sprovod, i svećenika, i ministrante sa onim zastavama, i izlaze sa groblja, idu prema crkvi,
gdje su oni stari grobovi i grobnice..jer je tamo sahrana
i vidim nose muškarci lijes na ramenima..
sprovod, muškarci u redovima
a pogledom tražim "dragoga" ali nema veze, ne čekam ga, idem dalje...
i okreće se na ulici ta velika plava beton-miješalica kamion..i kako je ulica uska
zakači mene onaj zadnji dio od kamiona, gdje se to, taj beton izljeva
i skužim da ležim na cesti, da me kamion slučajno pokupio
i meni se sada ne da u bolnicu i sigurno mi nije ništa
ali ljudi oko mene ne daju da ustanem, jer će zvati hitnu
a meni se po glavi mota:
ma joj, pa ja ću sada u bolnicu, pa ću se morati suditi sa tim vozačem kamiona, i nikako se to meni ne da
ne sada, ne mogu ja sad to, ni tako
ma i uska je ulica, on nije pazio, ja se nisam dovoljno makla itd
ali osjetim da iz mene nešto otječe, ali nije krv, već znam, to me energija napušta..
i osvjestim se na onoj dvokolici drvenoj koju i kakvu su nekada koristili po kolodvorima, da ljudima nose kofere, za sitne pare
i vidim iznad sebe opet šumu i krošnje i zeleno lišće među koje probija nebo i zrake sunca
i znam taj put, to je put na vrhu brda i šume
i pogledam, pored mene leži neki muškarac ali na trbuh položen, i ja samo vidim da je u svjetlo obučen
a sa lijeve strane muškarac na boku leđima od mene okrenut i ima te crvene traperice
i mislim si, kako mi to čudno ležimo, nas troje, na toj dvokolici sa tim špranjavim drvenim daskama i truckamo se
ali to kroz šumu je sigurno zato što nas hitna vozi, kraćim putem, da izbjegne gužvu preko grada
i pogledam "bolničare" koji nas vuku..i vidim im leđa
i na glavi nose kacige-šljemove sa krilcima sa strane
i nisu to ljudi..to su tamne spodobe, prikaze
poluprozirne, ali im tijela titraju a oni se gibaju, pa iako su kao tamno staklo, kroz njih se skrozira lišće, zelenilo
a tada su ubrzali..i iza njih je ostajao trag,, trake etera


eto
svašta
sada čekam

Napadi na glumicu Tihanu Lazović najbolje pokazuju zašto je Dalibor Matanić morao snimiti ‘Zvizdan’
Još se canneska buka oko “Zvizdana” nije stišala a ni pozlata ohladila, a linč je počeo.
..Bavljenje neugodnim mračnim istinama ovoga društva, nedvosmislena osuda ksenofobije i mržnje a zagovor ljubavi, pa još visoka međunarodna valorizacija za uloženu umjetničku odgovornost, i to usred filmske Meke..., takva se kombinacija u nas nerado oprašta.
...Kao i u slučaju “Finih mrtvih djevojaka”, Mataniću se opet ne oprašta izdaja počinjena ljubavlju i beskompromisna bitka protiv atavističkog nasilja većine nad manjinom - izravnog ili onog potmulog, iza spuštenih roleta.
Dok je s Matom Matišićem 2013. u Gavelli finiširao predstavu o lezbijskoj vezi i odmazdi “tihih” susjeda, licemjerni katolički militanti paranoično su proizveli zabranu plakata s dvjema Bogorodicama u zagrljaju.
...Govoreći o “Zvizdanu” Matanić je jednostavno trasirao njegovu egzistencijalnu srž koja bi, da je pameti, trebala postati jedina moguća vodilja ove pomahnitale zemlje: “Moj film je jako nježan i poetičan, toliko da će razbjesniti sve koji mrze. To je filmsko ogledalo koje sam htio postaviti pred one koji trate živote na negativne osjećaje tako da se može reći da je film vrlo, vrlo angažiran..."

Tihana Lazović se nakon jednog recentnog novinskog intervjua našla pod pravom kanonadom šovinističkog cipelarenja. “Pripadam generaciji koja je odrasla u Zadru devedesetih, pa iako je moja obitelj cijepljena od mržnje, često sam bila okružena vršnjacima punima gorčine i mržnje prema svemu drukčijem. Istu mržnju gledam i danas, dvadeset godina kasnije...”, trezveno sagledava Tihana kontekst slijepe destrukcije...
“I dok se mržnjom ne opterećujem, iskreno me zanima kakve će biti reakcije na film."
Uz rizik da zvučim patetično, nadam se da će naši gledatelji shvatiti da je glavna poruka filma ljubav. Želim da zaboravimo devedesete i da napokon krenemo dalje”.
Ove premudre riječi jedne mlade, a tako zrele žene, djelovale su kao detonator za napalm-bombe mrzilačkih poruka.
-“Lazović, tako tipično zadarsko prezime, ahaaa” ili
-“Mala je tipična kćerkica jugooficira” ili
- “Lazovićka, jel’ ti kad na pamet palo pitat te svoje vršnjake za razlog ili i dalje nemaš pojma? Prezime ti ne bum komentiral, a nit film pogledal”,
u zboru urliču nepogrešivi brojači krvnih zrnaca, oni koji su u stanju čak iz svemira nanjušiti nepodobna prezimena.
-“Onda se netko nakon ovakvih izjava nekakve parazitkinje pita zašto branitelji prosvjeduju...”, analizira neki drugi pozadinski fašist, a jedan progoni vještice, u skladu s klimom najavljenog čišćenja:
- “Onaj koji želi da devedesete odu u zaborav, isto tako i oni koji ovakve vijesti plasiraju, nisu prijatelji Hrvatske”.

http://www.jutarnji.hr/komentar-jutarnjeg-lista-cannes-vidi-mrznju-koju-si-
mi-ne-zelimo-priznati/1359053/


poznato?
vidjeli?
čuli?
doživjeli?

ma neeee
jok

" Ako si prolijevao svoju krv za ovu zemlju, da bi to kasnije do smrti naplaćivao reci koliko ta ljubav košta, da je platimo i kupi prnje odavde … idi tamo gdje se domovina može kupiti za novac” … general Patton

novovjeki - "subnor"
pa kažu...mi bi da nam djeca imaju prednost pri zapošljavanju
pa kažu..mi bi da nam djeca imaju prednost pri upisu na fakultet

a kaj bumo mi "ostali"?

und
also sprach
karamarko:


17.07.2010.
" njih 100-injak sasvim sigurno nisu glas javnosti i svih zagrepčana"

Ministar Tomislav Karamarko dva dana nakon prosvjeda u Varšavskoj govori o masovnim privođenjima u centru Zagreba

Zbog čega je policija u četvrtak privela više od stotinu prosvjednika iz Varšavske ulice, među kojima su bili i članovi Gradske skupštine?
-- Radi se o zakonitom postupku policije, koja se ni u kojem slučaju ne smije dovesti u poziciju da samo djelomično provodi zakon. Bez obzira na to je li zakon kršilo 50 ili 150 osoba, jesu li oni političari ili ne, kao i to kojoj političkoj opciji pripadaju, oni moraju snositi odgovornost. Policija godišnje pruža gotovo 300-tinjak asistencija koje traže tijela javne vlasti ili pravne osobe, a asistencija u Varšavskoj samo je jedna od njih. Jesu li tijela javne vlasti u pravu ili nisu, nije na policiji da procjenjuje.
--To mogu procjenjivati svi - osim policije. I u tome se, među ostalim, sastoji pravni poredak zemlje. Javnost može biti nezadovoljna odlukama tijela javne vlasti i čak može biti u pravu. Ali sve dok se te odluke ne promijene, policija ih mora provoditi. Niti policijski službenici, niti ja kao ministar unutarnjih poslova ne možemo dopustiti da se pravda dijeli na ulici.
--- Mislite li da je meni ili policijskim službenicima ugodno slušati najrazličitije kritike i uvrede ili da je našim policajcima ugodno stajati na suncu u punoj opremi i suočavati se s prosvjednicima? Ali, tako je kod svih naših asistencija. Uvijek je netko nezadovoljan odlukom javne vlasti, a mi zakon moramo provoditi jer je to naš posao. Onaj tko očekuje da se policija na ulici svrstava na nečiju stranu i odustaje od provođenja zakona, živi u krivom vremenu.

http://www.jutarnji.hr/tomislav-karamarko--u-varsavskoj-ne-stitimo-krupni-k

apital--samo-radimo-svoj-posao/847472/


sehr interesant :P:P :P

well..vidim da se piše, pamti, arhivira, šta li već
pa rekoh, da se evidentira
uglavnom vikend ...
bio mi je vrrrlooo le prrrr, le mijauuu, le mrnjauu:)))

ko zna zna.. ko ne zna, može i dva..khm tri?

ma nebitno
ili ipak je?

"zgodno" je da nema mlađih, mlađih od ovih mlađih
pa se nekako u zraku osjeti lagana panika, i neizgovoreno, još nepriznato.. ali dolazi iz primozga ono pitanje:
"Ja neću imati s kim ostati mlad ako svi ostarite, i ta će mi mladost teško pasti.."

pa koliko god mi sada tu nešto pričali,ne pričali
svađali se, ne svađali, slagali.ili ne....olajavali,tračali, gađali... i sve kako je već red i običaj u ovoj selendri
neki se mogu sada samo priupitati:
jel to ipak stigla ..ona, rugalica, i meni? nama? zar? kako? kada prije? već?
ta nepoželjna tihotapkajuća - maca na vratanca?
a u vidu brige, strepnje, prava ptica zloslutnica
a šta ću sada'?
gdje ću sada?
s kim? ikim?
imal uopće kogaaaaa
...."nikog samo pustinja nijemaaa aaa a a a aaa a a a"

i kad ti neko veli:
*ebi se
kažeš: hvala, na lijepim željama
:)))

a ovdje je
Karneval ili poklade, fašnik, maškare, kako se naziva u našim krajevima,
prisutan u Europi od srednjeg vijeka i održao se uz neke izmjene do današnjih dana.
Većina tradicija vezanih uz karneval zabilježena je u srednjovjekovnoj Italiji, a iz Italije se širi i u ostale europske zemlje. Ishodište ovog običaja vjerojatno je u starim poganskim običajima koji se zadržavaju i nakon dolaska folozofije, opismenjivanja, kritičkog i slobodoumnog razmišljanja, demokracije, interneta i općeg hejtanja, tolranja itd...

Prvobitno značenje poklada je tjerati mračne sile, duhove, demone i nesreću od ljudi i stoke...
Zli duhovi su se tjerali bukom, koju su proizvodile maskirane grupe.

Za trajanja karnevala svijet se naprosto izokreće i neuobičajeno postaje poželjno!!!!,
kostimi, maske, buka
odabir komičnih likova i osobnosti princeze i princa karnevala.
Zajednička crta tih svetkovina je da je dopušteno inače nezamislivo ponašanje.
Karneval se izrugivao ”normalnim” pravilima reda i moralnosti!!!.
Nasilje, pretjerivanje, u hrani i piću, te nekorištenju ili smanjivanju propisanih lijekova na svoju ruku su nezaobilazni dio karnevalskih rituala, portala, iskrice....
Grad-portal-iskra
se kolektivno uključi u karnevalsku predstavu, koja članove, građane i sudionike, promatrače, došljake
pretvara u glumce i gledaoce.
Mnoge slobode koje tijekom godine nisu dostupne, sada su uz pomoć virtualne "nedodirljivosti" nadohvat ruke i obilato se koriste.
Pa je to jedina prilika da se određeni sloj izruguje...svima
prisutno je seksualno slobodnije ponašnje ili i isto takvo vrijeđanje..kao i mizoginija, mizandrija, mizantropija.
Nezadovoljstvo koje ljudi drže u sebi( u javnom stvarnom životu) tijekom cijele godine, potaknuto ovim , tzv slobodama
ovakvim virtualnim cyber načinom često bi kulminiralo.
Događanja često prati i povećanje nasilnih prijetnji , prijavljivanja adminu , ignoriranje, izvrtanja smisla, baniranje
a ponekada bi ( ne valjda)prerasli i u nešto više.

Antropolozi tumače ove običaje kroz teoriju ”ritualne pobune”, koja je osigurava kontrolirano, sigurno ispuštanje tenzija u hijerarhijskom društvu, blogu, iskrici
a u sigurnom odmaku od stvarnosti/privatnosti svakodnevice u kojoj se živi.
Prema nekima karneval ipak nije samo ”sigurnosni ventil”,
može učvrstiti već postojeći red, klanove, klike, grupe simpatizere, pojedince, "we are the blog" itd
ali ovisno o prilikama može kritizirati ili stvoriti uvjete za pobunu.
Osigurava se slom tabua, stvara "sigurno" ozračje za izražavanje alternativnih ideja, sumnji, insinuacija
ali isto tako simbolično verbalno nasilje može prerasti u pravo nasilje iliu da neko poziva na fizičko nasilje –
a usmjereno protiv pojedinca, lokalnih veličina, tzv. nedodirljivih, podsmjehulja, krvosljednika, krvožednika ili nekih od marginalnih skupina.

amen

kako je sve to neprimjetno, a prisutno
-mnoge žene osjećaju da bez muškarca ne mogu biti potpune
kada se to ne dogodi, optužujemo sebe
-nekim je ženama draže se nazvati razvedenim, nego samima
bolje je jednom imati "svog" muškarca, nego ga nikada ne imati
-neke žene se toliko drže bračnog stanja, čak i kad njihovi supruzi ne žive više s njima, niti pružaju ikakvu financijsku ili emocionalnu pomoć
-mnoge žene se susretnu sa činjenicom da ih ne slušaju, a onda nakon nekoliko dana muškarac iznese istu tu ideju, i svi je prihvate
-primjedba, da -napokon razmišljaš kao muškarac-, ženama je često veliki i pohvalan kompliment
-nastojimo biti inteligentne
ali ista ta inteligencija ne smije zaprijetiti muškarcima
jedan od kulturalnih mitova je i:
žena će biti sretna ako
bude postupala
ispravno
bude li dobra
i bude li trpjela

općenito je manjkavo znanje o ženskoj sexualnosti zato što su ga određivali i definirali muškarci
kako se sex tradicionalno smatrao područjem muškarca, a kako se i inače smatra da muškarci znaju apsolutno "sve bolje" tako smo im dozvolili i da nama objašnjavaju što bismo trebale osjećati, kako bi se trebale ponašati i kako bi trebale reagirati
svaki odnos ne mora biti seksualan
žene svijet i bliske odnose ne definiraju u sexualnom kontekstu
..ukoliko odbijemo u svemu definirati sex..govore nam da smo frigidne ili da se plašimo sexa, te da imamo problem
ionako smo tradicionalno definirane kao - sexualno čiste i neiskvarene, "fine" žene ne uživaju u sexu
žene se dijeli na krijeposne i bludnice
sexualna revolucija ima i krive zaključke...od žena se očekivalo da nakon "sex.oslobođenja" imaju jednake i iste potrebe sexualno oslobođenim muškarcima (promiskuitetnim)

mnoge žene cijeli svojživot posvete brizi za "krhki muški ego"
to je vjerovanje da muškarac ne može podnijeti činjenicu da nije dobar ljubavnik
da nije uvijek jak, sposoban, financisjki i poslovno uspješan, majstorski spretan..itd

krivnja je jedna od najvećih "ograda" koja se postavlja pred žene
kada god žena ne prihvaća za nju predodređenu ulogu..ne čini ono što se od nje očekuje
javlja se krivnja
a onda je dalje lako kontrolirati i manipulirati
itd itd
dijelovi iz knjige-"biti žena"a.w.schaef