vještičje kronike

tjah nekome sa strane ili "friškima" može se činiti čudno, ali ovdje je bilo i bit će, a bogme vidim opet je...
aktualno mnogo toga
uključujući tako omiljene uvrede, ruganje na osobnoj razini, ismijavanje, diskvalificiranje, razvlačeći nešto...
što ovdje nikako ne pripada,
i to je ona strana nas, koju svi imamo, a koja nije za javnost, ni za podastiranje,
jer smo je rekli ili vidjeli mimo ovoga mjesta ovdje..nekome na kavi, na telefon, na uho...
međutim kao za inat , nekako ipak dođe tamo gdje ne treba, i kod koga nikako ne treba...
jer da uistinu pripada tu, ovom mjestu, tada taj neko koga se to tiče, čije to je, na koga se odnosi,
bi trebao prvi u javnost sa tim,
i onda je sve jednostavno..rekao si je javno ovdje- ko ti je kriv..
a ako pak taj neko šuti ili ne spominje, znači da ne želi, ne misli da treba ili jednostavno neće..
i naše je da to prihvatimo..kao informaciju koju možda znamo, ali ne otkrivamo..

Words like violence
Break the silence
Come crashing in..

ovdje zastalo rimsko doba, zasjeli pa gledimo, koga ćemo danas
zbog danas, jutros ili od jučer, a bez suvišnih zakaj
zato kaj smo tu, zamoreni sobom, drugima,međusobno smo si već manje-više sve rekli,
znamo ko će kada i kako
čitamo se i čitaju nas, ionako smo pročitani
oni koji nisu, ne izjašnjavaju se dovoljno
i po izgledu sve se zna, i po lažnim godinama i po spolu i rodu
po stažu ovdje, i prepoznatljivi smo i znamo ko se na kaj pali, zapali, upali i zgori ili samo rogobori ili šuti pa se povuče
ko je s kim bio ,bit će, je... i to se zna, samo treba pitati na pvt ili malo pažljivije pratiti
a kad dođe nova žrtva bacit ćemo ga u prvi krug sita i rešeta, ako nedajbože ima stavove, ne može, jok,
dok nas ne privikne ili nam ne dosadi, može i trančiranje
ako se ne obriše, odustane, pokori i opstane, slijedi sjeckanje
pa ko duže i upornije, svako malo neko ga dokači, dok se nesretnik ne ugnijezdi na svom mjestu i među nama
zamoreni smo igrom, a željni krvi ponekad potegnemo neku staru kavgu
građa iz arhive je itekako moćna
nedostaju ležaljke, toge, pune posude voća i ćupovi vina
opća dekadencija

p.s.
pročitala zapis, baš fora slika :) vidim stalnu ekipu zavaljenu u carevoj loži, jede grožđe, pije vino i s dosadom gleda u arenu. dugo stalni borci, sve fejk borbe. onda neko novi uleti i zacakle se oči, diže se s ležaljki, bodri, al brzo dosadi i prst dolje :))) ma nema do propasti rimskog carstva :))
Autor: mirelina | 05.02.2013. u 19:16 |

antički filozofi bili su u pravu kada su emocije koju mi danas stavljamo pod zajednički nazivnik “ljubav” podijelili otprilike ovako:

PHILIA (ili STORGE) je duboka ali neseksualna ljubav između bliskih prijatelja i/ili članova obitelji, odnosno duboka povezanost koju osjećaju ljudi koji skupa ratuju (tema mnogih tzv. “buddy-buddy” filmova),

LUDUS je zaigrana ljubav, danas bismo je vjerojatno nazivali flertom, “muvanjem”, “barenjem”, očijukanjem, itd. To je više kao naznaka, mogućnost ljubavi.

PRAGMA je zrela ljubav koja se razvija tokom dužeg vremena i za nju je potrebno malo se aktivnije potruditi. Ona ne podrazumijeva međusobno podrazumijevanje, već zahtijeva duboko razumijevanje, osjećaj obaveze prema nekome te prihvaćanje kompromisnih rješenja – a to danas nisu posebno popularne stvari. U pravilu to nije ljubav koja “se događa” – to je ono na što priručnici za samopomoć misle kada kažu da treba “poraditi na vezi”….

AGAPE je generalna, neekskluzivna ljubav prema čovječanstvu općenito – danas, kad svatko gleda svoju guzicu, također nije posve popularna.

PHILAUTIA je ljubav prema sebi, što automatski ne podrazumijeva sebičnost – Aristotel je smatrao da bi čovjek prije svega trebao voljeti sebe kako bi znao voljeti druge.

MANIA je luda, opsesivna i posesivna ljubav koju se u popularnoj kulturi često glorificira – na duže je pruge, naravno – neodrživa.

EROS je seksualna strast i želja, no u našoj je kulturi ona najizraženija vrsta ljubavi – problem je u tome što je vrlo kratkog vijeka. Ako se EROS vremenom ne pretvori u PRAGMU ili PHILIJU, neće baš potrajati.

No i ako se pretvori u philiju, to je kraj onome što mi danas podrazumijevamo pod ljubav – dakle kraj tzv. romantične ljubavi.

(c/pblogR.J.)

mi i oni
zar ne mislite da nam je ovaj site malo pomaknuo percepciju kakvi jesmo, kakvi jesu, kakvi bi mogli biti
kaj je to normalno, očekivano, tolerantno, druželjubivo
a kaj je uvrnuto, al onak do koske
pričate o maskama..ovdje su svi bez maske, ja svakako glasam da ih stavimo
možda ćemo onda biti i spremniji i otvoreniji za "možda"& "eventualno"
uglavnom
"težinu svojih grešaka shvatite tek onda kad sretnete osobu koja ih ne prašta"(xx)

Sakaćenje ženskih genitalija, žensko obrezivanje ili obrezivanje žena (engleski Female genital cutting, FGC ili Female genital mutilation, FGM), je naziv za "sve procedure koje uključuju delimično ili potpuno uklanjanje eksternih ženskih genitalija ili bilo kakve ozlede ženskih polnih organa bilo iz kulturnih, religijskih ili drugih ne-terapeutskih razloga.

Žensko obrezivanje je pre svega veoma raširena u Africi kod mnogih plemena. U Egiptu, Etijopiji, Sudanu i Džibutiju gotovo 100% žena ima ovakvu sudbinu. U ostalim državama su obrezane samo pripadnice pojedinih plemena, npr. u Nigeriji, Maliju, Senegalu, Burkini Faso ili u Keniji. FGM se pojavljuje i na arapskom poluostrvu (Ujedinjeni arapski Emirati, Južni Jemen) delovima Azije, te, prema nekim navodima, i u delovima Bosne i Hercegovine (vehabije), i kod dela muslimanske populacije u Sandžaku. [1]

Prema procenama na svetu živi između 100 i 157 miliona žena i devojčica koje su podvrgnute obrezivanju. Svake godine taj broj se poveća za oko dva miliona. Što znači da se u toku jednog dana obrezuje oko 6000 devojčica. Obrezivanje devojčica se ne može uporediti sa obrezivanjem dečaka, obzirom da se kod obrezivanja devojčica odstranjuje jedan dio seksualnog organa, što kasnije u nemalom broju slučajeva ima dugoročne posledice na zdravlje. Stoga, oni koji nisu pripadnici plemena koja vrše obrezivanje, ovaj običaj ne nazivaju obrezivanjem, već osakaćivanjem genitalija. Postoje različite forme obrezivanja:

blaga Sunna (sunna = arapski "Tradicija"): ubadanje, rezanje ili potpuno uklanjanje kožice klitorisa;
modikovana Sunna: delomično ili potpuno uklanjanje klitorisa;
Klitoridektomija / obrezivanje: Uklanjanje jednog dela ili celokupnog klitorisa, kao i jednog dela unutrašnjih stidnih usana. Ova operacija u pravilu ima za posledicu ožiljak koji je toliko velik da pokriva vaginalni otvor;
Infibulacija / faraonsko obrezivanje: Uklanjanje klitorisa, unutrašnjih stidnih usana, te unutrašnjeg dela vanjskih stidnih usana. Preostali deo vanjskih stidnih usana biva pričvršćen trnjem. Ovaj ostatak kože srasta zajedno, a u ranu se stavi mala cevčica koja omogućava oticanje urina i mesečnog menstrualnog krvarenja.
Za celokupan poduhvat koriste se najrazličitiji instrumenti kao što su, žileti, noževi, makaze, komadi stakla. Sve se, uglavnom, vrši bez anestezije i dezinfekcijskih sredstava, ponekad se upotrebljavaju prirodni melemi. Osakaćivanje vrše babice ili starije žene, a ređe sveštenici muškog pola ili berberi. Starost devojčica nad kojima se provodi ovaj poduhvat, u pravilu, je između 4 i 8 godina.

FGM je stari običaj, koji datira još iz vremena pre pojave monoteističkih religija. Proširen je kod muslimana, jednako kao kod hrišćana i animista (pripadnici vere u prirodu i postojanje dobrih i zlih duhova). Razlozi koji se navode za provođenje osakaćivanja genitalija su uglavnom različiti:

osakaćivanje genitalija je religiozna zapovest (iako se ni u Kur'anu, a ni u Bibliji ne pominje obrezivanje žena).
ženski pol je ružan i nečist, obrezivanje i infbulacija štiti ženu od bolesti, krvarenja, crva itd.
osakaćivanje čini devojčice u potpunosti ženama, jer se "muški dio" otklanja sa žene.
osakaćivanje umanjuje seksualnu želju žene i štiti je od njene seksualnosti.
osakaćivanje povećava plodnost i šanse za udaju.
muškarci doživljavaju veliko seksualno zadovoljstovo sa infibulisanim ženama.
stara tradicija se mora sačuvati, okretanje od ove tradicije znači prihvatanje "zapadnjaštva".
Stvarni motiv za osakaćivanje genitalija ipak treba potražiti u partijarhalnim društvenim strukturama. Osakaćivanje služi kao sredstvo kontrole ženske seksualnosti i zaštita od gubitka nevinosti. Zdravstvene posledice su veoma teške:

stanje šoka zbog velikog gubitka krvi;
trovanje krvi; tetanus;
inficiranje dečijom paralizom, hepatitisom i HIV-om;
problemi sa pražnjenjem mokraćnog mehura, oštećenje i infekcija mokraćnih puteva i bubrega;
zapaljenje jajnika i maternice; sterilitet;
jaki bolovi kod mesečnog menstrualnog krvarenja;
bolovi za vreme seksa kod infibulisanih žena, posebno nakon sklapanja braka ili nakon rođenja deteta, kada muškarac penetriše u sasvim mali otvor;
problematični i za majku i za dete po život opasni porođaji (pošto je vaginalni otvor toliko mali da se pre poroda mora otvarati, uglavnom, operativnim zahvatom. Ožiljak je neelastičan, pa prilikom poroda prouzrokuje užasne bolove. Carski rezovi i porodi na vakum su stoga česti. Nakon poroda žena se ponovo zašiva, a ostavlja se otvor veličine iglenih ušica);
česte bolesti ženu vežu za kuću, ona nije u stanju raditi ili redovno pohađati školu;
psihičke posledice su reakcije koje sliče reakcijama nakon preživljene traume: potiskivanje, podvajanje ličnosti, reakcije straha, depresija, poremećaji ponašanja. Neretko u plemenima postoji zabrana da se govori o bolovima.
izvor wiki...

dakle kako znati jel ti čovjek mulja?..nikako..eto kako- nikako, jer nemreš to znat...dok se sve ne razotkrije...niti ste 24 h skupa, niti ste pod istim krovom, ne znaš njegove navike, njegov tempo, niš ne znaš...ni nakon tjedan ni nakon dva , ni nakon mjesec dana, ne znaš, jer ne možeš znati, pa ni te tajne sa strane..znaš samo ono kaj ti veli, pogotovo ako ti to razložno prezentira..i da, onda ispadne da popušiš foru, jer je jednostavno popušiš...
i to se apsolutno svakome može dogoditi, i ko kaže da ne može, laže ili samo nije još naletio na takav primjerak... ,
i ne znam kak vi, ali ja kad se skompam sa nekim, ne idem sad odmah u "tajnu misiju",kojom ću razotkriti nekoga tamo, a apriori lažofčinu, družim se, vjerujem, slušam, nekaj mi nije jasno, pitam, ili ostavim da mi se objasni ili čak ni ne pitam, pustim to kao dio osobnosti te neke osobe, dio koji se još ne dira, jer nije moje da zadirem u to nešto, recimo u tu tzv.tajnovitost, pa neću sad provjeravati baš sve kaj mi neko kaže ili ne kaže, ili zakaj se ne javlja, ili, ili, ili... i tako bezbroj tih- ili...
kaj ja znam,...neću..
a ako je baš nešto jako čudno, da, promislit ću, posumnjat ću..ali nekako neću odmah otvarati fajer ili ići na niske udarce ispod pojasa, pa zivkati u nemilo vrijeme, ja recimo volim imati svoj mir, poštujem da ga i neko drugi ima...
ne sumnjam odmah, niko ne sumnja..zar ne?..ili ste već svi toliko prekaljeni? ali ja vam ne vjerujem da jeste...
jer ako se jednom ogrneš u sve te plašteve sumnje, pitanja, propitivanja i ne znam čega sve ne...pretpostavljaš odmah da je neko lažov, kvaran i ovakav- onakav, e pa onda nema ništa dalje, jer nema kaj dalje, kad nikome ne vjeruješ ništa..
a po mom tada ti sam imaš ozbiljan problem,
i kako onda zaboga, opće uspijete ostvariti neki normalniji kontakt s nekim? ikim?ikada?..
i ne, to što bi eventualno i ja popušila nečiju priču, to opće nije ni neka moja projekcija, nekih tobož mojih očekivanja, a na tog nekoga.ili kaj ja znam kaj...nije...jer ako je neko ok prema meni, redovno komunicira, redovno je ok, kakva moja projekcija?..da je napokon neko ok? da je osoba koja zabavlja? koja je draga? koja je zabavna? koju sam eto našla?..kako je to krivaprojekcija..koga? čega? kriva? za šta?
i tako, te se stvari dese, jednostavno, dogodi se... ali ja tu nisam kriva, ni ta osoba kojoj se to dogodilo nije kriva..
mogu biti ljuta, povrijeđena, plačljiva i jadna, mogu..svašta, ali nije moja krivica, samo sam upala u klopku lukave igre, i kaj, onda ću ubuduće opet ko tajni agent neke tajneslužbe sve drugačije gledati, pod povečalom sumnje, nepovjerenja i nevjerice? meni je to nemoguće..
međutim jednom kad se otkrije da je sve fejk i laganje.uhhh
ali postoji i uvijek ali...da se i dalje ima mogućnost odluke, zadržati ga kao zabavu ili ga izbrisati iz memorije..i ići dalje sa svojim povjerenjem

da prekrije brijeg
niti da zvjerka zamete trag
pada da bi ja što mela,što lopatala 80 štengi, dok sa grana isti taj snijeg pada za vrat..veselje..ikkk
"up to the hill backwards" (by D. Bowie:
The vacuum created by the arrival of freedom
And the possibilities it seems to offer back

p.s a sad nakon 3 sata mene je fkt strah pogledat van(((

jel ko bio danas u 15h pred katedralom u zgb-u na sveopćem ljubljenu unatoč i u inat baš?? a?

istraživanja kažu..ima više depresivnih, ima više opijanja..(svaki izgovor, je dobar izgovor)
ima više u prosjeku samoubojstava..
a oko stola blagdanskog...okretanja očima, emocionalnih provala, što bijesa, što tuge, što jada, što žalosti, povreda, nervoze...a zašto?
zato što nam oduvijek govore kako je -mir i dobro i veselje ona jedina spika koja bi nas morala furati tih dana
a kad smo još fino odgojeni (po kak se spada, špranci)
pa se silno trudimo biti pri tome i savršeni..uključujući dom, ručak, pripremu ...frustraciji nema kraja
i kak nećeš puknuti?
kak se ne zbedirati?
kak ne pošiziti?
i sve onak.."ja sam u te dane sam/sama" jadnoj spiki biti..ili
još gore, sve te obiteljske posjete..ručkovi i večere..i darivanja i td
samo zato što je red, i što se to od tebe očekuje, a pol njih ne podnosiš, ali ih zoveš, jer te mama podsjeća, jer će se ta teta nafrnjiti, iako će prigovarati(jer to uvijek radi)svejedno to napraviš..ali ti sve ide na živce...i onda, u čemu je štos?
zar je doista tako strašno biti sam, iako ti na tv-u svaki film onak lupa u pleksus, jer prikazuje okruženje iz "snova" sa obavezno zamagljenim od zime prozorima, kamin, druženje i slavlje..a ha..da, da
a ako su njima blagdani, pa žele i očekuju veselje i mir i...
zar nisu i meni, tebi?
i jer ne zaslužujem da imam mira..od svih tih ljudi, rodbine i napokon ...očekivanja?

Naljutit ću se
jer me manipuliraš
jer se nadaš da je sve po starom
i da ću opet razumjeti, popustiti

Vikat ću na tebe
jer opet i opet ponavljaš isto
jer me uvjeravaš da je to tako
i u normalnom tonu me ne čuješ

Zgazit ću te
jer postavljaš pred mene nemoguće uvjete
jer očekuješ da se prostrem i sudjelujem
i više nego što mogu i zaslužujem

Odjebat ću te
jer stvarno nisi normalan
jer ovakvo što predugo traje
i želim napokon malo mira za sebe

4ch..19.12.12.

tak!!! a sad odoh..delat nekaj korisnoga

..raspoložena,
onak kućanski, domaćinski i vrijedno i bla
ali zadnjih dana nisam..
iako sam svašta napravila..ali to se ne vidi i to se ne zna...(osim po povratnim mailovima zahvale i hvale)
i već dva dana unatoč raspoloženju koje ipak varira zajedno sa odlukama, nisam ništa značajno po doma napravila...
vježbam sama sa sobom..ne napraviti ništa, i pri tome se ne osjećati bzvze...loše ili kaj ja znam.. krivom...
i prespavala bi svu tu jurnjavu, nabavku, spremanje i nakuhavanje i kolače..jer se sve može kupiti i platiti, ali za to treba love...ali kao onda svejedno nisi jako vrijedna i to kuhanje i kolači nisu jako finiiii i niko te neće hvaliti i neću moći cvasti kad ih se degustira i prekomjerno hvaliiii..
ko da mi je stalo..
da li i od pohvala živimo?al da godi bogme da..
e tu je problem...jel mi doista stalo?jel to toliko bitno?
da sve te neke radnje...planovi i pripreme oko jako velikog spremanja, pranja, glancanja, kuhanja, pečenja i koje se podrazumijevaju, jer si žensko, jer je to tako, jer se očekuje, "red je", jer jedino onda si prava..žena, domaćica..bla
i unatoč tom nekom modernom životu i ravnopravnosti i slobodi žena i modernoj spiki..-ti vrijediš zbog samog svog postojanja...postoji taj pogled uprt u tebe..pogotovo kad se pogledaš u ogledalo..
koji sumnja, koji analizira, koji pita..koliko si to ti? koliko ti je stalo?
a koliko je to tradicija, očekivanje, podrazumijevanje..
i onda nekad uzdahnem i mrmljajući nešto napravim
nekad napravim i jednostavno ne razmišljam
a nekad ne napravim..
i u tim sitnim inatljivim stvarima koje ipak ne napravim..uživam skoro podjednako kao i u onima koje sa zadovoljstvom napravim...
i sad bi ovdje išla spika..ako ti se ne da, radije nemoj, ako nije sa srcem onda se ne računa, ako već sumnjaš onda nekaj ne valja u startu..
i sad očekujem..da me pukne..ili inatljivost ili zadovoljstvo..teško da će biti sreća..iako i to je moguće..

(nastavimo u revijalnom tonu)
Ljubav na prvi…krevet...(by buldožer)
…lijen sunčan dan, dokono listah novine u kojima opet nije bilo ništa osim skandala, korupcije i pretpostavki...
kava i cigareta…
ugodno podne na terasi restorana punoj sunca…i tih nekoliko gostiju…
umirovljenik drhtavih ruku, dva para srednjih godina, koji više nisu imali teme o kojima bi pričali,
neki dežmekast tip, obrijane glave, sa zlatnim lancem oko vrata i na zapešću,koji je preglasno pričao na mobitel, nervozna majka koja nije uspijevala smiriti svoju nemirnu djecu uzalud im obećavajući sladoled…
i konobar koji je…
paa…konobario…
privukla je moju pažnju čim je stigla…
a bila je…
nešto interesantno, drugačije…pravo osvježenje…
gotovo eterična, blijede puti, porculanskog tena, jedva našminkana…
zastavši..odmjerila je terasu i rijetke goste i odlučila sjesti za prvi slobodan stol..
a tik do mene…
konobar je vrlo brzo donio njenu narudžbu…ness i gusti od marelice....
brzim pogledom prešla je po gostima…
i na meni… zastala…
..e pa, bila je…slatka…moj tip ženske…
da je poželjeh… upoznati…popričati…i čemu lagati sebe…
potrošiti…ako ne i zavoljeti…
i sva ta njena crna kosa…prošarana ljubičastim pramenovima i dodatno zamršena „dreadlocksima“…
primijetih da je uspjela uplesti i neke trakice koje su joj sezale gotovo do struka…
taman da se zapitaš…
kako sve to češlja, kad jednom odluči da počešlja…
i kako je to prolaziti prstima preko svega toga i kroz to…
a da se ne zapetljaš…i ne ostaneš zarobljen u svim tim nitima…
…popratih pogledom…kamo ona gleda…
a gledala je…
u vrapce koji su se igrali u prašini…šepurili i izvodili što već vrapci izvode u kasnu sunčanu
i toplu jesen…oko podneva…
učinilo mi se da joj slabi osmijeh zadovoljstva titra na usnama…
kad je vidjela da je kao slučajno, ali ipak pozorno, gledam…
a bila je..
slojevito obučena ..u crno, sivo i neku nedefiniranu boju…
njena crna majica dugih rukava od tila..otkrivala je lijepo tijelo …
i sva ta tkanina na njoj i sva ta slojevitost od nekoliko majica
nije mogla sakriti njene uzdignute bradavice…i okrugli oblik njenih čvrstih grudi…
i da, prošli su me srsi…kakve već dugo ne osjetih…
jer samujem…predugo…
a njen miris…doticao mi je nosnice svaki puta kad bi se pomakla
bio je odmjereno sladak i mahovinast
jel rekoh već?…
baš onakav, kakve volim udisati u nečijem pregibu vrata i ramena…
i ti njeni…
tanki fini prsti sa kratkim crno namazanim noktima…
ionako ne volim kad imaju duge nokte…
uglavnom…
cura je bila komadić…baš komadić…po mom ukusu…
i sve na njoj je bilo baš onako..za gledanje…za sanjarenje… o mogućnostima…
iskreno se iznenadih kad mi se obratila...kao usput…
rekavši da me poznaje...sigurna u svojoj tvrdnji...
odmaknuh slobodnu stolicu i rukom je pozvah da priđe…
spretno se premjestila k meni i vrijeme provedosmo…
pričajući o bezvezarijama i spominjući osobe koje više ne susrećemo..
odjednom, približila se dovoljno blizu da me poljubi…bez problema…bez oklijevanja...
onako nježno…leptirasto…
i prije nego išta stigoh primijetiti…
poljubi me …opet…odlučnije…
a zatim, rekla je:
da me traži…
da me čeka…
i da sanja o meni…i da ju je užasno nervirala spoznaja da ja bijah tada s drugom…
i tada…
prignula se ponovno i poljubismo se napokon…dugo, željeno, mokro...
ljubismo se i dalje…
kao da ne postoji ništa... osim tog sunca, te terase… i nas…
a žamor…
bio je sve glasniji..
…a onda je konobar brzo prišao i zamolio nas da odemo,
jer je ovo javno mjesto,
jer gosti negoduju, jer ih uznemirujemo i jer ima djece za okolnim stolovima…
ne protuslovih …samo slegnuh ramenima…a na njeno… 'oćemo ?
krenusmo...zajedno…smijući se…
…držeći se za ruke…prema njenom stanu…tu, odmah, ni pet minuta do maksimirske šume…
.
jelda?
… Skoro pa… muška priča…:)))PPPP

volim ga, o kako me bolno probada upravo ta spoznaja, jer se nisam htjela dovesti do toga..
a fino sam si sve posložila..i sve je počelo kavom, znatiželjnom..ja sam slobodna, mogu šta želim, koliko želim i koga želim..a sada želim njega..baš ga želim, da se budi uz mene, da liježe sa mnom..ali on nije moj.. a ja sam sama, osim kad je on tu…ali njega sada nema..on je doma sa njima..
sve je počelo tako lako, imao je ono „nešto“, pričao je upravo onako kako sam željela da mi neko priča, izgledao je..ah pa kao onaj tip na koji ja definitivno padam, dovoljno inteligencije, dovoljno manira, dovoljno smisla za humor, dovoljno empatije..ili nije?
međutim nije navaljivao, trebao je prijateljicu i rekao je odmah…
da je još u braku, i da to više nije to, da tu više nema strasti, ni razumijevanja i da ona premalo obraća pažnju na njega i da je ne veseli više ništa što on napravi za nju, i intimnost ,je nešto što između njih više ne postoji, i da će se rastati jer su i o tome razgovarali, ali za sada je to komplicirano, no već druge godine..čim se malo financijski sredi sa kreditima…
i tu sam ga zaustavila..
nije me baš zanimalo, nisam bila spremna na previše informacija, uostalom njegov život
i ko sam ja da mu govorim rješenja…sve dok me to s njim- zabavlja…
i tako..kava po kava, svaki tjedan jedna, pa zatim njegove poruke u kasne večeri..
pa „nedostaješ mi“ ili „ti me stvarno razumiješ“..“kako sam živio bez tebe“ pa opet kave, dvije tjedno, a pri svakom susretu i rastanku poljubac u obraz…i obećanje sljedećeg susreta..
a onda, jednog proljetnog popodneva…
eh, pa dogodilo se, završili smo u mom stanu, jer je on imao težak i naporan dan, i situacija doma se maksimalno zakomplicirala..i sa njom i sa klincima i sa doseljenjem njene mame..
a i popio je i kaže bio je ranjiv..a onda smo završili u krevetu..mom..i bilo je dobro..bilo je onako kako treba biti, nježan utješan seks dvije duše..otišao je prije ponoći …otuširan..svakako u boljem stanju…
i nastavilo se, kod mene, na izletima po okolnim brdima izletima od pol dana, ponekad subotom, ponekad nedjeljom..ljeto je bilo divno, poslao ih je na more..i ostao sa mnom..bili smo zajedno..i da, bio je dobar i budio me kavom i doručkom..donosio i cvijet i čokoladice i lizalice i slatke stvarčice..a ja sam odjednom shvatila da smo ljubavnici, ozbiljni…
ja? koja sam rekla nikada!?!?ja?!..
ali bilo je lijepo i bili smo svugdje..i kupali se i šetali smo..i plesali i večerali i prespavali i
išli na posao…nije me pekla savjest, nisam nikome ni pričala o njemu, jer se nisam vezala onako jako, jer sam mogla prestati, već sutra…svakako…
jesen je malo zakomplicirala sve, svi su bili tu, a i moj posao je počeo biti zahtjevniji..
pa smo se počeli nalaziti na sve kraćim kavama u nepoznatim dijelovima grada ili na par sati među zidovima moga stana…zima je bila već gadna, zbog plime strasti i stalnog odlaženje i neželjenog odvajanja,
te nedostatka prostora i vremena…čeznuo je on za mnom, čeznula sam ja za njim..iako sam znala da još uvijek mogu prekinuti..mogu li? ili su to već bila zavaravanja…jer- on nije moj!..
ali ja mogu bez njega!!! i da, već sutra ću ga nazvati i reći mu sve…da ga i opet očekujem i da mi nedostaje…
a praznike.. sam provela sama, i božić i novu, gledala glupi tv program, odbila sve pozive prijatelja, pila i zaspala odmah nakon ponoći..sama..poruka je stigla u dva u noći, njegova…"nedostajem mu, voli me i sretna mi nova"...
i nastavili smo…i prekidali..i bilo je suza i šutnji ..i pomirenja i prekida…
prošlo je još jedno proljeće, a on je htio opet i opet mene..i uvjeravao me da je drugačije, da je taman zatvorio neke kredite i da sad ima love, ali…nije moj!!…
prošlo je i ljeto.. vruće, krasno, nesretno i vrlo strasno i jesen…opet u strastima, svađama, ljubomornim patnjama i nemoći i prekidima i mirenjima…
a sad opet stižu praznici…

uspinjem se svaki dan, ponekad i po nekoliko puta jedinim mogućim štengama na otprilike 4. kat..
a veselje je posebno kad eto zapadne snijeg do koljenja, sa nanosima i malo većim...
sreća je pregolema lopatati tih 70 i nešto štengi...ahh divote, ahh ljepote...mrmlj
e pa izlopatala ja to...ali pada i dalje
pa imam i dobar razlog da pijem schliwovitz...ko prava udarnica..hik &štuc
btw.
jel neko pominjo zakaj treba imati neko muško na dohvat ruke?
ne treba hausmajstor, može i vulgaris lopatar...

dobija li život veći smisao, ukoliko najmanje pol sata provedeš masirajući i mažući
kremicama i losionom svoju kožnu garnituru??
zbunj