'stroj koji može beskonačno dugo vršiti koristan rad, bez dovođenja energije izvana'.

žuta kiša pada kao noć.
da baš tako nježno lagano i sjetno.
jer i noć je žuta. nije,kažete Vi a ja je vidim baš takvu. onako ,s aureolom ulične lampe ona je baš takva u mom oku.
jer tama je iza nje.
ne ona ružna,tjeskobna tama u kojoj su strahovi rođeni u riječima,iskustvu ili urođenom instiktu. ta je noć obojena.
nekad crna ili plava,nekad žuta i bijela.
ili samo kao noć,kao kiša.
siva i nostalgična. ona koja je vremeplov,
kad te ponese u dane koji su drugačije mirisali i imali drugačije nade.
iskričarske nade koje su se javile prvim pogledom na blog.,
eh taj blog. prvo smišljanje nicka je ostalo za nama .
a onda škola,velika škola u kojoj je prvi put ,bio krivi put.
misliš,kulturno je pozdraviti prije nego napišeš ijednu riječ na pvt.
a-a,neće moći. moraš uletiti,saznaš kasnije.
mogućnost promjene nicka bila je dobra mogućnost bijega od sramote s pvt.-a

pa se uz ove uporne kapi sjetim svih likova koji sam bio.....modruški vitez,shala-mala,nokushishika....nemaštoviti ne shvaćaju igru i mogučnosti igre.
no,premium je prekinuo igru. ostala su sjećanja na prvu blošku ljubav. odvratnu,groznu,žalosnu.....neponovljivu igru strasti,gubitka i....nove radosti.
jer nijedna tuga nije sama.
iza nje se vuče neka nova prilika. bolja,jasnija,oplemenjena iskustvom.

te prilike ti pružaju nadu u bolje sutra.
prekosutra.

jednom.

i ono dođe ponekad s ovakvom kišom ili s noći ili s križoboljom,zar je važno!?

važno je u kiši vidjeti ljepotu.

u bijeloj ili žutoj noći koju nosimo u sebi



(P.S. kišnetica=kiša,internet,iskrica)

Link

Kao žedan kap vode čuvati
I kad me takneš rukom
Pomiluješ
Kao da prosipaš vrući pijesak iz pustinje
Po goloj koži
A ona pali. Ali ne gori.
To samo srce treperi plamenom.
I ostavlja trag znamenom.
Kao trajni pečat utisnut od strasti.

Mogao bih te kao kap vode
Osjetiti na obrazu ili
Taknuti jezikom da utažim žeđ
Ali te nosim i čuvam
Da ne ishlapiš na suncu
Da ne nestaneš
Tek noću, na mjesečevom traku
Otvorim dlan i provjerim
Da li si još tu

Predsjednik Crne Gore drži govor o radu pa nabraja:

‒ Ponedjeljak: Psihička priprema za rad.

Utorak: Fizička priprema za rad.

Srijeda: Rad.

Četvrtak: Odmor.

Petak: Odmor od odmora.

Subota: Dan za obitelj.

Nedjelja: Dan za crkvu.

Javlja se iz mase jedan nezadovoljni Crnogorac:
‒ Zar moramo raditi baš svaku srijedu!?

Napiše meni tako lik od 44 god(!?)pa hrabro pobježe deaktivirati profil da ne bi slučajno dobio odgovor koji mu ne odgovara.
Pozadina toga bila je moja rečenica u komentiranju Bandića gdje sam rekao da će biti na vlasti dok god budu postojali oni koji ga podupiru zbog 100 kn dodatka na mirovinu.

Jel to bila netočna izjava?
Jel moja greška što generacije koje su onu državu gradile a ostale kratkih rukava u ovoj ,moraju kopati po smeću i što je još gore,glasovati za smeće da bi imali za koji bolji ručak u mjesecu?!
Zna li taj "gospodin" u svojim godinama koliko je ovdje neradnika i muljatora koji žive na grbači države i poreznih obveznika.!?
Ljudi,baš ti godina koji traže posao a mole Boga da ga ne nađu,navodno nesposobnih za rad.
Žive od socijalne ali imaju za premium na Iskrici. Traže žrtvu koja će ih udomiti.

Koliko buke se diže oko zauzetih na Iskrici a gospoda nisu uopće loša. Bar znaju što hoće. I kako do toga doći.
No kako je djevojci koja za prvi dejt predloži razgovor uz hladnu platu a on je pita što je to:


-“To je pladanj pun mesa, sira i grožđa uz koju se obično pije vino”, odgovorila mu je.

No, on se nije oglasio skoro cijeli dan.

“Žao mi je. Mislim da nisam spreman za to”, na koncu joj je napisao.

Dakle,ili ima problema sa želucem ili više voli nešto vruće?!

Jeste kad skuhali juhu u vodi u kojoj je prethodno skuham (oguljeni) krumpir?