:)))

Uredi zapis

19.03.2018. u 6:29   |   Komentari: 22   |   Dodaj komentar

La la lalaaala la

Uredi zapis

17.03.2018. u 14:09   |   Komentari: 8   |   Dodaj komentar

Pred kišu


Snimio :Pelpetum pl. Mobile

Nije to bila kiša
Niti Brest.
Nije bio niti rat.
Samo sam sjedio u nekom drndavom autobusu i želio.
Da nikad ne staneš sama i uplakana
Mokra i tužna
Bez kišobrana na nekoj stanici
Čekajući autobus bez broja
I da ja nikad više ne budem daleko
Kad zatreba ti ruka oko struka
Da te stisne
Kao vjetar.

Uredi zapis

14.03.2018. u 18:50   |   Komentari: 35   |   Dodaj komentar

ante portas



Snimio. bblog.hr.blueveki

Uredi zapis

12.03.2018. u 19:07   |   Editirano: 14.03.2018. u 6:49   |   Komentari: 65   |   Dodaj komentar

Na svoj način

Uredi zapis

06.03.2018. u 17:58   |   Komentari: 64   |   Dodaj komentar

C

Uredi zapis

03.03.2018. u 19:04   |   Komentari: 65   |   Dodaj komentar

Ti, moja pahuljo

Ti moja pahuljo s neba
Poslana od nekog da budeš kraj mene
Na mojim usnama da se topiš
Na mojoj kosi da me sakriješ od zlih pogleda.
Ti moja snježna pahuljo
pala s neba da te ugrabim i oblikujem
Od tebe napravim grudu
Što pokrene lavinu osjećaja
Zatrpa sve loše priče iz davnine
Ti,pahuljo moja
Pala na na moje vjeđe i usne
da te vidim
Otopim i utopim
I zauvijek sačuvam
U sebi

Samozvani poet

Uredi zapis

01.03.2018. u 11:00   |   Editirano: 01.03.2018. u 11:48   |   Komentari: 50   |   Dodaj komentar

uf

.odlaze nekud, neki dragi ljud
"...gdje,a gdje...?
Ružan san...."

Sve će to jednog dana prekriti nešto,dobro kaže pjesma. Da li ruzmarin ili snjegovi ili šaš....nebitno.
Postojali su negdje neki ljudi..neki život koji se prostirao pred nama....nebitno da li lažan ili samo svijetli istina u njima ....ti su ljudi i dalje tu....oko nas. Jedna mala karika u našem lancu života.
I možemo ih voljeti i mrziti,ignorirati ili slaviti...bez te karike bili bi siromašniji za događaj u svom životu.
Pa one koju volimo,nek budu i dalje uz nas a oni drugi.....nek žive svoje živote i grade nove lance...život teče i život se mijenja a mi s njime.
Dok nas ne pokriju..

Uredi zapis

25.02.2018. u 14:01   |   Editirano: 11.03.2018. u 11:03   |   Komentari: 7   |   Dodaj komentar

Pupić za Emić:))

Uredi zapis

24.02.2018. u 14:55   |   Komentari: 9   |   Dodaj komentar

Zgb, 6:30

Uredi zapis

22.02.2018. u 7:17   |   Komentari: 7   |   Dodaj komentar

Moje

Uredi zapis

19.02.2018. u 21:01   |   Komentari: 15   |   Dodaj komentar

Onaj dan


Kad si sretan i ponosan!!!!

Uredi zapis

18.02.2018. u 11:02   |   Komentari: 27   |   Dodaj komentar

Odmori, draga



Možeš se vratit iz teretane,i ručak je skoro gotov.;)

Uredi zapis

11.02.2018. u 12:31   |   Komentari: 12   |   Dodaj komentar

glas tišine

....onda kad ugledaš leđa .
Ne puštaš glas nit pokušaš podići ruku.
Kad je put zamagljen gustim velom.
Ne razmišljaš ,ne tuguješ.
Samo je glas tišine zaglušujuć ko pjesme sirena.
Razbijeno brodovlje namamljeno na stijene.

Uredi zapis

03.02.2018. u 18:22   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

Zaključana srca



Kad odbacimo ključeve od srca i dalje nema garancije da će oni zaključani ostati unutra. Jer onaj koji želi izaći naći će stotine načina i stotine ključeva. Ali ti lokoti nas ne mogu zaštititi niti da netko novi uđe u njega. Oni (lokoti) samo ostanu u našim glavama...da smo sigurni,da ne puštamo nove boli u sebe.
A što je sa srećom!?

Uredi zapis

28.01.2018. u 10:33   |   Editirano: 28.01.2018. u 10:54   |   Komentari: 6   |   Dodaj komentar