'stroj koji može beskonačno dugo vršiti koristan rad, bez dovođenja energije izvana'.

Nitko se nije javlja a onaj osjećaj koji mu je trebao skratiti muku života odjednom je nestao... osjetio je neodoljivu želju za cigaretom . onako u noćnom ogrtaču i papučama spustio se stepeništem do kioska koji je radio do kasno u noć. Nije primjetio poveću zaleđenu lokvu na svom putu. Taj trenutak ,kad je odklizao po njoj i samo ga bacio iz ravnoteže i dok je nošen inercijom klizao prema cesti,nije osjećao ništa.
*****

Taksist je i dalje jurio ulicom ne gledajući, od jada ,tuge,suza i nedostatka volje za životom.
-Kad zapravo počinje prokletstvo?-proletilo mu je kroz glavu dok je udarao u nešto što je stajalo na cesti. Nije vidio,nije osjećao,nije mario. Ono što je udario odletilo je u zrak a zatim tresnulo o asfalt iza njega. Nije mogao imati vlast nad volanom i samo je stup ulične rasvjete bio razlog što se zaustavio nedugo zatim.

*****

Klošar se polako vukao nogostupom. Sa svoim kolicima nije smetao nikome u ovo doba noći. Tu i tamo se mogao primjetiti poneki okašnjeli prolaznik na putu s posla. Niti su oni obraćali pažnju na njega niti on na njih. Samo je ponekad sa sjetom pogledao one šetače pasa koji su tek sad mogli izvesti svoje ljubimce u šetnju. Volio je životinje više od ljudi. One su znale pružiti zahvalnost za svaki dodir ruke,za svaki zalogaj koji mu je udijeljen. Zato mu je valjda pažnju i privukao pas koji je stajao na sred ulicee i halapljivo jeo neki otpadak koji je ,tko zna tko, bacio na ulicu. Nije mario za auto koji je jurio ulicom naočigled bez previše kontrole. Instiktivno je reagirao i krenuo prema psu. Udarac koji ga je odbacio u zrak bio je žestok. Nije osjećao bol i samo je onako,dok je još bio u zraku pomislio- Dobro je,pas je pobjegao na vrijeme.

******""
Te proklete papuče-govorio je sam sebi-znao je da bi jednom mogle da ga dođu glave. Zbog njih i njihovih plastičnih đonova je tako odklizao za cestu. I dok je još bio na koljenim pogled mu je skrenuo ulijevo. Taxi je velikom brzinom udario u neko tijelo,odbacilo ga u zrak a zatim nastavio krivudajući cestom. Išao je u njegovom pravcu a on je onako sleđen od straha nemoćno zatvorio oči i čekao kraj. Udarac koji se čuo zatim nije bio u njega. Bočno udarivši u stup auto se gotovo omotao oko njega. Miris rashladne tekućine i benzina miješali su se u nozdrvama i jedina misao u njegovoj glavi je bila:
- Ovo stvarno nije moj dan.


(Prethodni blogovi na strani 9)

Link

Iz tvojih usta čujem
Umjesto pesni
ko bodež u srcu

otvaraš ranu
ja čvrsto
stišćem pesti.

Dio po dio
odlažem ti stvari
odsutan,zgažen kao
Da me nema

zubima ja usnu grizem
da utišam neman strasti
što negdje duboko
prokleto u meni
drijema.


Prozor...prizor...let goluba
u bijelom snijegu
ko duša čista nestaje
na obzoru oblak nevino
se bijeli
iza njeg ko razlivena krv
u vražjem kotlu
suncu snaga
prestaje.

Pa ne vjerujem sebi
pa pljujem i psujem
-ajd,ruino stara jednom sebi kaži-
život sa njom
i život bez nje
bit će isto.
same laži

Nekad je bil običaj donijeti djevojci cvijeće.
S godinama ,dovoljna im trava.
A s njom dobro glume prijateljstva...dovoljno za pljesak.


Klapa,klapa,klap....sljedeći.

Jel' se mogu jesti jagode i piti pivo

Ma kakav posljednji tango
Ili tramvaj ili dan.
Sve to nevažno je.
Ma kakva zadnji čavao u kovčegu
Ili zamah dirigenta.
Zadnji dah ili ime na papiru
Zadnje moje
budi ti

Otkad Gospar ne traži cicke na blogu je sve manje žema!?,.

Tanka bijela linija se protezala povrh borova kao granica između modrine neba i tamnozelenih vrhovni gore.
Valovi su pljuskali po stijenama,oštrim i ukoso položenim kao u filmu o Supermenu,samo što su tamo bili neki kristali nasuprot ovoj prirodnoj ljepoti. Ptice su cvrkutale ,pjevale,pojile u neobičnim lagana. Onaj doživljaj koji je podsjećao na djetinjstvo. Ili možda zaboravljen u svoj toj žurbi i utrci s vremenom i samim sobom. Za bolje sutra.
A ovo sada ,ti zvukovi mora i šume,jedno uz drugo,te boje i povjetarac na licu je to -bolje.
Ne bolje sutra,već bolji sada.
Moment u kojem možemo uživati a ne čekati užitak koji možda neće doći .

Kažu,pristojno je ljude gledati u oči dok pričamo sa njima. Jer tu ne postoje "veliki i mali" ljudi. Bili visoki ili niski,oči su uvijek dostupne. Da li je samo stvar kulture ili ili odgoja? Kažu psiholozi da se iz pogleda može puno vidjeti. Od toga kamo pogled skreće. 
Možda je tako. Svatko na svoj način komunicira...iz nekog svog razloga.

Ali da li ste primjetili ili osjetili kako neke ljude puno lakše možete gledati u oči. Jednostavno vas privlače nekom snagom. Dok druge jednostavno ne možete pogledati. Izgledaju kao da bulje u vas. Kao da vrebaju...poput grabežljivaca. Dok ovi drugi opčinjavaju...i dok govore i dok šute. 
Imaju ono nešto u pogledu....zelenom ,plavom ili smeđem. Nije stvar u boji.

Otišo se ubit,reinkarniro se i jopet piše.
Ko ovaj što je 437 puta odlazio jer mu nitko ne piše.
E vala nek' piše,neće Jaja blogerici bit dosadno.:))

Tko digne guzicu,izgubi stolicu!