'stroj koji može beskonačno dugo vršiti koristan rad, bez dovođenja energije izvana'.

Ti si dobar čovjek-
govorili su mu uvijek,tapšali po ramenu i gurali u prvi plan,gdje god je netko trebao pomoć.
a on je šutio i pomagao.radio i trpio ne želeći se zamjerati ljudima.
puštao je da se hvale,povrđivao sve što su govorili,
dok su se drugi svađali on je šutio i stajao sa strane. za to je dobivao podsmjeh.
i ka dgod je netko sa strane vidio da ga može čutnuti,šutnuli su ga.
kao i svemu,i tomu je došao kraj.
više nije htio šutjeti.
više nije htio pustiti da ga guraju kako oni žele.
i više nije bio dobar.
bio je bezobrazan.
bio je uobražen bio je nepoželjan.

a on je gledao i mislio:
-kako vi ,tako i ja.
pa nek nam Bog sudi.

Bila je subota i bilo je vrijeme.

Ni sad nisam siguran da li je prošlo.

Onako,kao sati i minute i dani.

Ili kao vjetar ,kiša i snijeg.

Znam da si bila ti i da je ostao trag.

Ni zima ni ljeto.

Samo kamen kojim vrijeme

upravlja po svom.

konobarica je donijela uobičajeni kapućino bez pitanja.
znala je stol,znala je novine i piće koje pijem.
nikad nismo razgovarali,tek kulurno-dobro jutro,izvolite i doviđenja.volio sam dolaziti na to jesto jer mi nitko nije smetao.poznavao sam te ljude,naravno,ali bila je to generacija na DOBAR DAN,ostavljali su me na miru kao i ja njih.
ovo jutro bilo je drugačije.njen pogled nijer otkrivao ništa ali govor tijela je upućivao na to kao da mi želi nešto reći. i stvarno,uz piće je išlo i:
- izvoli, usamljeni čovječe!
prešao sam pogledom po sali,pogledao i nju:
- sala je puna.
-istina ali u hrpi ljudi ti si uvijek sam.
što mi je preostalo nego nasmijati se,zahvaliti iako ni sam nisam bio svjestam da li je to nešto na čemu uopće treba zahvaljivati.
uzeo sam svoje novine i počeo čitati ali...njene riječi ostavile su trag. kopkale su po glavi,tražile put:
-"zar stvarno? jesam li odvojen od svijeta? !
volio sam komunicirati s ljudima. doduše,birao sam društvo ali nisam odbijao nikoga ako sam ima imalo zajedničkih tema za razgovor.
kako onda da sam sam!?
nisam se smatrao boljim od ostalih,niti koga gledao s visoka.
možda je samo trag neke duše, dok je birala tijelo,ostao izražen u meni.
neke davno ostravljene duše da luta kroz vrijeme i traži mjesto za odmor.
mjesto gdje će zauvijek ostati.

ja sam posljednji i prvi
što odlazi tragovima beskraja
vampir što slijedi miris krvi
u ruci drobi pijesak vremena
u prah nade i očaja

ja sam konjanik bez sedla
sudac iz magle, porota iz dima
vez bez konca,zraka sunca jedna
silni val,mjesečev sluga
u uvali samotnoj ,oseka i plima

ja bit ću život ,ti bit ćeš moja sjena
moj zadnji dah,u očima sjaj
ko što je u životu stalna samo mjena
ti bit ćeš meni livada cvijetna
moj drugi život,kad ovom dođe kraj.

kažu.ljubav pokreće svijet.i katkad te gura u svim pravcima.i naprijed i natrag i skreće s puta.tražiš svoj put ka dobru i zlu a ne znaš što je ljubav.... to isprva budu jedne kečke za potezanje.jedno beljenje i trčanje kroz hodnike škole. onda papirići ispod klupe i crveni obrazi kad te pogleda oko plavo,onako sa strane. slijedi iza toga gel u kosi i neki novi "papak" na nogama i kad joj namigneš u prolazi ...šeretski praveć se da ti nije stalo. mračni haustori ili prolazi između zgrada.... ili poljski putevi tamo uz rijeku i kreket žaba.rastanci i suze. dolasci i molbe da ne ide. dugi razgovori u sitne sate telefonom....zakletve da baš ti si ono što su zvijezde zamislile. i ako je ljubav za nama išla kako smo mislili,jesmo je zapamtili? znamo li je prepoznati kad nam opet dođe ? slaba i nijema.maglovita i spora....da li vjerujemo da nas takva može usrećiti?

U ovo moderno doba svi imaju neke pametne telefone koji nam "olakšavaju" život pa tako na tom komadu nečega možemo

pronaći sve što trebamo za kupovinu,školu,posao,dijete....čak nas može odvesti na pravi put...bukvalno i preneseno.

Sve to je još dostupnije ako imamo pravu aplikaciju.

No ,svako malo ta pametna tabakera nam javlja:

- Dostupna je nova poboljšana verzija xyzu....ažuriraj.

Eh,kako je to zgodno,uvijek imaš nešto staro a novo.

Kad bi se to moglo prenijeti u život,stvarni život,mogli bi tu mogućnost iskoristiti za poboljšanje odnosa s partnerom...ili

,poboljšanje partnera.

Ne sviđa vam se njegovo ponašanje u društvu?

Ajmo,aplikacija ta i ta,verzija 2018,klik...i eto njega popravljen i naštiman.

I tako prekonekoliko puta...i dnevno ako je potrebno.

Tko zna,možda u nekoj bliskoj budućnosti neki android bude obavljao sve poslove koje smo do sada mi radili.

(Naravno neki "ljudi" su nezamjenjivi.

Od njihovog JA teško da će biti napretka)

Nije to slika u nekoliko poteza,kao olovkom ili kredom. To se slika godinama i strpljenjem.
To je slika prirode koju počneš u proljeće pa crtaš detalje dugo ,dok se priroda mijenja.
Mijenjaju se boje, oblici, stanja. Godišnja doba ,kao sudbine,izazivaju drugačije osjećaje. Ponekad je ljubav vruća poput ljeta. Strastvena,gori kao suho drvo.
U jesen bude promjenljiva,dobiva druge tonove i plamen strasti se mijenja s vjetrom i kišom. Sve je hladnije kad snjegovi prekriju srca. I tužnije kad bure zaviju kroz tijelo a vatra u tijelu gasne. Tek žar tinja negdje dolje pod pepelom. A u novo proljeće sve opet propupa. Bude se iznova novi plamićci sakriveni u listu drva života i ptice se pjevom glasaju .
Kad uspiješ u tu sliku stopiti sve boje,sve glasove i oblike cijele godine,ljubav će dobiti svoju vrijednost.

O našem slikanju ovisi da li će to biti dijamant ili zlatnik.
Bakreni novćić ili kameno srce u grudima

Štip,štip,štip-zora mi je lagano štipkala obraze pa nos pa vjeđe koje su se slijepile nakon dugog bdjenja. Trebalo je ustati a kao da je san pao prije pet minuta na umorne oči. Pričali smo dugo....kao da su se u nas vratila djeca i oni predivni dani kad nas je ljubav prala kao proljetne kiše...donešene vjetrom,iznenada a mi bez zaštite stajasmo na oluji i upijasmo kapi svakom porom ....i bilo nam je hladno .....i bilo nam je vruće iznutra....izvana nas je onaj dugi period samoće hladio i mislili smo da više nikad nećemo osjećati ništa a iznutra je kuljala lava davno potisnutih želja,strasti i očekivanja.
Nisu nam trebali poljupci nit zagrljaji....samo nam glas mamio toplinu na površinu kože....kao da peromm prelazimo po njoj...tiha jeza iz dubine duše što smo je oslobodili a ona nas preplavljuje poput gorskih rijeka....isprva tiho klizi svojim tijekom a zatim ko bujica što ruši sve pred sobom.
Sve one frustracije i boli zaostale iz dana koje nismo moglo zaboraviti ...godinama taložene negdje duboko na dnu ..a ipak smo osjećali njihov smrad koji nas je gušio.
A sad slobodni slušamo pjev valova čistih osjećaja...bistrih i snažnih.
Samo se čvrsto držimo za ruke da nas struja ne odnese...kao korijenje na obali iz sna

nema ništa gore nego kad ti netko kaže da si simpatičan. tako je u svakom vidu života. u sportu,kulturi,ljubavi,znanju...svemu.
jer,simpatičan lik nije u ničemu NAJ....on je uvijek tu negdje,
nit smrdi,nit miriše.
nit vrit,nit mimo
prosjek,čisti. i kao takav može biti u društvu,jer ispunjava prazniinu,,ali uvijek sam.
na njega se gleda kao nužno zlo.
njemu će se svi ispovijedati.
njemu će svi govoriti da je divan čovjek.
njemu će se smijati i okrenuti leđa kad vas zatreba.
njega žene vole ali ne trebaju.
s njim muškarci razgovaraju ali ga ne cijene.

jer šuti kad bi trebao biti glasan.
jer ne pljuje kad to drugi žele.
jer ne traži potvrdu svog razmišljanja od drugih..
pa ti budi simpatičan.

(Zagradu u naslovu popunite po svojoj volji)

Kak zna?
Pa jedino ga je ona imala.
shvatila na vrijeme da se zajebala.:)))

Patak Donald nije baš presretan. Morat će se preseliti u manju kuću od dosadašnje.

Gdje u Fažani ima za kupit dobre rakije i vina?

Nije ni čudo da se po nama pljuje i ponižava kad sami ne možemo dovesti svoje glave u red.
Napiše tip dobar blog,tema za raspravu se uvijek nađe,al ne lezi vraže,što se muško ima petljat u komentare.
Treba izvjesit naziv. ISKLJUČIVO ZA ŽENE. Jer muški ništa ne razumiju muške teme. A i nisu podobni za dupeuvlačenje. Lako ih je izbacit.
Al zato moreju o istoj stvari laprdat sa ženama jer njima je bitnije vidjet intelektualnu i društvenu veličinu dotičnog.
Pogotovo je bitno znati da neznalice ovoprostorne ne mogu dolazit u iste situacije jer....što znaju seljačine kad se nisu makli preko granice na vrijeme. Nit su kompetentni komentirati visokoumno zadane teme.

A kad im se nametne psihooška procjena o zrnima bibera oni još lijepo podviju rep i šute. Nemaju potebu izraziti protest jer se to njih ne tiče.
To je za one druge,na koje žene ne naskaču, kao na njih osobno.
I ,bogami su zaslužili kojekakve pridjeve sa strane provokatorskih pizdi ,koji od svoje veličine ne vide prst pred nosom.

Zagorci smo,ljudi pravi
Kaj nam pak moreju
Si prolaze ,si odlaze
Al Zagorci ostajeju.

nema te danas na onom mjestu
nije ulicom prošao Osmijeh
samo je vjetar češljao krošnje kao da pita za tebe grane
da li su te vidjele
Nema te danas
nije ulicom prošao Zvuk tvojih potpetica
blijed je bio asfalt pod tuđim nogama gažen jer
nije bilo plesa tvojih nogu.
nema te danas
nije bilo ni Mene
prazna je bila klupa gdje smo sjedili
umjesto prve jutarnje kave zagrljeni smo šutjeli
kao da se opraštamo.
a samo smo se voljeli
kao djeca naborane kože i tamnih kolobara
oko očiju
zjenica u magli i obješenih vjeđa.
ja sam čekao da dođe starica
s kojom bi dijelio
ne život
dijelio sebe
na milijun piksela razdijeljena slika
a zatim sastavljena da postane TI
a tebe nema
ni tvoje Riječi
ideš li samnom dalje