'stroj koji može beskonačno dugo vršiti koristan rad, bez dovođenja energije izvana'.

prepuna dobrote i mira.tu ljubav cvate na sve strane.ma ,šta cvate!?tu se umire od ljubavi i dobrote.
ako si Naš!!
ako nisi,ne prilazi.
ako ne misliš jednako,ako ne radiš jednako, poput njih,
ako ne pišeš jednako.
pazi na zarez, na tvrdo Ć...I na meko Š.
srećom,ne traje dugo,samo na blagdane.
a onda sve otpočetka,homo homini lupus.

bla

BAŠ ME BRIGA!

ne nestaje mrak.
ni dan kakav želimo da bude.tako je i s odlascima.
nečije postojanje ne donosi previše,kao ni odsutnost.ipak ostaje neka sjena,kad jedan dio života postane prošlost.
lijepi trenutci,ružni trenutci ,ne nestaju.
uvijek će postojati budale i oni drugi.
kad shvatiš da je vrijeme za odluku ,samo mahneš rukom.
osmijeh na lice i...veliki pozdrav svemu.
i svima.:)

Link

>žene od 50+ sigurno ne žele brak i pranje muških čarapa..>

doista,zašto bi im trebalo priuštiti takav težak rad.

odlazak na potok,nošenje teškog drvenog korita,namakanje nježnih ruku u hladnoj vodi...nikako to ne bi pravi muškarac poželio jednoj ženi.

ili iskuhavanje gaća u velikom pocinčanom loncu dok ona glave pokrivene rupcem, miješa robu u vrućoj vodi na šparetu,velikom drvenom "kuhačom".
to nikako ne treba priuštiti. i to još u braku!
jer ,što ima on dolaziti doma i mlohavim kurcem zapišavati oko školjke,koju će ona poslije morati čistiti.
ne,ne,neka on bude tamo negdje .nek piša oko svoje školjke.
ako je ima,naravno.

jer muškarac koji želi brak,sigurno je nesposoban sam sebi oprati čarape.
i ne zna niti kuhati...sve je to radio netko drugi.

i ne daj bože da to još gledaju njena sitna dječica.mogla bi imati traume za čitav život.

maglica se sporo dizala na obali kupe i obavijala grane polomljenih stabala.
minus od 20 stupnjeva polako je stiskao umorne mišiće .nakon dvodnevnih borbi.
kokoši su trčale oko tijela onih koji su ostali ležati,kljucajući im oči.
stoka,danima gladna i žedna ,lizala je led na pojilima.u mrkloj noći,tek poneki zvuk cvokotanja zubiju..
bože kad će jutro!

* * * *

nepregledna kolona automobila i traktora sporo su se kretale prema granici.
pognute glave vozača.musava djeca prilijepila su svoja lica na stakla i gledala sa strahom.
stajali smo sa trane i gledali te očajnike što su napuštali svoje domove zbog riječi jedne luđaka.da je njihovo ono što je naše.
a tamo negdje na tvrđavi ,vijorila se ogromna zastava.mi smo tu odavna.

* * * *

maknuli su one cigle s imenima nestalih,poginulih.cigle plača i boli.
al bol nije nestala.

ostao je samo ponos

tko to gleda u moja jutra tražeći mrak

i u zjenici oka da vidi strah

tko to pali vatru u sreći

koju ne može naći u ledu

tko moju riječ okreće ko žrtvu na oltaru

da nađe svoj mir

svoju prošlost da popravi

svoju zlobu da razblaži

riječju,ružnom i prljavom

tko ubija dašak dobrote u djelu

da ugodi svom nakaznom tijelu

Link

ma više ,kad ti kažem

u ove tri i pol godine bivstvovanja na blogu pročitao sam kilometre i kilometre napisa i komentara pa nije ništa neobično da se ponekad dogodi da vidiš neke stvari ,koje kao da se ponavljaju.
sto ljudi,sto čudi i isto toliko koverzacije ali neke stvari pamte se bolje od ostalih.
čitajući post od Azurne,komentiranje je isprva bilo normalno ali negdje oko polovice upalila se lampica.
-pa ovo mi je več poznato.
iste riječi, do u tančine pojavljuju se jedna za drugom,čak i onih koji su naknadno došli.
i tako do kraja komentara.

jel moguće da se sve ponavlja baš tako precizno? je li moguće da se negdje zapisuje baš svaka naša riječ pa ponavlja u nekom vremenskom intervalu.
ili je u našim glavama,odbacujući neke nevažne stvari u životu,ostala misao koja je nešto značila.

možda,ali prije će biti da je odgovor sasvim jednostavan.
tri godine na iskrici!!
ostario si pelpe,ostario...baš toliko.

uskoro

danas ujutro padat će kiša skoro cijele noći

možda sam neživ.
zombi s tijelom,bez duše,nedostojan odgovora.
nevidljiv,nepostojan iza ekrana.
samo crta koja ne shvaća što je nekom napravila.
duši bez stila i tolerancije.
tek pozvonim na vratima a nitko ne otvara.
ne pušta u svoj svijet bez mašte.
ajmo se sakriti,nevidljivi smo jači od svega.