'stroj koji može beskonačno dugo vršiti koristan rad, bez dovođenja energije izvana'.

da te naslikam na platnu
nestalo bi sunce s neba
boje bi postale suvišne
ostala bi samo tvoja ljepota

da bude još jedan post bez komentara.
kvantiteta bez kvalitete

ne volim vrijeme kad dan počinje dolaziti svijesti.

noć kao da daje neku sigurnost,kao kad se dijete u

krevetu pokrije poplunom preko glave i stvori neki svoj svijet.

svijet u kojem zna da se može braniti i sve se drugo odbija od te tanke granice svijesti.

tako i noć kad raširi svoj tamni plašt,mijenja moj svijet,moje boje.

bijela vjenčanica od inja na staroj čvornatoj šljivi,pod uličnim svijetlom postaje nešto drugo.

kao čarolijom drveće počinje plesati,vrti se sa zvijezdama i mjesecom,rasutim kroz krošnje kao medaljon pod zlatnom niskom.

po noćnom zraku kao da pravimo maglu našim dahom,kreće se,lebdi,muti nam vid,stvara nejasnu koprenu pred putem

koji slijedimo. a kad zora počinje mijenjati boje,kao da gubim dio sebe,sve postaje stvarno.

čarolija odlazi lijeno se vukuć preko naših očiju,ostavljajuć samo bijeložute

komadiće voska u kutovima očiju.kapci se ljepljivo otvaraju,lagano čekajući da uđu traci

svetla u nas.i onda...

jedan novi dan donosi svoju ljepotu.

neku novu igru u našoj glavi.

večeras si tako
pred mojim očima
tužna i snena
kad pomisliš ,
više me nema

u pogledu
bez sjaja i mirisu kože
u svjetlu punog mjeseca
sa nebeske lože

večeras si tako....
u noćnom zraku
i kutiji cigareta ostavljenoj na stolu
na izgužvanom jastuku
jedna tišina slijepa
pokušava reći
večeras si tako lijepa

..vidim da se bliži kraj mom boravku na iskrici. obrisat ću sve moje nikove i pozdravit sve s kojima sam tipkao.nije vas bilo previše.

.

.

.


,,


baš me zanima koliko je vas prvo pročitalo naslov i ulomak posta a zatim pogledalo tko je autor.
možda je netko pomislio da je to samo jedan od mnogih Njegovih odlazaka i da mu je ovo zapravo nick za koji niste znali.
na koji način uopće birate što ćete čitati, po autoru ili zanimljivosti (eventuaalnog ) sadržaja.

P.S.na nečiju žalost,ja ipak ostajem

jarun.
tisuće ljudi u bijelim majicama.jest,svake godine je isto.
vjerujem i iste face.da dođem pola sata ranije možda bi se s nekim od tih humanista i upoznao.
razgovarao i šalio,jer cilj nam je isti
ali, kao i uvijek,ja dolazim na knap.nije bilo muških majica za prodati.
kupio sam jednu za drago mi dijete.
možda iz priče o majici i terry foxu jednog dana shvati što znači odvojiti jedan mali dio iz svojih usta da se nekome pomogne.

ove godine,prihod je išao za kupnju monitora dječjoj bolnici u Klaićevoj.
monitor koji pokazuje bol kod djece koja to ne mogu reći i pokazati.kod malih beba do godine i pol (ako sam dobro shvatio).
skeptici će reći,tko zna kamo odlazi taj novac....možda je to i točno.
ali mene bi bolilo da znam da nisam ništa učinio.bolilo bi me da ne vjerujem.
u ljudskost i dobru volju.
i nadu da mojem dijetetu ili njegovom isto,to neće trebati.
ali nekome hoće.možda čak i spasiti život.

i zato puna srca dođem i uz mučenje vlastitog tijela dajem svoj obol. tery fox je rekao:

"EVEN IF I DON'T FINISH,WE NEED OTHERS TO CONTINUE. IT'S GOT TO KEEP GOING WITHOUT ME."

razumjeli ste,jel tako!?

vjetar do kosti

kosti na vjetar

kiša u oku

oko bez suza

uokolo mir u transu

bez značenja

fijuču grane dok lome zrak

ja sam rođen opran romantikom
u pelenama
zaražen srcem i pjesmom
mjesecom i zvijezdama okružen
ljubavlju napojen
osmjehom buđen i uspavan
maglom obavijen, jesenjom
kišom i kapima
u lokvama na drumu seoskom
grom ko uspavanka
i munje
kao svijeće u mraku
treperile

pita ona mene na peveteju:
-jel to stvarno tvoja slika?

nisam stigao ni odgovoriti a ona se.....................obrisala:)

spavaš li,voljena
nosi li ti šum mora
moj glas

i misli
ovako zapletene o krošnju masline

to lupkanje grilja na buri
nisu zvuk mojih cipela

j vjetar na licu
nije moj dah

taj sjaj s neba
nije plam mog srca

pokrivač na tebi
nije dodir moje ruke

spavaš li,voljena
dok kunem ceste daleke

i san mi bježi
s praznog jastuka

spavaj ,voljena
opet će doći dan

opet će noći bitti tople

nije to bio pun mjesec
nit krijesnice u noći
bio je znoj s tvoje kože
crno vino
žeđ
utažena

nije bio vatromet kraj save
nit plimni val
bila je strast
tvojih usana
mojim tijelom
ugašena

i još je puno toga predamnom
za živjeti i za doživjeti.da li će pri tom biti povrijeđenih ili ću biti povrijeđen,ne razmišljam o tome.
a kajat ću se za povrijeđene i opraštat ću onim koji me povrijede.
jer,život je mjena.
začaran krug,koji ima svoje pro et contra.
poplava i kap vode na dlanu.

muškarci su vaki,naki...
žene su vake,nake....
ma dajte,pustimo filozofiju...
svi smo lijepi i krasni kad nađemo onog koji nas takve vidi

sve ostalo je truć-muć

ok.možemo se i zaebat,jel