Spontana pijanka :)

"Za dobre stvari treba vremena. Najbolje se dogode odmah." Recenica iz filma "Rat Race" (ludilo od komedije, moja preporuka). Zivi dokaz je bio jucerasnji dan. Tocnije, noc. No, da krenem od pocetka...
Dakle, sve je pocelo jednim telefonskim pozivom. (Ne, nije reklama :)) Sjedim ja tako doma za kompom, nemam kaj za igrat, nemam kaj za gledat, ne znam sto cu jadan... Hej, rek'o frend da je nabavio neke nove filmove! Ok, sad cemo mi njega zagnjavit. Ej, mestre, di si, kaj se radi? Aha, super, jesi za neku kavu? Tek oko 9, kazes? Ma nema frke! E, cuj, mozes usput donjet neke CD-e? A kaj ja znam, neke nove filmove ili koju dobru igru, ako imas. Ma tak sve jedno, dones kaj doneses, trenutacno nisam izbirljiv. Da pozovemo jos nekog? A kaj ja znam, ono, moze. Ajde dobro, nazvat cu ga, pa ti javim! Ajde, cujemo se!
Zovem drugog frenda, on je vec u gradu i nalazi se sa frendicom. Javit ce mi gdje su sjeli na kavu, pa cemo im se pridruzit. 20:15. Cekam tramvaj na okretistu u Preckom i saljem jos jednom frendu poruku da se osjeca pozvanim na kavu. On dolazi negdje oko 22h, nakon sto otprati curu na bus. Ma super, the more the Merry & Pippin! :)))
Nalazimo se u Portalu i ljudi polako dokapavaju sve negdje do 22:30. Na kraju nas se skupilo setero. I tako sjedimo, pijuckamo pivice (ajde, dobro, priznajem, pio sam caj, lagano me prehlada hvata, nisam ja kriv :)), raspravljamo o glupostima (kako to obicno biva), gubimo vrijeme... Nagdje oko 23:30 frend izlazi sa idejom: Ajmo se napit! A ok, necu reci ne. :) Skupljamo financije, imamo za gajbu pive, frend zivi solo a u blizini ima ducan koji radi do 24h. Malo smo na knap sa vremenom posto zivi na Ljubljanici, ali uz malo srece cemo stici. Ocemo probati? MA IDEMO!
Kupimo se urekordnom roku iz Portala i sigurnim korakom idemo na Trg. Dvanaestica - zakon! Imamo jos 20 minuta. Stvarno ce biti close call. Pricamo gluposti u tramvaju. Smisljamo novu psovku - SAKETI! (SAsha, KEdzo, TIn - the ultimate curseword - recite to nekome 365 puta i sin ce im pjevati u boy bandu) Na Ljubljanicu stizemo u 2 minute do 24. Dva najveca frenda trce prema ducanu, mi se laganini secemo :). Stizu u sekundu i GAJBA JE NASA!!! Weeeeee!
Napokon dolazimo do frenda, okupiramo sobu u rekordnom roku i otvaramo prve pive. Ja se strateski pozicioniram pred kompom, pokrecem WinAMP i igram se DJ-a. Otvaram sa cistom patetikom (Total Eclipse Of The Heart!!!! :))) i polako, preko Massive Attacka i Franka Sinatre (nisam mogao vjerovati da sam ih uspio ukomponirati zajedno!) idem prema malo veselijim stvarima. No, uskoro smo nabacili takvu spiku da nitko nije ni kuzio sto svira! Ali, ono, fakat smo pricali o svemu, pive su isle jedna za drugom, bilo je zakon! Kasnije smo pijani isli kuhati tjesteninu - ne pitajte kako je to ispalo. Tjestenina je jos bila ok, ali umak... pobogu.
Na kraju sam se pokupio doma negdje oko 2 (nisam ni jednu kavu popio cijeli dan, jedva sam drzao oci otvorene). Nekako sam uspio doteturati doma (zgazio sam se totalno - tako mi i treba kad nisam nista vecerao :)) Ostatak ekipe je ostao do ujutro, a i prpustio sam vidjeti frenda kako povraca. Dovraga! :))))
Bas mi je takvo nesto trebalo. Bilo je fakat zakon - i drustvo i piva i spika i filozofiranje... Sjetio sam se dobrih starih dana, prije par godina, kada smo cesce radili takve "tulume" (cca. jednom tjedno :)). Fale mi ta vremena...
Pouka price? "Sve je pocelo jednim telefonskim pozivom." Sve sto vam treba za dobar provod je dobro drustvo. Bili smo totalno spontani i bilo je zakon. Par puta, jos dok smo bili na kavi, mi je palo na pamet da bi trebao doma, da imam jos nekog posla, da cu opet cekati tramvaj i smrzavati se itd. Srecom, odlucio sam ignorirati te misli i jednostavno se prepustiti feelingu. Go with the flow. Let the good times roll... I to je to! ;) HAVE FUN!!!!

Uredi zapis

10.03.2004. u 23:17   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

Dobra kava!

Danas imao fakat dobru kavu! Nije stvar u samom picu (gotovo nikad i nije), nego u settingu oko iste. Naime, bio sam kod frenda na kavi, frenda kojeg nisam vidio vec JAKO dugo.
I? Kaj sad? E, pa , vidite, mi smo do prije nekih 6 mjeseci bili fakat super frendovi i sve. A onda smo se silom prilika zbog nekih razlika u pogledu na zivot prestali druziti. Totalno glupo i, oprostite na izrazu, sjebano. Bas jadan nacin za izgubiti jednog od najboljih frendova. A bio mi je jedan od najboljih frendova. No, trebao je srediti neke stvari sam sa sobom, a ja mu tu nisam mogao pomoci. Pa smo zakljucili da bi bilo najbolje da ga pustim da on to rijesi sam. O.K. Nema problema. Samo, bilo je pitanje koliko ce mu trebati i da li cemo moci opet biti prijatelji nakon toga?
I onda sam danas dobio od njega poziv na kavu. I otisao sam do njega. Ono, na deset metara od njegove kuce me pocela hvatati panika, kako ce sve to ispasti? Sto ako necemo moci biti frendovi? Sto ako je u jos gorem stanju nego kad sam ga zadnji put vidio? Sto ako me doceka sa mesarskim nozem, zakolje, raskomada i zakopa negdje u vrtu? Dovraga, trebao sam ponjet neki gun ili barem pracku. :)
Dodjem napokon do njega, udjem u stan i osjetim se ko doma. Malo je promjenio raspored otkako sam zadnji put bio tamo, neke stvari su nove, nekih vise nema, ali atmosfera je ostala ista! I on je opet bio onaj stari (manje-vise), moj jako dobar frend koji radi odvratnu kavu, ali mi to ni najmanje nije smetalo (kao ni prije). Jer, kao sto rekoh, nije stvar u kavi kao picu, nago u kavi kao dogadjaju i ova kava je bila vise nego odlicna. Dobra muzika, dobar setting, jako dobar razgovor. Falia mi je ta kava zadnjih 6 mjeseci...
Stvarno dobra kava!
P.S. Svim zenama (djevojkama, damama, trebama i pucama) sretan 8. mart! ;)

Uredi zapis

08.03.2004. u 22:48   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

Going homicidal...

I tako, petak navecer, ja camim doma, pa sam odlucio gledati televiziju dok mi mozak ne iscuri na usi van. Na zalost, moj plan je propao kad je moja sestra odlucila otici ranije spavati pa me uljudno istjerala iz svoje sobe. A dovraga, nema mi druge, moram na net. Klik, klik, dialing... connecting... connected. Evo me! A dobro, brzina bi mogla biti malo bolja, ali hej, ne zalim se. Ipak se spajam na carnet preko 56k modema, zadovoljan sam onime sto dobijem.
Dakle, prvo mail. Nis posebno, samo jedna poruka. Idemo dalje, news-i... Hej! Kaj je sad ovo? Pukla veza. No dobro, nije ni prvi ni zadnji put (premda se ne sjecam kad mi se to zadnji put dogodilo). Sad ce se bar spojiti odmah, i to najvjerojatnije na vecoj brzini... Evo, spojeni smo. Na 33.6k? Ha dobro, malo sporije, ali kaj sad. Imao sam prije 33.6k modem, tak da znam kako je to, nije mi nis novog. Dakle news-i... Truc, bla, bla... Opet pametovanje. Ne znam ni zasto se uopce trudim? Ajme... Ajoj. Nemres mi to govoriti. Inace izbjegavam slicne diskusije, ali na ovo jednostavno moram reagirati. Samo ti cekaj da ti ja replayam pa cemo vidjeti-- No dobro, kaj sad? Opet pukla veza?!? No dakle! Nesto fakat nije u redu.
No, odmah se spajamo... Na 24.1k? Pa kaj je sad ovo?!? Ma nema veze, ugasit cu KaZaA, malo posurfati i dem spavati. Gasim Outlook i palim Explorera. Prvo na Yahoo, pa tamo pogledati mail... Pih, samo bulk. Dalje. Blitz-Cinestar. Sutra bih bas mogao okupiti neku ekipu za kino. Dakle, kaj ima? Ma koji---?!?
...disi... smiri se... disi... sve je pod kontrolom... polako... samo disi...
Ponovo se spajam, ovaj put na 18.4k. Lagano sam nervozan. Ruke mi drhte. Moram se smiriti. Pa, idemo na Iskricu, to me u vecini slucajeva oraspolozi! (Ziva isitna!) Ah, nitko novi mi nije pregledao profil... (Zanimljivo, koliko mi je ljudi pregledalo profil otkako sa poceo pisati blogove :)). No, kad sam vec tu, mogao bih napisati koji blog! Zasto ne? (Skuzio sam da uzivam pisati blogove. Zastrasujuce. :)) Sto je najbolje, cak sam imao ideju i sto napisati! Mislim, najcesce pojma nemam sto cu napisati kad krenem, ali ovaj put sam tocno znao o cemu bih mogao. Dakle, Moj WEBlog, Dodaj u zapis i krenimo...
...da ti pas mater je*o. JE*EM TI TRI SILOSA ZITA, ZRNO PO JE*ENO ZRNO, A SVAKO ZRNO U TRI JE*ENE PI*KE MATERINE!!!!!!! PA KOJI TI JE PROKLETI KU*AC?!?!?!? STO OCES OD MENE?!?!? OCES DA TI ZRTVUJEM PROKLETE DJEVICE SAMO DA BIH MOGAO PROVESTI JE*ENIH SAT VREMENA NA NETU A DA MI VEZA NE PUKNE???? TO OCES?!?!? KOJI KU*AC?!?!? Majke mi, iscupat cu te iz kompa, pocupacu ti sve cipove nozicu po nozicu, tranzistor po tranzistor, da ti pas mater...
Naime, ovo nije blog koji sam imao na umu. Ali sam ga napisao (barem manje-vise ovakvog). U medjuvremenu mi je veza pukla jos dva puta. Bio sam spojem na brzini od 14.4kbps. I onda sam kliknuo "Spremi". 'Web page not found' I onda je pukla veza...
I to je bilo to. Znate ono, kad ste zivcani, pa udarite jastuk da izbacite bar nesto frustracija? E, pa, od mog jastuka nije ostalo bas puno. Ne znam kako sam izgledao u tom trenutku, ali mi je pred ocima bilo crveno. Bubreg bi dao za boksacku vrecu, samo da imam sto tuci. Dajte mi svicarski nozic i posaljite u Irak i slobodno mozete povuci sve postrojbe od tamo... Zapravo, bolje da ostre predmete drzite podalje od mene. Prezivjeli bi samo ja i Jhonny the homocidal maniac...
Fuck. Fakat sam bio u ubilackom modu... Posije sam se (nakon nekih pola sata hladjenja i Frontier Psychiatrist-a od The Avalanches) jos jednom spojio, ovaj put na brzini 4.8kbps. Nakon toga sm jednostavno digao ruke od svega. Toliko sam bio popizdio da sam jednostavno morao napisati ovo, makar u notepadu, dok me jos drzalo raspolozenje...
I na kraju puno pozdrava uz najiskrenije zelje da vam se nikada ne dogodi ono sto sam je prozivio tu vecer... :)

Uredi zapis

07.03.2004. u 14:52   |   Komentari: 6   |   Dodaj komentar

Znate li sto zelite?

To se pitanje nedavno povuklo u razgovoru. Pricao sam nesto sa frendicom, pa smo se dotakli jedne njene frendice koju sam upoznao, pa me pitala za misljenje o njoj, i tako, malo po malo, dotakli smo se pitanja zasto sam ja single. Mislim, meni je sve jasno, ali njoj je trebalo objasnjavati :))) (Inace, imam jednu teoriju o meni i zenama, ali vise o tome u jednom drugom blogu...)
I tako se povuklo pitanje sto ja zapravo zelim? U smislu, kakva bi trebala biti moja idealna djevojka? I taman sam zaustio da joj odgovorim... i ostao sutjeti. Nisam joj znao odgovoriti. Ja stvarno ne znam kakva bi moja idealna djevojka trebala biti. Pitala me pitanja tipa: plavusa/crnka, visoka/niska itd., ali to nije bilo to. Na taj nacin nisam mogao ni priblizno opisati svoj ideal zene. Zapravo, vjerujem da negdje duboko u sebi ja znam kako ONA izgleda i kakva je i da cu ju prepoznati kada ju sretnem ili da cu ju naci u vec poznatoj djevojci kada za to dodje vrijeme... Ili se bar nadam da je tako.
Zapravo, kad malo bolje razmislim, mislim da nije toliko stvar u savrsenom izgledu i ponasanju i dobrom karakteru koliko u skladu. Mislim da bi mi bilo sve jedno da li ce ONA biti crnka ili plavusa, dobrica ili zla, njezna ili tough girl dok god postoji neki sklad medju svim njenim osobinama i karakteristikama i izgledom, i sve to skupa u skladu samnom. Primjer: Gretchen Green iz filma Donnie Darko, Kate Beckinsdale u Underworldu, Mila Yovovich u Resident Evil - tri razlicite zene, tri razlicite osobe, bez puno dodirnih tocaka, a opet sve tri opako blizu mom nekom idolu savrsene djevojke... Drugim rjecima, skladna i definirana kao cijela osoba. Isto tako, nije stvar u *NJOJ* koliko u *NAMA*, da li postoji onaj 'KLIK' ili ne (i ne, ne mislim na magazin). Kemija. (Rijecima moje bivse profesorice iz kemije: 'Sve u zivotu je kemija osim fizike.' Ziva istina :))
isto tako me zanima, imate li vi neku svoju sliku u glavi o idealnom partneru/ici? I koliko se toga drzite?
Btw, nakon visesatnog razgovora sa na pocetku bloga spomenutom frendicom o vezama i idealnoj zeni i svemu tome, ona je napokon dosla do zakljucka da sam ja komplicirana osoba. Moj jedini komentar je bio: 'A koliko ti je samo trebalo da skuzis?' :) Eto, takav sam ja :)))

Uredi zapis

03.03.2004. u 0:11   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

Citajuci blogove...

Gledam ja tako svoje blogove i svaki put su sve dulji i dulji! Strasno nesto! Ako ovako nastavim, za dva mjeseca cu pisati romane. :) To je to - zivot pise romane, ali ih ne objavljuje. Pa ih ja moram na blogu zapisivat. Sto cu, to je jace od mene. :)
No, citam ja i tudje blogove. Iskreno, najvise uzivam citajuci one romanticne, znate, one koji vam jednostavno izmame osmjeh na usne. I citam ih i pitam se, zasto ja ne mogu tako nesto napisati? Lijepo. Jednostavno. Kratko. Romanticno. Zato, kretencino, jer se takve stvari tebi ne dogadjaju. Kako mozes pisati o necemu o cemu nemas pojma i ocekivati da bude dobro? (Valjda mi zato tako dobro ide pisanje SF-a :)) I tako se ja fiksam tudjom romantikom, nadajuci se da cu jednoga dana i ja moci raditi takve blogove... God, I'm pathetic... :)))
U principu, jedva cekam sutra. Suta idem frendu na Oscar Night, skupit ce se ekipa i gledat cemo dodjelu Oscara, zderati kokice i komentirati zvijezde. Vecer (zapravo noc) u dobrom drustvu... Bar necu biti doma sam i jadati se na Iskrici :)))) Jel' ja to cujem uzdah olaksanja? :))))

Uredi zapis

28.02.2004. u 23:44   |   Komentari: 13   |   Dodaj komentar

Gotovo!!!

Eto, i to je gotovo! Prosli ispiti, sad sam barem mjesec dana miran... :) Rokovi prosli sa ok rezultatima (samo dva ispita dao, ali oba sa 4). Ne zalim se. (Vraga, ne bi ja bio ja da se bar na nesto ne zalim! :)) Dodjem ja danas doma nakon svega, nakon sto sam predao index na upis sljedeceg semestra, i pojma nemam kud bi se sobom. Sjednem za komp i ne znam sto bih igrao! Nis mi se ne da. Mislim, dovraga! Imam igara (i to zanimljivih), imam prokletu kablovsku televiziju i ja jedna cekam da se navecer spojim na net i ispucam svoje frustracije ovdije! (Sorry, ekipa. :))
There is something wrong with me... Totalno mood-swingam zadnjih par dana. Cas mi je zakon i sve, cas sam totalno u ku*cu, cas sam flegma i zivo me boli za cijeli svijet. Bit ce da mi je to zbog vremena. :) Nadam se da ce me brzo proci. Imam neke lude planove za treci mjesec, ali dobivam zelju se jednostavno uvuci u neki mracni kutak sobe ili se zatvoriti u ormar ili ispod stola i jednostvno cekati dok ne prodje. Ne znam sto. Zivot, valjda. (Garfiled: "Imam osjecaj kao da me zivot prosao. To je, naravno, zato jer sam mu se sakrio." :))
A i uvijek vjecno pitanje smisla zivota! Agrh! Mrzim ga! Koji je smisao zivota? I ne, nije 42, probao, ne radi. Ima li smisla? Ono, uopce? I ako ima smisla, zasto onda nitko ne moze reci koji je? "Da, da, naravno da zivot ima smisla!" "Pa koji je onda smisao zivota?" "E, pa neznam ti ja to!" Hvala! Puno ste mi pomogli! (I "ne znam" se pise odvojeno!) I, da, znam, sad mozemo o tom pitanju filozofirati satima i ne naci neki konkretan odgovor zato je to pitanje na koje 'svatko moze odgovoriti samo za sebe' ili neko slicno sranje. Zasto ne postoji neki jednostavan odgovor? Da/Ne +/- Moze cak i slozena recenica, samo da je odgovor jednostavan! Ali ne! Zasto bi bilo jednostavno kad moze biti komplicirano! Dovraga i ljudi...
...wow... gledam sto sam napisao i fakat sam danas nesto zivcan :) Ljudi, fakat sorry kaj sam se ovdje istresao. O:)

Uredi zapis

28.02.2004. u 0:04   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

Hmmm... pitanje

Prije dva dana padoh ispit (zbog totalne gluposti, ali onda opet, ja sam kreten :)), pa sam sa frendovima otisao na kavicu da si malo popravim raspolozenje. Sto je najbolje, to su vise bili kolege sa faksa nego frendovi, ono, "Bok, bok! Di si? Kaj ima? A, ides? Ok, vidimo se! Ajd bok!". Ovo je bio prvi put da sam sjeo sa njima na kavu i pospikao kako spada. I tako ja ljepo saznam da jedna kolegiza zivi u mom kvartu. Ali to nije sve! (kako bi rekao Josko Lokas :)
Naime, poveo se razgovor o novcima, poslu itd. i ja saznao cime se ona bavi. Naime, radi na chatu. Sad, prva reakcija je bila *blink, blink, upitnik*. A onda mi se upalila lampica u glavi. Na jednom od _onih_ chatova (da, da, moras biti stariji od 18 i te spike). Mislim, ludilo! Ja sam bio totalno odusevljen! Poslije je krenula zezancija tipa "A web-camere? Ne? Ma koga ti to zezas!". Nismo se dugo zadrzali na temi, u principu sam to prihvatio sasvim normalno, kao da je rekla da pere prozore na visokogradnji (zapravo, to bi me jos vise fasciniralo - bojim se visine :)). Tek na putu doma sam poceo razmisljati o njenom poslu - dobiva dobre novce i sve, ali sto ona mora pretrpiti za to? Mislim, tko zna kakvi joj ... dolaze na kanal? A onda BLAM! Pitanje. Da li je to cime se ona bavi prostitucija?
Mislim, zao mi sto mi je to pitanje palo na pamet, ne zelim tako razmisljati o frendovima, ali sto je tu je. Pitanje je tu i nece otic dok ne odgovorim na njega. A fakat ne znam. Pitao sam jednog frenda i on je rekao da. Sad pitam vas. Sto je to zapravo prostitucija? Da li bi to bila prostitucija? Da li je hot-line prostitucija? Zapravo, da li bi ikome od vas smetalo da vam cura/decko radi na hot-lineu ili sexy chatu? Do koje mjere biste bili spremni raditi kompromis?
I, sto je najgore, ja u svom kvartu imam (po frendu) cyber-prostitutku svo ovo vrijeme, a pojma nisam imao!!! :))))))

Uredi zapis

24.02.2004. u 22:35   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

Nesto napisano...

Krenuo sam, u najboljoj namjeri, napisati neki blog. Bas sam bio dobro raspolozen, idemo sada nesto napisati, pametnog ili ne, zabavnog ili ne, tak sve jedno. Ali jednostavno sam morao nesto napisati. I onda sam skuzio da nemam kaj. Mislim, nije da ja nemam apsolutno nista za reci, nego jednostavno ne znam sto da napisem. Nis pametnog mi ne pada na pamet... (bit ce da zato baljezgam gluposti :)
I onda mi padne na pamet: zasto uopce pisemo blogove? Zasto se otvaramo ljudima koje jedva poznajemo (ako uopce)? Zelimo podjeliti svoja iskustva sa drugima? Upozoriti ih da ne ponavljaju nase greske? Zelimo li se pohvaliti kako nam je dobro? Zelimo li podrsku? Potporu? Suosjecanje? Da nam zavide? Da nas hvale? Sto od toga? Ili mozda od svega po malo? Zelimo li da jednostavno budemo primjeceni?
Kao sto rekoh, krenuo sam sa zeljom da napisem nesto, a ni sam nisam znao sto. Mozda je u tome stvar. Potreba za izrazavanjem, za komunikacijom, makar bila jednostrana. Najbanalnija zelja da ne budemo sami... Mozda je to, a mozda sve nabrojano i jos vise od toga. Ne znam...
U svakom slucaju, do sljedece potrebe za izrazavanjem, cuvajte mi se, budite ljepi, zdravi i veseli :)))

Uredi zapis

22.02.2004. u 22:33   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

Bright sunshiny day

Ja nisam mogao vjerovati koji je danas bio divan dan. Bas ljepi, topao, suncan... Nemam ni prebijene lipe u dzepu, pa nisam isao sa drustvom danas u kino. I jos sam pisao ispit iz strasno glupog predmeta. Samo jedna od tih stvari bila bi dovoljna da mi upropasti dan (more likely tjedan) - ali ne danas! Vrijeme je jednostavno bilo preljepo da bi me ista smetalo!
Sljedi kratki pregled dogadjaja: Ispit je u 13h na Ekonomskom fakultetu (fala bogu da zivim na drugom kraju grada, i ne, ne idem na ekonomiju, samo sam imao ispit tamo :)) i meni treba min. sat vremena do tamo. Krecem od doma gladan i ljut sto nisam pogledao Smogovce kak spada. Vozim se tramavajem do Ekonomije sto je trajalo, pa, sat vremena :). Generalno se osjecam dobro, slusam dobru mjuzu na walkman i pred Ekonomijom - ugodno iznenadjenje: sretnem frendicu koju nisam vidio jako dugo. Bas mi je bilo drago! Idem dalje - opet ugodno iznenadjenje: ekipa djeli promotivno Nescaffee pred ulazom! Yay! Free coffee!!! Palim pljugu pijuckajuci ODLICNU (moram priznati) kavicu kad eto mi frenda i donosi mi jedan CD koji sam vec dugo pokusavao nabaviti (Sane: Antelupiulla :))). Ma zakon!!! Idemo mi na ispit - ispit odgodjen za 14h, usmeni sutra u 9h. Pa, ajmo na kavu kad vec imamo sat vremena za ubit, a stignemo malo i ponovit za ispit. Trebalo nam je nekih 20-tak minuta da napokon nadjemo birc koji je potstavio stolove vani. Jos su bili na suncu i u zavjetrini. Ma stvarno svrseno! Sjedis na otvorenom, pijuckas kavicu, zatvaras oci i plako vuces one prekrasne otrovne dimove katrana i nikotina u pluca i uzivas u tome dok te sunce grije... Ma divota... Fakat je bio prekrasan dan.
Nadam se da ste i vi uzivali u danasnjem danu, da niste bili zatvoreni cijeli dan i niste uopce izlazili. To bi stvarno bilo steta.
Jedini bad je sto se sutra moram dici u 7h da bi stigao na usmeni :))))

Uredi zapis

17.02.2004. u 21:49   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

Somebody to love

Nedavno sam bio sa frendom na kavi. I saznao sam da se nalazi u poprilicno nezavidnom polozaju. Recimo da se ja ne bih nasao na njegovom mjestu ni za koje pare. A ipak mu zavidim. Kako?
Pa, eto, frend se zaljubio u nekoga u koga bi mu bilo bolje da se nije zaljubio. Cak ju je i sanjao. Necu ulaziti u detalje (saznao sam u povjerenju i nije na meni da pricam o tome, vec sam i ovako previse rekao), ali recimo samo da je stvar *VRLO* komplicirana i poprilicno zajebana. I sam sam se jednom nasao u slicnoj situaciji i ne bih se zelio opet u njoj naci. To pokriva onaj dio da se ne bih nasao na njegovom mjestu ni za koje pare. A sto je sa zavisiti?
Znate onaj ruzan osjecaj? Onaj osjecaj praznine, osjecaj nedovrsenosti? Ne onaj odvratni kao da vam je netko iscupao kompletnu utrobu i posluzio vam ju lagani ispirjanu na srebrnom pladnju. To je onaj osjecaj kada dobijete nogu. Ne taj. Onaj drugi, slabiji, tuplji, dugotrajniji. Osjecaj samoce. Nepotpunosti. Kada vam jednostavno treba netko koga biste zagrlili i svijet bi opet bio lijep. E, taj osjecaj. To je ono sto me muci. Meni ponekad tako jako treba netko, da boli. I u tom je problem... meni treba NETKO. Ne znam tko. Jos ju nisam upoznao. Ne mogu reci tko je ona, ali mora postojati. A on je svoju 'nju' nasao. Zna kako izgleda. Ima tocno definirani cilj, a ja se osjecam kao da sam jos uvijek na startu. On ima koga sanjati. I na tome mu zavidim. Ne znate koliko mu na tome zavidim...
I sto sada? Nista. Nastaviti traziti, prepostavljam. Negdje mora postojati i ONA za mene... :)

Uredi zapis

16.02.2004. u 23:45   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

Vecer u gradu

Danas sam fakat puko. Vise nisam mogao izdrzati doma, vec mi je bilo dosta svega, nitko od ljudi koje sam zvao na kavu nije bio raspolozen ili su bili zauzeti drugim obavezama ili nesto trece. A jezi ga, sto sad? Nista. Spremio sam se, zgrabio pljuge (jos uvijek se mucim sa onim Yorkom od valentinova, fakat odvratne cigarete :)), uzeo knjigu ("Ja, Lucifer" Glenna Duncana, zanimljivo stivo) i zaputio se van na jednu solo kavu&knjigu.
Zavrsio sam u Dobrom zvuku jer mi jedan frend tamo radi kao konobar (bar sam imao s kime razmjeniti par rijeci), narucio si kavicu s mlijekom i krenuo. Nakon kave sam si uzeo pivicu (Zuja je zakon :))) i malo odlozio knjigu. I skuzio da mi je dobro. Sjedio sam solo u punom bircu, okruzen ljudima - drustvima i parovima - i skuzio da se dobro osjecam. Sjedio sam tamo, gledao te ljude, te fascinantne individue, slusao sam njihove price, njihove probleme i fore, promatrao njihove medjusobne odnose i jednostavno upijao atmosferu oko sebe (uparenu sa fakat dobrom glazbom u pozadini).
Nakon jucerasnje manicne depresije uzrokovane prazninom koju sam osjecao ovo me je stvarno ugodno iznenadilo. Ljudi jesu drustvena bica, da, treba nam netko, istina. Ali ponekad je dovoljno znati da postoji netko tko nas voli, pa makar to bili mi sami. Inace nisam egoist. Stovise, osoba koju najvise mrzim (kako kada) sam ja sam. Ali veceras sam si bio jako dobro drustvo :)))

Uredi zapis

16.02.2004. u 0:01   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

Prezivjeh i to...

Eto, jos jedno Valentinovo je iza nas, i, za divno cudo, prezivjeo sam i to. Da, na kraju sam ostao doma cjeli prokleti dan (ako ne racunamo odlazak na plac po krumpire - koje cak ni ne volim - ali na to sam bio primoran). Samo ja i komp, te nasto televizije u popodnevnim i vecernjim satima. Jupi. Naucio sam jos jedan nacin za uspjesno srusiti sustav (svaki dan nesto novo :)). A i York je fakat odvratan! :))))
No, ima tu i dobrih strana: imao sam vremena pa sam stavio neke slike u galeriju, a i kosu sam oprao i obrijao se i nokte porezao. Eh, da sam barem pametno iskoristio vrijeme, pa ucio nesto, ali ne, ja sam prepametan za ucenje, di bi ja radio nesto konstruktivno za promjenu? Ah, neka ga, opet ja zabrazdio...
Eto, svima zaljubljenima, nadam se da vam je jucerasnji dan bio barem trunku posebniji i ljepsi od ostalih, ako ni po cemu drugom, a onda po onim sitnim znacima paznje... lucky bastards :)))))

Uredi zapis

15.02.2004. u 1:44   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

Subota, 14. 2.

Eto, jos je petak 13, jos nesto manje od sat vremena do ponoci a sto onda dolazi, to svi znamo: Valentinovo! Jeeee! (molim, primjetite da je "Jeeee!" bilo sarkasticno)
U cemu je problem? Sestra me zagnjavila da bi sutra navecer ona na net. Ja reko, nema problema. Budem sutra na neku kavu ili nesto, mozda u kino, i onda se sjetim koji je sutra dan. Ajoj. Dobro, kino uglavnom otpada. Kava? Mogu se sjetiti, od cjelog drustva, 3 (slovima: troje) ljudi koji su single i s kojima bih se eventualno mogao naci na kavi. Damn. I sto sad?
Inace nisam drama queen, ali ovakve situacije me bacaju u ocaj. Drago je meni (najozbiljnije!) za sve moje frendove i frendice koji imaju nekoga. Drago mi je kad vidim zaljubljene parove na ulici. Kada jednostavno osjetim ljubav u zraku. Ali sada se jednostavno osjecam sam. I mrzim taj osjecaj. Tako da cu najvjerojatnije ostati doma sutra, samo da ne sirim "losu vibru" posvuda. A ako eventualno i izidjem van, kupit cu si kutiju Yorka. Zasto? Zato jer na kutiji pise "Sa cigaretom nisi sam". Yes, I know, I'm fu**ing pathetic.
I, na kraju, koja je poanta ovog loga? Ne znam. Svi vi, koji imate nekoga, shvacate li koliko ste sretni? Cjenite li to dovoljno? Nadam se da da. Nadam se da ce vam sutra biti ljep dan, mozda najljepsi u godini, da cete ugodno iznenaditi dragu/dragog i, za uzvrat, biti ugodno iznenadjeni. Svima vam to zelim (jer znam da bi to sebi zelio). I, za boga miloga ljudi, nemojte kupovati York! :)

Uredi zapis

13.02.2004. u 23:22   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar