Kakvi smo

Svatko sebe iznutra programira kako najbolje zna, pa to čini neki mentalni sklop dotičnog pojedinca. Promjena jednog principa ili osobine obično nije moguća a da se ne naruši cjelokupna misaona konstrukcija. Pitanje je koliko taj segment ponašanja ima podlogu u realnosti, ako nema to povlači sa sobom i ostale nelogičnosti. Uzmimo mai za primjer. Ona u braku izgleda želi biti intelektualno dominantna. Tako izgleda na osnovu njenih javnih objava ovdje, da svoje mišljenje uvijek ističe kao apsolutno pravo, a napisala je da njen bivši ju je pojmio "kapetanicom". Tako nekako i ja osjećam (uz sav respekt prema zavidnom intelektualnom nivou i moralnoj posebnosti rekao bih). Postoje usvojena pravila dobre konverzacije koja znače pristojnost. Znači ravnoteža u uzimanju prostora uz fleksibilno prilagađanje. Štoviše međusobno obraćanje izvan službenih, poslovnih i sličnih okvira trebalo bi biti oslobođeno prizvuka bilo kakve nejednakosti. To znači nivo kulture kojem kao država težimo, a na osobnom nivou treba usavršiti.

Malo sam se našalio a ona deaktivirala profil. Što sad, kako joj reći?

Što komentirat, sa tim je sve rečeno.

.

Grane stabala ljuljaju se tjeraju ptice koje negdje odlaze a njima je tamo u krugu najbolje, nije se dogodilo i sunce opet gleda kroz grane preko prozora

Sunce svojim zlatnim zrakama miluje zemlju, i život se budi. Travka uspravlja se, gleda začuđeno oko sebe. Gdje je mliječna mjesečina..

Znam ima onih čista srca. Danas oni

Prije godinu dana otprilike na Vip chatu osvanula mi je jedna interesantna poruka: "Ak moš pomoć!" Pomoći naravno, pomoći. Desila se katastrofa, nesreća jedne mlađe žene. Njen chat prijatelj zamrzio ju a ona u panici ne vidi za to baš ni najmanjeg razloga! Ja sam tog momka već poznavao a dopisivao se i razgovarao sa njim nekoliko mjeseci. Pa je ona mislila da ja kao njegov prijatelj mogu joj objasniti odnosno navesti ga da on to učini i da bude sve kao prije, a dopisivali su se godinu dana i njihova je veza bila savršena! Čak ga je posjetila i pola dana putovala na drugi kraj Hrvatske da bi vidjela svoju veliku i jedinu ljubav života! A onda u jednom trenutku kraj. Desilo se nešto jako čudno a ona ni naslutiti nije mogla u čemu je stvar. Nisam ni ja to mogao pa smo tjedan dana se opširno dopisivali i nastojao sam ju utješiti bar, da ju ne savlada panika, da mudrim i pažljivim potezima vratimo stvari u prvobitno stanje. >

Na osnovu nekog iskustva mogu reći da ne mali postotak poduzetnika sanja o tome da poveća svoj profit neisplaćivanjem radnika i općenito uskraćivanjem njihovih prava. Da li su oni bolji od političara? Da li su građani bolji od svojih političara? Kako bi se netko recimo nasumce odabran ponašao odnosno koliko bi odoljevao izazovima ruke u pekmezu?