snovi

Noć bez prozora...bez nade ..bez tračka nade.Vani kiša rominja.Vjetar udara ..šiba.U parku ispod ulične svjetiljke,na klupi ...sjedi jedan usamljenik.Koji luđak promislio sam.Promatrao sam jadnika nekih 10 ak min a onda iz mraka privukla mu se polako ona...neka...njegova.Pokrila ga je kišobranom,sjela do njega i naslonila glavu na njegovo rame.Tko ,što i zašto ..u sred noći.Koji glupi osjećaj..promatrati tuđe živote...tražit razloge njihove sreće ili nesreće.Ljudska radoznalost je najveća glupost.Spustio sam rolete i ušuškao se u krevet.Volim svoj jastuk od perja.


Za ona koji jutros ispijaju kavu i promatraju svijet kroz prozor evo nešto lijepo....


http://youtu.be/AuJrEBtmM1Q

Nako n toliko vremena ...shvatio sam ...Želeći izvući najbolje od svega žrtvovao sam jedan dio života i izabrao drugi.Pogriješio sam.Što sad?Natrag nema a naprijed...isto ne mogu.Četri zida bez prozora i vrata.Zatvor...

http://youtu.be/KIiUqfxFttM

http://youtu.be/9n49-W3cX8g


svi imamo ritam srca i glazbu u grudima..Ponekad je dovoljno zatvorit oči i osluškivat....

http://youtu.be/-AphKUK8twg


Za sve žene ...Hvala Vam što postojite.Bez vas bi svijet bio tužan i jadan kao cvijet bez latica...

Svanulo je prekrasno jutro.Moja kuća nije među onima koje sunce prve okupa svojom svjetlošću.Ležao sam skoro sat vremena nepokretan i buljio kroz balkonska vrata.Na prag vrata mi je sletio vrabac.Scena kakvu rijetko kad doživim.Stao je pred staklo i gledao u sobu.Pretpostavljam da je vidio sebe u odrazu stakla.Nabitno.Meni je to bio tako prekrasan prizor.Nekih 10 ak sekundi je skoro nepomično stajao i onda bez pozdrava odletio.Da mi je samo znati što je vidio ..:)
Po običaju sam prosjedio nakon toga jedno 10 min na rubu kreveta.Sabrao sam misli i obaveze..protegao se dobro.Dolaskom u wc pogledao sam se u ogledalo.Taj dio vjerovatno svi prollazimo i ništa nije neuobičajeno da nisam pomislio na onog malog vrapčića....Zagledao sam se malo bolje i..nema promjene..Još uvijek imam isto lice ..možda pokoja dodatna sijeda.Nisam siguran.Buljio sam i dalje.U tom trenu vidio sam i više nego sam htio.Vidio sam ono što je unutra .Vidio sam oronulost,prazninu i onaj zabrinjavajući dio......usamljenost.brže bolje sam se umio mrzlom vodom.Ne želim to vidjeti.Želim vidjeti ljepši dio.Kao i vrabac pobjegao sam od ogledala.Sad sam neobrijan ali sam barem odagnao strah...

Otjeramo li ponekad ljude do kojih nam je stalo..bez razloga?Sjedio sam jutros dugo na kraju kreveta.Pognute glave ..bezrazložno...Deprimira me ovaj snijeg...Najgore izvlači iz mene...Kako pobjeći i jednog dana ustati iz kreveta bez pognute glave i tjeskobe u prsima.."Dramiš.."..rekla mi je jedna prijateljica...Možda..hm...a možda sam samo prazna školjka....

Jedna..ja vjerujem prekrasna osoba malopreije mi je postavila pitanje."Prebolio si sve iz prošlosti?".Čudno da to pita...Sinoć sam gledao ŽIVOT SA STRICEM.Sam kraj filma dao mi je puno toga za razmišljat.Rečenica je išla otprilike ovako..."Tada sam prvi i posljednji put vodio ljubav.Cijeli život ću pamtit tu jednu ijedinu noć.".....Mislim da je išlo tako nekako.Dalo mi je za mislit.Zaspao sam tek negdje oko 2:30.Jutros sam mislio da će prva jutarnja kav ariješit problem i da ću neke stvari iz poršlosti pokopat iznova samo okretanjem glave u drugu stranu.Ne ide mi baš.Kad okrenem glavu,spustim pogled..zatvorim oči...uvijek isto.Uvjek se iste slike vračaju...uvijek čujem iste riječi...opet osjetim mirise....opet osjetim tjelo pod prstima....Prošlost je kuč...a bez presedana..Ipak..hvala draga rpitajena prijateljice što si na neki način tu i što mi ponekad pokloniš tu i tamo pokoje slovo...

Sretan ti Božić! (naravno i svim ostalim Iskričarima)....

Nisam te zaboravio...tek toliko da znaš...

Datum:15.12.2011
Vrijeme radnje:23:00
Mjesto radnje:A1-jedna od malobrojnih benzinskih postaja

Laptop na stolu.Nessica svježe zamućena.Na stolu brdo papira i jedna naranča.U daljini na radiju lagano je svirala prigušeno poznata glazba.Adele....žena zmaj.Lice mi se vrtilo po glavi.Stašno me ta pjevačica podsjeća na nekoga koga nikad neću zaboravit i nekoga koga nosim u sebi i tko mi prai društvo na putovanjima.Nevjerovatno je to kako ček i glasom ..pomalo promuklim podsjeća na...hiihihi....nekoga.Ponekad pomislim kako je život tako lijep i kako mi je podario mogućnost da sam barem jednom u životu upoznao nekoga tko mi je zagolicao maštu i uzburkao misli do te granice da su mi se i uši crvenile pored nje.Kako je ljepa ta spoznaja.

"Jeste za još jednu kavu?"-tiho me je upitala konobarica.

Misli su odlutale ...uh.Kako dobre misli mi je presjekla ova zločesta ali ljepa konobarica.(prokleto muško sa prljavim mislima..hihihihihi).Na kraju svega prije odlaska .....


Ja:"Koliko trebam platit molim?"
Konobarica:"Sve ok.Ja častim.Sretan vam put.Vidimo se opet za tjedan dana."
Ja:"Da.Hvala."

Adele.....

Jutro je tmurno..teško.Vozio sam cijelu noć.Prešao sam kilometre i kilometre.Ne razumijem što nas to ponekad pokreće.Vidim lica iz prošlosti.Vidim stare ljubavi....propuštene prilike.Kao kakva gatara pokušavam pročitati znakove sa šalice kave.Možda samo žalim za propuštenim a možda samo želim nešto bolje u životu.Ponekad se osjećam kao rob u svom tijelu.Često vidim iste stvari.Možda su to samo nedorečene stvari.Možda su to samo neriješene ....priče.Znate ponekad tamo u daljini dok vozim ....dogodi se.....ponekad zaplačem .Odrasli muškarac a opet...nema suzdržavanja.Koja psiha...Ponekad me neke stvari slome.slike prošlosti...Sjenke prošlosti ili strah od budućnosti.


http://youtu.be/irAE5LIM-gY

Možda najbolje opisani osjećaji prema tebi.Znam da si tu i da skrivečki promatraš.Znaj da......dan ne prođe da ne pomislim na tebe.Razlog valjda neznam ali..tako je.

http://youtu.be/jCya1yiFFP4



Kao povjetarac.....

http://youtu.be/HlEqTnCUNIg

Htio sam ti reći.......Bez obzira na sve...ponekad mi tako nedostaje tvoj osmjeh.

Nije mi dugo trebalo da mi glavom pođu kolati sjećanja.Kako sam negdje čuo u jednoj pjesmi..."ja živim u prošlosti a ti u budućnosti.." ili nešto sl.Sjedio sam jutros u malom kafiću i buljio u stol gdje su kavu ispijali "njih dvoje" prije.....nebitno.Ona je obavljala lječnički za vozački ispit a on kao dobar dječarac držao je za ruku da ne vrišti prilikom....vađenja krvi..hihiihi.Naravno da je sjedio u hodniku....hiihihii.Dan je identičan..samo malo topliji.Čudno kako nas nešto veže i nakon toliko dugo vremena.Sjetio sam se i gdje sam auto parkirao.Sjetio sam se i gdje me je poljubila...Jbt. prevario bih ponovo samo da je mogu grlit kad mi dođe...i ljubit ..i...držat za ..ruku..hiihihihi..Uh..kakve je oke imala...ta malena...

Prije nekog vremena ....otprilike 15- ak godina prije sjedio sam u ambulanti i promatrao oca i sina kako pričaju.Prekrasno jedno djetašce plave kose.Mislim da mu je bilo otprilike 5-6 godina.Nisam vjerovao svojim ušima kad sam čuo kojim riječnikom to maleno stvorenje barata.Vrpoljio se,previjao,motirao očima...hihiihih..objašnjavao rukama ..ali riječnik..nešto nevjerovatno.Danas nakon tih 15-ak godina sjedio sam u ambulanti...doduše drugoj....i razgovarao sa svojim malenim stvorenjem.Bale su mu curile iz nosa,kašljao suho ali ono najslađe...jezika nije uvlačio.Istina već je on velik...malo veći nego onaj dječak kojeg sam vidio u ambulanti taj put.Shvatio sam nažalost da iako sam za svoje djete svakog trenutka tu i spreman sam svijet okrenut naglavu zbog njega...shvatio sam da jedan dio mene nestaje i da polako gubim svog dječaka.Raste..postaje muškarac..ulazi u pubertet.Još je puno toga pred nama ali....vrijeme prolazi ne pomlađujemo se...djeca rastu.Nevjerovatno je što i čega se čovjek može sve sjetit...hm...Naravno već nakon izlaska iz ambulante...malac je iskoristio moć djeteta i to što živi s mamom pa onako sa riječnikom odrasle osobe..ihihiihi ."Tata znaš mama mi je obećala kupit ali sad nemože....ti ako hoćeš..možeš mi ti......itd.."Hiihihihii...tata cash mashine....Naravno uz smijeh i unutrašnju zabrinutost rakao sam mu uz suosjećanje da nema problema.kako mu objasnit da nije mama ta koja nema već tata jer tata mami da svaki mjesec a onda još da i još da......i još da....kao da nikad nije ni otišao.Jedina razlika je što živi na drugom mjestu.Ponekad mislim da sam vezan ddebelim konopima za .....stari život bez obzira na novi ....Naravno tata je sa smješkom i poljupcem svratio u prvi dućan i obavi kupovinu sa jedincem....