Pa da i ja nekaj možda pametnoga složim

Koliko puta se zateknemo u životu da nam sve, ama baš sve štima?

Neki ili većina će reći - nikad.


Ne obraćajući pažnju na sitne lijepe stvari oko sebe ili ih život nije dovoljno stvrdnuo, našamarao i zakucao glavom u beton. Neki će reći - blago njima.

Ja tvrdim upravo suprotno... jerbo... ne bi bila to što jesam da nisam opala, zgulila se, popušila, tresnula glavom u zid, pod (zamisliti još neki tvrdi, kameni objekt.... op.prev.)

Sad ide ona trivijalna rečenica. Moja trivijalna.
Stižu me stižu - tridesete...
Bez trunke jada.
Bez trunke grča u grlu da sam trebala još nešto napraviti do te "granične" tridesete.

Ono... digla sam se, stepla prašinu sa ramena, zacijelila rane i ogrebotine.

Ožiljaka - manje-više, više manje nego više....

I evo... malo pred svoj rođendan... a sitno brojim, zadovoljno kimam glavom.

Okej... nije sve ispalo onako kako sam željela. Planirala.

Imala sam ja svoje snove i ambicije i još ih imam, ali ih hranim polako, da ne puknu, da ne postanu same sebi cilj.

Već da budu dodatak. Ugodni.

Jer... život nam ne da uvijek ono što si želimo....

..ali nam itekako da ono što nam treba.

Samo treba otvoriti oči, zatomiti apetite i sve je odmah bistrije.

I vjerovati.

Životu.
Kao najboljem prijatelju.

Bez vjere i povjerenja - ništa .
I prijatelj će se prestati truditi oko nas, uvrijediti i otići, ukoliko vidi da koliko god se trudio ne može doprijeti do nas i zadobiti naše povjerenje.

Da sakrivamo oči pred njim.

Da ga sebično ne želimo čuti.

Život je lijep.

Sa svim svojim manama i vrlinama.

Kao i mi.

I živjele tridesete...

:)

Nisam večeras u nekome revijalnom tonu. Koliko god naslov zvučao tako.
Moje malo dijete u meni se ščućurilo negdje u svoj ćošak, prekrilo je ručicama oči i čeka da ponovno veselo i razigrano, kako samo ono zna, opet progleda kroz oči svoje vlasnice.
A sve zbog drugog djeteta.
Ne djeteta u nekome... Već pravog, rođenog djeteta.
I to dijete u meni je pustilo ručicu drugog djeteta kojeg je srelo u nekome i sa kojim mu je lijepo i zabavno, sa kojim mu je i srce zaigralo. Onak... malo, ali dovoljno da poželi još.
Nije tužno. Samo se ščućurilo.
Moralo je.
Prepustiti prednost malome, živućem, od krvi i mesa koji tek uči svoj svijet.
A djeca su iskrena. Bilo da ona u nama, bilo da ona prava, rođena.
Možda maaalo (zdravo) sebična ali znaju kada je -dosta.
I to moje dijete nije htjelo oduzeti ovom pravom, malom djetetu dio njegovog svijeta.
A u trenutku kada se ščućurilo, dalo je vlasnici da progleda očima - žene.
Koja je vidjela pred sobom - muškarca.
Čije se dijete u duši također ščućurilo na povik ovog malog, rođenog.
Koje je zvalo.... "Tata! Dođi..!"

Hvala Ti mali.

Što si pospremio moje malo dijete u kut, za njega ima vremena cijeli život. Uvijek će biti tu.
Tvoj je tek počeo.

I što si mi otvorio oči žene. To je lijep osjećaj...

Iako sam znala da postojiš.
Tu dvojbi nema...

Već će se moje izvući iz kuta i ako treba ponovno igrati sa djetetom kojeg... voli - bi bila preteška riječ.

Gotivi - preulična.

U kojem vidi prijatelja?

To bi već bilo primjerenije.... sadržava i ljubav i gotivljenje i poštovanje.

A tvoj tata i ja imamo sve vrijeme svijeta...

Ako karma dopusti da se naša ščućurena, duhovna djeca opet sretnu i provedu zajedno....

Laku noć mali... :)

Link

Život je komedija. U više činova. Glavni akter je Bog/Jahve/Allah/Krishna/Karma. Mi smo sporedni glumci sa kojom manje-više bitnom ulogom. Režiju i scenarij potpisuje Život him self, a glavni producent je Ljubav.

Treba koknuti producenta. Ili barem onog njegovog "pomoćnika" Amora. :))

Tome pak treba skalibrirati ciljnik..

But.... Život je lijep... :)))

I kupila sam is prejak duhan u svrhu postepenog prestanka/smanjenja pušenja.

Koji mi vrag bil kad sam kupila paketić pod nazivom "Black Devil"... Eh....

:D

...stigoh u ponedjeljak. Suncano, hladno, prekrasno.. ono.. prolazeci gradom ladica otpada do poda skupa sa sarafima i ostalom pripadajucom opremom. Prekrasan krajolik, prekrasna arhitektura, povijest.. ma za pozeliti.... sve naj naj naj i onda - SOK: Naime.... Opce(ne)poznata stvar je da austrijanci svoju kulturu lezernosti i stila vezu za pusenje. (Mislec pritom na uzivanje duhana, op.prev.!)
E... SAD dolazi ono najbolje.
Vecer... frendica radi pa se nasle poslije njenog joba... veli... odvest cu nas na veceru, napokon da si mi stigla moramo to proslaviti.....
I tako nas tri babe fino prvo sjele na spritzer. Oliti gemist, naravno. Fino brblj brblj i taman nam se dizna fino otvorila veli ova koja nas je vodila idemo klopat sad cu ja vas odvesti...

I evo.. pravi domaci becki restac, domaca autohtona klopa i slijedi - SOK: PEPELJARE NA SVAKOM STOLU..... naravno, pusac sam. I ostanem zabezeknuta buduci da u svom vlastitom gradu/drzavi NEMA SANSE da pokopam nekaj i da tam gdje sam klopala zapalim cigaretu. Osim ak ne sjedim vani. Po ovim novim iberkul zakonima. Dragog nam i grada i drzave.
Pa vas ja pitam.... po cemu su nasi dragi ministri bolji od austrijskih?
Po cem je nas Dr.Mr.Milinovic iber svih ostalih ?

Austrijaneri su fino. dok su donosili zakon, rekli.. Kaj? Zabraniti pusenje? Hoce li nam jos i drzavu uzeti?? (Napomena, zemlja clanica iberiberkul EU-a...)

I tako.. u Becu...u metropoli kulture, umjetnosti i svega ostaloga... ( jest da ima podijeljenih prostora za pusace i nepusace... ili su manji bircevi samo pusacki....) moes se fino najist... ispit... i zapalit ko coek.

Bez da te tretiraju kao da si u najmanju ruku zapalio joint.

U javnosti.

Kao kod nas....

Jaaaako mi se svidja Austrija.... :)))

...odoh na tjedan dana bečke kulture.
Vratit ću se finija. Ko mozart kuglica... Slatka ko spomenuti liker.

Živili vi meni svi, ostajte mi dobro.
Čuvajte mi zemlju.
Srušite vladu u međuvremenu....
;)

..između politike i stvarnosti. A neke stvari nisu za javnost. Bili i ostali papci. Misleć na ljude - općenito. Pritom ubrajajuć i sebe u to. Nžl.
(copy-paste mog fejzbuk statusa. Oliti, web profila za "širu javnost". Zabranit' će i u Hrvatskoj fejzbuk. Ali Iskru neće. Bwahahahaha...)

Iskrica.
Godinama prijateljujemo ona i ja i njih još par (meni) interesantnih dušica/mozgova. No, kak god da preokreneš pa pogledaš malo te tekstove, profile, priče i razmišljanja pisana iza ekrana onak fino iz udobnosti svoga kauča, bez uvijanja i straha da bu te netko pojel za doručak ako bubneš nekaj kaj uhu njihovom ne paše... Kad se zađe malo dublje iza tih redova, u duševno/mentalnu intimu i pročita između redova napisanih iz "dubine"... toliko jada... nesigurnosti... frustracije... da nemreš bolivit. A zapravo tek tu skužiš pravu stranu bića i pojava ovdje jer tu smo - što smo ( da i sebe stavila i ubrojala.. nisam baš tak napuhana.. :)) )
Stoga svečano obećajem (sebi naravno...) da ću se iz sve snage boriti da zadržim veselje duha i uma. I u poznijim godinama. I da neću postati jedna frustrača kak god da me život spreokrenul (... a je već do sad.. koliko god "malo" godina da pisalo...) o kojoj bu neka druga, mlađa, šuša pisala po svom blogu da kak joj je žal te dotične ili na meni radio ovakav zaključak.
Zato hvala svima mudrima over 30 . Ajmo reći, 35. 40. A i 50....
Da se od vas puno upiti.
Kak ne treba zvučati.
Da se iza slovca fino skužiti poprilici koliko je autor (raz)očaran životom, a većina je nažalost RAZočarana.
Svojim.
Tuđim.
Nebitno.

Treba biti zadovoljan sa malim....

(...svaka asocijacija sa organima reda i mira je sasvim slučajna.... :))) )

Na putu doma otvorila ja fino svoj fejzbuk na mobu (živio Tele2 i besplatni mobilni...) pa da malo zurnem i skratim drndanje do doma. A kad tamo poruka:

"Igramo igru. Netko je najavio da će cure ponovo na fejsu napraviti nešto posebno da upozore na raka dojke. Jednostavno je i bilo bi mi drago da i ti pomažes u akciji. Prošle smo godine stavile boju grudnjaka u status. Muškarci su se danima pitali šta to znači. Ove je godine status veze. Stavi jedan od dolje navedenih kodova u svoj status (samo piće, ne značenje). Kopiraj ovaj mail i šalji ga prijateljicama.

Tequila: single sam
Jack Daniels: komplicirano je
Rum: opasna sam cura
Champagner: zaručena
Red Bull: u vezi
Pivo: udana sam
Vodka: ja sam "ona druga"
Sprite: ne mogu naći onog pravoga
Liker: željela bih da sam single
Gin: želim biti udana

Igra sa bojom grudnjaka je bila na TV-u. Ajmo probati ponovno, da pokažemo svima, koliko smo jake mi žene!"

Ma jake za popizdit. SačuvajmeBože forwarduša.

No poanta je u mojoj dum-dum tequili. Sa par kapi ruma.

Alkosi će shvatiti.

Živili!

....jedan od naših trgovačkih lanaca. Točno vrijeme cca 9:00, špica na blagajnama, jutarnji šoping.
I eto je..... Klipsa.... z vrećkama u rukama..... ide iz šopinga.... Ali - u crnim čizmakima onak, do koljena, sa dobrom potkovom od kojih 12cm?
(Možda se teta vraća iz noćne hihiihhi....)

Sljedeći put kad osjetim leptiriće u želucu, napit ću se insekticida. (n.a)

Vratija se Šime u Iskričarkse vode. Nakon nekoliko mjeseci / godina virtualne apstinencije.
Što me dovelo?
Šamar moje drage prijateljice koja me nakon nekoliko tjedana uzastopnog (mog) jaukanja posjela fino i iščitala mi sve po redu kaj mi je trebalo iščitati (fala joj na tome). Ah.. bio je to jedan od onih PMS dana kada nam se plače na grbavi prst....
Sjela... stvorila novi profil i eto ti sranja.... ne prođe niti 24 sata ja na cugi.... klikulo ko šamar budalu.... brza sam kaj ne?
Rekel bi sused : To ti je sunce u 5.oj kući (oni koji prate/kuže vedske horoskope bu im bilo jasno.... Privlačimo "situacije za svašta".... Nije samohvala.... Dapače, ne ponosim se time. Da sam muško..Imala bih se sa čime busati u prsa napravila bih definitivno istraživanje pararelno jednom nicku muškom ovdje čiji Blog i profil pohvalih nema eto par minuta....)
Eto... šamar... i sad tko kriv? Ta moja frendica, sunce u 5.oj kući ili hebena navika tipkaranja iz kauča (kad prođu godine pa ti dosadi zujanje po birtijama.. a sve puno kikića na koje sam se i sama nekada davno "palila"... kad sam bila "njihovo godište"...)

Crna-Ofca.

Žena vrag.

I ne ponosim se time.

Ja još uvijek kao momak živim.