Jordanka

nestao mi je nožić na poslu. i to onaj s kojim režem voće, sir, pa i kruh, jabuke, sve..
bem ti sve, idem sebi kupit jednom nešo u onaj sjajan skupi i luksuzni dućančić, u kojem kolegice i ja kupujemo jedne drugima poklone za rođendane i sl.
set od 4 nožića sa reckicama, jedan mi je dovoljan al doma je uvijek nestašica nožića.
kakve imate žličice za kavu? doma mi djeca doslovno "jedu" žličice, enstaju ko para.
Imaju one sitne za kavu, malo veće i one s velikom drškom, kakve je prijatelj moje mame zvao "ginekološke" jer podsjećaju na onaj dugoljasti predmet koji...ma žene će znati.
sve me to podsjetilo na to koliko novaca trošimo na gluposti a na ono kaj nam svaki dan treba - kao pošteni grudnjak, na primjer, i neke bolje gaće, pa recimo ovakve svari kaj nisi nis vjestan da ti treba vrhunski proizvod a ne neka hrđa iz Offertissime..
Živjela Offa kajs e tiče metli al HUGO je zakon kad je suđe i pribor u potanju..
akakve samo pregačice imaju, ma milina...

Živjela moja 16.ta godišnjica zaposlenja. baš sam se počastila jer sam tak vrijedna..

Dobila sam jedan prekrasan tekst i ovim putem se zahvaljujem na dozvoli da s njime radim što želim :-)

Želja tišine
Neću Ti poželjeti sreću, jer ljudi o sreći
razmišljaju različito. Umjesto toga poželjet
ću Ti tišinu, jer tišina je mjesto na kojem
nastaje sreća. Želio bih da te tvoje vlastite
želje dovedu do tišine u dubini tvoje svijesti.
Na tom mjestu ćeš pronaći sve što Ti je
potrebno da budeš sretna.
Mogao bih Ti poželjeti mir (da, to od sveg srca
želim!), ali kako ćete ga postići ako ne
poznaš tišinu koja se nalazi u tebi? Zato Ti
želim susret s njom! Neka godina koja je pred
nama donese tišinu u tvoj život. Jer, mir prati
tišinu kao jutro Sunce.
Kad bi ti moja želja mogla dati snagu da svladaš
sve prepreke i nedaće koje te očekuju, snažno
bih ti poželio upravo to! Ali, snagu ti nitko ne
može dati, ako ju vi sama ne pronađeš. I ona se
nalazi na tihom mjestu u tvojoj duši, na mjestu
kojeg uporno izbjegavamo. I zato ti želim da ove
godine pronađeš to mjesto. Kad to učiniš, bit
ćete nepobjediva, a svaka prepreka ispred tebe
bit će samo jedna nit u tkanju tvog postignuća.
Ne pada mi na pamet poželjeti ti mnogo novaca,
jer to još nikoga nije usrećilo. Umjesto toga
želim ti obilje tišine, jer tišina je mjesto iz
kojeg sve drugo nastaje. Cijeli je svemir stvoren
iz tišine, pa kako bi onda tvoje potrebe iz toga
bile izostavljene? Traži radije tišinu, traži
tihi izvor u sebi samoj, a ostalo će ti biti
nadodano.
Mogao bih ti poželjeti mudrosti, jer to ti je
zasigurno potrebno. Ali, ni to neću učiniti jer
tvoja mudrost dolazi iz tihog središta u tebi.
Nije moguće biti mudar, a ne poznavati tu
tišinu. Radije nju traži, a tvoja potraga će
sama po sebi biti znak da je mudrost pronašla
tebe.
Radosti i veselja si željna? Ako posječeš
voćku, kakvu radost možetš očekivati u njenim
cvjetovima i plodovima? Tišina u tebi, tvoje je
korjenje. Želim ti da se nikad od njega ne
odvojiš. Želim ti živu tišinu; njeguj je
svakoga dana, pa će i tvoji plodovi pjevati
pjesmu radosti.
Bilo bi lijepo poželjeti ti zdravlje, ali to je
prazna želja, ako ti sama ne razumiješ odakle
ono dolazi. Isti korijen tišine koji hrani tvoja
postignuća i donosi ti radost, hrani i održava
tvoje tijelo. Ne čini sebi ono što korijen ne bi
činio granama svog drveta. Slušaj svoje tijelo
jer ono ti stalno šapće riječi zdravlja. Želim
ti dovoljno tišine da čuješ taj šapat.
I na posljetku, ona najveća od svih želja -
želja da u vašem srcu živi ljubav.
Možda nisi primijetila, možda sam te zbunio, ali
upravo to ti govorim cijelo vrijeme! Jer, što je
ljubav ako ne naš najdublji korijen? Kako ćemo
ljubav nazvati bilo čijim imenom, ako ona ne
seže duboko, duboko do samog izvora koji spaja
sve ljude i sva živa stvorenja ovoga svijeta? Da
bi voljela, čisto, iskreno i stvarno, moratš
poznavati tišinu svog vlastitog srca. Iz nje, iz
nesagledive dubine ljudske duše, nastaju sreća,
mir, snaga, obilje, mudrost, radost i zdravlje.
Taj izvor, ta tišina, to je ljubav kojoj još
nismo dali ime.
Jer, zapamti, ljubav, kao i istina, ljepota ili
suosjećanje, nemaju imena, roda, spola, rase ili
nacionalnosti. Ljubav je sila koja nas najviše
spaja u tišini.
Zbog toga Ti iz sveg srca želim upravo to:
tišinu. Ako je dovoljno poznaješ, iz nje će
izrasti tvoj život - upravo onakakv kakvog
priželjkuješ!

Jutro nakon utakmice Real - Dinamo, budi Krunu Jurčića žena: „Ustaj Kruno, sedam je!“ Jurčić panično skoči i reče: - Jel opet Higuain?

Dok bolujem i kašljem, posuđujem tekst :-)


Danas ti želim da u sebi osjetiš mir, da osjetiš da se nalaziš baš tamo gdje treba da se nalaziš, da ne zaboraviš na bezbroj mogućnosti koje se rađaju iz tvoje vjere u sebe i u druge, da koristiš darove koje si dobila i da širiš ljubav koja ti je data. Želim ti da budeš sretna sama sa sobom i zbog toga što jesi.
Dozvoli da se ova mudrost usadi duboko u svaku tvoju kost i pusti dušu da pjeva, igra i ljubi slobodno

Kave sa mojim kolegicama ujutro su neprocjenjive... svako teže dizanje ujutro ublaženo je spoznajom da ćemo piti zajedno kavu. Najprije smo bile 2, i to simpatizerke, i kolegice u prolazu ali razgovorr uvijek topao i pun smijeha. Ah, ti dobri Makedonci! Imam nešto grčkih gena, pa se šalimo da nas je privukla zemljopisna širina, i toplina juga.
Ne bih o Grcima danas.
Tako je jutros kolegica donijela na posao fotografije s vjenčanja, najmlađa, friško udana, slike predivne, stvarno onak apertitlih, lepršave. tople, ležerne i vrlo diskretno umjetničke.
A naša Makedonka primjetila je ženika, krupnog mladog i naočitog momka i rekla - ako nema 100 kila - nije muško. A još svije kolegice prasnule su s njom u smijeh. Nije se spominjala visina - bitno je da je sve dobro raspoređeno.
I da je muškarac i po.

Iza mene su žučljivi, teški, netolerantni dani.. po malo gube na tonu i na snazi... na gorkosti. Makar svaki dan pijem med, nikad mi ga nije dosta, ne samo zato jer moji dišni putevi ne podnose suhi topli zrak zatvorenih prostorija, nego i zato jer je to moj prirodni lijek protiv moje žučljivosti.
Neki kažu da sam dobroćudna. Da, kao tumor. neki da sam svježa, da, kao friški bijeli kruh. neki da sam draga, da, kao neka dosadna teta iz djetinjstva.
Rodila sam se ljuta. Mami su rekli, dajući me na ruke, crvenu u licu: "Evo vam vašeg feferona"..
Kad se naljutim - slijepa sam nekoliko trenutaka..
I nisam tolerantna, osim ako sam prema sebi..
Ako sam ljuta, vjerojatno je to zato što sam i predugo bila tolerantna - prema bilo čemu, kome...
Treba dozirati pravilno ili kako narod kaže - čaša žući ište šašu meda.

Idem već jednom staviti taj med u gorki čaj..

Mislim da su mi sve vrijednosti malo pomiješale. u doba kad je kriza, recesija, ja imam sve veću i veću želju i potrebu za izlascima, koncertima, događanjima..
I svi bi onda rekli najprije - pa karta ti košta ... (!!!). No, nakon prvog obeshrabrenja (ne smeta mi kaj imam bionički sluh, dapače, možda čujem i bolje nekad od onih sa ušima punim cerumena), i kako se krećem u gluhom društvu koje ne ide po koncertima (zaista, postoji nekoliko njih koji su pretplaćeni u Lisinskom, i redovito idu na svakakve koncerte, oni ozbiljno slušaju muziku, znam, je rme jedna poznanica odbila, nije mi došla na rođendan zbog - koncerta u lisinskom).
Dakle, mogu slušati. Sd - skim - meni je to sasvm svejedno. imam jednu strastvenu slušačicu svih svjetkih koncerata, imam mlađu kćer, koja se ne bi sramila otići sa mnom 8za sada), al ja na Justina Biebera - hvala ne bi.

Jučer dok sam jurila sa starijom nešto obaviti, ona je zvrcnula baku i didu, a oni se jedva javili - na koncertu su. Mama kaže joooooj žal mi je da nismo bili doma. Ma kaj god, mama, samo se htjela preseravati malo, da ne hoda, da ju dida vozi, no meni se upalila lampica. moje sestrične tata, moj tetak, i njegov brat a možda još i tko od 5-ero braće - muzičari su. Big band HRT-a..
I rekoh mami,s amo vi uživajte i bez brige za nas, al vrijeme je. 10 godina je pužnica ovdje, a ja sam bila na 3 i pol koncerta - čemu sva ta muka, operacija, vježbe, podešavanja, baterija.. ipak je najbitnije bilo čuti ljudske priče, najprije..hm..
polako je sve sjelo na svoje - no koncerti me čekaju.

Čekajte, zovite me, meni nije prepreka ni jedna ...

Možda je nekome novo upoznati nekog novog, i uživati u novoj osobi, zaista.. no meni je u muzici sve - novo. tek nedavno sam počela kužiti domaću i sličnu glazbenu scenu, a sve koje sam znala prije 12, sam dobro ponovno odlsušala.. ima toga još.. neki vele da se sluh potpuno razvije do 12 godine. Tata veli - dosta si čula ! No, slušala sam stvarno odlične stvari, da ne nabrajam... starci su mi biliu Londonu na izvedbi mjuzikla "Tommy", i pričali o tome, obožavatelji su muzike.
kad radim slušam kaj mi dođe, a ako ne znam kaj bi slušala, pitam nekoga, "čuj, danas mi je tak i tak, kaj da slušam?"
Ljudi rado izlaze ususret.
"Baš me veseli!", kaže jedna dječja slikovnica.


I mama veli: "Joj, drage volje, da sam bar znala".. Ne čini li vam se da nekad žeđamo pored izvora???

http://www.zupa-surkovac.com/index.php?menu=1&lang=hr

http://www.vecernji.hr/regije/tri-samohrane-majke-otvaraju-eko-etno-selo-gd
je-ce-raditi-siromasni-clanak-345447


:-))

http://www.verbum.hr/knjige/pismo-utjehe-4627/

...mislim da postoji puno humanija varijanta. To je mogućnost vrednovanja prošlosti kao neprestalnog poziva na predanje nepoznatoj budućnosti. To je mogućnost shvaćanja našeg iskustva nemoći kao iskustva da budemo vođeni čak i onda kad ne znamo točno kamo.

Ljubav ne umire.. i danas sam dobila potvrdu.. nikad ne prestaje. veze pucaju, ljudi se udaljuju, mijenjaju, dijete im se razboli, promijene mjesto boravka, posao, okrenu se novoj vjeri, filozofiji, il se jednostavno ustale u svoj neki ritam..
Stalna samo je mijena.
Sad si gore- bit ćeš dolje.
no, jednog dana kad se osjećaš posebno napušten, sam, ranjv i beznačajan - doći će ti neka vijest koja će te podignuti. netko će dobiti dijete i nazvati ga imenom tvojim.
izgubiš puno osoba u svojem životu, al tvoje ime te prati čitav život, i nekome se dopadne.
Može i nick za sve ljubitelje sokova i književnosti Astrid Lindgren - pipi je samo jedan mali nadimak iz djetinjstva, o njoj je napisana jedna priča, zatim sastavak u školi, jedan, pa drugi, pa treći. To više nisam ja. prerasla sam samu sebe odavno. To se svima događa kad se uspije nadići neka trauma, a moja je zaista bila samo jedna i jedina, no vodila me drugim traumama. Moja je najvećat rauma to što sam prerasla svoju pipi, i onda sam je se zaželjela natrag. Ona mi treba, ona je mala, ona treba zaštitu, pažnju, ljubav, treba pametnije od sebe, treba nekoga da joj kaže, "Ma daj..."

Grozno je kad sve znaš, ne i umom, nego i intuicijom i srcem. grozno je kad više nema iznenađenja, kad više nema one naivnosti.. naivnost i jes amo lijenost da čovjek dokuči stvari malo realnije...
I dalje sam naivna, al kad znam - znam..i to me onda ubija u pojam.. Ništa mi ne pomaže to znanje, patim za blaženim neznanjem.
kaj sam zato izgubila sluh, da sa nekim dodatnim osjetilom dokučujem stvari? imam dizritmiju moždanih valova, moj mozak malo pretjerano radi, i skakuće..
Imam ja i srce..
Smiri se malo, srce moje, smiri um, i budi MIRNA. Sve je onako kako bi trebalo biti.
jer samo ti se čini da znaš - nisi Bog, samo si čestica koja je živjela kratko i - rasplinula se..
zaista, ne živim više ja...

http://www.youtube.com/watch?v=wH3Pij3q5dU&NR=1

jučer mi se javio jedan gluhi prijatelj da je dobio curicu.. ovih dana mu je bilo teško, to mu je prvo dijete, ženi i njemu (također je gluha), i naša populacija se bitno prošle i ove godine proširila. Sve je ok, lakše mu je, kao da je vola nosio. Dakle - i on!
Vidim da to i muški itekako proživljavaju kao i mi žene, i svjedok sam toga opet.
možda sam izgubila svijesto tome jer se zapravo samo ja zadnjih 9 godina brinem za svoje cure a neke stvari dopadnu i tatu, kao vođenje doktoru...
Prvo bi pitanje bilo da li nam djeca čuju - ovisi kako smo stekli gluhoću. nekima je urođena, nekima je stečena. Neki su oglušili prelingvalno (prije govora) a neki postlinvalno(poslije govora). Da li naša djeca govore? I te kako!!
Mi intuitivno "čitamo" mimiku lica od prvog dana kao i sve majke, čak se i izvještimo u nekim kretnjama s vremenom, a djeca jako rano počnu kužiti da moraju reću 2 ili 3 puta, je rvjerujte, baš kao i vaši ne odustaju lako od toga što oni sadda upravo žele.
Neka djeca znakuju od prvih godina, ovisno da li roditelji komuniciraju znakovnim jezikom. Mi smo imali par gesta da si pomognemo, a kasije i dvoručnu abecedu. Starija kćer i ja smo se razumjele telepastki, a mlađa je bila mirna i dobra, nezahtjevna (osim kad je trenutna potreba bila - jesti - sad!!, piti - sad!).

Danas smo s ena kavi savijali od smijeha na priču ejdne kolegice kako se trebala skinuti kod ginekologa, najprije do pasa, a zatim od pasa. Dok je slava smijeha završila - ja sameć ispalila. Znadete li kako je komunicirati gluhoj ženi (imam aparat al zaista moram očitavati s usana), kad je ginekološki pregled u toku. naime, dotor nešto počne ispitivati i pričati dok je između mojih nogu (da prostite na izrazu, doslovno je tako). Meni nema druge nego da ga pogledam da mogu razumjeti, i to stvara komučan grč kad ja gledsam doktora u lice dok je on u mojem međunožju.
Kao djevojak umirala sma od srama!!
Kako sam normalno ljudsko žesnko biće, dakle, to uključuje i seksualnost, s vremenom je sve došlo na svoje mjesto, a imam i sestru koja je babica, te mi je uvelike olakšala svijim uputama, pričama i svajetima o svemu i svačemu, pa i porađala me.
Ovim putem hvala svim sestrama i medicinskim sestrama, i svima onima koji su se mučili sa mnom u razgovoru u prilično smiješnim, nezgodnim, ali ljudskim situacijama.

Pa sve je to za ljude :-)

Moj dragane iz drugoga sela,
za tebe sam čarape isplela.

Volim lolu, a ne dam mu znati,
nek se mulac u svom srcu pati.

Crne oči ne gledajte na me,
zelene su odgojene za me.

Šijem, vezem, pletem, spremam dotu,
majci svojoj nisam na sramotu.

Moj se dragi na motoru voza,
a ja mlada u brdu kod koza.

Moj dragane i jesi i nisi,
oženi se da vidim čiji si!

ovih dana mučim muku s besparicom, cure trebale nove cipele, i to se više ne isplati jeftine, noga im je stala (objema na 40), i trebaju neke nve krpice.. nekak sam zdržala 9. mjesec, i manje kupovala knjige, više smo uspjeli dobiti rabljene, snašli se sa par majci i trapki..
Srećom velim nemam mušku djecu, jer ona jedu više, al one dvije traže samo malo više za neku olovku za oči, sjajilo..

Ima Boga velim jer tko ima sreće kao ja?
Svi se nakon rastave udalje od familije bivšega/bivše, a jas am si ostala dobra sa bakom moje djece, i ona sa mnom, čak smo si i bolje. žena je otkvačea, i naravno da ima 100 predobrih savjeta, al ona me je zapravo jedina kužila kad sam se rastala, zato kajs e i ona rastajala i to ne jedamput..
Priča se ponovila i njoj i meni sa ocem i sinom, al sve je na kraju ispalo još super..
nekad fakat bude koma, al nađe se ovdje dobrih ljudi, i žena i muškaraca. Ovo nadam se također nije jedini site na kojem dijelimo slične problemčiće, makar je prvenstveno namijenjen upoznavanju i "sparivanju" haha muškaraca i žena i ostalih.

Danas mi se dopao blog jedne naše iskrice koja ima iste godine, i isti znak kao ja, i baš mi je otkvačeno pisati o svakodnevnici, jer .. kaj nema smiješnije i originalnije stvari od toga kaj klinci provaljuju, kak te nagovaraju da se zrihtaš, kak ti žele da nađeš komada, kak vele da hoće brata ili sestru.. kak se zajedno s njima raste, i smije i plače..

Rekoh svima, ja nikad nisam izašla iz puberteta mene je bolest zaskočila sa 12, godina kad je klincima najvažnija muzika i društvo! Za oboje sam bila mjesecima zakinuta a posljedica je bila ta da sam ispadala dost "uobražena"..

Lakše je bilo okrenuti se gluhima, al nisam si dugo htjela priznati da sam ja, na kraju krajeva, makar super cua, i normalna, i zgodna i sve to - gluha. Dakle, gluhi, ja sma vaša :-))

Inače, dogodi se da ostaneš bez partnera, djeca odrastu, (ili samo odu van), a ti trebaš društvo, uvijek upoznaš nekog novog, sa SVIMA možeš pričati jer svi očitavamo i znakujemo, možeš se ubaciti, razumijeto fore, i smijati se...

Da da, ja sam normalna, niš mi ne fali - al kak objasniti da je ipak drukčije...No vrlo je lijepo i zanimljivo, nikad nije dosadno..

Sad za kraj provala malog nećaka: imao je temperaturu, i bolilo ga je uho, i veli sestra mužu, "Čuj, nije mi on pravi", a mali se trgnul i ispalil. " Ja sam pravi, čovjek sam od krvi i mesa!!