Moja nada, moji snovi, moji uspjesi i padovi!

Sunčane zrake života

Ne zaboravi lijepe dane!

Jer ako ih zaboraviš, nikad se neće vratiti.

Ako se ljutiš na svoju okolinu,
ako više ne znaš kamo i kako,
sjeti se lijepih dana kad si se smijao i plesao,
kad si bio bezbrižan poput djeteta.

Ako ti je život pun trpljenja,
ako ti je srce puno gorčine
a sva nada u sreću odlutala,
brižno potraži one lijepe dane u svojem sjećanju
kada na nebu nije bilo ni oblačka,
kad ti je život bio pun sunca,
pun radosti i sigurnosti.

Ispuni svoju glavu nadom,
svoje srce mirom a svoja usta osmijehom
i sve će ponovo biti dobro.





Sunčane zrake radosti

Oči imam za svjetlo,
za proljetno zelenilo, za bjelinu snijega,
za sivilo oblaka i plavetnilo neba,
za sunčev sjaj danju,
za svjetlucanje zvijezda noću
i za nevjerojatno čudo
što ima toliko divnih ljudi.


Usta imam za riječ,
za dobru riječ na koju drugi čeka.
Usne imam za poljubac,
ruke - da pomažu i budu nježne,
noge - da pođu na put k bližnjemu,
k onima koji žive u samoći i hladnoći.
A srce imam - za ljubav.

Zašto onda nisam sretan?
Jesu li mi oči zatvorene, usta puna gorčine,
ruke lijene, noge ukočene, srce hladno?
Zar ne znam da sam stvoren
za radost?





Sunčane zrake sreće

Danas je dan da budeš sretan!

Ni jedan drugi dan nije ti dân

kao današnji dan da živiš,

da budeš zadovoljan i radostan.

Jučer: već je prošlo.

Sutra: tek će doći.

Danas: jedini dan

koji imaš u ruci.

Učini od njega svoj najbolji dan.

Ako ne živiš danas,

izgubio si dan.

Ne zamračuj svoj duh

strahovima i brigama što će sutra biti.

Ne opterećuj si srce

svim jučerašnjim jadom.

®iviš samo jedan dan: danas!

Ako danas ne možeš biti sretan,

ne očekuj da se sutra dogodi čudo.

Da bi istinski živio, moraš živjeti danas.

Danas moraš biti sretan.

Nađi vremena da budeš sretan.

Ti si čudo koje postoji,

koje živi, jedinstveno čudo na ovoj zemlji,

poseban, neponovljiv.

Zašto se ne diviš,

zašto se ne raduješ samome sebi

i svim ostalima oko sebe?

Zar ti je to baš tako, kao samo po sebi razumljivo

što živiš, što imaš vremena,

vremena za pjesmu i ples,

vremena da budeš sretan?

**Punica**
>
> - Tata, tata! Zašto baka trči cik-cak?
> Šuti sine i dodavaj metke!

>
> **Engleski jezik**
>
> Kako se na engleskom kaže "Punica neće doći na ručak"?
> - Yesss

>
> **Zanimanje**
>
> Muju na zavodu za zapošljavanje pitaju što je po zanimanju. On odgovori:
> - Pomoćni bagerist.
> - A što vam je to?
> - Pa bolan, ono što bager ne može, ja lopatom...
>
> ** ****Baterije**
>
> Došla plavuša kod urara promijeniti bateriju na satu.
> Urar će plavuši:
> - Curo draga, ovaj sat nema bateriju, on ide na navijanje.
> Plavuša potom vikne:
> - Hrvatskaaaa, Hrvatskaa, Hrvatska...
>
> **Vibrator**
>
> Ugleda Mujo netom kupljeni vibrator u smeću pa upita Fatu:
> - Zašto si bacila poklon koji sam ti kupio za Valentinovo?
> - Ma bjež, bolan, polomio mi sve zube!
>
> **Lovački psi**
>
> Zašto svaki lovački pas ima spuštene uši?
> Zato što su mu dosadile lovačke priče.
>
> **Čekićem po prstu**
>
> - Zašto plačeš sine?
> - Tata se udario u prst čekićem.
> - Pa zašto ti plačeš?
> - Prvo sam se smijao!** **
>
> **Loše vijesti**
>
> - Imam vijesti za vas, jednu lošu i jednu još goru.
> - Recite, doktore!
> - Ostao vam je samo još jedan dan života.
> - Strašno! Što može biti gore od toga?
> - Od jučer vas pokušavam dobiti na telefon
>
> **Krivotvorina**
>
> Plavuša ulazi u mjenjačnicu promijeniti 50 eura.
> - Gospođice, ova je novčanica krivotvorena!
> - Krivotvorena?! Brzo zovite policiju! Silovana sam!
>
> **Na sudu**
>
> - Zašto ste motikom razbili izlog pekare?
> - Zato jer su me učili da nema kruha bez motike! ** **
>
> **Posao**
>
> Pljačkaš u banci po izlasku upita jednog od svjedoka:
> - Jesi li me vidio?
> - Jesam!?
> Pljačkaš ubije tog čovjeka pa upita drugog:
> - Jesi li me vidio?
> - Nisam, ali moja punica je!
>
> **Iskustvo**
>
> Nakon divljeg seksa Mujo bijesan upita Fatu:
> - Gdje si to naučila?
> Ona će:
> - Gledala sam pornofilmove.
> - Gledam i ja utakmice pa ne igram ko Pele.
>
> **Golotinja na Braču**
>
> Pita naturistica ugostitelja na Braču:
> - Šta me gledaš ko da nisi nikad vidio golu žensku?
> - Ma gledam otkud ćeš izvadit šolde za platit!
>
> **Omiljeni grad**
>
> Koji je grad omiljen Zagorcima?
> - Vinograd
>
> **Doček**
>
> - Kaj je rekla tvoja zakonita kad si prošli put opet došel doma ujutro?
> - Zaprav niš, a ova dva zuba sam i onak moral izvaditi.
>
> **Zemlja**
>
> Pita mali Mujica tatu:
> - Tata, zašto se Zemlja okreće?
> Mujo se malo zamisli pa kaže:
> - Kako okreće? Slušaj mali, da ti slučajno nisi našao
> onu moju rakiju?
>
> **Sličnosti**
>
> Dobar ljubavnik je kao skupi deterdžent: djeluje brzo, prodire dubinski,
> ugodno miriše i što je najvažnije - ne ostavlja tragove.
>

Posebna priča za posebnu osobu - TEBE

Uzmi si pola minute i pročitaj ovu priču jer je stvarno nešto posebno:

Dva muškarca, obojica jako bolesni zajedno su ležali u bolnici. Jedan od njih je svaki dan imao mogućnost sjediti u svom krevetu zbog izdvajanja vode iz njegovih pluća. Njegov krevet je stajao uz jedini prozor u sobi.

Drugi muškarac je morao stalno ležati na leđima.

Brzo su se upoznali i razgovarali po cijele dane. Pričali su o svojim obiteljima, svojim domovima, poslu, gdje su bili u vojsci, i gdje na odmoru. Svaki dan je muškarac koji je sjedio uz prozor opisivao drugome muškarcu stvari koje je vidio vani.

Muškarac na drugom krevetu je počeo živjeti za te jednosatne trenutke kada je njegov prijatelj sjedio i pričao o događanjima i bojama vanjskoga svijeta. Prozor je gledao na park uz jezero s labudovima.
Guske i labudovi su se igrali u vodi, a mala su djeca spuštali svoje male čamce u vodu.
Mladi parovi su zagrljeni šetali uz cvijeće svih boja. Veliko, staro i snažno drveće je uljepšavalo pokrajinu, a u daljini su se vidjela svjetla grada.
Kada je muškarac uz prozor detaljno objašnjavao sve to, njegov je prijatelj na drugom krevetu zatvorio oči te zamišljao sve te slikovite prizore.
Jednoga dana mu je muškarac uz prozor opisivao paradu, koja se kretala uz jezero. Bez obzira što njegov prijatelj nije čuo tu muziku, on ju je vidio u svom umu. Tako su prolazili dani i tjedni.

Jednoga jutra je jutranja sestra donijela vodu za umivanje i uz prozor pronašla tijelo muškarca koji je u snu mirno umro. Bila je tužna i pozvala je medicinsko osoblje koje je tijelo odnijelo van.

Odmah kada je to bilo moguće, drugi muškarac je zamolio da ga pomaknu uz prozor. Sestra mu je sa zadovoljstvom udovoljila, pobrinula se da se je udobno namjestio te ga ostavila samog.
Uz veliki napor podigao se polako na laktove kako bi po prvi puta ugledao vanjski svijet.
Konačno je imao priliku sam uživati u vanjskim ljepotama. Pogledao je kroz prozor i ugleda prazan zid.
Muškarac je pitao sestru koji je to bio razlog da je pokojni prijatelj tako lijepo opisivao stvari u vanjskom svijetu. Sestra mu je rekla da je bio slijep i da nije mogao vidjeti zid koji je stajao ispred prozora. Reče: »A, možda je htio usrećiti vas?«

Epilog: Neizmjerna sreća leži u usrećivanju drugih, bez obzira na naše uvjete. Podijeljena tuga se raspolovi, a kada dijelimo sreću ona se podvoji. Ako se želiš osjećati bogatim tada prebroji stvari koje ne možeš kupiti novcima. »Danas je dar, zato se zove sadašnjost«.

Čuj, kad ti je jako teško
kad te nešto strašno muči
i kad neznaš dal je gore na ulici il u kući
daj odmahni lijevom rukom,
daj odmahni desnom rukom,
i odlučno čvrsto kreni
za nečujnim nekim zvukom.

Kreni stazom koje nema,
to će biti tvoja staza
tko zna što ti sutra sprema
taj tvoj put bez putokaza.
Al znaš to je tvoja cesta
što nekamo ipak vodi
i da na njoj nema mjesta
za drugoga - zato brodi.

Ako nekad ipak negdje
na lud kamen zakoračiš,
pa kad glavom o tle tresneš
nemoj zato da se smračiš
već molim te junak budi
ko da ništa bilo nije
pa nastavi svojom cestom još oštrije nego prije.

A kad ti je jako lijepo
i kad pomisliš da si snažan,
smiri malo svoju snagu
nemoj da se praviš važan
već nastavi svojom cestom
niti lijevo
niti desno
poširokom hodaj usko,
a napni se kad je tjesno.

I jednog ćeš dana stići na kraj
samo tvoga puta,
tog ćeš časa možda biti
bez cipela i kaputa
al ćeš znati tko si, što si
i koliko stvarno vrijediš
da si netko samo zato
što jedino svoj put slijediš...

Ovo je odličan scenarij! Upoznate nekoga na iskrici, ispričate se..., pa se opet nađete drugi puta u razgovoru s istom osobom....Imate osjećaj da stvarno upoznajete osobu...sviđa Vam se...razmjenjujete fotke...brojeve mobitela... Da ne duljim... sve u svemu želite upoznati tu osobu i uživo,... čekate priliku da joj to i kažete...
Ali.... evo... pruža Vam se prilika da provjerite neke manje-više osnovne podatke o toj osobi....
Dali biste provjerili?
Ja ipak provjeravam....
Razočarenje.... osoba Vas je lagala....i to počev od tih "manje-više osnovnih" stvari... kao što su godine....datum rođenja.... i tko zna čega još....
Ljudi moji... pa šta je ovo? Čemu laži?????
(Naravno,ovo se ne odnosi na one poštene iskrice koje će ovo možda pročitati...)
Tako sam razočarana... kakvo je to ovo mjesto? Kako uopće ikome išta vjerovati?
Ispadoh lakovjerna, naivna glupača....i ljuta sam na sebe...

S Oproštenjem, j...la vas Portanova. Ja u tu gužvu više ne idem. Ta čovjek se okrenuti ne može...

Baš se pitam o čemu je razmišljao Cesarić kada je napisao ovu pjesmu???????

Ja ne vidim od svoje sjene
ni sunca, ni te mlade boje.
Proljeće svuda sja i cvate,
Al ono nigdje nije moje.

Ne živim u njem već sastrane
i kud god mi noga krene
na svim je putevima radost,
a sva je radost izvan mene.

Bez pokoja sam
Kakvom tugom kažnjava život svog bjegunca
Nijedna zraka nije moja
od ovog svima danog sunca.

Možda bolje da pišem o tome kako UPROPASTITI godišnji odmor! Ja sam stručnjak u tome. I jutros ustadoh u 7 sati. Čemu? Pa na g.o. sam. Ali da je samo rano ustajanje kod mene problem. Naravno da sam danas pretjerala sa poslom.....
kao da sam morala pola kvarta pomesti i prekopati........ Kao da sam morala praviti generalku u autu................. kao da sam morala uopće išta raditi. A rekoh sebi; "Napraviti ću to danas, a onda idem lijepo na bazen!". Da naravno da nisam otišla na bazen, jer su mi se ti moji "sitni" poslovi otegli gotovo do mraka. I što sada? Padne mrak, zavučem se u svoj stančić, malo piskaram po kompu, malo se dopisujem, i dođe vrijeme za krevet. Ufffff...... Nije da se želim što prije vratiti na posao, nego... brate dop...o mi je ovakav g.o. Barem da imam love, pa da mogu negdje otići. Samo da se malo maknem iz ove sredine. Eto načina kako "upropastiti" g.o. Ostani doma, i poradi sve što drugima ne pada na pamet!

VRATA ŽIVOTA
Otvorih vrata što sreću nude, i nađoh se u tami bez dna.
nIgdje svjetla, nevidim ljude.Zatvorih ih brzo preplašena sva.
Otvorih ona druga ljubav što pruža. Obraslo sve trnjem, nigdje ni jednog puta.
Svuda kaktus raste, nigdje ruža. Zatvorih i njih sad već ljuta.
Krenuh na ona treća, ludosti i zabave. Vino rijekom teče.
U transu sve se svemu ruga. Vidim i tu mi je ući badave. Uhvati me neka prevelika tuga.
Stojim, neznam na koju stranu. Za mene vidim nisu mjesta ta.
Meni treba ono koje izlječuje ranu. Moram pronaći svoja vrata......