MOJE PRICE

Kad god je tesko,sjetim se da sam preživjela i teže trenutke.I sve u životu ima onu važnost koju smo mu mi dali. Vjerujem putu kojim hodim,cak i kada ga ne razumijem. I tako shvatiš da možeš i bez njega,i bez njih...i da su tri najvažnije riječi- život ide dalje...

I ja ću danas uraditi nešto dobro. Poželjet ću nešto lijepo..
Zaboravit ću na jučer i neću misliti na sutra.
Zagrliću život kakav god da je , moj je.
" Nema zlata bez blata,niti raja bez pakla"..

Izbor (bilo čega) je uvjek na nama. Prvo treba savladati strah,koji je uvjek saboter.
Kad god kažemo:" ma to baš i nije važno", e baš to je važno.
Kako god, mi smo i uzrok i posljedica, i nikoga ne treba kriviti ni za što.
Dobre stvari i događaje prihvaćamo ništa ne pitajuči,a za loše tražimo krivca.
Razmišljam već duže o nekim događijama...da li je moglo drugačije?
Rekoh sebi: piši,piši i oslobodi emocije...
SRETNA VAM N.GODINA..

" Šaptač slonova..........-L. Antony,je za svoga života spasio život nebrojenim slonovima,od kojih su mnogi bili izgubljeni od svog krda,a samim tim i laka meta za odstrel.
Nakon njegove smrti ,dva su zasebna krda divljih slonova,koje je on onomad spasio,polako prešla zemlju plemena Zulu.
Putovali su dvanaest sati bez jela i pićai tako stigavši u Antonijev kampus.
Svako krdo ostalo je dva dana kako bi oplakalo ćovjeka koji im je spasio život,i odalo mz počast.
Kako je moguće da su dva zasebna krda divljih slonova znala da je srce velikog čovjeka stalo......KAKO???

Ponekad tako poželim,da mi ništa ne treba-
Poželim ponekad ,na pustom ostrvu biti-
Gdje me nitko prepoznati neće.
I svaki dan sanjati i neke pjesme pisati-
Poželim ..samo ponekad.....

Poklanjam ti svijetlost što prolazi kroz plave morske dubine.
Poklanjam ti želju i strpljenje da ih čuvaš u grudima, dok ne budu dovoljno jaki da te povedu..
poklanjam ti kišu da sakrije suzu.
Poklanjam ti zvijezdu da te čuva...i poklanjam ti šapat kojim se otključavaju snovi.

I kada naučiš slušati svoje srce,tada- obzorje uzmiče, nebo je plavlje i stvara se prostor za neke nove susrete...

I tako dođu vremena kada tražimo mir više od svega. Ne želimo se više pravdati ni za što. Ne želimo se niti hvaliti što smo to dobro učinili. Jer, shvaćamo da to više nije važno.
Kažemo "stop" svim mrvicama koje dobivamo....
I želimo živjeti svoj život,u njegovom izvornom obliku-
A to je MIR...

Sve najbolje za blagdane ,SVIMA, koliko god vas ovdje ima...:)

Kiša, pada i pada. Ponekad pljusak a ponekad rominja tiho i monotono,kao i život.
Ali uvjek postoji osoba s kišobranom.Pojavi se sasvim iznenada i
ponudi zaklon od kiše,donese osmjeh,razbije oblake...
E pa,čuvajte osobu s kišobranom....:)))

I ovaj da se polako kotrlja kao i svaki drugi. Samo u trenucima tišine obuzme me nemir.
Odakle dolazi i što traži???
Da li su to davno zaboravljeni snovi,bačeni u tamni kutak podsvijesti.
Ne žele ostati tu bačeni i zakopani..
Žele se ostvariti...
Na svijetu postoje dvije vrste ljudi:
oni koji sanjaju i oni koji su prestali da sanjaju.

Šuštanje lišća i šapat kiše...Lišće opada i pada kao da se zaljubljuje u zemlju.
A neki snovi ,još uvjek se sanjaju..I kao zvijezde su,nedostižni..
Ali lijepo je podići oči i vidjeti da su još uvjek tu.
A život ,kao more...ponekad mirno a ponekad burno.
I onda kažu da je ljubav slijepa,a nije; sve vidi: i sve čuje-
samo usprkos tome-ljubi..

Stablo bez šume nije ništa,kao i mi bez drugih ljudi.
Zabava, internet,izlasci...sve to nije dostatno da zatomi tutnjavu unutarnje praznine.
Ali, hoću da kažem: da je život neuništiv unatoč smrti, i da je nada živi vjetar koja mora pomesti očaj...

Prihvatiti ono što nam život nudi??????
Jer, život je kao vino. Treba se prvo probati..
Neka vina ćemo samo gucnuti,a druga ćemo popiti par čaša.
I tako , po okusu (osjećaju) ćemo znati što je dobro za nas-
što nam prijaa što ne...

Život me podsjeća na zebru. Dođu teška vremena,promjene,životni ispit...
Pomislih na zebru,nakon crne pruge slijedi bijela...poslije noći slijedi jutro....Link

Jošš jedan prođe dan i vratit se neće....jesmo li ga doživjeli ,osjetili u svoj njegovoj punini..
Ili smo samo prošli kroz njega žmireći i gledajući samo jednim okom..
Ali reći-danas je divan dan;mi smo pošiljatelj ali i prmatelj istoga....LinkLink

Potrebno je mnogo inteligencije kako bi se lukavstvom sakrile vlastite emocije...........Link