halo srećo, ne prestaj kucati na moja vrata

Davanje je najviši izraz moći.
U samom aktu davanja čovjek doživljava svoju čvrstinu, svoje bogatstvo, svoju snagu.
Taj doživljaj pojačane vitalnosti i moći ispunja ga radošću.
On doživljava sebe kao bogatog, kao onog koji troši, koji je živ i zato radostan.
U aktu davanja dolazi do izražaja njegova životnost.
Nije bogat onaj tko ima mnogo, već onaj tko daje mnogo.
Najvažnije područje davanja nije područje materijalnih dobara.
Čovjek daje od sebe, od najsupocjenijeg što ima, on daje od svog života.
Čovjek daje drugoj osobi od onoga što u njemu živi; svoje radosti, svoj interes, razumijevanje, znanje, humor, žalost.
Takvim davanjem obogaćuje drugu osobu.
Pospješuje životnost drugoga pospješujući i vlastitu.

On ne daje da bi primio. U davanju , ne može a da nešto ne oživi u drugoj osobi... i upravo to što je oživljeno reflektira se povratno na čovjeku.

Da li nešto slično ovome, na ovim stranicama tražimo i želimo davati.... ? ?

Zaustavi se u svojoj žurbi, odupri se nestrpljenju i moranju
- prouči ravnomjernost daha, uskladi pokrete s njim.

Kad dospiješ, promotri životinje: preuzmi njihovu smirenost, i
pođi bez straha u susret poslovima koji te očekuju.
(Miro Gavran)

Tako malo treba da se dosegne sreća. Pa dovoljno je da te netko osmijehom pozdravi, da ti takne ruku, da ti koju riječ uputi sa smiješkom. Ja sam danas sretna. Sunčan dan mi se nasmijao u lice. A možda još netko misli na mene... još zagonetnu, nedodirljivu...a možda....
Zašto imam potrebu da nekom ispričam svoju priču... valjda tako saznajem i o sebi. Riječi me teku kao rijeka i nikako da se zaustave. Tražim sebe u drugome jer znam da nisam samo ja u sebi... ja sam i u tebi... nepoznati...znatiželjna sam da se ogledam u tebi...Ono što me privlači tebi to sam ja sama....Ne odustaj od mene nepoznati.... jer neću se moći upoznavati a i ti ćeš propustiti šansu da sam sebe kroz mene upoznaješ.