Od Iskrice do vječnosti...i nazad!

Ne,hvala.
Ma tko što rekao o iskrici ljudi su ljudi i ovdje ima gomila dobrih i iskrenih osoba i ja sam upoznao jednu i više mi neće trebati iskrica :)
I Vama želim isto. Od srca.

Link

Zaplešimo!

Link

Link

Ma još bolje bih opisao kako se trenutno osjećam kad bih to stanje sažeo u dvije riječi:information overload!

Najme,okružen sam ok prijateljima koji su puni savjeta a i iskrica je puna dobrih ljudi (da,istina je,samo ih treba odvojiti iz gomile!) koji također imaju i veliko iskustvo i sličnih iskustava i pregršt dobrih savjeta no sa svim tim savjetima što mi ih upućuju svi ti ljudi više ni sam ne znam što bih od toga prihvatio tj sa čim bih krenuo :)

Zapravo,najbolja solucija je stend baj (po Kosorici ;) ) koji mi uporno nameće moja zumba. Volio bih kad bi imao neki prekidač on-off pa malo piknuo na off samo na par mjeseci pa da vratim na on kad sve što proći treba prođe.

A nisu to loši savjeti! Dapače! Svi ih udjeljuju sa dobrim namjerama i većina ih udjeljuje na osnovu vlastitog iskustva,na osnovu ongoga što su i sami prošli pa znaju kak je to.

Baš me zanima koliko bi vas piknulo off na par mjeseci a koliko bi se aktivno nosilo sa svime što nam život nosi!

Ajd,ono,mislim uz kavicu i to pravu turksu sa malo mlijeka. Nes i te spike organski ne podnosim,tek toliko da se zna! Al opet,mislim a uz kavicu i odrađenu noćnu smjenu nekako se stvari same od sebe kirstaliziraju. Ajd sad,nemojte me pitati zašto pijem kavu nakon noćne! Ja i poslije kave tak slatko zaspim da bi me svaka rado ušuškala :)

No dosta o kahvi i pređimo na ono kristaliziranje! Najme,trenutno mi se mota po glavi jedna misao kako je život ponekad apsurdan! Ok,reći će mnogi,život je često apsurdan no eto mene trenutno zanima samo jedan moj osobni apsurd.

Ja se još natežem oko razvoda jer draga nema vremena,ide na more,nemre na sud,nemre na socijalno bla bla no nije to ono o čemu trenutno razmišljam jer mi je jasno da i dalje igra neku svoju igru kojoj više ne vidim svrhu pa se ne opterećujem time.

Apsurd se sastoji u tome da sam ja ušao u brak sa manipulatoricom a u pravilu s takvim osobama stvarno stanje stvari postane jasno prije ili kasnije i kad su stvari doista postale jasne ja sam taj koji je želio spašavati stvar a ona je odlučno rekla NE! Ma mislim,ono,netko te povuče za nos i ti opet nakon svega želiš samo dobro,želiš ispraviti krive Drine,želiš popraviti stvar,želiš dati šansu boljem životu i dobiš odbijenicu kao da si ti taj koji je vukao za nos a ne bio povučen! I ne samo da dobiš odbijenicu već se i dalje nastavlja manipulacija i navlačenje za nos...

Zapravo kad se desio razlaz i počeo odvojeni život (a i to je bilo na finjaka tipa budemo bili malo razdvojeni...) i kad je meni konačno došlo u glavu šta se dešava toliko sam bio povrijeđen da sam osjeća potrebu,kao i svi normalni ljudi,s nekim podijeliti to teško breme pa kad jesam to učinio dobio sam komentare tipa da sam komad budaletine kakvu treba tražiti. Naravno,prestao sam dijeliti svoju priču s bilo kime nakon toga :))))
I opet,svjestan svega sam bio u totalnoj banani...

No štaš',čovjek u takvim situacijama sabere pluseve i minus i relativno brzo dođe do spoznaje da je bolje,zdravije i pametnije krenuti dalje i to što prije samo što u mojim godinama većina nas ima neku takvu životnu situaciju iza sebe pa se ljudi boje otvoriti srce a bez otvorenog srca nema puta do sreće!
Nisam taj! Nema veze,riskriat ću da se stvar ponovi no bez tog rizika ja ne vidim šansu da budem ponovo sretan.
Opet otvaram srce pa šta mi život donese bit će :)

A isto tako sam mogao nasloviti ovo (ne)djelo moje tipkovinice i "deja vu" jer sam ovo već jednom prošao... Ma dobro nije isto no toliko je slično da boli glava...

I prije nekoliko godina sam bio tu,i prije nekoliko godina sam upoznao dosta osoba,i prije nekoliko godina svi su se kunuli u iskrenost... No stvari su bile malo drugačije kao i sad...
Ma ne,ne želim sad sve tu istresati pred vas no zamorno je čitati jedno a znaš da se misli drugo.

S jednom sasvim cool macom sam neki dan pričao o tome kolika je masa ljudi tu na iskrici u biti "potrošena" i kako svi zajedno ne znamo što smo,tko smo i što tražimo i da bi jedni drugima,ovakvi kakvi jesmo,samo bili dodatni uteg na sve ono breme koje smo nakupili kroz život. Nemamo puno toga za ponuditi drugima a očekujemo sve!
Baš jučer je druga cool maca izbrisala svoj profil sa iskrice jer je jednostavno rekla da još nije spremna da bilo koga pusti blizu sebe i da je greška bila uopće se pojavljivati ovdje.

Sad i sam o tome razmišljam. Da li je vrijeme da se krene? Ako je u kojem pravcu ići? Ostati tu i čitati iz dana u dan iste priče ili otići u sivilo realnosti? Ima neke razlike između ta dva sivila? Osim što tu ljudi nekako lakše iznose svoje sivilo...

Svašta nešto čitam u zadnje vrijeme kojekuda. Blagodati interneta nam pružaju tu mogućnost da čitamo tuđe životne priče,da meltene budemo svjedoci onoga što pojedinci proživljavaju a svakako,pošto sam i sam u tim vodama,me je zanimalo kako se drugi nose sa razvodom i razlazom s voljenom osobom...

Priče su različite,razlozi razlaza različiti no kroz sve te priče kao da se provaliči jedna zajednička nit:nakon razlaza svi koji su još uvijek solo do besvijesti vrte jedna te ista pitanja:što je krenulo po zlu? Da li sam mogao(la) drugačije? Tko je kriv? A što da je bilo ovako a što da sam napravio ovo ili ono...

Iako sad slušam razne savjete tipa "daj si vremena" nekako mi se čini da bi to vrijeme bilo ispunjeno svim tim zamornim pitanjima na koje u biti i ne postoji neki smisleni odgovor i zato sam si ja cijelu noć razmišljao kak da se postavim prema tim savjetim i došao do jedinog logičnog odgovora: neće moći ove noći!

Život je jedan i želim ga živjeti punim plućima!

Kao ptica na mom dlanu skakuces,
Priznacu ti zasto volim prolece,
Podelicu i ovu noc sa zvezdama,
Prekricu te nebom
kad budes zaspala.

Otopicu ti led sa usana,
Dacu sve sto imam
za tvoja oka dva,
Kao mesec
kad proviri iz tvoga dvorista,
Obasjacu ti lice kad budes zaspala.

Ne znam kako da pobegnem
od sna,
I ne znam dal' te iko voli kao ja,
Al' ne bi ova noc tako bolela,
Da me nisi volela.

Kao osmeh letnje noci nestajes,
Znam da neces doci
al' ipak cekam te,
Osetices nocas miris tresanja,
Znaces da sam budan
kad budes zaspala.

Link

Sutra zjutri sam napokon trebao otići s sa svojom "dragom" predati na sud zahtjev za sporazumni razvod no opet odgoda! Kao dama možda ide na more pa neće biti u mogućnosti dolaziti na rasprave i na CZSS radi djeteta bla bla bla.

Opet! Mislim,nije to prva odgoda a meni je već pun kufer toga. Znam da to nije sam tak no ak tražiš da ti da godinu dana fore da se vidi jel se može išta učiniti i ona to odbije u više navrata a s druge strane zavlači s razvodom ispada da gadno manipuliraš s nečijim osjećajima.

Umoran sam od toga natezanja zato draga bit ću kratak:Jebi se!

I ni meni se više neda... 4 mjeseca ne živimo zajedno i slijedeći tjedan pokrećemo proceduru oko razvoda i to je to,kraj priče...

No u ta 4 mjeseca sam se naslušao toliko sličnih i tužnih priča da se sad pitam kuda može ići naše društvo u cjelini kad smo mi kao pojedinci više-manje izgubljeni. Dobro ne svi ali me strahovito iznenadio broj ljudi koji su razvedeni. Ali ono,totalno sam bio šokiran!

I sve su priče slične ili iste,većina se tek na kraju sjeti komunicirati sa partnerom i tek tada su svi spremni iskreno reći što ih to smeta kod tog istog partnera a to nisu bili u stanju izreći tokom braka! Zanimljivo je taj stav da će prešućivanje problema doprinijeti spasu braka a učinak je upravo suprotan.

Slušajući sve te priče i razgovarajući sa ljudima koji su prošli isto ili slično kao i ja umorio sam se od života...Sad bih volio kad bih imao neku vremensku kapsulu pa da odspavam godinu dvije. Znam,neće to ništa promijeniti ali bih se bar malo odmorio. Možda bi ljudi postali malo bolji u međuvremenu...

Ne tako davno kad sam došao na iskricu pisao sam iskreno ono što mislim i dobio sam savjet da me nitko neće niti htjeti ako toliko pričam o bivšoj ljubavi... Eh,pa kome bih mogao i poželjeti da dobije ovu emocionalnu olupinu...Toliko zao nisam!

...testo za pizzu!
Tko je gladan? :)

...nit mi se fuka,nit mi se šljaka...

A evo kupio sve sastojke da napravim pizzu no nikako da se pokrenem s mrtve točke. Bit će me proljetni umor uhvatio. :)

Vrućine su počele pa sam i ja polako počeo pakirati kovčege za put hehehehe
A i ove godine pravac Trogir!
Prekrasan grad!

Kolekcija slika koje sam slikao prošle godine: Link

Pa to treba skuhat ak' oš' jest! Kak mi to prije nitko nije rekao!
Evo ja sve nekako gladan isčekujem kad će ručak i onda mi sine ta misao!

Ha ništa,uvijek ima luka i čevapa kod Aljetija Azimija...