mozgovne onanije

već se treći put surećem s latinskim nazivljem u nicku ili mailu nekog nicka.

em nick latinskim nazvana veza,

pa onda mail latinskim nazvan splet veza, vezica, špaga, živaca :))

pa onda mail latinskim zvane neke vrste školjaka

kaj mislite, radi li se o istoj osobi ili je iskrica puna "latiničara "?

oboje sjedi pred TV ekranom. Napeto gledaju seriju. U reklami pojavljuje se automobil. Marac prokomentira :"Didi". Baka ne skidajući pogled s ekrana:"kaj sereš, di je didi?" On opet:"didi" Ona: "ti nisi pri zdravoj pameti! Nema didija."..On se nasmije grleno glasno i opet ponovi isto "Didi!" Ona :"daj ne seri, mali ! "
Ona glasom razmažene curice: "Milica, daj mi reci jel je na Tv-u auto ili on mene zajebava?"

I tak. Povremeno dijelim pravdu.

danas je mom mlađem isprtku rođkas..21.po redu i prvi kojeg ne obilježavamo zajedno. Malo mi je bed zbog toga. Al jbga, obaveze.

danas mi dolazi mama. Na bedirung. Ako preživim bez uporabe jačih opojnih droga, na konju sam.

obje kuje su na vrhuncu estrusa i noćas nisam spavala ni 5 minuta, jer je stari pohotljivac htel iz kože iskočit.

umorna sam. trebam toplu kupku, lijepu riječ i zagrljaj.

moj nick je umanjenica (odmilica) moga imena, dakle, po dva kriterija se ne izvodi sibilarizacija.

Tko želi znati više , nek gugla pravopis :))

Cmok !

"koga izabrati ?

oženjenog tatu ili rastavljenog sina ? Obojici sam napeta !"

:D

pročitat nekaj kaj liči romansi..uletu..fino..


malo za promjenu

koji oduran dan danas

jbga.

:)

Bila je to situacija stavljanja me pred gotov čin. Očeva kirurgica pozvala me je na razgovor. Nakon najotvorenijeg razgovora s ocem. Razgovor nas troje. Dakle, svo troje znalo je sve o šansama postoperativnog nastavka liječenja zračenjem metastazirajućeg planocelularnog karcinoma. Otac je inzistirao da ja odlučim. Da ja preuzmem odgovornost za kvalitetu i dužinu njegova života. Odlučila sam. Ni danas ne znam jesam li odlučila za dobrobit, prvenstveno njegovu, a onda i dobrobit obitelji.

ne bum pitala kaj ima, jer čitam da ništ nema.

u biti jednostavna jednadžba

koju samo rijetki subjekti i samo rijetki objekti riješe bez +/- odstupanja

CMOK !

Kopajuć po knjigama i skriptama iz studentskih dana (jer na netu nism našla baš ništ) ne bih li pronašla onu "hepatoidalnu" klasifikaciju tumora paraanalnih žlijezda Mimsinog ljubimca, dijagnosticiranu po patohistologu, u Delakovoj Patohistologiji, pronašla sam ovu, pofotkanu bilješku. Uopće se ne sjećam da sam ju sačuvala. Ali, danas mi je drago da jesam.

Tog ljeta, moj je tadašnji dečko diplomirao i odselio nekih 300 injak km istočno od Zegea. Nisam baš bila koncentrirana na knjigu doma, pa sam trebala društvo za učenje. Patološka anatomija i patohistologja bile su uvjet za upis na četvrtu godinu. Učila sam u Sveučilišnoj. Dnevno sam mogla naučiti 30-ak stranica materije. Obično sam mogla koncentrirano učiti i pamtiti onoliko koliko traje školski sat. Napravila bih čik pauzu na klupici ispred. Već drugog dana, kad sam se vratila s prve čik pauze, dočekala me je poruka (kao na fotografiji). I tako svakog dana. Ista poruka, istog pošiljatelja, samo se broj mijenjao sukladno broju stranica koje sam još morala naučiti. Na prvu poruku nisam reagirala. Zapravo me je prestrašila. Prati li me tko?
Međutim, sljedećeg me dana opet nakon čik pauze dočekala poruka. Odgovorila sam na poruku i ostavila na stolu, malo podalje od knjige, očekujući da će se autor tiho došetati po nju. Tih četerdeset i pet minuta od koncentracije nije bilo ni K. Nitko nije prišao. ali sam zato po povratku s pauze našla dopisan odgovor. I tako sam se dopisivala s nepoznatim Jehadom puna dva tjedna. uvijek istim riječima. Ne sjećam se više, da li je onog dana kad sam došla učiti posljednjih 30 stranica, pisalo na stolu olovkom ili na papiru (u knjizi nije, pregledala sam sve) Jehad + Anerak, ali pisalo je.

Nikad do tada, a ni od tada, nisam doživjela išta romantičnije.