mozgovne onanije

to kaj mi je danas zadnji dan godišnjeg odmora ili to kaj mi je zutra prvi radni dan nakon godišnjeg odmora.

mesec svetli obrh kleti, joj mama zima mi je, joj mama zima mi je, mama zima jeeeeee..

Dakle, moja je frendača navršila pol stoljeća. Dostojanstveno smo obilježile tu njenu životnu obljetnicu..malo meseka, malo bućnice, malo tortice (beze), malo bimbambusa, đitra i tuljenje na dvorišću pod punim mjesecom :D

Dobar rođkas.

Vraćajući se doma, padale su mi na pamet šašave ideje. Srećom, Bolonja je podugačka. Isparilo je na vrijeme :)

za mene je gotova..



ionak vele da akvarel mora bit gotov za dve vure..e pa to je to.

Boža, upozorila sam te :P

možda bu prepoznatljiva, a možda ne..

a lijepo sam ju upozorila kad nije objavila zadnji selfač..

Taman sam nanosila crtu kistom na gornji kapak.
-Daj se Stara požuri. Mislim da bi trebali doć bar pet minuta ranije, da ih dočekamo. Smatram da ja kao muškarac moram doći prvi.
Omaklo se kontroli. Mislim na kist i gel na kapku. Presmiješno mi je kad se naziva muškarcem.
-Ako ne prestaneš zvrndati, ne bumo krenuli još bar 10 minuta. Pusti me na miru. Krenut ćemo na vrijeme.

Uglavnom, panika. Moja nevidljiva, njegova transparentna. U bircu u kojem smo se dogovorili nije bilo mjesta za stolom za petero ljudi. Oni, koje smo trebali dočekati, a ja upoznati, još nisu došli. Osim kaj sam bila nervozna, jer sam se dovela u situaciju po mom mišljenju, sasvim nepotrebnu, ni mjesta u bircu u kojem se osjećam ugodno i kao u vlastitom boravku, nije bilo.
On: -Nema mjesta u ovom ćumezu (a meni tlak za par crtica gore). Idemo u Fensi.

I zapiči on, ne obazirući se na mene, prema bircu na Ilici. Oduran mi je taj kafić. Terasa zatvorena ko plastičnim vrećama za zelje kiselit, tamne unutrašnjosti, crni stolovi, crni plastični stolci čija bi težnja bila imitirati barokne drvene, zidova obloženih crnim plišom, glazba preglasna.
Šutke krenem za njim, a u meni raste revolt. Samo sam čekala trenutak kojim će izazvati moje okretanje na peti i bijeg. Bijeg od apsurdne i glupe situacije. Majketimile, pa imaju 21 i 17 godina! Koji im je?
Nikad nisam bila u stanju rušiti nečije iluzije. Ne zato kaj sam jaaako dobra, nit zato kaj sam zločesta, nego zbog potajne želje, nade, da nisam u pravu. Valjda.
-Mislim da smo ih trebali sačekati na mjestu na kojem smo se dogovorili, a ne bez njih ići u drugi birc.
-Stara, daj se saberi. Ti si sad ljuta jer u Majmunu nije bilo mjesta pa nije po tvom. Nemre uvijek biti po tvom i onak kak si si ti zamislila. Daj se skuliraj. Sad ću ja nju nazvat.
-Ne osjećam se ugodno u onom ćumezu. Bit ću dodatno našpinčena. I da, ne mora uvijek bit po mojem, nego smatram da smo ih trebali dočekat na mjestu na kojem smo se dogovorili, a onda zajedno otić negdje.
On zove, ona se ne javlja. On komentira nešt u stilu kao nije mu jasno zakaj ljudi uopće imaju mobitel ako se nemaju namjeru javljat i vidim da se njegova nervoza polako preobličuje u paniku miješanu s ljutnjom. Ja već debelo žalim kaj ga prije par godina nisam dobro spljuskala.
-Nazvat ću Karolinu (njena mama).
Šutke ga pratim do ćumeza hodajuć granicom dobre volje, odnosno, strpljenja. Sad sam se i ja već pitala, hoće li ljudi doći ili su obavili razgovor sa kćerkom koji ja sa svojim sinom nisam, pa neće ni doći.
**
Došle su. Sinova cura i njena mama. Tata nije. Sjeli smo za stol i situacija je bila čudna. Dvoje balavaca je valjda očekivalo nekakav blagoslov, šta li?
Obje smo jedva čekala da se ono dvoje balavaca pokupi. Spika je bila tipa ko gdje i šta radi, porijeklo, sinkove namjere vezane za boks i studij, curine namjere vezane za daljnje školovanje.
Uglavnom, njena mama i ja smo zaključile, nakon kaj su balavci digli dupeta, da je sve to skupa smiješno. Taj njihov stav "mislimo ozbiljno". Istini za volju, ni jedna od nas se nije smijala. Dal zbog straha ili iskustvene spoznaje, tko će ga znat? Pustit ćemo.

A zakaj sam uopće pristala?

Zato kaj sam sinu htjela dokazat da nisam baš takav mrgud i da mi ne bu kruna opala s glave ak upoznam roditelje njegove cure.

Uopće ne znam kakav stav imati prema tome, jer nemam o tome nit mišljenje, kamo li stav.

Kaj mi je to trebalo?

Sranje

ajd, recimo da nemam smisla za humor..

U ovom komadu (pisanom po istinitom događaju ili pisanom perom mašte), nemrem birati stranu. Zakaj? Zato kaj su mi sve tri drage.I Boža i Styks i Vega. I zato kaj se mogu stavit u kožu svake od njih. Recimo, iskustveno sam prošla situacije (ne događanja) iz svake od njihovih pozicija. Ono što će mi u ovom komadu biti zanimljivo je praćenje blogerskih reakcija i njihovo navijanje.

I u biti, radije bi se sprdala s blogerskih reakcija. Al, kako rekoh, nemam smisla za humor, pa ću i to vjerojatno prešutit.

Styx..Boža..Vega ..cmokcmokcmok

P.S.

nismo obilježile moj rođkas kak se spada. Planiram to krajem rujna, pa vas molim da to imate na umu. Ili bum morala na dva stola servirat ? Boža mi za rođkas obećala svog frizera i ja je držim za riječ. :*

još sam na godišnjem..ak bum visila tu (a budem ak se sad zaplete), ne bum ništ napravila kaj sam planirala napravit.

tužit ću vas za ometanje..nečega..

:*

pa tak i naša socijalna služba.

Iako postoji rješenje liječničke komisije u Tvrtkovoj o 100% invalidnosti iz 2007., rješenje općinskog suda kojim se trajno lišava radne sposobnosti zbog ireverzibilnih promjena iz 2011., pa rješenje o skrbništvu, socijalna radnica je u spisima otkrila da 1995. godine nije obavljena liječnička komisija (zamislite, obavljena je 2007.) i postavlja pitanje prava na invalidninu. Saziva komisiju i poziva da se na tu komisiju u Tvrtkovu, ponovo odazove predmetni invalid sa svom liječničkom dokumentacijom, radi vještačenja.
Jebalo ih 1250 kn invalidnine ! Pa da tih 1250 kn invalidnine i spašava državu, ja im ju ne bi dala.

Ak nekaj ne podnosim, to je onda ne dijagnosticirana mentalna retardacija.


Inače, dobro sam. Nadam se da ste i vi ok.

Pozdrav.

Off sam.

još gore od toga je kaj masa ljudi MISLI da masa ljudi sanja državnu službu, jer

može se izvući samo jedan zaključak

dakle, mi smo kao nacija u kurcu.

Lijenčine, lezilebovići, manipulatori i ograničeni sanjaju rade u državnoj službi (ako govorimo o državnoj službi u rvata), a lijenčine, lezilebovići, manipulatori, jalni tipa crkla mi je krava, nek susedu crknu dve, sanjaju rad u državnoj službi.

dakle, dvije velike mase ljudi u rvackoj su lijenčine, lezikruhovići, manipulatori i ništkoristi statisti (90% državnih službenika, 90% službenika lokalne uprave i samouprave i 90% ostalog pučanstva koje je jalno prvim dvjema kategorijama.
E sad, koliki je postotak državnih i lokalnih službenika u masi zaposlenih, zaguglajte. A koliki je postotak one mase koja sanja o državnoj službi, ne morate guglagi, koju god cifru si zamislili, pre strašna je.


I kak onda Hrvatska ne bu propala?

Ni nismo neki materijal koji bi se trebal replicirat.(naravno, postoje izuzeci, ali ti više ne dišu hrvatski zrak, koji je bogufala još badava)

Čita balavac danas uvjete stanovanja u studentskom domu i nemre se nanegodovat.

"Zamisli, tri studenta u istoj sobi !

O, jbte, zajednička upotreba kupaone za više soba !

Pa koji je to kurac? Kak bum učil?"

Mislil je razmaženko da bu imal valjda apartmanski smještaj u domu. Al par sto kuna vs par stotina jura, nosi prevagu.

Bit će mi to jedno veliko iskustvo. Upoznavanje drugorođenca sinka u nezaštićenim, za njega ekstremnim uvjetima.

hehe (zlobnjikavo) ..baš me vesli (smajl, onak kezlasti)

da trebate konačno naučiti uživati u iluziji
ne težiti pretvarati iluziju u realnost, jer će izgubiti čudesnost. Nije važno što je iza iluzije-trika. važno je da vas to usrećuje, poput djeteta.

Imam čarobnu šumu.I iluzionistu u njoj.

Konačno sam naučila uživati u iluziji, potpuno je svjesna, a ni jednom mi nije palo na pamet iluziju razotkrivati, raščlanjivati ili učiniti stvarnom. Jer logika ne dopušta iluziju, niti iluzija dopušta logiku.

Probajte. Biti svjesni iluzije, a jednako uživati u njoj kao da nije. Pokušajte svjesni svoje mentalne zrelosti, uživati u predstavi koje ste, uz iluzionistu, i vi tvorac.I stvarajte iluziju. I ne zavirujte. Nit u šešir, niti iza paravana. Samo uživajte u predstavi.

Voli vas Anera.

Link

iskrica.com himna

Link

Moj sin, da kuži kaj pišeš poslal bi te u tripičkemilematere. Ti nemajko nijedna !

Mai, ja sam doktor znanosti, a ne magistar. Znaš, to ti je nešto veći stupanj obrazovanja od magisterija znanosti. Stiče se originalnim radom kojim se doprinosi znanosti. Sažetak disertacije možeš pročitati ovdje:
http://bib.irb.hr/lista-radova?autor=271400
A magisterij je veći stupanj od diplome.

Ne treba ti biti neugodno kaj ti nisi uspjela doseći makar ovaj stupanj. Tko bi napisao abecedu da ti je školovanje oduzimalo dragocjeno vrijeme? Mada se tvoja abeseca može uzeti kao svojevrsno nadri istraživanje, ali na žalost, ne postoji zvanje koje stičeš šireći noge u svrhu istraživanja i doprinosa književnosti.