vrijeme je

Link



POSLASTICA NA KRAJU
"OLUJA"
K.-D/U
Četrnaest dana kao trenutak, kratko ali nezaboravno. Najslađi dani nakon gotovo pune četiri godine. Kronološki, gotovo iz sata u sat zapis sa sjeveroistočnog dijela banovine. Nikad većeg zadovoljstva, ponosa, osjećaja da si dio nečeg toliko važnog, da ni pojmiti ne možeš samu važnost trenutka i događaja.

02. kolovoza-15.kolovoza 1995.godine

Svi smo znali, a znao nije nitko. Drugog dana mjeseca kolovoza 1995. godine u točno 21.oo sati stiže Zapovijed. Mobilizacija do punog sastava. Zapovijed se izvršava u roku samo jednog dana, tj. 03.kolovoza, dok je odmah slijedećeg dana cijela postrojba izmještena u šire područje Popovače. Postrojba je pričuva Glavnog stožera oružanih snaga Republike Hrvatske, a po Zapovijedi priključuje joj se i skupina časnika iz dočasničke škole "J" koji bivaju raspoređeni na zapovjedne dužnosti u 3. pješačkoj bojni.

Dan poslije izvršen je nadzor bojeve spremnosti od strane operativnog tima GSHV, pod vodstvom brigadira B. B. kada je ujedno izvršena i primopredaja dužnosti Zapovjednika Brigade između dotadašnjeg zastupnika Zapovjednika satnika B. B. i Zapovjednika Brigade pukovnika B. B koji se vratio sa školovanja iz Zapovjedno-stožerne škole.

Istoga dana tog 05. kolovoza u 22.oo sati Zapovjednik Brigade na zapovjednom mjestu Zbornog područje Zagreb (Viktorovac) prima zadaću od načelnika stožera Zbornog područja Zagreb, brigadira B.B.: "Tijekom noći izvršiti prebacivanje Brigade preko rijeke Save u područje sela B.- sela S. i dijelom snaga uključiti se u napad na smjeru selo S. - Željeznička postaja Š. - selo S. - selo T. - selo S. K. – K."

Ranih jutarnjih sati ,točnije u 04.3o sati, šestog kolovoza Brigada prelazi rijeku Savu, i to dio postrojbe na skelskom prijelazu K., a dijelom postrojbe na skelskom prijelazu B.. Toga dana u 10.3o sati 3. pješačka bojna sa vodom izviđača uvodi se u borbu na zadanom pravcu u zahvatu komunikacije, te istoga dana sa sudjelujućom Brigadom, Domobranskom pukovnijom i izvidničkom satnijom Zbornog područja, a sve uz potporu dva tenka i 2 BOV-a
, oslobađa K. spajajući se sa snagama ZP Bjelovar, koji nastupaju iz smjera D.

Tijekom noći 06./07. kolovoza svi dijelovi Brigade smješteni su u grad K.
Sedmi dan vrelog kolovoza stiže daljnja zapovijed od Zapovjednika pravca; brigadira B.B. "Produžiti napad na smjeru K. - selo D. - selo Z. – D./ U-, i spojiti se sa snagama Armije BiH. Za zauzimanje i osiguranje skladišta u V. izdvojiti jednu pješačku satniju."

Istoga dana u 11.3o sati Brigada kreće u izvršenje dobivene Zapovjedi. Angažirana je 3. pješačka bojna, njena 1. satnija i POV 1. pb, izvidnički vod, a 2. pješačka bojna i POV 1. pb angažira se kao pričuva na glavnom smjeru napada.

U sudjelovanju sa satnijom iz Domobranske pukovnije te manjim dijelovima sudjelujuće Brigade, te uz potporu dva tenka , dva BOV-a te izviđačke satnije ZPZ. Oko 17.oo sati snage Brigade presijecaju neprijateljsku kolonu, usmjeravajući djelovanja u više raznih smjerova, a u cilju potpunog ovladavanja gradom. Do padanja mraka to se i uspijeva ostvariti.

Tijekom noći 07. / 08. kolovoza 1995. godine, neprijatelj razvija snage iz pokreta i u više navrata (četiri) do jutarnjih sati vrši proboj, sa ciljem izvlačenja glavnine svojih snaga preko rijeke Une u smjeru Bosanskog Novog. U svitanje postrojbe Brigade trpe jaku topničku i vatru iz svih mogućih oružja i oruđa, jer ne smije se zaboraviti da se je navedenim smjerom pokušao izvući neprijatelj snage veće od korpusa, te se naše snage izvlače na pričuvni položaj oko 3oo metara prema rubu grada, gdje stabilizira crtu obrane. Za to se vrijeme u borbu uvodi 1. pješačka bojna i napada smjerom; selo Z. - selo H. bočno na neprijatelja, a TRD, vod MB 82 mm Brigade i bitnica 120 mm iz dp posjedaju VP u selu Z. te otvaraju vatru po neprijateljskim snagama. Borba za D. traje cijeli taj 08. kolovoza 1995. godine, da bi u ranim jutarnjim satima 09. kolovoza šire područje grada D. u cijelosti bilo oslobođeno i očišćeno od neprijateljskih snaga. U oslobodilačkoj operaciji zarobljeno je mnoštvo neprijateljskih vojnika, dok je preko stotinu civila srpske nacionalnosti zbrinuto na sigurno. Tijekom istoga dana, 09. kolovoza brigada zaposjeda položaje uz rijeku Unu na državnoj granici sa BiH. Slijedećeg dana postrojbe Brigade vrše čišćenje terena od zaostalih neprijateljskih snaga, a 3. pb šalje se u K. pod zapovjedništvo ZM K.

Potom se 11. kolovoza dijelovi brigade skupa sa dijelom dp spaja sa snagama Armije BiH.
Slijedećih dana 12. 13. i 14. kolovoza, postrojbe brigade u skokovima vrši čišćenje istočnih obronaka Zrinjske gore na smjeru, D. - selo K. u koje stiže 13. kolovoza i razmješta se na širem području.

Nakon ispunjenje svih zadaća brigada dana 14. kolovoza započinje pripreme za razduživanje i povratak kućama. U Zagreb.

Tijekom tih povijesnih dana živote za Domovinu položili su: Željko B., Mladen B., Božidar D., Tihomir K., Damir V. Trojica pripadnika brigade su nestala. Tijekom narednog razdoblja dva su pripadnika razmijenjena i živa vraćena. Posmrtni ostaci trećega od nestalih pronađeni su, te naknadno pokopani uz dužne počasti.

Dana 15. kolovoza 1995. godine sve postrojbe Brigade ponovo su na okupu i točno u 12.3o sati započinje hodnja na smjeru: selo K. – P. – S. – P. -Zagreb. Na sportsko rekreacijskom centru u kvartu dečkima priređen sjajan i veličanstven doček. Okupljeno mnoštvo, a ponajprije svi bojovnici, netko suzama, netko pjesmom, a neki samo šutnjom dali su oduška nagomilanim emocijama.

Nakon četiri godine došli smo do kraja, gotovo, nema više.
Kao gotovo nikad u povijesti, pobjedonosni kraj.
Ostvarili smo san.
Hrvatska.

(U tekstu koristim kratice toponima, simbolične inicijale sudionika, te ne navodim imena postrojbi iz razumljivih razloga. Tekst je uslijed korištenja kratica, inicijala, a i moga nevještog pripovjedanja, prilično teško čitati, ali sve od napisanoga dogodilo se. Baš kao što je napisano. Još uvijek ponosan, dok tipkam grudi mi se nadimaju, bio sam dio povijesti, makar i jedan od mnogo stotina tisuća, ali dio. Ne žalim ni trenutka. Dapače.)Link

veliki dan za misto, za cili kraj. iskrice more nebit, al trke će uvik ići, živile trke

Link

fascinantno,
licemjerje
svejedno za desetke djece danas umrle od gladi,
svejedno za desetke pobijenih u ime bog zna čijih interesa
svejedno za desetke stradalih na cestama krivnjom pijanih i drogiranih
svejedno za ugnjetavane, gladne, silovane, proganjane
svejedno za sve
važno je, čak izrazito važno žaliti, i to naglašeno žalovati za Amy,
jer eto jadna u trenutku je malo pretjerala, a inače čedna i smjerna bila.

Link

Link

Link


Interpersonalna komunikacija je proces komuniciranja između dvoje (ili više) ljudi, obzirom na udaljenost mogu biti:
• relativno male udaljenosti (licem u lice)
• povećane udaljenosti (dovikivanje s brda na brdo)
• generičke (proširive) udaljenosti (telekomunikacija upotrebom komunikacijskih tehnologija)
te je u tijeku komunikacije došlo do povratne informacije. (izvor; wikipedia)
Tako je u najosnovnijim crtama, prema podacima u wikipediji, definiran pojam komunikacije.
Vjerojatno je definicija točna, ma ne vjerojatno nego sigurno, ali ima samo jedan problem. Želimo li uopće komunicirati, ili nam je puno ljepše biti u pravu, čuti sebe same, ignorirati, ne željeti čuti druge.

Basna o velikoj šumi (mnogi ju vjerojatno znate, ali neka)

Ušumi velikoj, visokoj, gustoj život buja. No strah zavlada, glasine se šire, od usta do uha, od usta do uha, munjevito. Šumom se pronio glas da ogromni medvjed, neprikosnoveni gospodar cijele šume ima popis. Nitko nije siguran što je, ili tko je na popisu.
Nekog dana vuk, nemogavši izdržati neizvjesnost krene medinim tragom. Pronađe medu, i pomalo zamuckujući, od silnoga straha valjda, uptita:
„Medo čuo sam da imaš popis, jesam li možda ja na njemu“
Medo mrki se zadubi u popis te reče: „Da jesi, vuče“
Vuk se pokunji, i gledajući uvelo lišće pod nogama krene lagano natrag.
Svanulo jutro, vuka nigdje. U šumi zavlada još veće uzbuđenje i panika. Tko li je slijedeći, svi razmišljaju nadajući se da će baš oni izbjeći zloj sudbini. Lukava lija porani, te se prije svih uputi tražiti medu po još polumračnoj šumi. Nađe medvjeda mrkog, te ga bez oklišanja upita:
„ Medo jesam li ja na popisu“
Medo niti ne pogleda popis odriješito ogovori potvrdno. Lija tužno spusti pogled, te ode natrag. Prođe još jedna noć, neizvjesna i puna straha. Osvanuo je lijep dan, no lije nigdje nema. Kao u zemlju propala.
Izredalo se tako još niz drugih životinja, i sve redom nestadoše, nakon susreta sa strašnim medom, mrkim.
Dođe red ne maloga zeku, zeko otskakuta, pronađe medu te bez okolišanja upita:
„Medo ima li mene na popisu“
„Da“ odgovori medo bez okolišanja.
„Možeš li me izbrisati s popisa“ upita maleni zeko.
„Može, nema problema“ odgovori medo, uze popis i izbrisa zeku malenoga sa popisa strašnog.

San ili java, virtuala ili........


Ja nekad, mlad nestašan dječarac, igra i samo igra, tek tu i tamo krajičkom oka uhvatim sliku, vijest ili štogod već. Ali svejedno on je često u kadru. Takav.
Ja, školarac, isto mlad malo zainteresiraniji za svijet okolo sebe, pratim, gledam, naučio i čitati. On je opet tu, nepromijenjen. Isti.
Ja, mladić, počele se pipkati djevojčice, cure, žene, stalno u pokretu, ali svejedno on se pojavljuje u nekom od kadrova, nepromijenjen. Isti.
Ja, srednje dobi, radim maksimalno, obitelj, ma svašta nešto, ali njega izbjeći. Ne, naprosto nemoguće, ta on je gotovo dio naše svakodnevnice. Nepromijenjen. Isti.
Ja, pedeset i koja godina na grbi, nabacio petnaestak kila, sijed gotovo potpuno. Gotovo zreo za remont, ali njega opet ima. Ne učestalo, ali ima ga, nepromijenjen. Isti.
Sjedim, sjetim se njega, i da mi nokte vade niti jedne se pjesme sjetiti ne mogu. Ma da je i pitanje od milijun dolara. Ne ide i bog. Blokada, ili možda nikad nisam niti znao. A znam da ga ima, uvijek isti.
Ma u stvari dali on uopće postoji, dali je to čovjek ili možda virtualni lik samo?
Duško Lokin


Link

Link

http://www.youtube.com/watch?v=2ZDhnRo8YvQ


Čuj priče, majke ti
ili licemjerje dovedeno do savršenstva


ne shvaćam, vjerojatno jer sam krelec.
Ubiše se pišući, uvrijeđeni izrazito, iznenađeni čak. Gdje je izgubljena uljuđenost u komunikaciji u brlogu, ma nemoj.
Osjećam se nelagodno, prozbori on/ona/ono, je, je prestrašno. Pak kak moreju, sramota, je, je.
Lamentira pisac (pisica) kako sram ga je biti u brlogu. Jako.
Ne složiti se s nekim, tragedija.
Ma daj, valjda se treba brlog svesti na spomenar, redovito izvještavati sa medenih vrcališta, objavljivati slikice iz vlastitih albuma, podjsjetiti nas svako toliko koliko metara uvis si savladao/la, koliko okretaja pedale...............
Jao, kako uzbudljivo, sav trnem očekujući još, okret, sličicu, koji metar, vau.
Baš se dobro zekamo, jelda, lol, ;:))))))(((((
Neka i mog imenjaka (po niknametu kako reče jedna), makar meni pisana kopija govorenja Malnarova prijatelja Vlade Matijevića nimalo nije smiješna, već naprotiv.
Ali neka, njemu, njima je smiješno pa neka.
Neka izvješća sa vrcališta, neka sličica, neka uspješnih i onih drugih pjesama,
ali neka i kritike, ponekad karikiranja istine, čak i dovedene do apsurda radi lakšeg razumijevanja
ali neka peckanja, neka podbadanja, ako zbog ničega ono adrenalina radi.
Mene sram nije, sam sam ovdje svojom voljom, nije mi ni loše. Ponekad se nasmijem grohotom (stvarno), ponekad se milijunti put začudim, ali meni je fino.
Vrlo je jednostavno rješiti se nelagode boravka na blogu (brlogu), pa iako si neku siću platio/la preboli, iznos je sigurno manji od štete koju izaziva boravak na blogu.Link

Link

Nakon taljiganja bespućima obične zbiljnosti konačno svoj na svome. Povratak korijenima, živilo selo !!! Živila radnička klasa !!! Živili onako, općenito !!! Valjalo je prvo zbrinut pase, ja mogu i na podu, bar prvo večer, a i dulje ako situacija zahtijeva, pa triba se žrtvovati, pobogu.
Još je malo žala, negdje u prikrajku srca moga, za gradom ostavljenim, ali proći će i teško aklimatizacijsko razdoblje. Uglavnom preživjeti će se, rekli su stari ljudi iz mog kraja, jako stari. Kad savladam tehnologiju slikavanja prirode, i ja ću sličicu objavit, nek se vidi đe se mučim i kako bidan patim. Ali štaš, nek su barem pasi zbrinuti.
Link

Link
Nakon višestoljetnih nastojanja mojih bližih, daljnih i inih predaka da se dočepaju grada, i svih blagodati što uz njega idu, ja krelec obični, pokunjen, nakon brojnih kapitalnih neuspjeha i promašaja napuštam svjetla velegrada i odlazim na selo. Jednostavno svjetla velegrada bila su prejaka, tramvajski promet pregust (pa satraće me bogati), a brojne zamke i iskušenja previše su zame. Jednostavno, idem.

Link
Link

Misilimo li o sebi objektivno, o svojim postupcima, svom izgledu i još o mnogočemu što je u bliskoj vezi s nama ?

Link

Link

će se razmjenjivati recepti, ko nekad u Praktičnoj Ženi


Link

Kako ga staviti, lol.......
Danas se često može vidjeti korištenje riječi (kratice) LOL, pri pisanju blogova. Ako se od čestih korisnika traži objašnjenje kratice lol, dobije se odgovor da je to nešto sarkastično ili „tak nekaj“. Pa da najprije za nas i one koji su ga počeli koristiti puno prečesto pokušam pojasniti značenje lol-a. LOL (Laugh Out Loud) ili “smijem se naglas” (netko veli „urlam od smijeha“). Umjesto standardno upotrebljavanih “hahaha”,”hehehe”,”hihihi” može se koristiti LOL, a ne da ga netko koristi učestalo, tj. gotovo na kraju svake rečenice, npr. “jučer smo bili u shopingu...lol“ ili “joj kaj me je ono izživciralo....lol“. To isto vrijedi i za ROFL ili ROTFL (Rolling On The Floor Laughing) ili LMAO (Laughing My Ass Off). Osobno nikad ne koristim ni jedno ni drugo, jer ukoliko čitatelj teksta ne shvaća duh napisanog, džaba trud oko pojašnjenja.Link