my feelings

Ma sta pisati uopce...?
Koma se osjecam...

Nisam mogla protiv sebe...
Dogodilo se ono sto se nije smjelo...
Srcu se ne naredjuje...
Fališ mi ali trudim se da ti to ne znaš...
Ipak je bolje tako...
Pokušavam ne misliti na tebe i tvoj osmjeh...
Fale mi naši zajednički trenuci...
Naša neozbiljnos i nježnosti...
S tobom sam opuštena i ne mislim na probleme...
Samo žao mi je što ostajemo samo na prijateljstvu...
Koliko mi je žao,toliko sam i ljuta...
Srećom ne vidjam te često,jer bilo bi mi još i teže...
Pomirit ću se ja s tim...

Kako izbaciti ove osjećaje?
Kako se odlučiti?
Kako znati što je dobro a što ne?
Kako riješiti dilemu?
Sjedenje na dva stolca nije riješenje,ali nije ni moguće...
Obojica su u igri a s nijednim nisam...
Što? Kako? Kamo? Kada?
Toliki mi kaos u glavi da se ni sama ne snalalazim u svojim mislima...
Kako riješiti tu zbrku...? lako je reći odluči se,važi itd...
Sve me nešto stišće i guši...kaos u glavi...dugo to traje...
Jedan je daleko...drugi je tu...
Zašto kod mene to mora bit tako komplicirano? sama si to tak napravim,očito...
Prevelika očekivanja,onda razočarenje...nikako na zelenu granu...

Svi mi tražimo nešto...
Ono što želimo nekada ne nađemo...
a možda nam je tik pred nosom.
Možda samo dobro ne gledamo i ne vidimo.

Kako svoje misli prebaciti na papir...
Da bude rijeci pravi odabir...
Kako brlog u glavi srociti...
Kako taj nered pospremiti...
Puno toga bih imala za reci...
Al problem je tu puno veci...
Rima mi je mozda jaca strana...
Al sve mi to spigano ko banana...
Veze s vezom nema sto pisem...
Vani sjedim,hladan zrak udisem...
Malo na pauzi kracenje vremena...
Smrzla sam se od pete do tjemena...

Idu dani...ode godina ova...
Blizi se kraj...dolazi nam nova...
Vrijeme prolazi...godine lete...
Odjednom sam odrasla...nisam vise dijete...
Da mi je barem jedan dan biti skolarka...
Ne bih puno razmisljala sto je istina a sto varka...
Zivot je pun iznenadjenja...
I divljenja i razocarenja...
Ali unatrag se ne moze vise nazalost...
Starost je zamjenila mladost...
Boris se i ides kroz zivot kako znas...
Trudis se i sve od sebe das...
Treba uzivati i uzeti sto zivot pruza...

Sve je hladno...

I onda se dogodi ono cega se najmanje nadas...
I od soka pocnes da padas..
Jer ne vjerujes da je to moglo biti...
Drugi puta treba vise pameti...
Od jedne osobe postane druga
I obuzme te silna tuga
Jer onaj kojeg voljela sam silno
Nije onaj koji pokazivao se divno...
Na kraju ispao je takvo smece
E pa srce ga moje vise voljeti nece...
Ubio je u meni sve do kraja...
Nema ljubavi...nema sjaja...

inspiracije mi nestalo...
Sto je tebi,luda glavo...
Ostala bez rijeci...
Slova nemogu naci...
Ovo je nesto bez veze...
Nema nikakve teze..
pisem tek toliko da nesto kazem...
Bolje i bezveze nego da lazem...
Hahahahaha

Kad sam te ugledala sunce moje malo
Znala sam da ce mi do tebe jedino biti stalo.
Moj si zivot,moj ponos i veselje,
Da ti uvijek dobro u zivotu bude,
To su moje zelje.
Za tebe zivim i za tebe se borim,
Koliko te volim,
Nikada ti necu prestati da ti to govorim.
Dajes mi snagu i volju za zivotom,
fasciniras me svojom pojavom i ljepotom.
Najbolje si u zivotu sto mi se dogodilo
Zivote moj sunce moje milo.
Sada si vec prava mala dama,
Kceri moja,dok sam ziva,nikada neces biti sama.
Ti meni si najljepsi i najveci dar od Boga
I jedino si ti gospodarica srca moga.

jutro...kisa...hladnoca...
Svi nekud jure...
Svi nekud zure...
Tmurno jutro...tmurna ja...
Neispavana...iscrpljena...
Pada sve jace...
Dan za spavanje...
Al ipak treba u nove pobjede...
Neka ova kisa ne omete danasnji plan...
Kisa padala il ne
Iskoristimo najbolje ovaj dan...

Zbog tebe sam postala hladna i nezainteresirana...
Iako sam puno puta bila sarmirana...
Drugi me nimalo ne zanimaju...
Iako neki sve od sebe daju...
Ali izgleda da me dobro ne poznaju...
Da te volim nemaju tu spoznaju...
Al da te volim i zelim,samo pricam o tome...
Nikoga ne slusam vec radim po svome...
Ali ima i tu negdje kraja...
Nestalo je u mojim ocima sjaja...
Nisi tu sa mnom,,nisi tu...
Zivis u nekom svom posebnom svijetu...
Mozda se trgnes,mozda se probudis...
I pocnes normalan zivot da zivis...
Ali ja necu biti tu...
Doci ce kraj mojem strpljenju...

Hladno a tebe nema kraj mene
Tko zna gdje si i s kim
Dal se pitas gdje sam ja
I dal te jos volim

razmisljajuci o tebi
nanosim bol sebi...
ne volis me vise
da te volim,govorim sve tise...
za srecu je potrebno malo
meni je bilo previse stalo...
tanka je linija izmedju mrznje i ljubavi
ja sam jos uvijek na ljubavnoj strani...
kako se osjecas sad bez mene?
da li te zanimaju druge zene?
da li ti ikada kroz misli prodjem?
da li ikada pozelis da ti ponovno dodjem?
tesko mi je,znas i sam,
sve za tebe htjela sam da dam.
volio si me kao i ja tebe
al sudbina je htjela da te nema kraj mene.
voljela sam i voljet cu te dugo,
moje osjecaje nece odnjeti ni jugo.
dani idu,mjeseci prolaze,
svi prolaze i odlaze.
nitko tebe ne moze zamijeniti,
samo tebe zelim voljeti.
bio si sreca moja,ljubav jedina i moja
bila sam najsretnija dok sam bila tvoja.

Kad te vidim srce mi se stegne,
nisi vise moj,nisi kraj mene.
Nisi znao sa mnom,nisi znao ne,
od nas ostale su samo sjene.
voljela sam te vise od svih,
sve za tebe sam dala,
nikako drugacije ja nisam znala.
Dani su pusti,bez tebe tuzne noci,
do kad ovako,do kad cu moci.
previse mi falis i to jako boli,
sto da radim kad moje te srce voli.