mi

nije uspjelo shvatiti da to bezvrijedno švrljanje
ostaje bez bilo kakovih komentara.

šapnula mi, ako netko upotrijebi riječ, ok, ok, dobiva odmah jedinicu, slijedi popravni.

Ti bi morao znati zašto. No ako ne znaš, a svejedno bi to želio znati,
kloni se beskorisna razmišljanja.
I kad bi ih ti sve do jedne pročitao, a još uvijek ne bi vidio vlastitu prirodu,
onda nećeš razumjeti niti ovo pismo.

nisam se prevarila u mojoj ocjeni tebe

nisi bila u mogućnosti sugestivno djelovati, već se upustaš u smiješnu diskusiju sa mesarima,
koji jadni , destruktivni cinizam. Moje pitanje je bilo ozbiljno, upućeno odraslim ženama, koje su tako i reagirale.
Htjedoh napomenuti da komentari koje si dobila nisu odgovarali tvojoj namjeri. Upitaj se zašto tako reagiras ??????

jadna i zločesta

Moja seka ima oženjenog ljubavnika, normalno vraća se svaku večer doma.
Divota !
U posljednje vrijeme postao je pravi gnjavator, ne da moli, već zahtjeva da seka prekine sve bivše
odnose, normalno, muškog roda.

Hvala

ti razumiješ kapi kše u ruci
maglu u očima
tmurno u duši
kapi se pretvaraju u dragulje
magla u sjaj
sunce u duši
to si ti

novi dan

avanture
ljubavi
i pitam se
kako je moguce
nuditi osjecaje
utrobu
sebe
kako je moguce
biti grijesan
ako volis
ciji grijeh
placam
moj
tvoj
zasto te vidim
tako
a ne ovako

jebem mu zeca,
onda ovako,
divota !!!!!!

prosim
cekam
hvatam se za slamku
potrebno mi je vise od vremena,
osjetih djeciju ljubav
ljubav rane mladosti
ljubav zrelosti.

pravu ljubav cekam
gdje si ?
cudna je ta stvar u meni,
ljubav zvana.

covjek je sinteza
beskonacnosti i konacnosti,
prolaznog i vjecnog,
slobode i nuznosti,
kratko
sinteza

pravac nam nije poznat,
vjetar i ja,
pijesak u ocima bol stvara,
pijesak u grlu davi,
nehtjenjem stigosmo do zvijezde neke,
zvijezda kao i svaka druga
utrobu od plina ima,
vjetar okrenu put,
a ja
patuljk bijeli postadoh.

jucer si mi nedostajao bolno
pa krenuh na put,
uspravno, ponosno,
korakom lakim,
tamo gdje tramovi muziciraju,
tamo gdje cekao si ti.
Intuicjia me vodi kuci bijeloj,
ulicu ne znam, broj ne znam,
znam , naci cu.
Svjetlosna vrpca me hrabri,
na desno moram,
pa na lijevo.
Na istom mjestu kao i tada
auto stoji,
a kuca bijela bljesti suncem obasjana,
pogledom trazim ,na katu prvom,
prozor spustenih roloa,
nadjoh ga,
tamo si me volio, mazio, davao sebe,
mislim da je tako bilo.
Trgnuh se,
moram dalje, da vidio me ne bi.
Obecala sam ti da smetat necu,
tvoj mir ili nemir.