Bijedni genitalci

Kao nikoga do sada,ali što mi to znači kad nisam uz njega kada mu je to potrebno?
Kad ne mogu stati u njegovu obranu iako se to kosi sa svim mojim stavovima i razmišljanjima?
Kada sam ga uzela zdravo za gotovo očekujući da će uvijek biti uz mene?

Naivno, gotovo poput djeteta, ponesla sam se srcem mjesto razumom.

Nebo ponad Griča nosi boju njegovih očiju i tada uranjam u maštanja, opčinjena i
sa nekom slatkoćom na jeziku...
Njegove su ruke oko mog struka, osjećam mu dah na vratu pa naginjem glavu da nam se obrazi spoje u tom čarobnom trenutku što mi tjera trnce niz leđa kao nikada do sada...

On je moj identitet. Šifra na koju se provlačim kroz svakodnevicu.
On me izdvaja iz mnoštva čak i onda kada to ne želim.

Drži me uza se poput Betty Blue.

Ako kaže "čekaj" me znaj da ti nikad neće doći.

Od preintenzivnog naprezanja moždanih vijuga zaključujem da ne razmišljam dok ležim na krevetu i promatram strop što sam ga ukrasila fluorescentnim zvijezdama jednom dok je inspiracija uzela maha.
Sada, skinula bih ih sve od reda. Uništila bih ono što me nekad činilo toliko sretnom. Više nisam dijete.

Zahvaljujući tebi, ja sam uklizila poput jegulje u neko novo bivstvo, u neka nova ćutanja gdje nema mjesta stvarima koje nas čine sretnima.

Umijeće je preživjeti s tek nekoliko ogrebotina po putu dok ti se slinavi kurvari upucavaju u pretrpanom i znojnom noćnom klubu. Shvaćam da moje mjesto nije ondje, ali nekako se držiš ljudi koji ti pokušavaju biti bliski. Poenta je u umrežavanju. Da ne postaneš nitko i ništa.

Reklama mi nudi besplatan zahvat laserske korekcije vida!
Pa, iako dobro vidim, ponuda je i više nego odlična.
Želim nove boje, nove planete, nove noćne letove za Prag ili Budimpeštu.

Avioni, da!
Ponekad sjedim na balkonu, prazne glave i pogleda priljepljenog uz te avione u daljini, za ta crvena svjetla što namiguju s plavetnila obzora pa poželim biti u jednom od njih, poželim otići daleko sve dok me žar gorućeg filtera ne trzne...

Zbog tebe opet volim proljeće.

Jednom me pitao zašto se ponašam tako neurotično i uz sav svoj trud ne mogah mu odgovoriti.
Možda sam u tom trenu bila prezauzeta sakupljanjem svog povrijeđenog ega s poda, a opet, možda sam se pravila suviše nedodirljivom.
Sasvim nebitno, ni ne trepnuvši, maknula sam ga iz imenika i svog života.
Što će mi netko tko misli da sam neurotična osim da se naslađuje primisli kako je on ustvari normalan lik naspram mene i ostalih kokoši koje su ga povrijedile iz čistog hobija...

...

Neću ti govoriti o ljubavi, svi znamo složiti rimu i očekivati ovacije, no...
Daj mi rađe da iščitam iz tvojih zjenica, iz tvojih postupaka, iz tvog pogleda i dodira istinu o toj tvojoj famoznoj ljubavi.
Ne pričaj mi o njoj, volim sanjati sama.

...

Bojim te se. Strahovito, nemirno, nervozno, bježim od tebe!
Bolje da se maknem nego da me uznemiruješ tim blesavim akcentom na sve što smo stvorili u tom kreativnom kaosu.
U predahu dviju ljubavi što su nas razdvajale, čini mi se, cijelu vječnost!
Morala sam otići, shvati me, suviše sam vezana uz tebe. Ne želim tvoj život, pusti uspomene da ishlape.

...

Čuvala sam taj privjesak kao da mi to ovisi o životu.
Tada sam trčala prema tebi dok sada spuštamo glave u prolazu.
Brineš se zbog Armagedona i Apokalipse?
Rekla sam ti tada i ponovit ću...
Svaka budala ima svoje veselje.

...

Bolje letim sama.